Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas560
mod_vvisit_counterJučer1178
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan5019
mod_vvisit_counterProšli Tjedan7975
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec22087
mod_vvisit_counterProšli Mjesec29561
mod_vvisit_counterUkupno2392937

Trenutno na stranici: 17
0 198.143.37.11
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Hrvatska Pravoslavna Zajednica
Radikalna vjera PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 1
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Subota, 29 Rujan 2012 21:35

Ivica Ursić - 'Uvijek nedjeljom': Radikalna vjera .

Reče mu Ivan: "Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama." A Isus reče: "Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je." "Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća." "Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more." "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. (Marko 9, 38-48) RADIKALNA VJERA „Svaki kršćanin treba biti i konzervativan i radikalan. Konzervativan u očuvanju vjere i radikalan u njezinoj primjeni.“ Ukoliko niste „političar u usponu“ i ukoliko nije u tijeku predizborna kampanja onda nemojte puno spominjati riječ – radikalan. Ta je riječ, u ovoj našoj lažnoj demokraciji i toliko proklamiranoj toleranciji, strogo zabranjena. Zašto? Zato što radikalne promjene zahtijevaju povratak korijenima, povratak temeljnim vrijednostima. Radikalni zahvati i mjere koriste se za eliminaciju devijantnih pojava, a sve kako bi se situacija dovela u stanje prije njihovog nastanka. Najbolji primjer jest radikalna kirurgija koja, pod cijenu odstranjivanja pojedinih dijelova ljudskog organizma, nastoji povratiti taj isti organizam u stanje prije nastanka bolesti. Današnja kultura, današnji centri moći, zaziru od radikalnih zahvata. Njihov cilj je postupno „skuhati žabu“. Ništa naglo. Ništa radikalno. Radikalni zahvati ako se i provode onda se provode što je brže moguće. Najbolji primjer su suvremeni ratovi. Jedini koji bez ozbiljnijih posljedica smiju koristiti riječ „radikalan“ svakako su, rekoh prije, političari. Oni u predizbornim kampanjama biračima obećavaju radikalne promjene (naravno uvijek na bolje od onoga što je bilo prije njih) kako bi, dobivši povjerenje birača, jedino radikalno popravili svoju poziciju i poziciju onih koji su im odani. Ako je nešto danas zabranjena priča onda je to svakako vjerski radikalizam. Njega ovaj svijet automatski svrstava u terorizam, a sve sa ciljem eutanaziranja širokih masa, jer osoba koja je radikalna u svojim stavovima, ona se nikako ne uklapa u zadane matrice toliko poželjnog poslušnog ponašanja. Ukoliko ustvrdite da ste radikalni u svojim uvjerenjima i u svojim stavovima crno vam se piše. Poslušni „kerberi“ carstva zla nanjušiti će vašu krv i nesmiljeno će vas progoniti. Sve dok vas ne ulove. A onda će vas raščerečiti. Ali nažalost i među samim vjernicima postoji otklon od pojma „vjerski radikalizam“ ili „radikalno kršćanstvo“. Mnogi će vas „vjernici“, pa i crkveni dužnosnici, poprijeko pogledati i prstom vam priprijetiti, ukoliko zagovarate radikalan pristup vjeri. Ali što to u biti znači biti radikalan? Što je to radikalno kršćanstvo? Teško je to točno odrediti, jer danas je dovoljno, u zemlji u kojoj nominalno živi preko 90% kršćana, samo spomenuti svoju vjeru i svoga Boga i odmah ćete biti zasuti optužbama za vjerski radikalizam, odnosno fanatizam. S druge strane, potpuno je normalno, da nam zločesti starci, uz „blagoslov“ bezvjerne vladajuće nomenklature, obilaze škole i djeci dociraju kako u biti Boga i nema. I to naravno radikalizam nije. Ni u kom slučaju. I što je najgore mi šutimo? Zašto šutimo? Zato jer se bojimo da nas ne proglase „radikalnim kršćanima“. A što to znači radikalizam u našoj vjeri? To, po meni, znači odustati od uobičajenog načina življenja kojeg promovira ovaj svijet. To znači u cijelosti biti predan svojoj vjeri i svome Bogu. To znači vratiti se izvornom kršćanstvu. Jer ne zaboravimo ljudi nas promatraju. Promatraju nas kao kršćane. Ukoliko nismo radikalni kršćani, nego smo licemjeri, oportunisti, dvoličnjaci, onda ljudi oko nas sve to i vide i onda po nama i po našem načinu življenja i definiraju kršćanstvo. I što mi kao takvi, kao nedosljedni, kao nevjerodostojni govorimo ljudima oko nas? Govorimo im da je OK ako griješimo. A što Isus kaže za one koji druge uče grijehu? „Bilo bi bolje da s mlinskim kamenom o vratu budu bačeni u more.“ Ljudi nas promatraju, a kada nas promatraju onda prije svega u nama trebaju vidjeti – RADIKALNE KRŠĆANE. Trebaju vidjeti ljude koji sigurno nisu „normalni“ kada su u pitanju standardi ovoga svijeta. Ali što to točno znači? Kako ću ja to uistinu biti radikalni kršćanin? Ja nikako ne želim biti mlaki kršćanin. Ja želim biti radikalni kršćanin koji „gori za Krista“. I što mi je onda činiti? Hoću li prodati sve što posjedujem i postati lutajući propovijednik? Trebam li se, već sutra, prijaviti za misije? Koliki postotak svojih primanja trebam razdijeliti drugima? Trebam li neprestano čitati Bibliju i više nikada ne pogledati ništa na televiziji? Trebam li, umjesto odlaska jednom tjedno na svetu misu ubuduće čitavo svoje slobodno vrijeme, tijekom tjedna, provoditi u crkvi? Meni se čini, ne umanjujući ni najmanje radikalnost onih koji su slijedeći Božji poziv otišli u misije, rasprodali svoje imanje, posvetili se pustinjačkom životu, da kada volimo svojeg bračnog partnera i kada mu svakodnevno pomažemo, da je to radikalno kršćanstvo. Kada govorimo istinu i ne lažemo, da je to radikalno kršćanstvo. Kada nismo seksualno izopačeni, da je to radikalno kršćanstvo. Kada služimo drugima preko talenata koje nam je sam Bog podario, da je to radikalno kršćanstvo. Ono što se nama čini tako svakodnevno i ponekad pomalo i dosadno, u Božjim očima je izuzetno radikalno, jer je u suprotnosti s pravilima ovoga svijeta, a u suglasnosti je s voljom Božjom. Davno još napisa Paul Achtemeier, parafrazirajući Isusove riječi iz današnjeg čitanja: „Ako te tvoja televizija nagoni na grijeh, ugasi je. Ako te tvoje računalo tjera na grijeh, isključi ga. Ako te novina koju kupuješ navodi na grijeh, ne kupuj je više. Ako te tvoj poslovni položaj dovodi do grijeha, daj ostavku. Ako te tvoje bogatstvo čini grješnikom, razdijeli ga.“ Drugim riječima, apsolutno ništa nije vrijedno da ugrozi naš život s Isusom Kristom. Kada to shvatimo i kada počnemo radikalizirati svoj život i svijet oko sebe, a sve kako bismo Krista svjedočili svojom vjerom, tek tada ćemo ovaj svijet početi mijenjati na bolje. Ne po politici i političarima, ne po zločestim starcima, ne po svijetu i po njegovoj kulturi, nego isključivo po Kristu i po njegovim radikalnim sljedbenicima.

„Jer si mlak, i nisi ni studen ni vruć, izbljuvat ću te iz svojih usta.“ (Otkrivenje 3,16)

 
Lažne veličine PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 1
LošeOdlično 
HPZ - Duhovnosti
Urednik Administrator   
Subota, 22 Rujan 2012 22:13

 

Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju.
On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im:
"Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen,
nakon tri dana ustati." No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se
pitati. I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: "Što ste putem raspravljali?"
A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede
i dozove dvanaestoricu te im reče: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od
svih posljednji i svima poslužitelj!" I uzme dijete, postavi ga posred
njih, zagrli ga i reče im: "Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime,
mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla."
(Marko 9,30-37)
LAŽNE VELIČINE
„Budi ponizan čak i u svojoj veličini,
Budi plemenit čak ako i zvijezde posjeduješ.“
Obeda de la Cruz
Puno je, strahovito puno, tumačenja pojma
„biti velik“. Od osobe do osobe definicije se razlikuju. Najčešće
dijametralno. Velika većina ljudi krije svoje pravo uvjerenje na ovu temu, i
javnosti servira definiciju koja je trenutačno „društveno korektna“.
Ali svima nama zajedničko je jedno, a to
je, dok smo maleni, dok smo mala djeca, svi jedva čekamo postati veliki, želimo
narasti. Naravno tjelesno, ali kada se to dogodi, onda svi želimo „postati
veliki“
u očima drugih ljudi, neovisno o broju centimetara ili kilograma
koji očituju našu tjelesnu veličinu.
Svi mi u svom srcu nosimo ambiciju, neki
to nazivaju egom, ali na kraju uvijek se sve svodi na jedno – nije sporna naša
ambicija, nije sporan naš ego, nego je odlučujuće u čiju službu mi stavljamo
svoje talente, svoje napore, svoje uspjehe, svoj ego, dakle svoju veličinu.
Puno je onih koji lukavo glume
čovjekoljublje, domoljublje i bogoljublje, a u biti iza svih tih postupaka čuči
jedno užasno veliko samoljublje. Neko vrijeme prijevara „drži vodu“, ali
prvi ozbiljniji test na temu ljubavi prema Bogu i bližnjemu, naravno i
Domovini, sve razotkriva „do kosti“.
Pitamo se zašto tako malo toga funkcionira
na ovome svijetu?
Odgovor leži u jako malenom broju ljudi
koji su u stanju stati na začelje i služiti za opće dobro. Ljudi koji su voljni
sve svoje sposobnosti, sve svoje znanje, svu svoju veličinu staviti u službu
općeg.
Dragi prijatelji, ovaj naš svijet je
umoran od bezbrojnih lidera.
Užasno umoran.
Što se to zbiva s nama?
Pomisli čovjek kako smo konačno iscrpili
sve ohole, sve bahate, sve samozaljubljene, sve „genijalce“, sve „moderne
mesije“
, sve te lažne proroke bez minimuma vjerodostojnosti, ali onda
otkrijemo kako smo u stanju uvijek i iznova pronaći još veći jad i tugu. I
nevolju.
Borili smo se za slobodu, a sada pognute
kičme puzimo pred novim gospodarima, proseći mrvice s njihove trpeze.
Ginuli su najbolji sinovi, ove napaćene
zemlje Hrvatske, za neotuđivo pravo da nam despoti ne određuju sudbinu, a mi
sada molimo domaće oholice neka nas povedu u neko novo ropstvo.
Što su oni oholiji, prepotentniji i bahatiji,
što nas oni više podcjenjuju i vrijeđaju, što nas više mažu i lažu, to mi njih
više biramo i uzdižemo do trona. Skoro pa i do oltara.
Nama vladaju – lažne veličine. Lažne
veličine, koje smo mi ustoličili.
Što je to? Je li to mazohizam? Glupost?
Nebriga? Ludost? Koja je to dijagnoza? Kako sve to razumski protumačiti?
Dovoljno je pročitati današnje Evanđelje i
sve će nam biti jasno.
Isus učenicima, koji među sobom
raspravljaju tko je među njima najveći, objašnjava sustav vrijednosti koji Bog
drži jedino ispravnim. Ne sustav koji vrijedi u ovome svijetu nego sustav koji
vrijedi u Kraljevstvu Božjem. A to su dvije dijametralno suprotstavljene
stvari.
Veliki ljudi su uvijek skromni. Ne lažno
skromni, nego uistinu skromni. A biti skroman ne znači pognuti se kako bi bio
manji nego što jesi, nego znači uspraviti se u svoj svojoj veličini. Međutim
bit je u tome da se mi moramo uspraviti pred nečim što je veće od nas kako bi
postali svjesni koliko smo u biti maleni.
Nama je jedino uspoređivati se sa samim
Bogom, jer „hodajući u poniznosti s Bogom“ jedino smo tada u stanju
naučiti se pravoj poniznosti i spoznati što možemo i što trebamo biti.
A što mi radimo?
Mi se panično bojimo hodanja s Bogom i
radije hodamo pokraj onih kojima možemo očitovati koliko smo „veći“ od
njih. Demonstracija moći, sile i slave ovoga svijeta uvijek je bila jedno od
najpopularnijih ljudskih zanimanja.
Koja korist od novca, koja korist od
političke moći, koja korist od popularnosti, ukoliko to nismo u stanju „nabiti
na nos“
ljudima oko nas?
Ali ono što ovaj svijet naziva „velikim“
i ono što Bog naziva „velikim“ definitivno nisu iste stvari.
Boga ni najmanje ne zanima naša politička
karijera, stanje našeg bankovnog računa, popularnost na društvenim mrežama,
koliko puta smo slikani za neku novinsku naslovnicu, koliko smo medalja
osvojili, CD-a prodali, golova postigli. Boga isključivo zanima jesmo li i
koliko smo prakticirali Vjeru, Nadu, Istinu i Ljubav. I naravno koliko smo bili
u službi onih najpotrebnijih među nama.
Nažalost filozofija ovog svijeta nas uči
da moramo uvijek biti prvi. I samo prvi. Zato mi tako strasno i želimo prva
mjesta. Mi želimo da je sve uvijek po našu, po našoj volji i da su naše potrebe
uvijek najvažnije. Mnogi među nama ne žele služiti drugim ljudima, jer mi
želimo da drugi služe nama.
Zato i biramo one koji su slični nama.
Biramo jad i nevolju, jer smo i sami jad i nevolja. Svjesno ili podsvjesno kroz
izabrane svjedočimo svoje stanje duha. Želimo biti „veliki“ kako to svijet
propisuje i zato biramo one koji služe svijetu, a ne one koji služe Bogu i
bližnjemu.
Ali u Božjim očima mi postajemo veliki tek
kada svoje potrebe stavimo sa strane i kada služimo bližnjemu. Naša veličina
nije u tome koliko težimo na burzi, koliko zarađujemo, ili koju titulu
dopisujemo uz svoje ime i prezime, ili koliko smo medalja donijeli s različitih
natjecanja, ili koliko smo golova postigli, ili CD-a prodali.
Ono što nas čini velikima jest naša
sposobnost biti blizu potrebnih. Blizu malenih. Odbačenih i prezrenih. Starih.
Bolesnih. Nerođenih. Nepravedno optuženih. Nevino osuđenih.
Jesmo li u stanju to učiniti?
Jesmo li u stanju prestati birati „velike“
i birati „malene“?
Jesmo li u stanju mi prestati biti "veliki"
i postati "maleni"?
Naravno da jesmo.
Samo pravo pitanje glasi: „Kada ćemo
konačno to i učiniti?“.
„Onaj koji je nisko ne treba se bojati pada.
Onaj koji je dolje ohol nije.
Onaj koji je ponizan uvijek će imati Boga za vodiča svoga.“
(„Pastir“ John Bunyan)

 

В глаза тебе не смею взглянуть.

Толпа разразилась криком тут были и восторг и негодование.

раздается громовой голос; высокий человек с ружьем в руке вышел из-за деревьев, и через мгновение он уже в "Карты скачать украина для навигатора"самой гуще толпы.

Свинина хорошая, должно быть, домашнего копчения, от домашней свиньи.

Надеюсь, так и будет, сказал Генкок.

Искателям геройских подвигов пришлось смирить свои порывы и удовлетвориться мирной жизнью, тем более что за последнее время даже в этой глуши произошло немало интересных и таинственных событий, о которых можно было подумать и поговорить.

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg