Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas101
mod_vvisit_counterJučer602
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan703
mod_vvisit_counterProšli Tjedan3805
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec11495
mod_vvisit_counterProšli Mjesec14908
mod_vvisit_counterUkupno2572740

Trenutno na stranici: 8
0 198.143.37.145
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
O nama


Mate Kovačević: Cjelokupnost i državna neovisnost PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 21
LošeOdlično 
HPZ - O nama
Urednik Administrator   
Utorak, 12 Ožujak 2013 12:20

Osvrt na knjigu: Mihovil Pavlinović,

Razgovori o hrvatstvu, srpstvu i jugoslavenstvu

– Izbor, Naklada „Galebovi“, Zagreb, 1943.


Novija je historiografija, čak i onda kad se bavila hrvatskim integralizmom Mihovila Pavlinovića (1831.-1887.), uglavnom stavljala naglasak na primjese njegova jugoslavenstva, koje su se doduše očitovalo u skladu s duhom tadašnjega vremena i ideji o zajedničkom podrijetlu slavenskih, a onda i o zajedničkom podrijetlu naroda na jugoistoku Europe, koji su govorili slavenskim jezicima. Razlozi za takva stajališta dvojake su naravi – kod jednih je to služilo tek kao mimikrijski sloj u istraživanju kako bi se mogla istaknuti njegova doista nezaboravna uloga u hrvatskom nacionalnom preporodu u južnoj Hrvatskoj, a drugima pak  kao nemogućnost da napuste jugoslavensku paradigmu i onda kad je Pavlinović neosporno zagovarao hrvatsku državnu nezavisnost i cjelokupnost.

Nu Mihovil Pavlinović, bez obzira na pripadnost narodnjačkoj stranci i povezanost sa Strossmayerom, svoju je politiku gradio na hrvatskom državnom pravu i povijesnoj posebnosti hrvatskoga naroda u odnošaju na druge pa i na tzv. južnoslavenske narode, a posebno se užasavao jugoslavenske državne zajednice sa Srbima, jer se iz „Razgovora“ već mogu naslutiti njegova upozorenja, što bi se moglo dogoditi Hrvatima, ako možebitno uđu u takvo zajedništvo. Pavlinović pak kao katolik, doduše, vidio je Hrvatsku s posebnom misijom na Balkanu u sklopu rješavanja tzv. istočnog pitanja, a vezu s drugim južnoslavenskim narodima gledao je možebitno tek u stvaranju zajedničkoga obrambenog saveza od moćnijih imperijalnih susjeda.

Nu Jugoslavija se kao država u kasnijoj povijesti i na tom polju potvrdila znatno krvoločnijom od svih saveza u kojima su živjeli Hrvati pa i taj Pavlinovićev, vjerojatno taktički dio politike, više je bio rubna pojava u njegovu djelovanju, jer se iz obrazlaganja o položaju ujedinjene Hrvatske znatno više nazire zamišljeno buduće trijalističko uređenje Monarhije, u kojoj bi ujedinjena Hrvatska, u svojim povijesnim i prirodnim granicama postala trećim snažnim stupom u carstvu svojih Habsburških kraljeva. Pavlinovićevi „Razgovori“ objavljeni 1876. i 1877., osim izdanja iz 1943. pretiskani su i 1994., a uvršteni su i u njegove „Izabrane političke spise“ 2000.  Oni osim svoje povijesne te političke imaju i književnu vrijednost, jer je u njima relativno uspješno uspio okarakterizirati političke tipove na hrvatskoj pozornici 19. i 20. stoljeća, koji se kao svojevrsni zakržnjaci protežu i u naše doba.

Vrijednost „Razgovorima“ daju i na prvi pogled manje važne informacije, u kojima podsjeća na političku i vjersku pripadnost pojedinih inozemnih auktora, koji su svoja povijesna i jezikoslovna istraživanja usmjeravali kao podlogu za stvaranje jugoslavenstva pod vodstvom srpskoga pravoslavnoga pijemontizma. Kao realan političar uvažavao je političku stvarnost pa mu je slavenstvo bilo daleko skoro kao i Starčevićevim pravašima. Odbivši već spomenuto jugoslavenstvo, nije prihvaćao ni srbohrvatstvo, iza kojega se, kako je tvrdio, samo skrivala politika srpskih „dušanovaca“, koji su na temelju vjerozakonske pripadnosti, odnosno pravoslavlja pokušavali uspostaviti Veliku Srbiju.

Pavlinovićeva se pak politička vizija samostalne i neovisne hrvatske države ostvarila mnogo kasnije u zajedništvu s južnom Hrvatskom, nu cjelovitost na kojoj je toliko gradio svoju politiku nije zaživjela ponajprije zahvaljujući stvaranju Jugoslavije, u kojoj su Hrvatskoj otkinuti istočni Srijem te Boka kotorska. Iz njezinih prirodnih i povijesnih granica istrgnute su također Bosna i Hercegovina, a posebno njihovi dijelovi tzv. Turska Hrvatska i Turska Dalmacija. Njihov pak prostor razdijeljen je uglavnom između Srba i Muslimana-Bošnjaka, nacija nastalih na temelju osmanske vjerozakonske podjele, a ne na europskoj tradiciji narodnosti i državnoga prava. Dakle, BiH je danas međunarodni protektorat stvoren tijekom zakašnjela rješavanja tzv. istočnoga pitanja, a u kojem, uz vladajuće narode živi obespravljen i starosjedilački autohtoni hrvatski narod. Ovim se zemljama dogodilo upravo ono na što je i upozoravao Pavlinović kad je isticao kako će propaganda potaknuta iz srpske kneževine u drugoj polovici 19. stoljeća o pripadnosti svih pravoslavnih naroda srpskoj naciji, među kojima su znatnim dijelom bili i etnički Hrvati te Vlasi, Cincari, Bugari i Grci razoriti tkivo hrvatske države. Nu taj velikosrpski politički projekt nije samo razorno djelovao na teritorijalnu rasprostranjenost hrvatske države, nego je tijekom 20. stoljeća vodio tri krvava rata protiv Hrvatske, u kojima je Beograd za postizanje svojih političkih ciljeva žrtvovao upravo to etnički nesrpsko pravoslavno stanovništvo, koje je i danas u pojedinim dijelovima Hrvatske, a posebice u vukovarsko-srijemskoj županiji, sastavni dio dvostoljetnoga projekta o osvajanju Srijema, o kojem više puta govori i jedan od likova iz Pavlinovićevih „Razgovora“.

Premda Hrvatska nije imala obrambenu politiku protiv te „unutarnje“ agresije, nedavno objelodanjen popis pučanstva iz 2011. pokazuje kako su unatoč stogodišnjem nasilju dijelom ipak preživjeli i hrvatski pravoslavci, koji su do 1850. bili sastavni dio hrvatskoga naroda. Još je osamdesetih godina 20. stoljeća pripovijedao jedan bivši partizanski general kako je kao zapovjednik imao vlast nad životom i smrti svojih vojnika, nu u slučajevima kad bi zarobili pravoslavca pripadnik hrvatskih postrojba, tada nije imao nikakve moći nad posrbljenim pravoslavnim pripadnicima svoje partizanske jedinice, koji bi bez milosti smicali svakoga takvog zarobljenika. Zato je ipak nacionalni uspjeh kad je sve te progone, nasilja i ponižavanja preživjelo današnjih tridesetak tisuća pravoslavnih Hrvata. Osim iznimno važnoga pitanja o pravoslavnim Hrvatima, Pavlinović je pak u „Razgovorima“ dalekosežno obrazlagao i jezičnih pitanja, a posebice ona koja su se osjećala u već pojačanim nastojanjima da se Hrvati radi unifikacije sa Srbima odreknu i svoga pravopisa.

Aktualna jezikoslovna, književna i politička pitanja danas potvrđuju svježinu i dubinu Pavlinovićevih zapažanja i raščlamba pa se njegovi tekstovi s mnogo udivljenja i danas mogu čitati, a neke silnice u politici na koje je upozoravao čak i prepoznavati.


 

Mate Kovačević

hrsvijet.net

 
Hrvatska povijesna pisma i upotreba ćirilice PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 3
LošeOdlično 
HPZ - O nama
Urednik Administrator   
Nedjelja, 06 Siječanj 2013 23:40


Hrvatska povijesna pisma i upotreba ćirilice

 

Uz latinicu, koja je već više od pola tisućljeća glavno hrvatsko pismo, a posljednjih dvjestotinjak godina jedino službeno i uobičajeno, u srednjem vijeku supostojala su uz nju i dva slavenska pisma: glagoljica i ćirilica. Prvo je svoju dominaciju izgubilo tek na početku XVI. stoljeća, a drugim se na ograničenom prostoru (npr. u Bosni, Hercegovini, Poljicama) pretežito pisalo sve do XVIII. stoljeća.

Hrvatski se jezik, kao narodni (vernacula) i u prepletanju s crkvenoslavenskim, isprva bilježio upravo tim pismima - glagoljicom zacijelo još od IX. st, a ćirilicom tek od nešto kasnije. Do tih određenja došli smo rekonstrukcijom, na temelju pouzdanih povijesnih vrela koji navode da je u to doba na hrvatskom prostoru bio proširen "Metodijev nauk", iako najstariji spomenici obaju pisama potječu tek iz XI. stoljeća. S druge pak strane, premda su Hrvati primili kršćanstvo zapadnim posredovanjem, i premda su prvi tekstovi njihove kulture bili - latinski, najstariji tekstovi hrvatskog jezika na latinici potječu tek iz sredine XIV. st.

Srednjovjekovna hrvatska kultura izrazito je policentrična, prostor politički i crkveno-politički razjedinjen. Zastupljenost pisma i jezika, njihov odnos, funkcionalna razdioba (s obzirom na tekstne tipove), ovisi o naslijeđenoj tradiciji, izloženosti utjecaju susjednih kultura, financijskoj i moralnoj potpori feudalnih i crkvenih vlasti, o vlastitoj ekonomskoj snazi, geografskom položaju (mogućnosti komuniciranja) i sl. Sjeverno od rijeke Krke i njezina utoka u more, kod Skradina, prevladala je glagoljička pismenost, južno pak ćirilička. U panonskoj Hrvatskoj, sjeverno od rijeka Kupe i Save tek su rijetki zasvjedočeni primjeri obaju slavenskih pisama; tradicionalna je literatura isticala kako je to prostor gdje je najranije potisnuta hrvatska slavenska pismenost, a u posljednje vrijeme sve se češće ističu indikacije da se i ondje pisalo glagoljicom nešto duže.

Karakterističnoj tropismenosti treba pridružiti i - trojezičnost. U srednjem su vijeku Hrvati pisali, osim svojim jezikom (»oknjiževljenim« u različitim smjerovima), dvama jezicima koji su obilježili europsko srednjovjekovlje, njegova oba pola - zapadni i istočni: latinskim i staroslavenskim jezikom (hrvatskoga tipa). S prvim su se već susreli naseljujući ove prostore, dok su se s drugim upoznali tek nešto kasnije - u IX. st. Prvi nisu mogli razumjeti, dok im je drugi (u to vrijeme zapravo praslavenski s dijalektalnim bugarsko-makedonskim osobinama) bio gotovo posve razumljiv. I staroslavenski (crkvenoslavenski) jezik i glagoljica i ćirilica naslijeđa su bizantske kulture. Latinski jezik i pismo, nesumnjivo, zapadne. Bipolarnost, karakteristična za prva stoljeća s vremenoj je nestajala, pogotovu na liturgijskom planu (prilagođivanje zapadnoj liturgiji osobito se snažno provodilo u XII. i XIII. st); književnost koju je isprva više obilježavalo naslanjanje na istočne izvore sve se više obogaćuje prevođenjem zapadnih tekstova; u glagoljičkim se tekstovima zamjećuju utjecaji latinske ortografije; sve se češće ističe kako su i staroslavenski jezik i glagoljica pismo Svetog Jeronima, da bi se iskazala lojalnost Zapadnoj crkvi itd. S vremenom je svijest o toj kulturnoj dvojnosti u samoj hrvatskoj kulturi, na periferiji "obiju Europa", opadala, ali je Rimskoj kuriji postajala zanimljivom baš u tom smislu, kao sredstvo približavanja nesjedinjenom Istoku. Odatle i neke papinske povlastice hrvatskim glagoljašima, kao i nastojanje da se od XVII. do XIX. st. glagoljičkim knjigama i rusificiranim jezikom pokažu "tvorena vrata" pravoslavnim Slavenima.

Ovo autorsko slavensko pismo, koje je Konstantin Filozof sastavio uoči Moravske misije, polaska među Slavene 863. g, i koje se do kraja IX. st. i kasnije proširilo među većinom slavenskih naroda, upravo je najviše obilježilo hrvatsku kulturu. Nakon kraja XII. st. jedino se na dijelu hrvatskoga prostora – Istri, Kvarneru, zadarskom kraju i Lici ovo pismo zadržalo, – štoviše – vrlo bogato koristilo, sve do kraja XIX. st. Isprva se njome pisao, upravo kao i latinicom latinski, samo staroslavenski (u hrvatskoj redakcijskoj inačici) – kao ugledni jezik knjige, i to za sve kulturne potrebe, no od XIII-XIV. stoljeća pišu se njome i tekstovi čistog narodnog jezika (ponajviše čakavskoga).

Glagoljicom su pisani i liturgijski tekstovi i srednjovjekovna književnost i tekstovi pravnoga (administrativnoga) karaktera te osobna korespondencija. Tek početkom XVI. stoljeća latiničko će pismo zadominirati u svim navedenim funkcijama, i otada pa sve do kraja XIX. st. krug će se njezine uporabe postupno sužavati. U XIV. st. nakratko će je Česi "posuditi" od Hrvata i formirati u Pragu tzv. emauski krug. Kasnijih stoljeća glagoljica će se u Europi poznavati ponajviše upravo preko hrvatskih tekstova. Odatle i pokušaji nekih istraživača da i njezin nastanak vezuje za Hrvate i hrvatski prostor. Tek od početka XIX. st. postaje jasno da se hrvatska "uglata" glagoljica razvila iz starije, "oble" inačice koja je ponajviše sačuvana u tekstovima bugarsko-makedonske provenijencije. I najstariji hrvatski glagoljički tekstovi, pa i najpoznatija Bašćanska ploča, pisani su takvom oblom glagoljicom, doduše već sa zamjetljivim posebnostima.

U paleografiji susretan oblik "hrvatska glagoljica" odnosi se uglavnom na poseban tip glagoljičkog pisma koji se na hrvatskom sjeverozapadu (Kvarneru i zadarskom kraju) oblikovao sredinom XIII. st. uslijed nagle i velike produkcije, u posebno pogodnim uvjetima za razvoj glagoljske pismenosti. Izduživanje slova, pravokutni oblici slovnih "oka", koordiniranje unutar retka, brojna uporaba ligatura itd. izdvojili su ovaj pismovni tip kao poseban, a prema sličnostima s nekim ćiriličkim paleografskim osobinama, često se naziva i "ustavnom glagoljicom". Naime, posrijedi je svečano pismo, uspravnih, odvojenih slova, gdje su doduše očigledne brojne minuskulne osobine, najpogodnije upravo za liturgijske kodekse.

Prva hrvatska tiskana knjiga, Misal iz 1483, kao i još nekoliko inkunabula, otisnuta je upravo tim glagoljičkim tipom. U XIV. stoljeću formira se i brzopisna, kurzivna glagoljica, kojom se pišu brojne listine, matične knjige, zakonici i korespondencija. Najstariji hrvatski pravni tekst, i jedan od najstarijih slavenskih uopće, Vinodolski zakonik iz 1288. sačuvan je u mlađem prijepisu kurzivnom glagoljicom.

Posljednji kodeks pisan ustavnom glagoljicom, kao izrazom kontinuirane tradicije, otisnut je 1893. u Rimu (Misal, u pripravi D. A. Parčića). Kurzivnom se glagoljicom katkad pisalo i na otoku Krku sve do potkraj XX. st.

Ćirilicom su Hrvati pisali najkasnije od XI. st. i to na razmjerno širokom prostoru. Najstarija zasvjedočena ćirilička slova nalaze se na glagoljičkom tzv. Supetarskom ulomku (iz središta Istre) iz XII. st, a ima ih nekoliko i na Bašćanskoj ploči koja je na prijelazu XI. u XII. st. napisana, a sredinom XIX. st. i pronađena na otoku Krku. Na istočnom polu hrvatskoga glagoljaštva, južno od rijeke Krke, ovo je pismo nakon XII. stoleća posve potisnulo glagoljicu i nastavilo se razvijati – kao glavno pismo – uz jaku konkurenciju s latiničkim pismom u priobalju, i to od sredine XIV. st. Do XIX. st. latinica će potisnuti i hrvatsku ćirilicu na svim područjima gdje se njome mnogo pisalo: u Bosni, Hercegovini, Poljicama i zaleđu Splita (povremeno još i šire u Dalmaciji), dalmatinskim otocima (ponajviše Braču), u Dubrovniku i njegovoj okolici.

Na Humačkoj ploči, kamenom spomeniku iz Hercegovine napisanom vjerojatno u XII. st., među ćiriličkim slovima lako se da prepoznati i nekoliko glagoljičkih slova. Na otoku Braču napisana je znamenita Povaljska listina (1250), a u Poljicama veliki Poljički statut (1444). U Dubrovniku je sve do u XVI. st. djelovala slavenska kancelarija, gdje su se dokumenti pisani hrvatskim jezikom pisali – ćirilicom. Hrvatski će latinički tekstovi ondje prevladati tek s renesansom i humanizmom. U Bosni i Hercegovini pak franjevci pišu ćirilicom gotovo do XIX. st. (npr. Matija Divković u XVI/XVII. st, Stipan Margitić – XVIII. st). Prva je hrvatska ćirilička knjiga dubrovačke provenijencije (Oficij s molitvama Bogorodici), a otisnuta je u Veneciji 1512.

Svi ti regionalni tipovi ćirilice imaju poprilično zajedničkih paleografskih osobina koje ih dijele od ćirilica istočnog dijela balkanskoga polutoka. Isprva se te osobine tiču samo kurzivnog pisma, ali vrlo brzo kurzivne osobine prodiru i u ustavno, svečano pismo. Stoga, između ostaloga, u terminološkom neredu, pronalazimo i opće nazive za taj tip ćiriličkog pisma: zapadna ćirilica, hrvatska ćirilica, bosančica (bosanica).

Mateo Žagar // ZSŠ


Hrvatska ćirilica (u literaturi još i bosančica) je hrvatska redakcija ćirilice. Morfološka je, grafijska i ortografijska inačica ćiriličnog pisma.

Hrvatskim je pismom nazvana zato što su njome pisana važna djela hrvatske književnosti i diplomatike, i zato što su Hrvati, odnosno njihovi preci u vrijeme kada nacionalna identifikacija nije bila kao danas, njome pisali. Pri tome valja naglasiti da nije bila pričuvno, nego dominantno hrvatsko pismo na široku prostoru istočno od rijeke Krke i Vrbasa, a povremeno (osobito starijih stoljeća) i zapadnije (primjerice, usred poluotoka Istre, na Supetarskom ulomku iz Svetog Petra u Šumi, iz 12. stoljeća).

Neki su krugovi poricali pripadnost hrvatske ćirilice Hrvatstvu. Hrvatskoj ćirilici nije moguće poricati pripadnosti hrvatskom kulturnom krugu, jer nema valjana argumenta kojim bi se hrvatska kultura odrekla kulturnih djela kao što su Povaljska listina i prag, Humačka ploča, Dubrovački molitvenik, franjevačka književnost (bosanska, hercegovačka i dalmatinske sve do 19. stoljeća).  Čest oblik odricanja hrvatske pripadnosti ove ćirilice je potiskivanje atributa "hrvatska" atributom "zapadne" ili prenaglašenim isticanjem naziva bosančica ili bosanica za sav proteg uporabe ćirilice na navedenim prostorima (a ne samo za brzopis koji se rabio od početka 16. stoljeća).

U hrvatskoj filologiji su se od trećega desetljeća iskristalizirala dva stava: jedan potječe od Milana Rešetara, koji je ustvrdio da je bosančica zapravo ćirilski brzopis s dvora srpskoga kralja Dragutina, no, unatoč njenom postanju, činjenica da je korištena praktički isključivo u katoličkim i krstjanskim, te muslimanskim krugovima, dovoljan je razlog da ju označimo kao zasebnu vrstu ćirilskoga pisma. Uz to što ona nije dio srpske kasnije pismenosti, doživjela je i inovacije u turskome razdoblju, pa se vid bosančice u porabi u djelima bosanskih franjevaca, razlikuje od oblika u krstjanskim spisima (npr. u Hvalovom zborniku). Tu tezu u osnovi nasljeduje povjesničar i paleograf Tomislav Raukar, koji afirmira hrvatski karakter dalmatinske i bosansko-franjevačke pismenosti, uglavnom od 16. stoljeća nadalje.
 
Drugi je pristup u djelima hrvatskoga filologa Eduarda Hercigonje, jezikoslovca i pisca Vinka Grubišića, a još izrazitije kod povjesničarke Benedikte Zelić-Bučan. Po njima je besmislena tvrdnja da se bosančica razvila iz srpske minuskule na dvoru kralja Dragutina, kad su zasvjedočeni tekstovi još od Humačke ploče, Povaljskoga praga ili listine kneza Đure Kačića koji vremenski prethode bilo čemu na dvoru kralja Dragutina ili s njim nemaju nikakve veze. Dapače, po njima je i kultni spis srpske stare pismenosti, Evanđelistar kneza Miroslava, zapravo djelo hrvatske rane pismenosti koje je zbog povijesnih (ne)prilika i ostalih činitelja proglašeno srpskim - iako u toj kulturi čini bijelu vranu, ili tekst koji nema nasljednika u korpusu srpske pismenosti i književnosti: ni po jezičnim osobinama, ni po grafiji, a najmanje po ikonografiji.
 
Ukratko - potpuno se negira ikakva veza sa srpskom pismenošću, a smatra se da je bosančica modificirana bugarska ćirilica, pod utjecajem glagoljske hrvatske pismenosti. To je nešto izmijenjena i radikalnija inačica postavku Truhelke i Tentora. Ostali veoma važni istraživači toga pitanja (prije svih, Vladimir Mošin, Herta Kuna i Jaroslav Šidak) osciliraju između tih stavova. Najumjerenijim se drži stanovište Vladimira Mošina koji je postavio tezu o tri vrste bosančice: dalmatinske, dubrovačke i zetsko-humske, držeći ih korpusom pisma zasebnoga u odnosu na srpsku ćirilicu, bar koliko je ova različita od bugarske.

Bošnjačkih istraživača bosančice nije bilo u zamjetnoj mjeri, no većina suvremenih bošnjačkih povjesničara radi se o autohtonom bosansko-humskom pismu, koje nije etnički ni hrvatsko ni srpsko. Detalji nastanka bosanice se ne razjašnjavaju.

U konačnici, moglo bi se reći: srpski filolozi drže bosančicu dijelom svoga nacionalnoga nasljeđa, hrvatski dijelom hrvatskoga (ali uz stanovut oprez-npr., listina Kulina bana ili krstjanski spisi se rijetko uvrštavaju u antologije hrvatske pisane riječi. No, uvijek se stavlja Humačka ploča, kao i svi spomenici nastali na tlu Hrvatske, od Povlje, Poljica do Dubrovnika, a često Hvalov zbornik), a bošnjački-bošnjačke baštine. Također, valja reći da je bosančica po korpusu spisa ipak na marginama znanstvenoga interesa, jer je srpska baština temeljena na spisima nastalima u okrilju Srpske pravoslavne crkve, a hrvatska na djelima pisanima na glagoljskoj i latiničnoj grafiji, koja opsegom i vrijednošću daleko natkriljuju onu na hrvatskoj ćirilici (bosančici). Tako je bosanica osuđena istodobno na žestoku politizaciju i realnu marginalizaciju i nehaj (Izvor Wikipedia - jedan dio).

http://www.politika.hr/hrvatska/11522-hrvatska-povijesna-pisma-i-upotreba-cirilice

 

Меня "китайская игра го" интересует только один к управлению "torrent скачать маша и медведь" выходом из континуума.

Ясно как божий "счетчик схваток скачать" день,-ответил Ванек.

Тут уж я, старый "лесной олень песня скачать" солдат Девяносто первого полка, не выдержал и прокричал "драйвера на блютуз для ноутбука скачать" эти слова.

Едва "скачать оперу на айфон" ли я сам мог правильно "игра барби в поисках лаки" разобраться в своих чувствах настолько "скачать торрент игры про вампиров" они были противоречивы.

Это был мой выбор, "скачать для windows 7 домашняя базовая персонализацию" на который я как вызванный "скачать песню птицам" имел право.

Когда курица спит, нельзя достать свежих яиц.

 
Hrvatski pravoslavci u Kanadi PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 20
LošeOdlično 
HPZ - O nama
Urednik Administrator   
Srijeda, 17 Listopad 2012 08:21

Hrvatski pravoslavci u Kanadi

Većina Hrvata u Kanadi su rimokatolici. Postoji i maleni broj kanadskih Hrvata katolika grčkog iliti bizantskog obreda, i jedan manji broj Hrvata pravoslavaca. Osim navedenih, postoji i zajednica Hrvata muslimana u kojoj se nalaze potomci onih Hrvata što su prešli na islam još u 16. stoljeću nakon osmanskog osvajanja Hrvatske. Postoji i značajan broj Hrvata protestan

ata.
U Kanadi je prva hrvatska katolička župa osnovana u Windsoru 1950. Uskoro su osnovane i župe u Torontu (1951.), Hamiltonu (1958.) i Vancouveru (1967.). Danas postoje hrvatske katoličke župe u sedamnaest kanadskih gradova. Organizirali su se i Hrvati muslimani, koji su osnovali Hrvatski islamski centar 1974. u Etobicokeu. Danas, s obzirom na politički razvoj događaja, dotok muslimana iz BiH koji su bili protiv hrvatske opcije, Hrvatski islamski centar je na inicijativu Mustafe Cerića, tadašnjeg poglavara islamske zajednice u BiH, preimenovan u Bošnjački islamski centar. Iako je velika većina Hrvata u Kanadi rimokatolička, tu su i značajan broj protestanata.

Po statistici, 2745 (2,8%) kanadskih Hrvata su pravoslavci. Hrvati pravoslavci imaju u Kanadi formalno registriranu Hrvatsku pravoslavnu crkvu Kanade.


А я во всем блеске славы вернулся домой, заметил Чиун.

Время больше не имело значения.

Он "обезьянки игровые автоматы скачать бесплатно" деловито поднял костыль и махнул Джейн, чтобы она отошла.

Если я не вернусь, "Сущность и значение бухгалтерского учета в Российской Федерации" наша организация прекратит свое существование, но при этом никто не получит доступа к нашему гигантскому банку данных.

Он мог пилотировать свой собственный маленький космический корабль.

Она прикоснулась к моему "Учет денежных средств ЗАО 'Мегамарт'" плечу уютным домашним жестом привязанности.

 
P R O G L A S -Upute za državni popis hrvatskih kršćana PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 55
LošeOdlično 
HPZ - O nama
Urednik Administrator   
Ponedjeljak, 21 Veljača 2011 12:11


P  R   O  G  L    A  S


UPUTE HRVATSKIM PRAVOSLAVNIM KRŠĆANIMA

KAKO DA SE NA POPISU STANOVNIŠTVA NACIONALNO I VJERSKI IMENUJU?

Hrvatski državni popis  stanovništva  bit  će  u travnju  mjesecu  2011. godine. S tim u svezi  obraćamo se svim državljanima  RH - u prvom redu  pravoslavnim kršćanima , koji sebe Hrvatima smatraju, da se slobodno mogu nacionalno i vjerski  izjasniti onako kako osjećaju, a ne kako su im donedavno tutori iz  Srbije sugerirali. Radi se, naime, o etničkim  Hrvatima , kršćanima bizantskog obreda –pravoslavcima  koje su SPC (Srpska pravoslavna crkva)  i Srbijanske vlasti  od 1922. godine ( država SHS, Kraljevina Jugoslavija i SFRJ  )  bez njihova  znanja  , u svim dokumentima  pisali da  su pripadnici srbskog naroda tako postupno ostvarivali  projekt Velike Srbije  po Garašaninovim NAČERTANIJAMA.
Dokaze o tom vidi u knjizi; Krunoslav Stjepan  Draganović, MASOVNI PRIJELAZI KATOLIKA NA PRAVOSLAVLJE  HRVATSKOG  GOVORNOG  PODRUČJA U VRIJEME  VLADAVINE TURAKA-, Roma  1937. ,Mostar 1991.

Prema  ANKETI, koju smo proveli u nekoliko mjesta  RH sa većinskim pravoslavnim stanovništvom, utvrdili  smo da se preko  90 %, izjašnjavaju  kao etnički  Hrvati, kršćani bizantskog obreda  tj.pravoslavni kršćani.Ostali su se izjasnili ; 8% pravoslavni kršćani  Bugarske,  Makedonske ,  Ruske,

Crnogorske pravoslavne crkve  i drugih ,bilo je samo  2%  pripadnika  Srpske pravoslavne crkve.
Na prošlom popisu stanovništva RH, 2001.god.,11.400 hrvatskih  pravoslavnih kršćana  izjasnilo se da su etnički Hrvati. Hrvatsko pravoslavlje važan je činbenik hrvatske kulture.
Imajući  sve ove činjenice u vidu,  zajednica Hrvatskih pravoslavnih kršćana  pokrenula je inicijativu za obnovu Hrvatske pravoslavne crkve. Držeći se strogo Zakona o vjerskim zajednicama Inicijativni  je
odbor  koncem prošle  2010. godine,  utemeljio Udrugu Hrvatskih vjernika – potom  slijedi registracija  i HPC. Bez obzira na još formalno neregistriranu HPC, pravoslavni   kršćani mogu svoje vjerske potrebe obavljati preko Hrvatskih pravoslavnih svećenika. Za sada su to svećenici  koji idu u mjesta gdje ih vjernici pozovu (vjenčanja, krštenje,  i dr.)
Naputak kako se na popisnom listiću izjasniti:

Ustavne   odredbe  RH su nedvosmislene-  pročitaj  Čl. 14, , Čl. 40. , Čl. 41. st.1. Ustava RH. Prema tome, sukladno   Ustavu i Zakonskim odredbama RH  ,pozivamo sve pravoslavne  kršćane  a i druge vjernike i  ateiste  da se slobodno po vlastitoj volji izjasne na popisnom listiću i to:

U rubriku 19 upisuje nacionalnost, a u rubriku 21 vjersku pripadnost.
Naprimjer, ako ste upisali u rubriku 19 da ste po nacionalnosti  Hrvat, a u rubriku 21 da ste pravoslavac, bit će to dovoljno da se točno utvrdi u Statističkom uredu koliko u Hrvatskoj ima Hrvata-pravoslavaca, Hrvata –katolika, Hrvata –muslimana , Hrvata protestanata (evangelika) itd….

I ne zaboravite, popisne liste su tajna, kao što je tajna i Pristupnica u članstvo Udruge Hrvatskih pravoslavaca.

Держись, Снежок, ни "Характеристика деятельности СХПК 'Ореховский'"одного удара веслом "Характеристика діяльності сільськогосподарського підприємства 'Золота нива'"зря!

Среди гостей возникло некоторое волнение, чему "Характеристика зеленого корма пастбищ и его рациональное использование"в немалой степени способствовали тяжелые "Характеристика кабана"удары по полу, сопровождавшиеся треском.

Карлос "Характеристика и качественная оценка почвенного покрова"недолго оставался со своими друзьями-индейцами.

Сынок, я "Характеристика кормов животного происхождения. Характеристика комбинированных кормов"тебя не знаю, но если "Характеристика ландшафтов и их животного мира"ты не отпустишь "Характеристика некоторых полевых культур"мои руки, я тебя впечатаю в стену.

И "Характеристика некоторых почвенных членистоногих: мертвоеды, карапузики и водолюбы, пауки"снова на том конце трансатлантической линии "Характеристика организационно-правовой и хозяйственной деятельности ОАО 'Липецкое' в животноводческой отрасли"раздался смех.

Мы обязаны поддержать наших сорниканских братьев!

 
S T A T U T - UDRUGE HRVATSKIH PRAVOSLAVNIH VJERNIKA PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 33
LošeOdlično 
HPZ - O nama
Urednik Administrator   
Nedjelja, 28 Studeni 2010 20:23

___________________________________________________________________________

U skladu s člankom 11. Zakona o udrugama (NN 88/01. i 11/02.), Opći sabor Udruge hrvatskih pravoslavnih vjernika na svom zasjedanju koji je održan 10. rujna 2010. godine donio je

STATUT

UDRUGE HRVATSKIH  PRAVOSLAVNIH VJERNIKA

 Opće Odredbe

Članak 1.

Ovim Statutom utvrđuje se: naziv, sjedište i područje na kojemu djeluje Udruga hrvatskih pravoslavnih vjernika ( u daljnjem tekstu: Udruga); zastupanje, ciljevi, djelatnosti kojima se  ostvaruju ciljevi; ostvarivanje javnosti djelovanja Udruge; članstvo i članarina; preuzima obveze i stegovnoj odgovornosti članova; unutarnjem ustroju Udruge; tijelima Udruge, njihovom sastavu, ovlastima, načinu odlučivanja,  uvjetima i načinu izbora i opoziva, trajanju mandata i odgovornosti članova; imovini i raspolaganju s mogućom dobiti; načinu stjecanja imovine, te prestanku i postupku s imovinom u slučaju prestanka postojanja Udruge.

Naziv

Članak  2.

Naziv udruge je: UDRUGA HRVATSKIH PRAVOSLAVNIH VJERNIKA

Skraćeni naziv udruge je: UHPV 

Sjedište

Članak 3.

Sjedište Udruge je u Šibensko-Kninskoj županiji- u mjestu Murteru, Žrtava ratova 21

Zastupanje

Članak 4.

Predsjednik Udruge, Dopredsjednik i Generalni tajnik zastupaju Udrugu samostalno i pojedinačno.

Članak 5.

Udruga je dragovoljna, nestranačka, nevladina i neprofitabilna pravna osoba, a svojstvo pravne osobe stječe upisom u Registar udruga RH pri nadležnom tijelu državne uprave.

Ciljevi

Članak 6.

Ciljevi Udruge su: okupljanje Hrvatskih pravoslavnih vjernika, te zastupanje njihovih prava

i interesa.

Ciljeve iz ovog članka Udruga ostvaruje slijedećim djelatnostima:

-         organizirano okupljanje Hrvatskih pravoslavnih vjernika;

-         organiziranje susreta članova Udruge;

-         organiziranje predavanja, seminara, konferencija, tribine i sličnih skupova vezanih uz  djelatnost Udruge;

-         podupiranje svakog člana da osobno upozna Sveto pismo, da po njemu živi te da se u svom privatnom, društvenom i poslovnom životu zalaže za ostvarivanje njegovih načela;

-         upoznavanje i očuvanje hrvatske vjerske povijesne baštine;

-         ostvarivanje suradnje s hrvatskim i međunarodnim vjerskim društvima i ostalim zajednicama te suradnja sa srodnim udrugama u zemlji i inozemstvu;

-         izdavanje publikacija iz područja djelatnosti Udruge sukladno posebnim propisima;

-         obavlja i druge djelatnosti sukladno Zakonu koje doprinose ostvarivanju ciljeva osnivanje utvrđenih ovim Statutom.

Članstvo

Članak 7.

Članom Udruge može postati svaka poslovno sposobna fizička osoba. Maloljetne osobe mogu biti članovi Udruge, ali bez prava odlučivanja u tijelima Udruge.

Članstvo je redovno ili pridruženo.

Popis članova nije dostupan javnosti.

Osobe zainteresirane za redovno članstvo podnose Udruzi molbu za članstvo, o kojoj odlučuje Upravni odbor Udruge.

Ukoliko Upravni odbor odobri molbu, članom Udruge se postaje potpisom pristupnice. Pristupnica se u  Udruzi zavodi u Registar članova. Za maloljetnu osobu pristupnicu potpisuje roditelj ili staratelj.

Članstvo nije isključivo vezano konfesionalnom pripadnošću pravoslavlju, već članovi mogu biti i drugih vjeroispovijesti, u skladu s ovim Statuom.

Osobe zainteresirane za članstvo, članom postaju kada Udruga primi potpisanu pristupnicu.

Članovi u svome radu obvezuju se:

1.pridržavati Statuta Udruge;

2.pridržavati odluka tijela ;

Članovi imaju pravo:

1.sudjelovati u radu Udruge;

2.biti pravovremeno obavještavani o radu Udruge;

1. obavještavati Nadzorni odbor o mogućim nepravilnostima u radu Udruge;

2. birati i biti birani u tijela Udruge

Članstvo prestaje:

1.istupanjem člana podnošenjem zahtjeva Upravnom odboru za brisanjem iz popisa članova;

2. isključenjem zbog nepoštivanja odredbi Statuta ili drugih normi uljudbenog kršćanskog ponašanja Udruge.

Tijela Udruge

Članak 8.

Tijela Udruge su:

1. Opći sabor Udruge;

2.Upravni odbor Udruge;

3. Sud časti Udruge;

4. Nadzorni odbor Udruge;

5. Predsjednik Udruge

 

 

Opći sabor Udruge

Članak 9.

Opći sabor je najviše tijelo Udruge.

Opći sabor Udruge sačinjavaju svi članovi Udruge.

Opći sabor Udruge redovito saziva Predsjednik jednom godišnje.

Opći sabor izvanredno saziva predsjednik Udruge:

1. prema vlastitoj inicijativi;

2. na zahtjev Nadzornog odbora;

3. na zahtjev Upravnog odbora.

Predsjednik Udruge je dužan sazvati Opći sabor, na zahtjev predlagatelja, u roku od mjesec dana od dana primitka pismenog zahtjeva za sazivanje sjednice.

Poziv za izvanredni Opći sabor obavezno sadrži mjesto,vrijeme i razlog održavanja te se mora uputiti svim članovima Udruge najkasnije dva tjedna prije održavanja sjednice.

Opći sabor može pravovaljano odlučivati ako je nazočno najmanje 1/4 članova. Ako u zakazano vrijeme Općem saboru ne pristupi 1/4 članova, čeka se 15 minuta. Nakon toga Opći sabor se odgađa za neki novi termin održavanja.

Odluka o sazivanju Općeg sabora upućuje se svim članovima Udruge, najkasnije 15 dana prije održavanja Općeg sabora, sa svim potrebnim podacima.

Način rada Općeg sabora utvrđuje se Poslovnikom koji se usvaja na zasjedanju, u skladu s ovim Statutom.

Radom Općeg sabora rukovodi predsjednik.

Odluke Općeg sabora donose se većinom glasova nazočnih članova.

Glasovanje na Općem saboru u pravilu je javno. Opći sabor može većinom glasova odlučiti da se o nekim pitanjima provede tajno glasovanje.

O radu Općeg sabora vodi se zapisnik.

Članak 10.

Opći sabor odlučuje:

1.o donošenju, izmjenama i dopunama Statuta i drugih akata;

2.bira i razrješava članove Upravnog odbora, članove Nadzornog odbora, Suda časti i drugih tijela Udruge, po prestanku njihovog mandata;

3. razmatra i odlučuje o izvješćima radnih i drugih tijela Udruge.

4.daje izvorno tumačenje Statuta Udruge;

5.odlučuje o promijeni naziva Udruge;

6.odlučuje o organizacijskim promjenama Udruge;

7. donosi financijski plan i usvaja završni račun;

8. odlučuje o drugim pitanjima od značaja za rad Udruge utvrđena Statutom koja nisu stavljena u nadležnost drugog tijela;

9. o imenovanju počasnog člana, iz razloga što je svojim radom, zalaganjem osobito doprinio ostvarivanju ciljeva Udruge.

11.o prestanku postojanja Udruge.

U slučaju donošenja odluke o prestanku postojanja Udruge, Opći sabor mora u istoj odluci imenovati likvidatora.

Upravni odbor Udruge

Članak 11.

Upravni odbor je izvršno tijelo Udruge i najviše tijelo upravljanja između dva zasjedanja Općeg sabora.

Upravni odbor sačinjavaju:

1 predsjednik;

2. dopredsjednik;

3. generalni tajnik;

4.  i još dva člana.

Mandat članova Upravnog odbora traje šest godina.

Upravni odbor dužan je održati najmanje jedan zajednički sastanak godišnje, o kojem će sastaviti izvješće.

Članak  12.

Upravni odbor obavlja sljedeće:

1. priprema nacrt Statuta i drugih akata;

2. izvršava odluke Općeg sabora;

3. prima nove članove;

4.odlučuje o isključenju iz članstva;

5. odlučuje o promjeni sjedišta;

6. vodi popis članova;

7. odlučuje o raspodjeli prikupljenih sredstava.

Članak  13.

Sjednica Upravnoga odbora može se održati ukoliko je nazočna nadpolovična većina članova Upravnog odbora, a odluke donosi većinom glasova nazočnih članova.

Dopredsjednik Udruge

Članak 14.

Dopredsjednika Udruge bira Opći sabor na mandat od šest godina. Dopredsjednik predstavlja i zastupa Udrugu te pomaže predsjedniku u njegovom radu i obavlja i druge poslove koje mu povjeri predsjednik, Opći sabor ili Upravni odbor. U slučaju odsutnosti predsjednika  dopredsjednik obnaša sve njegove funkcije.

Generalni tajnik

Generalnog tajnika bira Opći sabor na mandat od šest godina

Nadležnosti tajnika:

  zastupa Udrugu

 koordinira  djelatnost  vanjskih odbora i pododbora

 priprema nacrte prijedloga općih akata koje donosi Opći sabor ili Upravni odbor

 vodi registar članova Udruge

vodi i čuva arhivu Udruge

 obavlja i druge stručne povjerene mu administrativno-operativne poslove.

Predsjednik Udruge 

Članak  15.

Predsjednik Udruge ujedno je  predsjednik Općeg sabora i Upravnog odbora. Bira ga Opći sabor na mandat od šest godina.

Predsjednik obavlja slijedeće:

1. priprema, saziva i predsjedava sjednicom Općeg sabora i Upravnog odbora te predlaže dnevni red;

2. imenuje zapisničara i dva ovjerovitelja za potrebe vođenja zapisnika;

3. potpisuje i provodi akte koje donosi Upravni odbor;

4. predstavlja i zastupa Udrugu samostalno i pojedinačno;

5. saziva sjednicu bilo kojeg tijela Udruge i predlaže razmatranje bilo kojeg pitanja od  značaja za rad;

6. odgovoran je za zakonitost rada;

7. vodi i čuva pismohranu odluka i drugih akata važnih za Udrugu;

8. provodi odluke Općeg sabora i rukovodi radom Upravnog odbora;

9. brine o prikupljanju sredstava i provođenju financijskog plana;

10.  čuva i koristi pečat.

Sud časti

Članak 16.

Sud časti ima tri člana, čiji mandat traje šest godina. Članovi Suda časti između sebe biraju predsjednika. Predsjednik Suda časti istupa spram Upravnog odbora i Općeg sabora Udruge. Sud časti donosi odluke o stegovnim mjerama nad svim članovima i tijelima Udruge. Predlagatelj stegovne mjere može biti tijelo ili član Udruge. Prije donošenja odluke o stegovnoj mjeri Sud časti će zakazati zasjedanje o svakom pojedinom predmetu i saslušati stranke. Na odluku Suda časti stranka ima pravo priziva Upravnom odboru.

Odluke Suda časti su obvezujuće za svakog člana Udruge, a priziv ne odgađa izvršenje odluke. Sjednice Suda časti su javne.

Nadzorni odbor

Članak  17.

Nadzorni odbor ima tri člana, čiji mandat traje šest godina.

Članovi Nadzornog odbora između sebe biraju predsjednika. Predsjednik Nadzornog odbora istupa spram Upravnog odbora i Općeg sabora Udruge.

Nadzorni odbor zasjeda nejavno. O nadzornim radnjama i zasjedanjima Nadzorni odbor vodi zapisnik.

Nadzorni odbor obavlja slijedeće;

1.nadzire rad izabranih predstavnika i svih tijela Udruge;

2.nadzire primjenu odredaba Statuta i drugih odluka tijela Udruge;

3. nadzire zakonitost i pravilnost u radu;

4. nadzire materijalno i financijsko poslovanja Udruge;

5. poduzima mjere radi sprječavanja radnji kojima se nanosi šteta Udrugzi;

Nadzorni odbor svakodobno može tražiti od Upravnog odbora svu dokumentaciju Udruge.

Prilikom nadzornih radnji, Nadzorni odbor brine se da se održava najviša moguća razina povjerenja članstva i tijela Udruge te o brine o ugledu svakog člana Udruge.

Nadzorni odbor radi i odlučuje na sjednici koju saziva predsjednik Nadzornog odbora po svojoj inicijativi najmanje jedan puta godišnje ili na prijedlog člana.

O radu sjednice vodi se zapisnik.

Nadzorni odbor na svojim sjednicama odlučuje većinom glasova članova.

Pečat

Članak 18.

Pečat Udruge je okruglog oblika, promjera je četiri cm i sadrži znak - istokračni pravoslavni križ u sredini, čija je podloga u obliku povijesnog hrvatskog grba te tekst koji se nalazi kružno uz obod znaka i sadrži puno ime Udruge.

Stijeg

Članak 19.

Stijeg  Udruge je dimenzija 2 x 1 m. Stijeg  je bijele boje i oivičen je resicama zlatne boje. U središnjem dijelu sadrži znak iz prethodnog stavka.

Članak 20.

Predsjednika Udruge, članove Upravnoga odbora, Suda časti i Nadzornoga odbora, Opći sabor može razriješiti i prije isteka mandata na koji su izabrani, ukoliko prekorače svoja ovlaštenja ili ne izvršavaju savjesno povjerene obveze. U koliko razrješava cijelo tijelo tada bira novo na novo mandatno razdoblje, a ako razrješava pojedine članove tijela, tada bira nove članove na vrijeme do isteka mandata ostalim članovima tog tijela.

Predsjednik Udruge i svaki član Upravnog odbora, Suda časti i Nadzornog odbora, mogu zatražiti svoje razrješenje prije isteka mandata na koji su izabrani, s tim da su dužni obavljati svoju dužnost do donošenja odluke o razrješenju.

Opći sabor je dužan donijeti odluku o zahtjevu za razrješenje na prvoj sjednici.

Javnost rada

Članak 21.

Djelovanje Udruge je javno.

Udruga osigurava javnost svoga rada:

1. obavješćivanjem svojih članova u skladu sa Statutom;

2. pozivanjem predstavnika tiska i drugih medija i drugih osoba na sastanke Udruge, koje zanima njezin rad, prema potrebi;

3. izvješćivanjem javnosti o svom radu putem sredstava javnog priopćavanja i na drugi pogodan način.

Financiranje i imovina Udruge

Članak 22.

Udruga upravlja imovinom u skladu s propisima  o materijalnom i financijskom poslovanju neprofitabilnih organizacija.

Udruga se financira:

članarinom redovnih članova;

 dragovoljnim novčanim prilozima, darovima i donacijama

  drugih izvora sukladno Zakonu.

Sredstva potrebita za rad Udruge utvrđuju se financijskim planom.

Krajem godine donosi se završni račun koji se javno objavljuje u glasilu Udruge.

Financijski plan odobrava Upravni odbor.

Predsjednik potpisuje račune Udruge.

Imovina Udruge mogu biti pokretnine, nekretnine i prava.

 Područje djelovanja

Članak 23.

Područje djelovanja Udruge je teritorij Republike Hrvatske.

Udruživanje

Članak 24.

Udruga se radi suradnje s pravnim i fizičkim osobama u RH radi promicanja svojih djelatnosti, može udruživati i učlanjivati u udruženja srodnih svjetonazora, u tuzemstvu i inozemstvu, u skladu s pozitivnim pravom RH.

Članovi koji su u sukobu s Udrugom, njezinim organizacijskim oblikom, jedinicom ili drugim članom, dužni su iscrpiti sve mogućnosti rješavanja sukoba unutar Udruge prije iznošenja podataka o sukobu pred vanjska nadležna tijela.

Rješavanje sporova 

Članak 25. 

Članovi koji su u sukobu s Udrugom, njezinim organizacijskim oblikom, jedinicom ili drugim članom, dužni su iscrpiti sve mogućnosti rješavanja sukoba unutar Udruge prije iznošenja podataka o sukobu pred vanjska nadležna tijela. Drugačije postupanje smatra se činom djelovanja protiv Udruge.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 26.

Udruga prestaje postojati odlukom Općeg sabora i u slučajevima predviđenim Zakonom.

U slučaju prestanka postojanja Udruge imovina Udruge koja preostane nakon namirenja vjerovnika, troškova sudskog i drugih postupaka predaje se Matici Hrvatskoj u Zagrebu, a sva dokumentacija Hrvatskom državnom arhivu.

.

Članak 27.

Statut je temeljni opći akt i svi drugi akti moraju biti u skladu s odredbom Statuta.

Nacrt izmjene i dopune Statuta, pripreme utvrđuje Upravni odbora i upućuje ga na raspravu članovima Udruge.

Upravni odbor Udruge razmatra primjedbe i prijedloge koji su dani u raspravi, zauzima stajališta o njima i utvrđuje prijedlog Statuta.

Tumačenje odredaba Statuta daje Opći sabor Udruge.

Ovaj Statut stupa na snagu danom donošenja, a primjenjuje se danom upisa u registar udruga RH pri nadležnom tijelu državne uprave.

Predsjednik:

Ivo Matanović

 

Вы обещали, что с ней не случится ничего плохого.

Он дернул за одну из нитей, и мимо него прошло на двух ногах, наклонившись вперед, огромное серое чудище.

Шесть камней лежало на полке, "дельта банк кредит онлайн заявка" над рабочим столом Пола.

Если принцессе понравится там и она согласится остаться во дворце хотя "траст кредит" бы на короткое время, он был бы безмерно счастлив.

Даже когда они соприкасались, звука не было.

Когда-то подобные вещи широко практиковались.

 
<< Početak < « 1 2 3 » > Kraj >>

JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg