U ponedjeljak 15 listopada 2018. u Gradskoj knjižnjici u Šibeniku započinje Mjesec hrvatske knjige. Isti dan navečer s početkom u 18,30 sati Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar  predstavit će svoje knjige: „Hrvatska pravoslavna crkva bila je, jest i bit će” (Zagreb, 2017. ISBN 978-953-59546-0-6 176 str.), objavljena u svibnju 2017., a u ožujku 2018. su objavljena dopunjena i proširena izdanja na engleskom i ruskom jeziku – THE CROATIAN ORTHODOX CHURCH was, is and shall be, Zagreb, 2018. ISBN 978-953-59546-4-4 (240 str.) i ХОРВАТСКАЯ ПРАВОСЛАВНАЯ ЦЕРКОВЬ была, есть и будет, Загреб, 2018. ISBN 978-953-59546-5-1  (248 str.),  kao i HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA: Činjenice i kratka povijest (48 str.) i njeni prijevodi na engleskom THE CROATIAN ORTHODOX CHURCH Facts and Historikal Overview, Zagreb, 2018. ISBN 978-953-59546-2-0  (52 str.) i na ruskom ХОРВАТСКАЯ ПРАВОСЛАВНАЯ ЦЕРКОВЬ Факты и краткая история, Загреб, 2018. ISBN 978-953-59546-3-7 (56 str.).

U knjigama je nepobitno prikazano i utvrđeno da su Hrvati pravoslavci oduvijek bili i ostali dio hrvatskog naroda. Dokazano je da je autokefalna Karlovačka arhiepiskopija sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima bila zapravo pravoslavna Crkva u Hrvatskoj, odnosno suvremenije – Hrvatska pravoslavna Crkva. Njezina dijeceza bila je upravo teritorij Hrvatskog kraljevstva. Karlovačka arhiepiskopija dobila je autokefalnost od Carigradske patrijaršije godine 1707. i postojala je više od 200 godina. Njen poglavar nosio je titulu Patrijarh Hrvatski. Toj je Crkvi namijenjeno 5 odluka i 2 zakona, koje je donio Hrvatski sabor samo u 19. st., temeljem kojih je dobivala novac iz hrvatskoga državnog proračuna za gradnju crkve i podmirivanje troškova poslovanja.

Temeljem tih činjenica, ističemo da je Hrvatsku pravoslavnu Crkvu obnovio Arhiepiskop +Aleksandar u jesen 2013.

Voditelj predstavljanja će biti recenzent knjige prof. Goran Jurišić.

„…nemojte imati ništa zajedničko s djelima tame, nego ih, naprotiv, otkrivajte! Jer, sramotno je čak govoriti o onome što oni potajno čine. Sve što je otkriveno, svjetlo rasvjetljuje. Jer, plod je svjetla svaka dobrota, pravednost i istina! Živite kao djeca svjetla! Odlučujte se za ono što se Gospodinu sviđa!” (Ef. 5,8-13).

HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR

Prije završetka trodnevne sjednice Sv. Sinod Carigradske patrijarhije donio je odluku o dodijeli autokefalnosti Ukrainskoj pravoslavnoj crkvi.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, pravoslavna crkva u Ukrajini podijeljena je na tri dijela: otprilike pola dijaceza ostalala je pod Moskovskom patrijarhijom, dok je nekoliko tisuća parohija pristupilo Ukrainskoj pravoslavnoj crkvi Kijivskog patrijarhata koju je predvodio mitropolit Filaret (Denisenko). Najmanji dio dobio je naziv Ukrainska autokefalna crkva i bila je pod vodstvom mitropolita Makarija (Maletić). U navedenoj odluci obadvije crkve priznate su kao kanonske ali Tomos će dobiti kasnije. Moraju se najprije navedene dvije crkve ujediniti i nakon toga sazvati sabor i pozvati i crkvene općine, koje trenutno djeljuju na ukrainskom teritoriju a podređene su Moskovskoj patrijarhiji. Izabrani predsjednik tog sabora će dobiti Tomos kako bi bili ispunjeni uvjeti apostolskog pravila br. 34 „Episkopi svakog naroda biraju prvog između sebe”.

Najprije je donesena odluka za stavljanje van snage odluke Carigradske patrijarhije iz 1686. koja pripaja Kijivsku mitropoliju Ruskoj crkvi (Moskva). Tako je Mater-Crkva ukrajinskoj crkvi ponovo postala Carigradska patrijarhija, koja na ovaj način stječe mogućnost dodijele autokefalnosti svojoj podružnici (UPC).

Što kaže svjetska povijest o priznanju Hrvatske pravoslavne crkve

Autokefalna Karlovačka arhiepiskopija sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima bila je pravoslavna Crkva u Hrvatskoj, odnosno suvremenije – Hrvatska pravoslavna Crkva. Njezina dijeceza bila je upravo teritorij Hrvatskog kraljevstva. Karlovačka arhiepiskopija dobila je autokefalnost od Carigradske patrijarhije godine 1707. i postojala je više od 200 godina. Austrijanski carevi nazivali su poglavara te crkve Carskim mitropolitom (Povelja Karla VI. iz 1717.), a nosio je i titulu Patrijarh Hrvatski.

To su činjenice!

Po završetku I. sv. rata u Kraljevini SHS osnovana je nova crkva Autokefalna ujedinjena srpska pravoslavna crkva u kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, koja dobija Tomos od Carigradske patrijarhije 1922. nakon što ju je podmitila sa 1,5 mln. francuzkih franaka. Hrvatska Karlovačka arhiepiskopija nikad nije donijela odluku za pridruživanju toj novoj crkvi.
Nakon donošenja odluke o uspostavi HPC u NDH (1942.) u samo TRI MJESECA potvrđeno je priznavanje HPC od Ruske PC, Bugarske PC, Rumunjske PC, Grčke pravoslavne crkve i Carigradske patrijarhije.

I to su činjenice. Nije bitno sviđaju li se nekomu ili ne.

Kakvo je danas stanje pravoslavlja u RH.

U zadnjim godinama svi mi u Hrvatskoj pokušavamo dokazati kako u RH postoje Hrvati-pravoslavci unatoč nametnutoj srpsko-jugoslavenskoj šabloni po kojoj su svi pravoslavci Srbi. Tako i svi stavljamo naglasak na to da je na popisu stanovništva iz 2011. bilo 16 647 Hrvata pravoslavaca. U anketi nije postavljeno pitanje tko kojoj crkvi je član zato i nitko nije dao takvog odgovora.

Jedini relevantni državni dokument koji prikazuje baš broj članova vjerskih zajednica je Popisa stanovništva iz 2001.
Tako u RH tzv. SPC ima 40 433 članova, Makedonska PC – 211, Crnogorska PC – 44.
Najviše ima Pravoslavaca bez nacionalnog predznaka– čak 195 969!

Ivica Račan je 2002. potpisao ugovor baš sa stranom SPC, koja u RH ima samo 40 000 članova i tada nije bila registrirana niti u matičnoj Srbiji negirajući skoro 200 000 potencijalnih članova HPC koji čine 82 % od svih pravoslavaca u Hrvatskoj te 5 % cjelokupnog stanovništva.
To su činjenice.

Možda je to bio nalog iz Beograda da RH mora uzdržavati SPC kad već Srbija to ne čini.

HPC, koju smo mi – Hrvatski arhiepiskop Aleksandar i vjernici obnovili u jesen 2013., ispunila je davno sve uvjete za registraciju pa čak i one koji su očito nezakoniti.
Nemamo mi problema s crkvenim priznanjem jer sve odluke koje su Ruska PC, Bugarska PC, Rumunjska PC, Grčka PC i Carigradska patrijarhija donjele za priznavanje HPC 1942. su još uvjek na snazi nego imamo problem sa priznanja od naše države.

Republika Hrvatska do sada nije poštovala slobodu vjerskih načela Hrvatske pravoslavne Crkve i nije omogućila njezinu zakonsku registraciju kršeći crkveni kanon po kojem „redosljed crkvenih djela mora slijediti državnu raspodjelu”. To jest, obnavljanjem države obnavlja se i samostalna pravoslavna crkva.

Da je dogovoreno da će Carigradska patrijarhija dodjeljiti autokefalnost UPC je još prije više od mjesec dana objavio ukrainski predsjednik Porošenko i samo se je čekala odluka zato što je državi Ukrajini bitna njena samostalnost jer je postojanje samostalne pravoslavne crkve bitna paradigma državnosti. To nije slučaj u Hrvatskoj gdje čak i mediji, koji prenose odluku Carigradske patrijaroije o UPC govore kako postoji sličan problem u Crnoj Gori i Makedoniji. SAMO! Uvjereni smo da će Makedonska PC i Grnogorska PC uskoro dobiti sva priznanja jer njima čuvaju leđa matične države – Makedonija i Grna Gora, a u Hrvatskoj zapravo država otvoreno uskraćuje prava hrvatskih pravoslavaca, koji čine 5 % cjelokupnog stanovništva.

Ta sramotna činjenica je uvrjeda za hrvatsku državu.

Nitko se niti ne usuđuje spomenuti RH i HPC – izgleda da srbijanski „guverner” u RH nije dozvolio da bilo tko govori o pravima njenih 200 000 hrvatskih pravoslavaca. Napomenut ćemo da smo prije mjesec dana dali izjavu za srbijanski Telegraf vezanu za autokefalnost UPC i autokefalnost HPC. Telegraf je tu izjavu ispravno objavio a u RH se nitko nije osudio niti spomenuti HPC.

Je li Republika Hrvatska samostalna država?

HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR