SJEĆANJE NA ZVONKA BUŠIĆA

Iznenađeni zbog Tvog preranog odlaska u Vječnost, sada si već pred vratima vječnog mira, mira za kojeg si se cijelog svog života tamnovanja borio al' ga u Domovini svojoj Hrvatskoj ne nađe.

Nama je, Tvojim suborcima i političkim uznicima ostao nemir ponadajmo se ne za dugo. Bliži se kraj ovoj komunističkoj nemani zbog kojeg smo 70 godina robovali, a Ti, kao pojedinac, nadmašio u svojoj patnji svih nas. Tvojih 32 godine tamnovanja u tuđini ostat će zabilježeni u analima hrvatskih mučenika.

I dok  tako sabiremo zbir Tvojih patnji, prisjećamo se Tvog zadnjeg brzoglasnog razgovora - prije 20 dana sa predsjednikom ove udruge, kada si nam se ponudio za suradnju i ponudio svoju pomoć oko preobražaja jednog dijela naših sunarodnjaka - Hrvata pravoslavaca da se povrate svojim korijenima.

Dogovoreni sastanak kojeg smo dogovorili za  ove rujanske dane nije se, na žalost, ostvario. Ostavio si nas da to sami uradimo - i uradit ćemo, obećavamo Ti.

I dok se utapamo u tuzi, krasi nas slika Tvoga poslanja. Zahvalni smo Ti i   ponosni na te. Preuzimao si velike odgovornosti, kako to mogu samo oni oko njih iz koji iskri savjest kao iskra sveta – za slobodu naroda svoga.

Ustajao si za svoj narod, za ljude, kada se činilo da nema nade.
Svojom si snagom želio uspostaviti red. A kakav je nered i bezakonje vladalo u našoj domovini? Nasilnici su mogli ljude povrijediti, zlostavljati, zatvoriti - za misao, za kakav zapis, za razgovor, za čitanje, za pjesmu. A Države, da nas zaštiti, ni na obzoru...

Tamnovao si za nas desetljećima u tamnici – od mladosti do do starosti, daleko od doma hrvatskog svog.

U istinu junak roda hrvatskog.!

Dok Ti se svi ne priključimo, molit ćemo za Te, a i Ti za nas – uvjereni smo.

        U ime Članova Hrvatskih političkih uznika RH i inozemstva te svih članova Hrvatskih pravoslavnih vjernika

Akademik Ivo Matanović