E k s k l u z i v n o!

DESRBIZACIJA BALKANA

UTEMELJEN INICIJATIVNI ODBOR ZA

SURADNJU BALKANSKIH PRAVOSLAVACA

Nakon pokretanja procesa obnove Hrvatske pravoslavne crkve
(12 ožujka 2009) na inicijativu

Stojana Naumovskog pravnika i teologa iz Makedonije, a u
suradnji sa članovima Udruge Hrvatskih pravoslavnih vjernika
u Kninu je 15. prosinca prošle 2011.g. održan preliminarni 
sastanak  povodom ujedinjenja svih pravoslavnih vjernika
(osim Srba) na Balkanu – Albanaca, Grka, Bugara, Crnogoraca,
Makedonaca, Hrvata i Rumunja. Sastanku su nazočili gore
rečeni Naumovski sa još jednim Makedoncem te dvojica
Crnogoraca iz Podgorice čija imena, na njihov zahtjev,
ne možemo objaviti. Sasvim razumljivo jer se radi o desrbizacij
i Balkana kojeg su Srbi tijekom minula dva stoljeća, nasilno
preko pravoslavlja, posrbili.

O čemu se zapravo radi?

Radi se o tzv. „Načrtanijama“ Srbina  Ilije Garašanina
koji je u svojstvu ministra vanjskih poslova 1844.
izdao knjižicu sa ovim naslovom. Treba odmah reći da je
ova knjiga bila u Srbiji punih 80 godina  zabranjena , a braća
Tarabići u svojim Kremanskim proročanstvima predvidjeli joj
  sramotan završetak kao i vaskolikom srpskom narodu, ako
ustraju u naumu „načrtanija“. Dakako „načrtanijama“ je Gar
ašanin, ediktom, proglasio sve pravoslavce Srbima. Da su kojim
slučajem u tom vremenu i Rusi graničili sa Srbijom i oni bi danas bili Srbi.

Pripremni sastanak, sa prekidima, trajao puna dva dana,
nakon čega je sačinjen zajednički promemoriam. U „promemoriu
se kaže, da se u roku od 6 mjeseci trebaju sazvati svi predstavnic
i pravoslavlja balkanskih  zemalja, na kojemu bi se razradila
platforma svekolikog posrbljenog pravoslavlja u zemljama u
okruženju Srbije kao i u samoj Srbiji, jer vrlo velik broj pravoslavaca 
živi u današnjoj Srbiji pod imenom Srba. Riječ je o Bugarima u
Južnoj Srbiji i Rumunjima-vlasima u Negotinskoj krajini. Zaključeno
je također, da se Sabor treba održati negdje u  Srbiji. Po svo
j prilici u Leskovcu, Vranjskoj Banji, ili bilo kojem mjestu u Južno
Srbiji, odnosno u Istočnoj - u Negotinskoj Krajini.  Bilo gdje da
će se održati Sabor, zaključeno je da se samo mjesto kao i
pripremni radovi i sastanci do tog vremena, iz sigurnosnih
razloga, ne spominju - sve do završetka Sabora.

Iz promemoria smo još iščitali, da će uskoro doći do
priznavanja autokefalnosti Hrvatske pravoslavne crkve
od nekoliko pravoslavnih crkava u svijetu, slijedom toga
odmah će HPC priznati autokefalnost Crnogorskoj crkvi,
a potom Crnogorska i Hrvatska će priznati Makedonsku..
Ostali nesrpski  pravoslavci koji žive u Srbiji,  već imaju
svoje autokefalne crkve u svojim matičnim zemljama,
pa više neće imati potrebe da se vežu za srpstvo i da
nose na sebi tuđi identitet svoje osobitosti, rečeno je
na kraju promemoria.

Zadar, 10. ožujka 2011.g.

/Akademik Ivo Matanović/

__________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

JADNI VLASI -PUNA DVA MILENIJA NA

POROSTORIMA BALKANA

SLUŽE DRUGIM NARODIMA

"ZA POTKUSURIVANJE" -

SLUŽE IM KAO TOPOVSKO MESOZA OSVAJANJE DRUGIH

NARODA, A NAJGORE SU PROŠLI KOD SRPSKOG NARODA KOJI

SU IH PUTEM VJERE POSRBILI I TAkO IH STALNO SVOJATAJU.

POGLAVITO SE TO ODNOSI NA VLAHE NASELJENE U BiH I HRVATSKOJ.

HVALA BOGU, SVI SU IZGLEDI DA ĆE I ONI PROGLEDATI I

OSTATI ONO ŠTO JESU ILI BAREM PRILAGODITI SE NARODIMA

TAMO GDJE OBITAVAJU - U HRVATSKOJ ,HRVATIMA, U BiH

TAMOŠNJEM JEDNOM OD NARODA, U SRBIJI DOBITI SVOJU

AUTONOMIJU (Timotska krajina i negotinska), Južnoj Srbiji

Bugarima, u Makedodniji Makedoncima i u Crnoj Gori

Crnogorcima.  Kako iščitavamo iz dnevnog tiska EU ide im na ruku.

Više o tome čitajte niže u tekstu Slobodne.

Urednik

****************************************************

24. Slobodna Dalmacija

NEDJELJA 11 .3.2012.

PiŠE IVICA NEVEŠĆANIN

Tko su jedni od predaka kojih se današnji

Hrvati stide i ostaju vazda neki drugi?

Starobalkanski narod zbog kojeg je Srbija

umalo ostala bez STATUSA kandidata za EU

Posljednja prepreka koja Se ispriječila na putu Srbiji za dobivanje
Rumunjske za boljim tretmanom vlaške manjine etničkih Rumunja uz
istočnu srpsku granicu uTimočkoj krajini. Lako opravdan, zabtjev
Rumunjske, tradicionalne prijateljice Srbije, podnesen doslovno
u posljednjim sekundama prije konačne odluke, iznenadio je Viječe
ministara EU-a,  anas je podsjetio na postojanje V1aha, jednog od
najstarijih balkanskih naroda, koji nikada u svojoj povijesti nije
imao svoj državni teritorij.Potomci rimskih kolonista Zapravo
neki oblik"državnosti"imali su 95 godina tijekom Drugog Bugarskog

Carstva, odnosno Vlaško-bugarskog carstva, između 1185. i
280., ali državni teritorij koji bi uključivao samosvojne političke,
socijalne, dubovne i kulturne institucije kao bitne sastavnice
etno· političkog identiteta, nikad nisu uspjeli stvoriti. Tako o
Vlasima zaključuje Zef Mirdita, po mnogima najbolji poznavatelj
povijesti Vlaha kod nas, autor dviju kapitalnih knjiga u izdanju
Hrvatskog instituta za povijest: "Vlasi u historiografiji" i
"Vlasi starobalkanski narod".U potonjoj Mirdita piše kako bi

se iz naslova moglo krivo shvatiti da se govori o povijesti
V1aha, jer "knjiga zapravo obrađuje pitanje 'Vlasi u povijesti
naroda' s kojima ih je povijesna sudbina, a ja bih rekao politička
nepravda velikih sila, prisilila da žive".Neizbježna Wikipedia navodi

da su "Vlasi (Rumani, Romani,Rumiri, Arumunji, Aromuni)
skupni naziv za više malenih srodnih etničkih grupa iz jugoistočne
Europe, potomke rimskih kolonista i romaniziranih domaćih
antičkih naroda poput llira i Tračana. Piše kako Vlasi nastanjuju
teritorije jugoistočne Rumunjske, Istočne Srbije, dijelove
Makedonije, sjeverne Grčke  i sjeveroistočne Albanije,
BiH i Hrvatske; glavne grupe su Cincari, Meglenski Vlasi, Čići,
Vlasi (Bufani, Carani, Ungurjani), Morlaci i drugi.

U Hrvatskoj ih, pod imenom Ćiribirci, vIstro-Rumunji,
Istarski Vlasi, ima najviše II Istri, oko 1200, a po Čićima
je ime dobila i mitska istarska planina Ćićarija. U hrvatskoj
historiografiji Vlasi se prvi put spominju 1.322. godine,
kao sudionici u bitki kod Blizne na strani Mladena II.,
poznati su i pod nazivima Maurovlasi, Mo1aci i Nigri Latini.
Noetnički i kulturni tragovi V1aha na našim prostorima
puno su dublji i do danas prisutni uglavnom kroz jezik.
Naš ugledni novinar Inoslav Bešker, koji je u Milanu
doktorirao na temu "Morlaci u europskoj književnosti",
za V1ahe kaže da su "nestao narod".

Vlah je egzonim, jer zapravo nitko sebe ne identificira
kao V1aha, nego negativnim nazivom diskriminiraju druge,
Bez obzira na to je li on balkanski Roman, jesu li to eventualno
bili samo njegovi preci, ilije brđanin: Vlaj "koji s ponistre
ne vidi more", a u Dubrovniku je "Vlaška crkva" ona pravoslavna.
Zbog davnih KeIta Volćana su oni Germani, koji Detalj
iz modernog rumunjskog selac . -Jer su s njima došli u kontakt,
Vlasima su zvali sve Kelte (pa se zemlje kamo su ih sabili u
Britaniji zovu Wallesi Comwali; Valonija je Walloon). Od
Germana su naziv preuzeli Slaveni i primijenili

na Romane: Poljaci Talijane zovu Wlosi, u Zagrebu se
podgrađe s Talijanima, srednjovjekovnoj Vicus Latinorum,
i danas zove Vlaška vulica, u Sloveniji je Laško. Od Slavena
su preuzeli Ugri pa jeTalijan na madžarskome Olah-

navodi Bešker. O etnogenezi V1aha u hrvatskoj
historiografiji prisutna su dva različita mišljenja. Prema
jednome, Vlasi su kao autohtono stanovništvo u ranom
i razvijenom srednjem vijeku živjeli na planini Dinari,
kao stočari nomadi, i tek su se počeikom 14. stoljeća
počeli spuštati u ravnice,kada ih biješe povijesne kronike.
Drugo mišijenje: V1asi su u Hrvatsku došli preko bosanskih
planina, početkom 14. stoljeća, i to upravo u doba
vladavine Pavla i Mladena II. kojem su 1.322. pomogli u
bitki kod Blizne. Dva razlilita mišljenja Bešker ističe da se migracija

Vlaha s jugoistoka k sjeverozapadu Balkanskog poluotoka
nije zaustavljala, a s njome ni njihova asimilacija. Prvotno su,
kaže, kao kršćani, prihvaćali konfesiju zemlje gdje bi se
zaustavili. Kad je Sava Nemanjić uspostavio paralelne
konfesionalne strukture, stvorena je i osnova za etnizaciju
konfesija na štokavskim područjima. Tako su, osobito
ako su zadnjiih velikih migracija zaratova u I7. stoljeću,
slavenizirani pravoslavni Vlasi postajali Srbi, a katolički
Hrvati, dok su prethodno neki od pravoslavnih
Marčanskom unijom postali grkokatolici. Vlasi su
zadržali kulturu ostajući po strani od glavnih komunikacija,
baveći se trans-humanitarnim stočatstvom kao glavnom
djelatnošću, živili u dolinama, ljeti na planinama (ponjima
se zove Romanija,koja je zadržala i naziv i akcent,
kako su predslaveni zvali svoju domovinu od Krkado Strmija).
Karakteristični su na planinama bili katuni, privremena naselja,
kasnije i stalna, gdje su birali svog katunara, kneza,kao
i kasnije u Poljicima. Imali su i svoju vojnu organizaciju,
koju im je kroz vlaške statute priznao Bizant, prihvatili

su to i Osmanlije (Kanun-i Eflakiye), a onda i Habsburgovci

(Statuta Valachorum). !Bizanti su je koristili  ili kao neredovite

trupe, martologe, vojnike, a kasnije i Hrvati kao haramije-

naglašava Bešker.Slavenima na Balkanu, dodaje, Vlasi su Romani, 

uglavnom potomci Ilira. Tračana itd.koji su za Rimskog
Carstva prihvatili latinski kaoprestižni jezik
(za razliku od Albanaca koji su zadržali svoju jezičnu pripadnost).

Prilagođavali su se, mnogi su se grcizirali, mnogi slavenizirali.
Čak ni prezimena romanskoga nadimačkog podrijetla

- Bešker, Beader, Sanader, itd.,pa patronimici ~MarUI,
Krstul itd. Koji su dali i hrvatska prezimena (Marulić),
pa imena na- an, pa prezimena naša s ,nerijetko i sa
slavenskim korijenom, ne svjedoče nužno vlaško podrijetlo
nego jezični utjecaj. Današnjim Hrvatima Vlasi su jedni
od predaka kojih se stidimo, ostaju vazda "neki drugi",
zaključio  je Inoslav Bešker. Od Delmata do Vlaja -
by Inoslav Bešker.

•• DELMATI: Romanizirano stanovništvo
dalmatinskih otoka i gradova Krka, Osora, Zadra,
Trogira, Splita, Dubrovnika, Kotora zadržalo je drukčije
običaje a i jezik im je bio drukčiji. Bartali ga je
nazvao dalmatskim, ali vjerujemo sada da su to
bila barem tri srodna govora koje danas zovemo
veljotskim {Krk i okolica), jadertinskim (Zadar,Trogir,
Split, Hvar), odnosno labeatskim (Dubrovnik, Kotor,
Bar). Ti Dalmati nisu nikome bili Vlasi, razlika je bila
jasna iTalijanima i Hrvatima. Neki su se kasnije talijanizirali
(na Cresu, Lošinju itd.), neki su se stopili s Hrvatima,
a iz Njihova jezika smo naslijedili mnoge pomor;
ketennine Garbal, npr.) i mnoge kopnene (lancun,
kapula, križ) –odok smo iz balkanskog romaniteta
naslijedili sapun, račun itd. Od gradova na kopnu 'posljednj
i je dalmatski izgubio Dubrovnik, a od otoka Krk:
posljednji govornik veljotskoga dalmatskoga Antonio
Udina, po našku Tuone Udaina "Brbur" (brijač), poginuo je 1898.

MORLACI: Povijest naziva Morlad je specifična.
Mlečani su u Egejskoj Makedoniji u XII i  XIII uočili pasti:
ko pučanstvo koje je nosilo kožuh naopako

(krzno unutra) te bi koža pocrnjela. Makedand i
Bugari zvali su ih Cmogunjci~ Crci

Il Mauri Vlahil, što su Mlečani preuzeli kao Morlacehi.
Opazivši oko Velebita sličnoodjevene pastire,
i njih su nazvali Morlacima, a u dvojezičnih Dalmatinacato je

bio talijanski sinonim hrvatskoga čakavskoga Vlaji.
Ti koje su Mlečani vidjeli, i po kojima su Velebitski
kanal nazvali Canal de la Murlacca, tada su več bili
kroatizirani po jeziku i imenima, poput Butka Branača,
vojvode "Dobrih Vlaha hrvatskih banovina". .

•• ISTRORUMUNJI: Istro rumunji su posebna skupina
Oni su potomci Vlaha vjerojatno iz Ugarske, današnje
TransiIvanije, kojeje na Krku sredinom XV stoljeca

naselio knez Anž Frankapan, onaj koji je otok staviopod
mletački suverenitet. Posljednji koji je na Krku govorio
vlaški (istrorumunjski) bio je Mate Bajčić Gašpović,
a umro je 1875. Goran Filipi navodi da su se odatle,
iz Dalmacije, naselili u Istru. Pri doseljenju su Istro

-rumunji bili nazivani i Murlilki, a kasnije Čići, ali sami

nisu rabili nijedan od ta dva egzonima. Ireneo della

Croce tvrdi da su u XVII stoljecu sami sebe nazivali Rume
r (tako su sebe nazivalii Vlasi u zaleđu Boke). Okolni Hrvati

nazivaju ih Vlasima ili Ćiribirima. Njihovu jeziku pripadaju
tamošnja prezimena Faraguna, Kožul, Licul, Pizzu I, Poropat itd.

•• VLAJI: Ono što štokavac izgovara Vlah, to čakavac
izgovara Vlaj. U srednjoj Dalmaciji Vlaj (mletački Morlacco)
prvo je bio katunski stočar, vjerojatno i etničkim porijeklom
Vlah, ali taj naziv je kroz stoljeća mijenjao značenje.
U početku XVII. stolječa on je značio kriičanina na
turskom teritoriju koji je graničio s mletačkom Dalmacijom i
te je Morlake general Leonardo Foscolo vrbovao da
prebjegnu od Turaka Mlečanima, pa ce biti u kriičansko
državi i dobiti zemiju. Zaista su ih Mlečani nakon i naselili
na ozemijima koja su Karlovačkim i Požarevačkim mirom
oteli tadašnjoj Bosni: Učkom, Kliškom i Hercegovačkom
sandžaku, pa su i sada u županijama od Zadarske do
Dubrovačko-neretvanske.U međuvremenu je pojam
Vlaji poprimio kulturalno-antropološki opseg:

stanovnik Zagore, onajkoji sponistre ne vidi
more a istodobno su stanovnici gradiča u unutrašnjosti,
(Knina, Drniša, Sinja, Imotskoga) tvrdili da su Vlaji seljad,
a ne oni. I tu su Vlaji bili neki drugi. Tek u mojoj
generaciji ima ih koji mimo govore o vlaškom

porijeklu. "I ja sam Vlajina", rekla mi je 1959. sva
blistajući Biserka Cvejić, iz Krila u Jesenicama, baš
kad je trebala biti  angažirana za Metropolitan.

Hrvatski pravoslavci u Kanadi

Većina Hrvata u Kanadi su rimokatolici. Postoji i maleni broj kanadskih Hrvata katolika grčkog iliti bizantskog obreda, i jedan manji broj Hrvata pravoslavaca. Osim navedenih, postoji i zajednica Hrvata muslimana u kojoj se nalaze potomci onih Hrvata što su prešli na islam još u 16. stoljeću nakon osmanskog osvajanja Hrvatske. Postoji i značajan broj Hrvata protestan