Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas366
mod_vvisit_counterJučer613
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan4669
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec11277
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2466787

Trenutno na stranici: 13
0 198.143.37.12
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Korizma: vrijeme kušnje i obraćenja Bogu PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 0
LošeOdlično 
HPZ - Duhovnosti
Urednik Administrator   
Subota, 08 Ožujak 2014 08:35




Korizma: vrijeme kušnje i obraćenja Bogu



>Nato mu Isus reče: "Odstupi, Sotono, jer je pisano: 'Gospodaru, Bogu
svojemu, klanjaj se i njemu jedinom služi!'"< (Mt 4,10)



         Hvaljen Isus i Marija!

Draga braćo i sestre!



Povijest ljudi počinje stvaranjem. Iz biblijskog izvještaja o stvaranju
saznajemo da je Bog stvorio čovjeka na poseban način. (Tako je) čovjekovo
tijelo uzeto od zemaljskog praha, a izravno od Boga ima dah života.

>Jahve (Gospodin), Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu
udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.<

 (Post 2,7)



Čovjek je, dakle, spoj zemlje i Božjega Duha pa stoga i sasvim povlašteno
biće među svim stvorenjima. Na pozornicu svijeta stupa tek kad je za njega
Bog uredio zemlju kao vrt u kojemu je imao uživati dok ne bi došao čas da se
preseli u nebesku slavu.

Zato psalmist sa zahvalnošću pjeva Bogu za to njegovo divno stvorenje koje
se naziva čovjek: >Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega
okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži.<
(Ps 8

Sva ta dobročinstva su obvezivala čovjeka da bude zahvalan svojemu
Stvoritelju i Bogu. On je to neko vrijeme i priznavao. Sve su  činjenice
silile čovjeka da prizna Boga kao vrhovnog Gospodara.

Ali uz biće od tijela i duše postoji i svijet samih duhova od kojih neki
ohološću otpadoše od Boga.

Njihov predstavnik našao je način kako da se Božjem miljeniku, čovjeku,
približi i da ga napastuje.

Sotona se poslužio varkom i lažju da bi potakao čovjeka na samostalnost i
neovisnost o Bogu.

On reče ženi: > "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta
u vrtu?" Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabla u vrtu smijemo jesti. Samo
za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: Da ga niste jeli! I ne
dirajte u nj, da ne umrete!" Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti! Nego,
zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči, i vi ćete
biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo."< (Post 3,1-5)



Tako je Sotona prevario i zaveo čovjeka. Na taj način čovjek je sagriješio,
a sve vanjske okolnosti tog događaja nisu važne za povijest spasenja.

Kad je čovjek pokušao prekinuti vezu svoje ovisnosti od Boga, izgubio je
Božje prijateljstvo. Tada je i u samom čovjeku nastao poremećaj odnosa
između tijela i duha, a nered se protegao i u pravcu čovjek - priroda.

>Tada se obadvoma otvore oči, i upoznaju da su goli.< (Post 3,7)



Tako je povijest ljudskoga roda već od prvih početaka obilježena grijehom.
Grijeh praroditelja nije upropastio samo njih nego i čitav njihov rod kao
što su i sve povlastice bili primili za sve svoje potomstvo.

Neprijateljstvo između >roda Sotone i roda žene< (usp. Post 3,15) trajat će
do kraja svijeta, a tako i trpljenje koje će doseći svoj vrhunac smrću kao
kazna i ispaštanje za grijeh.



I naš je život neprestano sučeljenje s moćima zla i grijeha. Svaki put kad
sagriješimo, obnavljamo grijeh svojih praroditelja. Griješiti ne znači drugo
doli poput Adama i Eve svoje želje za samostalnošću i neovisnošću učiniti
mjerilom života te živjeti kao da Bog ne postoji. To znači ne priznavati da
smo djeca Božja, a to je nijekanje ovisnosti i ljubavi Bogu.

Svi se rađamo u svijetu u kojem vlada grijeh sa svojim kobnim posljedicama:
osuda i smrt. Stoga ne smijemo zatvarati oči pred tragičnim stanjem
ljudskoga roda.

Ali ne smijemo ni očajavati, jer Bog je toliko ljubio čovjeka da ga nije
ostavio pod vlašću smrti kad je neposlušan izgubio Božje prijateljstvo već
mu je u svojoj ljubavi milostivo pritekao u pomoć.

Sin Božji je došao na ovaj svijet i sav ljudski rod pozvao na obraćenje i
život.



Prvi nas je čovjek - Adam upropastio, dok novi Adam - Krist nas je spasio.

Grijeh je bio jedina zapreka našega spasenja, ali ga je Isus pobijedio
svojom milošću. Milost uništava grijeh čovjeka i donosi ljudima dobra
dragocjenija od onih koje su izgubili grijehom.

>Ipak s darom milosti nije kao što je s prekršajem. Jer ako su prekršajem
jednoga umrli svi, mnogo se obilnije izlila na sve milost Božja i dar dan
milošću jednoga čovjeka, Isusa Krista.< (Rim  5,15)



Prekršaj zapovijedi Božje i nepokornost prvoga Adama donijelo je osudu na
sve ljude i svi smo postali grešnici.

Izvršenje zapovijedi Božje i pokornost Kristova pribavila je opravdanje svim
ljudima i svi smo postali pravednici.

Tako Isus svojom poslušnošću s neizmjernim zaslugama, kojom trpi i umire na
križu, pruža svim ljudima opravdanje pred Bogom i spasenje pod uvjetom da se
krste.

>Dakle, kao što je prekršajem jednoga osuda došla na sve ljude, tako
izvršenjem zapovijedi od jednoga dolazi na sve ljude opravdanje koje se
sastoji u životu, jer kao što su nepokornošću jednoga čovjeka svi postali
grešnici, tako će i pokornošću jednoga svi postati pravednici.< (Rim
5,18-19)



Zatim svojim krštenjem u rijeci Jordanu sam Isus se posve uvrstio, kao novi
Adam među nas grešne ljude i postao nama u svemu jednak osim u grijehu.

Grijeha nije mogao imati, ali je naše grijehe uzeo na sebe i primio je
izgled grešnika te izjavio da mu takvo krštenje dolikuje da bi nas spasio
(usp. Mt 3,5).

Osim izgleda grijeha još je nešto naš Gospodin primio na sebe, a da pri tome
nije okrnjio svoju božansku čast.

Budući da je Isus i pravi čovjek, dolikovalo je da bude kušan kao svatko od
nas. Na poniženje kojemu se Sin Božji podvrgao utjelovljenjem (usp. Fil 2,7)
spadalo je i iskušenje.

Novi Adam je trebao pokazati staromu Adamu i svemu njegovu rodu kako se
pobjeđuje svaka napast. I još više, On je svojom pobjedom imao pribaviti
sličnu pobjedu svakome od nas.



Tko nije kušan, ne pozna svoju slabost i ne zna gdje mora crpsti svoju
snagu. Gospodin nije imao što naučiti od napasti, ali je htio nas poučiti i
ohrabriti.

Božanski vođa naš poslije pomazanja Duhom Svetim (usp. Lk 4,12) ide u
pustinju gdje će se sukobiti sa zlim duhom.

>Tada Duh odvede Isusa u pustinju da ga napastuje đavao.< (Mt 4,1)



Tako se ponovilo ono što se dogodilo u zemaljskome raju. Napasnik u svojoj
drskosti i oholosti ide čak dotle da traži od Isusa da mu se pokloni, a za
uzvrat mu obećava časti, moć i slavu ovoga svijeta.

>Nato mu Isus reče: "Odstupi, Sotono, jer je pisano: 'Gospodaru, Bogu
svojemu, klanjaj se i njemu jedinome služi!'"< (Mt 4,10)



Isus odbija Sotonine napadaje kao što je to trebao učiniti i prvi čovjek.
Prvi Adam je podlegao napasti, ali ovoga puta novi Adam - Krist je napasniku
nanio potpuni poraz. Isus je sve napasti odbio riječima Sv. Pisma i time je
i nama pokazao gdje ćemo naći snagu za borbu s napasnikom.

Poznavanje, primjenjivanje i izvršavanje svake riječi koja izlazi iz Božjih
usta, najbolja je hrana za svaku dušu i najuspješniji lijek za svaki upliv
nečistoga duha i svega onoga čime se on služi da nas izvuče iz kraljevstva
milosti i privede u područje grijeha, da nas otme iz zagrljaja Božje ljubavi
te stavi pod jaram zloće i neprijateljstva s Bogom.



Korizma je vrijeme kad se sjećamo Kristovog četrdesetodnevnog boravka u
pustinji prije javnog nastupa i njegove borbe s napasnikom.

Danas je korizma vrijeme kada se kršćani pripravljaju na proslavu Kristove
smrti i njegova uskrsnuća. Priprava svih kršćana na Uskrs ostvaruje se
slušanjem Božje riječi i vježbanjem u kršćanskome životu.

Svakog dana kršćanin je pozvan da postaje sličan Kristu, a to znači da se
odriče zla i grijeha te s Isusom uskrsava na novi život.

Korizmeni post i odricanje ne bi imalo smisla ako i mi poput Spasitelja ne
poduzmemo borbu s kušnjama bilo koje vrste.

Nije Isusov sljedbenik tko odmah podlegne svakoj napasti.

Treba se oduprijeti napastima, odvratiti se od puta zla i krenuti putem
istine, života i spasenja. To je smisao pokore i obraćenja koje nas vodi
pomirenju s Bogom i otvaranju ljudima.



Tako korizmeno vrijeme može svakome kršćaninu biti od velike koristi da što
dublje zaroni u Krista: to jest da ide njegovim putem prihvaćanja križa i
što obilatijeg prožimanja njegovim Duhom ljubavi i sebedarja.

To je vrijeme kada kršćani moraju prihvatiti svoj život u Crkvi kao
zalaganje u nasljedovanju Krista i služenju ljudima u njegovu Duhu. To je
vrijeme kada moramo postati svjesniji otajstva koje živimo i koje treba
ravnati čitavim našim ponašanjem.

Tražiti Gospodina i njemu se uvijek iznova obraćati jest uistinu prava
pokora koja dobiva svoj izraz u svakidašnjem sebedarnom životu. Sve to nam
omogućuje da prionemo i sudjelujemo u Isusovoj muci i njegovu uskrsnuću.

A to ujedno znači imati udjela u njegovim patnjama i u njegovu životu, jer
smo svi pozvani da s Kristom iz smrti prijeđemo u živ

Amen!

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg