SJEĆANJE NA ZVONKA BUŠIĆA Iznenađeni zbog Tvog preranog odlaska u Vječnost, sada si već pred vratima vječnog mira, mira za kojeg si se cijelog svog života tamnovanja borio al' ga u Domovini svojoj Hrvatskoj ne nađe. Nama je, Tvojim suborcima i političkim uznicima ostao nemir ponadajmo se ne za dugo. Bliži se kraj ovoj komunističkoj nemani zbog kojeg smo 70 godina robovali, a Ti, kao pojedinac, nadmašio u svojoj patnji svih nas. Tvojih 32 godine tamnovanja u tuđini ostat će zabilježeni u analima hrvatskih mučenika.
I dok tako sabiremo zbir Tvojih patnji, prisjećamo se Tvog zadnjeg brzoglasnog razgovora - prije 20 dana sa predsjednikom ove udruge, kada si nam se ponudio za suradnju i ponudio svoju pomoć oko preobražaja jednog dijela naših sunarodnjaka - Hrvata pravoslavaca da se povrate svojim korijenima.
Dogovoreni sastanak kojeg smo dogovorili za ove rujanske dane nije se, na žalost, ostvario. Ostavio si nas da to sami uradimo - i uradit ćemo, obećavamo Ti. I dok se utapamo u tuzi, krasi nas slika Tvoga poslanja. Zahvalni smo Ti i ponosni na te. Preuzimao si velike odgovornosti, kako to mogu samo oni oko njih iz koji iskri savjest kao iskra sveta – za slobodu naroda svoga. Ustajao si za svoj narod, za ljude, kada se činilo da nema nade. Svojom si snagom želio uspostaviti red. A kakav je nered i bezakonje vladalo u našoj domovini? Nasilnici su mogli ljude povrijediti, zlostavljati, zatvoriti - za misao, za kakav zapis, za razgovor, za čitanje, za pjesmu. A Države, da nas zaštiti, ni na obzoru... Tamnovao si za nas desetljećima u tamnici – od mladosti do do starosti, daleko od doma hrvatskog svog.
U istinu junak roda hrvatskog.! Dok Ti se svi ne priključimo, molit ćemo za Te, a i Ti za nas – uvjereni smo. U ime Članova Hrvatskih političkih uznika RH i inozemstva te svih članova Hrvatskih pravoslavnih vjernika
Akademik Ivo Matanović
|