Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas560
mod_vvisit_counterJučer613
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan4863
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec11471
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2466981

Trenutno na stranici: 5
0 198.143.37.7
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Političko ćiriličenje Hrvatske PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 1
LošeOdlično 
HPZ - Povijest
Urednik Administrator   
Petak, 18 Listopad 2013 16:29

Mate Kovačević:

Političko ćiriličenje Hrvatske

E-mailIspisPDF

Sve kad bi Hrvati i dopustili nasilno uvođenje ćirilice u Vukovar, to na žalost ne bi moglo zadovoljiti srpske apetite


Problem identifikacije jednoga dijela hrvatskih pravoslavaca s državom Srbijom zaustavio je cjelovit razvoj hrvatske državnosti još tijekom 19. stoljeća, na što je pravodobno upozoravao i ne baš „zadrti“, ali zato vrlo liberalni hrvatski ban Ivan Mažuranić, usprotivivši se administrativnom izjednačavanju hrvatskoga i srpskog jezika u službenoj uporabi u Hrvatskoj. To ga je ubrzo stajalo i banske stolice. Zahvaljujući sustavnom služenju protuhrvatskim interesima, onim ugarskim u sjevernoj, a talijanskim i austrijskim u južnoj Hrvatskoj, domaći su pravoslavci postajali sve snažnija omča oko hrvatskoga vrata, uspješno zaustavljajući bilo kakav ozbiljniji proces integracije hrvatskih zemalja i stvaranje moderne hrvatske države.

Zbog svoje balkanske politike austro-ugarske vlasti su dodatno potpirivale  njihovu identifikaciju sa Srbijom gledajući u njima svojevrsnu jugoslavensku premosnicu, preko koje se Monarhija trebala protegnuti sve do Crnoga mora. Porazom u Prvom svjetskom ratu i raspadom Monarhije, austrougarska idejna zamisao postala je politička stvarnost, koja je u versajskom poretku sad služila za suzbijanje širenja svakoga njemačkog, a onda i austrijskoga interesa južno od Alpa. Onaj dio hrvatskih pravoslavaca, koji se politički potpuno identificirao sa srbijanskom državnom idejom postao je sastavnim dijelom novoga jugoslavenskoga represivnog aparata – redarstva, žandarmerije, vojske, zatvorskih i logorskih čuvara te na tom zaposjednutom položaju, unatoč promjenama različitih režima, uživao povlastice i nemilosrdno progonio svaku ideju hrvatske državnosti sve do 1990. godine.

Pobjedom Hrvatske vojske u velikosrpskoj i jugoslavenskoj agresiji na Republiku Hrvatsku taj je sloj ostao bez povlaštenih položaja, ali i jedinoga posla kojeg su znali raditi – progona i zlostavljanja hrvatskih ljudi. Činilo se kako će nestankom Jugoslavije i njihova politička identifikacija s Beogradom postupno slabjeti, a uz već znatnu skupinu pravoslavnih Hrvata da će postupno početi priznavati Hrvatsku svojom državom, jer osim vjerske pripadnosti i povlastica koje su uživali u Jugoslaviji, većina hrvatskih pravoslavaca sa Srbima ne dijeli čak ni zajedničko etničko podrijetlo. Nu, cijeli niz poslijeratnih godina, slabe i politički smušene hrvatske vlade dopuštale su različitim organizacijama, a i same su sudjelovale u pothvatu da se od poraženih političkih protivnika hrvatske države, ponovno uzgoji sloj koji će usporavati naravni državni život, a od pojedinaca, kao što su na primjer Milorad Pupovac, stvore karađorđevićev ministar unutarnjih poslova, odnosno rani Svetozar Pribićević ili njegova nedavna inkarnacija Milan Martić, kojem se istodobno na Međunarodnom sudu u Haagu sudilo za masovne ratne zločine protiv Hrvata. Hrvatsko pak odbacivanje njemačkoga savezništva i zahlađivanje odnosa sa Sjedinjenim Državama omogućilo je Velikoj Britaniji ponovno oživljavanje balkanske politike, kojoj bi politička zadaća trebala biti sprječavanje prodora kopnenih europskih interesa prema istoku, unatoč sve snažnijoj ruskoj gospodarskoj nazočnosti na Balkanu, koja se ponajprije očituje u gospodarstvima Srbije i Republike Srpske. Iz tog kolopleta međunarodnih odnosa i politike hrvatske vlade, koja se u svom temelju još uvijek nije oslobodila naslijeđena jugoslavenskoga nacionalističkog kompleksa, otvoreno je i pitanje uvođenja ćirilice u Vukovar, čiji stanovnici, ali i cijela Hrvatska taj pothvat doživljavaju kao ponovnu srpsku agresiju na Hrvatsku.

Prijetnje pak Milorada Pupovca, svojevrsnoga Milana Martića našeg doba, koji se ustremio na vukovarski otpor ćirilici, ali i na sve razine hrvatske vlasti, više ne podsjećaju samo na rane devedesete godine 20. st. kad je krenula velikosrpska agresija na Hrvatsku, nego, s obzirom na preobrazbu i razvoj tzv. srpskoga Memoranduma II., one to svakim danom sve više i postaju. Sve kad bi Hrvati i dopustili nasilno uvođenje ćirilice u Vukovar, to na žalost ne bi moglo zadovoljiti srpske apetite. Naime, u političkom programu, bez obzira bio on napisan ili ne, Pupovčevi pristaše otvoreno govore o dvojnoj suverenosti hrvatske države, odnosno podjeli suvereniteta Republike Hrvatske između Hrvata i Srba. To je upravo politika, koja je Srbima omogućila državni status u BiH i na Kosovu, što će dugoročno voditi u političko osamostaljivanje. Tek u tako uređenim državama moguće je izjednačavati velikosrpsku agresiju na Hrvatsku s hrvatskim obrambenim i osloboditeljskim ratom, a što je nedavno artikulirao Pupovčev radikal Saša Milošević zahtjevom da hrvatska država prizna srpske žrtve. Žrtve hrvatskih pravoslavaca pa i Srba koji su se borili za hrvatsku državu jednakopravne su svakoj žrtvi na oltaru hrvatske domovine, samo što te žrtve kao ustanova srbijanske države u Hrvatskoj diskriminira Srpska pravoslavna crkva, koja im na primjer ne želi, unatoč njihovoj vjeri, održati vjerski ispraćaj i pogreb.

Što se pak tiče agresorskih žrtava, Srbi to pitanje moraju rješavati u svojoj matičnoj državi, kojoj su s toliko zločinačke energije služili, kao što su to činili i u već spomenutim slučajevima za potrebe protuhrvatske talijanske, austrijske i ugarske politike u 19. stoljeću. Ako se pak, zbog svoga jugoslavenstva budu uzdali u vladino nasilno nametanje ćirilice, samo će i dalje zaoštravati vlastiti odnos s većinskim Hrvatima. Odlaskom ove vlasti, odlepršat će i njihovo nasilno ćiriličenje Hrvatske, a Srbima u Vukovaru i po Hrvatskoj ne će preostati ništa drugo, nego dugotrajna, na istini, pravdi i toleranciji, izgradnja povjerenja s Hrvatima. To pak podrazumijeva istinsko kajanje i traženje oprosta za zločine, koje su počinili Hrvatima, priznanje hrvatske državnosti i stvaranje povjerenja da kao manjina mogu doista ostvarivati svoja posebna prava na različitost, a kao hrvatski državljani moraju imati i obveze prema svojoj domovini. Posebno prema njezinoj državnoj nezavisnosti! U protivnom, postat će moneta za potkusurivanje, bilo Pupovčeva velikosrpstva ili današnjega vladina jugoslavenstva.

 

Mate Kovačević

 
Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg