Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

www.liberohosting.com

HrvatskiPravoslavacKorice1

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas268
mod_vvisit_counterJučer624
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan2095
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5106
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec17922
mod_vvisit_counterProšli Mjesec21348
mod_vvisit_counterUkupno1434656

Trenutno na stranici: 8
0 54.90.57.174
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Hrvatska je premala zemlja za toliko izdajica i gledatelja Žikine dinastije PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 2
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Ponedjeljak, 26 Studeni 2012 16:26
MARGETIĆI, PUSIĆI I ŠTRBCI

Hrvatska je premala zemlja za toliko izdajica i gledatelja Žikine dinastije

Na stranu što je ta priča o Gotovini ljevičarska izmišljotina, oficir bivše JNA je mrtav hladan pogledao u kameru i slagao da presuda ipak postoji. Naš Zoro je svojedobno bio predložio da Avenija Gojka Šuška zamijeni ime u Avenija izviđača. Tako pronicljiv začudio se u emisiji na HTV-u što je general Gotovina, nakon povratka iz Haga, pokazao umjerenost, mudrost i optimizam. On je valjda očekivao da će se generali pojaviti na Trgu u crnim košuljama i izrigati vatru na sve I svakoga dok će im možda netko viseći s nekog stupa salutirati fašističkim pozdravom, tako da to naš Zoro odmah prijavi Savi Štrbcu i vaskolikoj svetskoj javnosti kako ustaški zločinci slave nepravednu hašku presudu.

Ovih dana sletio nam je na kioske još jedan list. Naravno lijevo orijentiran. Prvi obiteljski primjerak obitelji Kuljiš otkrio nam je baš sve. Svi novinari, sljedbenici dijalektičkog materijalizma, ljuti protivnici I žrtve Tuđmanovog desetgodišnjeg mraka. Sretni što su preživjeli Tuđmanov totalitarizam, a u ovo zlatno doba demokracije I gospodarskog prosperiteta uspjeli su skucati nešto love, a rezultat te plemenite ambicije, pomiješan s prosvjetiteljskim apsolutizmom je sada, eto, u našim rukama kao '21. stoljeće'. Već samo ime dnevnika govori o pastoralnoj samozatajnosti koja povremeno prelazi u iskompleksiranu sramežljivost. Među novinarima ima i mojih prijatelja I prijateljica, ali nisam ja Savo Štrbac ('sudija iz Zadra') pa da ih odmah denunciram. Kao što je to Savo napravio svojem prijatelju i istomišljeniku Zoranu Pusiću kad mu se ovaj ispričavao za oslobađajuću presudu Hrvatskoj I generalima kao nečemu što je sramota koju on, Pusić eto ne može podnijeti baš kao ni njegov prijatelj Savo. Što se tiče mojih prijatelja, nadam se jedino da nitko od njih nije idejni začetnik prelijepog imena '21. stoljeće za pet kuna'.

Ajmo, na trenutak u sferu apstrakcije. Uzmimo da hrvatska vlada jednog dana odluči da svi tjednici i dnevnici, kao u dobroj staroj Jugi, moraju biti lijeve političke I uredničke orijentacije. Tko bi sada na vrata redakcije morao zalijepiti plakat 'Zatvoreno!' Nastradali bi možda Glas Slavonije, Glas koncila i Hrvatski list! Vladi se ne bi isplatilo ni donositi takav zakon zbog ove tri niskotiražne tiskovine. Sva ostala glasila na hrvatskoj medijskoj sceni je lijevo orijentirano, nabrijano lijevo, a ponekad i četnički neobrijano lijevo. I sad se u tu lijevu medijsku gužvu uguraše mladi, lijepi nekadašnji Titovi pioniri. To možda i nije sva lijeva pamet u Hrvata. Bilo bi tu mjesta i za bivšeg glavnog urednika lista 'Komunist' Danka Plevnika, Lepu Smoje, Dragu Pilsela itd. Antu Tomića će pokupiti u prvom prijelaznom roku, ma koliko ih koštalo!

U prvom broju je izostao čak i impresum, što je u drugom broju odmah ispravljeno. Bračni par Kuljiš je ovim listom stao 'čvrsto na branik Domovine'! Odmah mi je upala u oči kolumna 'Otac domovine' koju svojim maglovitim humorom popunjava Ivan Starčević. Među zločestim novinarima kruži priča kako je naš Ivan još u ranoj mladosti bio uspješno operiran od svakog humora. Obzirom da je svoju kolumnu nazvao 'Otac domovine', strašno duhovita asocijacija na dr. Antu Starčevića, očito je operacija u mladosti nije do kraja uspjela. Uz Starčevića koji je naš Woody Alen po izgledu, a ne po duhovitosti, strši ljevičar opće prakse Vuk Perišić. Drug Vuk se nedavno istakao kao muha u čaši mlijeka napisavši u Jutarnjem kako je Tuđmanova Hrvatska 'ustvari jedna povijesna i moralna besmislica'. Tipičan primjer kad malo čelo pokuša okotiti veliko načelo! U impresumu je i Tanja Dragović s kojom bi volio popiti kavu čak i ako nikada ne napiše ni slovca. U desku je zanimljivo ime: Iva Todorić. Zlobnici, kojih je puna Hrvatska, odmah zaključiše da je i obitelj Todorić u uskoj vezi s ovim šarenim društvom koje se sa dvanaest godina zakašnjenja sjetilo da smo u 21. stoljeću. Ja sam čvrsto uvjeren da su hrvatski jalnuši u krivu. Teška su vremena, gospodarska depresija, ljudi grčevito stišću svaku kunu da ih u šumi ima manje od ličkih medvjeda. Meni je životno potpuno uvjerljivo da se Iva, u strahu od don Ive Grubišića i našeg Linića, odlučila dopunski zaposliti. Ipak su dvije plačice kakva takva sigurnost, bar dok obitelj ne povuče još kakvu lovu iz EU-fondova. Problem će biti samo u tome da neće imati gdje uskladištiti toliku lovu koju će Iva zaraditi radeći kao novinarka. Možda tata Ivica pomogne sa svojim skladištima Konzuma.

Na kraju, da ne pomislite kako ja, kao tipičan ognjištar, vidim samo crno moram izraziti divljenje načinu na koji Denis Kuljiš u nastavcima portretira Ivu Sanadera. Precizno, kao da u ruci ima skalpel 'od kolijevke pa do groba' na do sada jedinstven način donosi nam biografiju našeg dragog Ive. Sad mi je jasno zašto je Denis svojedobno dobio nogu u Jutarnjem listu. Enciklopedijsko znanje koje je akumulirao u svojoj longplay glavi bila je prava tempirana bomba za Sanaderovog prijatelja Mladena Plešea, Davora Butkovića I ostale obožavatelje lažnog tirolskog doktora. Oduvijek je bila polujavna tajna da je Ivo Sanader svoj diplomski rad u Innsbrucku, vrativši se u Hrvatsku, pretvorio u doktorat uz svesrdnu podršku beogradskog profesora Radivoja Konstantinovića i meni jednog dragog lika dr. Predraga Matvejevića. Predrag je poznat po tome da ne priznaje Vrhovni sud Hrvatske I njegove presude nego valjda samo sud svoje partije koja je riknula deset godina prije negoli smo zaronili u 21. stoljeće, ne novinarsko već ono kalendarsko! Svi znamo da je dr. Ivo na dva izborna sabora HDZ-a prevario svoje protivnike. Nadalje, svi znamo da je dragi Ivo bio ljevičarsko kukavičje jaje ubačeno među HDZove guske. Svi su znali i da ga je pok. Tuđman već odavno bio pročitao dok mu je bio šef kabineta te da ga je ubrzo potjerao s Pantovčaka. Od potpunog političkog debakla spasio ga je tada njegov kompić Mate Granić, namolivši Tuđmana da ga pusti natrag k njemu u MVP. Ima toga još puno. Svi su već tada sve znali, a danas se prave ludi i u svojoj dvoličnosti vjeruju da su uvjerljivi. Tako danas Jadranka Kosor, tihim glasom, sva potresena, priča da je na dan, kad joj je Sanader priopćio kako se povlači sa svih funkcija, ona bila tako jadna, iznenađena i uvrijeđena da nije znala za sebe. Hodala je po stanu, zamislite, kao bolesnica, a ni svjetlo nije smjela upaliti. Lampica joj se upalila tek u Areni kad je navijena kao električni zec skakutala oko dragog Ive, pa ga je u trenutku ekstaze uhvatila u 'kravatu' tako da se dragi Ivo, ostavši bez zraka, zarumenio kao nekada Polančec. Svi su znali, ali nitko kao Kuljiš, nije tako plastično i duhovito secirao političko bleferstvo Ive Sanadera, golišave slike koje je prodavao glavnom uredniku Starta Mladenu Plešeu koji je danas glavni urednik Jutarnjeg i od kojeg je Kuljiš dobio 'šimecki' u tur. Cinici će reći: kad je sve to znao zašto to nije ranije napisao? Napisao bi to Denis i ranije da je mogao. Nakon smrti diktatora Tuđmana naše medije je bilo obasjalo sunce (bar se tako tvrdilo), cvalo je istraživačko novinarstvo, nije više bilo nikakve cenzure (preostala je samo još jača autocenzura), pa su s vremenom sve perijanice istraživačkog novinarstva, valjda zbog demokratizacije medija i društva, gotovo svi završili u portalima. Kolumnist Dujmović već po drugi puta dobiva nogu u Večernjaku koji se sada sve više popunjava novinarima iz Jutarnjeg. Malenica je odletila iz novinarstva, a sumnjivi su i Ivkošić, Ivanković, Despot I Jajčinović. Pisao bi Kuljiš sigurno da je mogao, Siguran sam u to! Stara pitalica glasi: zašto pas liže svoja jaja? Zato što može!

Jednom sam već napisao pa se sada ponavljam. Hrvatska je premala zemlja za toliko izdajica! Neki sam dan na prvom programu HTV-a bio gost emisije 'Nulta točka'. Između ostalih gostiju bio je u emisiji I uvaženi bivši oficir JNA Zoran Pusić. Prvi se izjasnio kako ne voli Gotovinu jer je tobože osuđen na pet godina zbog krađe dragulja u Francuskoj. Dragulji su u hrvatskoj pravosudnoj tradiciji dobar način da se nekoga strpa u zatvor i na višegodišnju robiju. Na stranu što je ta priča o Gotovini ljevičarska izmišljotina, oficir bivše JNA je mrtav hladan pogledao u kameru i slagao da presuda ipak postoji. Naš Zoro je svojedobno bio predložio da Avenija Gojka Šuška zamijeni ime u Avenija izviđača. Tako pronicljiv začudio se u emisiji na HTV-u što je general Gotovina, nakon povratka iz Haga, pokazao umjerenost, mudrost i optimizam. On je valjda očekivao da će se generali pojaviti na Trgu u crnim košuljama i izrigati vatru na sve I svakoga dok će im možda netko viseći s nekog stupa salutirati fašističkim pozdravom, tako da to naš Zoro odmah prijavi Savi Štrbcu i vaskolikoj svetskoj javnosti kako ustaški zločinci slave nepravednu hašku presudu. Atmosferu usiljene tolerancije kapetana JNA prema istinskom hrvatskom generalu iznenada je do vrelišta zakuhao voditelj Mislav Togonal. Ničim izazvan, on je našem kapetanu Zorou pročitao od riječi do riječi što je tog dana Savo Štrbac izjavio na srpskoj TV. Krajnje slobodno prepričano kaže Savo kako ga je nazvao njegov hrvatski denuncijant Pusić i ispričao mu se zbog oslobađajuće presude generalima naglasivši da bi za obje države bilo bolje da je ostala blaga osuđujuća presuda od 18 I 24 godine zatvora i osuda Domovinskog rata kao zločinačkog pothvata. Upitan za komentar, naš Zoro se ipak zbunio pa je, gledajući izbezumljeno na sve strane kao zvijer uhvaćena u mrežu, zamuckujući i kašljucajući procijedio kako to baš i nije sasvim tako jer su se on i njegov frend Savo Štrbac jednom čak posvadili. Pretpostavljam da je svađa izbila zbog toga jer se nisu mogli složiti jesu li Hrvati 100% ili 150% genocidan narod koji je zatro sve Srbe po Hrvatskoj i svijetu, a sada bi i po Srbiji.

Kad sam čuo tu Zoroovu ispriku Savi Štrbcu, tlak mi je skočio k’o lansirana raketa, ali sam zbog TV nastupa neke glagole koji su mi odmah uletjeli na pamet morao zatomiti. Kad sam došao kući supruga me pohvalila, ali je rekla: 'Šteta, što si bio tako iživciran onom Pusićevom gnjusobom pa ga nisi hladnokrvnije, a još ciničnije izsjeckao.'Što mogu, kad sam tako 'živčan''! Nekoliko dana kasnije poslali su mi moji rigidni desničari, ognjištari, Hercegovci i antieuropejci zanimljivu snimku sa beogradske TV. Emisija se zvala 'Da, možda, Ne'. Gost je bio Pusićev fred i politička uzdanica Savo Štrbac, bivši sudija Okružnog suda u Zadru i publicist iz Zagreba Domagoj Margetić. Dugo sam vjerovao kako su na vrhu piramide gledatelja Žikine dinastije Ante Tomić, Miljenko Jergović, Vuk Perišić, feralovci iz Slobodne, Boris Dežulović i 'E, moj druže beogradski' Goran Babić. Iznenda je u nekom revolucionarnom kaosu antihrvatstva na sam vrh iskočilo lijepo ime 'Domagoj'. Kad je naša junačina Domagoj, pošteno i hrabro gledajući u kameru srpske TV, započeo svoju tiradu o hrvatskim ratnim zločinima, o tome kako je hrvatska vlada dobro bunkerirala topničke dnevnike koji bi dokazali u Hagu da su Gotovina i Markač sravnili Knin sa zemljom. U jednom se trenutku i sam Savo Štrbac počeo krstiti što čuje od tog našeg Domagoja. To čak ni on ne bi umeo da smisli. Za glavnog denuncijanta iz Lijepe naše on je do sada imao mucavog kapetana bivše JNA, a nije znao da postoji puno bolji, zapravo briljantni znalac svih hrvatskih zločina u liku našeg preobraćenog Domagoja Margetića. I tako je naš Domagoj postao 'novi drug beogradski' ostavivši daleko iza sebe kapetana JNA Pusića, podoficira JNA Antu Tomića, beogradskog zeta Borisa Dežulovića i slične likove. Iako je propao scenarij da u slučaju osuđujuće presude našim generalima HTV organizira okrugli stol na kojem bi nam održali MPV Savo Štrbac, Zoran Pusić I Milorad Pupovac, ipak to još ne znači da se takav ili slični skup ipak neće i na našoj 'objektivnoj' HTV jednog lijepog dana ipak održati u režiji Domagoja Margetića, a sve kako ne bismo zaboravili na sve te silne zločine koji su sada zbog oslobađajuće presude generalima i Hrvatskoj ostali nekažnjeni. Bar tako misle Savo, Pusić, Margetić i brojni gledatelji Žikine dinastije. George Bernard Shaw je napisao: 'Naše živote ne oblikuje toliko naše iskustvo, koliko naša očekivanja!' Možete li samo zamisliti što su od žalbenog vijeća Haškog suda očekivali Zoran Pusić I Domagoj Margetić te svi gore navedeni i od Save Štrbca zavedeni!

Так "Скачать nfs на psp"осторожно и хитро рассудил Робладо.

Здрась, произнес он "Анна ахматова стихи скачать"громким басом и снова впал в прерываемое икотой молчание.

Вроде большой палки, "Путевой лист грузового автомобиля скачать"только очень острое.

Несмотря на все прочие "Покер старт скачать"различия, Джек.

То есть, ни "Скачать новую песню шатунова"у кого, кроме одного из нас.

Затем выпрямился и остановился.

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg