Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas297
mod_vvisit_counterJučer863
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan3275
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec9883
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2465393

Trenutno na stranici: 8
0 198.143.37.4
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Nadamo se da će 'Gospod biti razuman' i episkopa Fotija neće postaviti za mitropolita zagrebačko- PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 2
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Petak, 25 Travanj 2014 09:27

 

 Veličina slova RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA – NIKICA GOVIĆ

  • RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA 7DNEVNO
  • Nadamo se da će 'Gospod biti razuman' i episkopa Fotija neće postaviti za mitrop
  • Autor:Nikica Gović
  • Datum:petak, 25. travnja 2014. u 09:50

Nadamo se da će 'Gospod biti razuman' i episkopa

Fotija neće postaviti za mitropolita zagrebačko-

ljubljanskog!

·                                  

SPC je više politička negoli kršćanska institucija, pa ne čudi da je pokojni mitropolit Jovan bio pod rafalnom paljbom srbijanskih medija nakon što se na domjenku predsjednika Josipovića sreo s generalom Gotovinom, a posebno za Božić kad je zabranio da se na području njegove mitropolije čitaju huškački dijelovi poslanice patrijarha Irineja

Uskrs, najveći kršćanski blagdan, ove su godine svi kršćani proslavili istoga dana. U vrijeme priprave za Uskrs u 78. godini života umro je mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan. Pokopan je, prema vlastitoj želji, u Zagrebu u kripti Sabornog hrama Preobraženja Gospodnjeg Srpske pravoslavne crkve. Vijest je zabilježena, bez da se itko pitao ili pokušao elaborirati važnost toga koji će od episkopa SPC-a naslijediti pokojnog mitropolita. Važnost profila osobe koja će biti poglavar SPC-a u najvažnijoj eparhiji – zagrebačkoj, nema samo eklezijalni, ekumenski, već i politički kontekst. Pokojni mitropolit na čelu zagrebačke eparhije bio je od 1978., gdje je najprije postavljen za administratora a potom ga je "Gospod izabrao'' na zasjedanju Svetog arhijerejskog sinoda SPC-a u Beogradu. Patrijarh SPC-a u to vrijeme je bio German, za kojeg se tvrdilo da je ''kanonski sumnjivo'' zaređen, točnije da je njegovo ređenje za episkopa naložila Udba.

Malo "srbovao" pa prošao svoj unutarnji put istine

Bilo kako bilo, početkom 90-ih i sam mitropolit Jovan je pobjegao iz Zagreba u Ljubljanu, ponešto je ''srbovao'', ali nakon toga vrativši se u Zagreb prošao je svoj unutarnji put istine. Pokojni mitropolit je bio vjernik, istinski vjernik i prošao je osobnu katarzu koju može proći samo čovjek koji vjeruje. U novostvorenoj hrvatskoj državi uspostavio je dobre odnose s Katoličkom crkvom, zalagao se za povijesnu istinu o Jasenovcu i točnu znanstvenu valorizaciju zločina u tom logoru. Nerijetko je naglašavao da je u Jasenovcu ubijen znatan broj katoličkih svećenika. Ugovori RH sa Svetom Stolicom otvorili su put i SPC-u, pa je 2001. mitropolit Jovan s Vladom RH u ime Episkopskog savjeta SPC-a u Hrvatskoj potpisao ugovore s Vladom RH. Tim ugovorima se SPC-u jamči sve gotovo isto kao i Katoličkoj crkvi - povrat imovine, financiranje iz državnog proračuna, pravoslavni vjeronauk u školama, vojno dušebrižništvo itd... dakle sve ono o čemu njegova braća u Srbiji još i danas mogu samo sanjati. Primjera radi, SPC u Srbiji, unatoč činjenici da je glavni ideološki motor, tek je prije dvije godine dobio pravo na socijalno osiguranje i to najniže kategorije, a o uvođenju vjeronauka u škole se još raspravlja. Neki kritičari tvrde da vlasti u Srbiji do te mjere SPC smatraju svojim neodvojivim dijelom da niti ne smatraju da država i Crkva moraju ugovorno uredit svoje odnose. Ti ugovori bili su, čini se, glavni kamen spoticanja između pokojnog mitropolita i Patrijaršije u Beogradu. Zašto?
U siječnju 1992. Sveti arhijerejski sinod u Beogradu donosi akt koji nikad nije stavljen izvan snage a prema kojem SPC ne priznaje granice između bivših jugoslavenskih republika, ili prevedeno, sve su to "srpske zemlje''. Mitropolit je potpisujući ugovore s RH kojima je regulirao status SPC-a i sveštenika u RH u "centrali'' izazvao sablazan.

Filaret, Nikanor, Amfilohije, Longin... uz Miloševića i Arkana

Samo desetljeće prije u skladu s tim ''temeljnim aktom'' tadašnji arhimandrit Filaret je na Baniji javno pozivao na rat putem medija i išao na ratom zahvaćene prostore hrabreći srpske dobrovoljce. Njegova slika u mantiji s puškomitraljezom isred tenka, koja je obišla svijet, do danas izaziva žestoke kritike. Filaret je kasnije unaprijeđen u vladiku eparhije mileševske, i predvodio je opijelo za Slobodana Miloševića kojem je SPC, sukladno prvom Memorandumu SANU-a iz 1986., bio glavna platforma za uspinjanje na vlast. Za vrijeme Domovinskog rata gornjokarlovački episkop SPC-a Nikanor je osuđivao one mirotvorce koji bi htjeli miriti Srbe i Hrvate, "te vjekovne neprijatelje". Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije je bio umiješan u ratna zbivanja na dubrovačkom ratištu. On je ujesen 1991. obilazio crnogorsku vojsku koja je raketirala Dubrovnik, i dijelio im križiće i ikonice. U studenom 1991. godine Amfilohije je epskom pjesmom ''Mojkovačka bitka" izvođenom uz gusle hrabrio rezerviste podgoričke brigade "Veljko Vlahović" na dubrovačkom ratištu. Amfilohije je na Petrovdan 12. srpnja 1991. godine u manastiru na Cetinju primioArkana, vođu srpske paravojne formacije "Tigrovi", koji je sa svojom jedinicom pušten u manastir pod punim naoružanjem. Nakon pada Vukovara 18. studenoga 1991. "Pravoslavlje", službeno glasilo SPC-a je objavilo da djeca Vukovara dišu radošću i srećom jer su oslobođena. Dalmatinski episkop Longin je blagoslovio srpske vojne i paravojne jedinice u Hrvatskoj. Kada je prvi put potpisano primirje u Hrvatskoj, episkopi SPC-a su objavili da nijedna vlada u ime srpskog naroda nema pravo potpisivati nikakva primirja bez blagoslova svoje Crkve.

Mitropolit Jovan promicao je ekumenizam

Mitropolit Jovan, i sam rođen i odrastao u Hrvatskoj, sve to nije razumio na njihov način. Promicao je ekumenizam, dijalog prije svega s Katoličkom crkvom, ali i ostalim vjerskim zajednicama u RH. Zbog čega je često bio kritiziran u srpskim crkvenim krugovima, ali i medijima. Ekumenizam nije u doktrini pravoslavlja, kršaćanske vjere koja je doduše najsličnija katoličkoj, ali kršćanske vjere koja je ostala "zamrznuta u vremenu" i minimalno se pomakla od 5. stoljeća. Pravoslavlje nema moralne teologije, nema socijalnog nauka, ne priznaje znanost itd. - u pravoslavlju je sve dogma. Pravoslavlje, za razliku od katoličanstva i protestantizma nije nikad prošlo vlastitu reviziju moderniteta. SPC stoga sve druge vjere naziva "sektama'', a ekumenizam je po pravoslavnoj doktrini ''jerez'' (hereza). Ekumenizam kao herezu najjače je u novije vrijeme promicao, nažalost jedan od rijetkih, dobro obrazovanih pravoslavnih svećenika i jedini kojeg se može nazvati teologom u značenju te riječi - Justin Popović. Ta doktrina ujedno zastupa teoriju da se čitav svijet, pod okriljem antikrista, ujedinio protiv Srba, koji jedini čuvaju vjeru u pravog Boga. Europske integracije se tumače u kontekstu židovsko-masonske urote, a sve ''nedaće koje su zadesile srpski narod" se tumače time što su Srbi jedini sljedbenici pravoga Boga. Ponekad se uz Srbe navode i Rusi kao glavni protivnici antikrista. Po pitanju društvenog uređenja, politička idelogija Srpske pravoslavne crkve se oslanja na tradicionalistička načela: "pravoslavlje-samodržavlje-sabornost", odnosno "bog na nebu-kralj na zemlji-domaćin u kući". Suština ideološkog programa SPC-a sadržana je u tezi da snažna srpska država u simbiozi sa snažnom pravoslavnom crkvom trebaju zajednički predvoditi jedno, u svakom pogledu homogeno, srpsko društvo. SPC je više politička negoli kršćanska institucija, pa ne čudi da je pokojni mitropolit Jovan bio pod rafalnom paljbom srbijanskih medija nakon što se na domjenku predsjednika Josipovića sreo s generalom Gotovinom, a posebno za Božić kad je zabranio da se na području mitropolije zagrebačko-ljubljanske čitaju huškački dijelovi poslanice patrijarha Irineja, koji je na tragu drugog memoranduma SANU-a i akta Svetog sinoda iz 1992., a kojom Božić čestita svim pravoslavcima Srbima na Baniji, u Lici, Dalmaciji, Slavoniji, na Kordunu i u Hrvatskoj.

Manastir Krka - centar za velikosrpsku indoktrinaciju

Iscrtavanje granica Velike Srbije u patrijarhovoj poslanici nije dopustio pokojni mitropolit, ali je dopustio Fotije, episkop dalmatinski, rodom iz Banja Luke koji je kao pravi ''tvrdolinijaš'' nakon mitropolitove smrti postavljen kao administrator do izbora novog episkopa 15. svbnja. Očito je sve bilo unaprijed dogovoreno, jer je Fotije u Zagreb došao odmah, istog dana kad je mitropolit Jovan umro. Predvodio mu je skupa s patrijarhom Irinejem sprovodne obrede, na kojima su bili i predsjednik Josipović i predsjednik Sabora Leko i izaslanik premijera ministar Mrsić, ali i kardinal Bozanić, te apostolski nuncij Dericco.
Irinej je, dakle, normalno došao u Hrvatsku nakon što je za Božić otvoreno osporio našu državnost, i to ponovio za Uskrs. I dok je kardinal Bozanić Uskrs čestitao svim kršćanima i ljudima dobre volje, po nalogu administratora Fotija protojerej Duško Spasojević u SPC-u u Zagrebu je čitao čestitke samo pravoslavnim Srbima u okvirima granica Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. Bilo kakva medijska kritika je izostala. Kao i kritika poteza administratora koji će se, ako postane novi mitropolit, pokazati kao veliki promašaj. I u vjerskom, ali prije svega u političkom smislu. Fotije više podsjeća na Pupovca i ostalu "etnobiznismensku ekipu" nego na svećenika. Pokojni mitropolit Jovan nije volio ''komunjare'', pa je Srpskom narodnom vijeću bio zabranio da svoj politički dan, tzv. Božićni domjenak SNV-a, organiziraju na Badnjak.
Episkop Fotije je potpuno i predano na liniji političkog, a ne nikakvog vjerskog programa SPC-a. Incident koji se posljednji dogodio u njegovoj eparhiji jest onaj kad su bogoslovi iz manastira Krka izazivali svoje vršnjake u Kistanjama, pa je sve završilo tučnjavom, slomljenom rukom i ponekom nabijenom nosnom hrskavicom. On je to odmah predstavio kao govor odnosno ponašanje iz mržnje, a u tome mu je pomogla Vesna Pusić ''kokodačući'' kako nitko u Hrvatskoj neće tući mlade Srbe. Tako je svađa nabrijanih pubertetlija po već poznatom obrascu postala međunacionalni incident. Iako svatko i prosječno informiran zna da je bogoslovija (nešto poput malog sjemeništa op.a) u manastiru Krka kolijevka velikosrpstva i četništva, i da su u vrijeme komunizma svoje sinove tamo slali mnogi srpski komunistički ''velmože''. To je centar za velikosrpsku indoktrinaciju, pa kad su se dečki potukli nitko nije pitao episkopa Fotija kako to da im na facebook profilima sve frca od četničkog znakovlja i fotografija Ratka Mladića s pratećim panegiricima koljaču iz Srebrenice. MUP Hrvatske nikad nije objavio točnu i nepristranu činjenicu koju je dobio od SOA-e, a to je da ti mladići u manastiru Krka uopće nisu ni prijavljeni u RH niti imaju boravišnu dozvolu.

Ispadi starješine Germana i Fotijeva "kazna"

O značaju manastira Krka govore činjenice o donedavnom starješini Germanu, kojeg je Fotije s te dužnosti doduše smijenio na njegov osobni zahtjev, kad su stvari postale preočite. Smijenio ga je s mjesta starješine, ali nije ga udaljio niti tražio disciplinski postupak pred kanonskim sudom. Iguman German javnosti je poznat iz dva slučaja. Prvi put prije nekoliko godina kada ga se nakon policijske obrade dovodilo u kontekst noćnog dernečenja u jednoj seoskoj krčmi u Đevrskama i pritom pjevanja četničkih pjesama nakon čega je bio osnovano osumnjičen za počinjenje kaznenog djela zločina iz mržnje, jer je sa zida srušio, pokidao i popljuvao hrvatski grb.

Drugi put je postao predmetom ponovne policijske obrade zbog noćnog prepada na novinara Željka Huljeva koji je već tada imao neosporne i autentične fotografije koje Germana dovode u blisku vezu s veličanjem četničkog zločinca i vojvode popa Momčila Đujića.I Hrvatska sve to tolerira.Napad na Huljeva nije bio osuđen u javnosti,niti je reagiralo ''slavno'' Hrvatsko novinarsko društvo prozivajući igumana za govor mržnje. Vesna Pusić nije vikala da nitko u Hrvatskoj neće napadati novinare niti pljuvati po grbu. Iguman German nije zabrinuo episkopa Fotija, ali ga sve više brine okupljanje vjernika u Zadru koji su pravoslavci ali se smatraju Hrvatima po nacionalnosti i traže registriranje Hrvatske pravoslavne crkve, što je njihovo legitimno i ustavno pravo. Episkop Fotije je zbog toga pisao predsjedniku Josipoviću i u pismu navodi kako se nada da će on svojim predsjedničkim autoritetom pomoći zaustaviti najavljenu registraciju Hrvatske pravoslavne crkve, a koju Fotije ocjenjuje militantnim i proustaškim udruženjem.

Osnivači "zlokobnog udruženja"

"Formiranje Hrvatske pravoslavne zajednice sa sobom ne donosi ni mir, ni napredak, već nagovještava novu tragediju, koja nikome ne bi bila od koristi, a posebno ne državi Hrvatskoj i njezinim gradanima, koji teže ulasku u Europsku uniju", licemjerno piše episkop Fotije (najlicemjernije je pozivanje na EU op.a) Josipoviću .
"Riječ je o jednom zlokobnom udruženju, koje u svom temeljnom programu ima negaciju drugoga - trenutačno Srba i Srpske pravoslavne crkve'', te dodaje da se osnivački program Hrvatske pravoslavne zajednice poziva na "utemeljenje i povijesno izvorište u Pavelićevoj NDH", budući da je upravo u NDH 1942. "formirana tzv. Hrvatska pravoslavna crkva, s ciljem potpunog uništenja i zatiranja Srba i Srpske pravoslavne crkve na prostorima Hrvatske". A Josipović mu je odgovorio kako za takve u Hrvatskoj nema mjesta.
Sve što je Fotije naveo u tom pismu tipična je bizantinska manipulacija i povijesna neistina. Točno je da je Pavelić osnovao Hrvatsku Pravoslavnu Crkvu za sve pravoslavne koji su živjeli u tzv. NDH, Srbe, Ruse, Ukrajince itd., a na čelo Hrvatske pravoslavne crkve postavljen je bivši mitropolit novomoskovski Germogen, emigrant iz SSSR-a kojeg su 1945. ubili komunisti. Po Ustavu HPC-a, na njegovom čelu trebao je biti patrijarh postavljen i posvećen u suglasnosti s vaseljenskim patrijarhom u Carigradu. Kako to zbog ratnih okolnosti nije bilo moguće izvesti, Germogen je došao na čelo HPC-a u dostojanstvu mitropolita. O Ustavu HPC-a i imenovanju mitropolita Germogena bio je obaviješten patrijarh SPC-a Gavrilo (kojeg su Nijemci internirali) i njegov zamjenik u Beogradu mitropolit Josif Cvijović. Mitropolit Germogen ustoličen je 7. lipnja 1942. u pravoslavnoj Crkvi Svetog Preobraženja u Zagrebu. Ideja o stvaranju Hrvatske pravoslavne crkve nije, međutim, rođena u zločinačkom NDH, već u drugoj polovici 19. stoljeća, i potakli su je veliki Hrvati koji su se osjećali Hrvatima, a koji su po jednom ili oba roditelja bili pravoslavci po vjeri poput Ante Starčevića (mati je bila pravoslavna), za života nazvanim Ocem Domovine, čelnika pravaškog pokreta; Augusta Harambašića, hrv. književnika, Stjepana Miletića, prvog intendanta HNK-a, Nikole Kokotovića, novinara, borca protiv velikosrpstva i izjednačavanja pravoslavlja sa srpstvom, Petra Preradovića, hrv. pjesnika; Anastasa Popovića, osnivača prve novčarske ustanove u Hrvatskoj - Prve hrvatske štedionice te predsjednika zagrebačke Pravoslavne općine, Aleksandra Trbuhovića, visokog krajiškog časnika, Mojsija Baltića, agronoma i znanstvenika i mnogih drugih. Fotijevo pismo Josipoviću stoga nije ništa drugo nego još jedno izvrtanje teza u korist prikrivenog velikosrpskog plana zapisanog ne samo u Garašaninovu Načertaniju, ili u memorandumu SANU-a iz 1986., već i u drugom memorandumu SANU-a napisanom prije nekoliko godina, a prema kojem u 6 točaka Srbija mora osvojiti u miru sve što je izgubila u ratu. I po tom tekstu SPC je glavni propagandni stroj za njegovanje sindroma srpskih zabluda o junaštvu, svesrpskom jedinstvu, rasnoj dominaciji, megalomanskoj tvrdnji o vlasništvu nad tuđim teritorijima, koji je toliko je snažan da je i njih same uvjerio u tu neistinu, a kamoli nedovoljno informiranu svjetsku javnost. Uostalom, i predsjednik Nikolić je na početku mandata u intervjuu Tanjugu kazao kako SPC i SANU smatra političkim kreatorima, odnosno neodvojim dijelom državne vlasti. I patrijarh Irinej (ranije episkop niški), čiji je izbor slavljen kao izbor ''reformatora'', slijedi tu misao pokazujući se nikako kao napredni reformator, netko tko će SPC konačno malo suočiti s modernizmom, već kao tvrdolinijaš veći od njegova glavnog konkurenta na izboru za poglavara SPC-a, episkopa Irineja bačkog. Zapravo, nakon smrti mitropolita Jovana jedini koji razumije i prihvaća i važnost ekumenizma i političkog djelovanja u smjeru pomirdbe, a ne velikosrpskih snova, je mostarski episkop mladi Grigorije. On pak, kažu nam naši mostarski izvori, nikad ne bi prihvatio zagrebačku stolicu sve da ga ''Gospod i izabere''. Nadamo se da će ''Gospod biti razuman'' i da neće episkopa Fotija postavit za miropolita zagrebačko-ljubljanskog. O svemu ovome niti jedan hrvatski main stream medij nije nikad kritički pisao.

SPC-ove i udbaške podvale o Stepincu

Hrvatski političari se prave kao da ne znaju za drugi memorandum SANU-a i ulogu većine episkopa SPC-a u poticanju i huškanju velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH. Sasvim suprotno, domaća protuhrvatsko-udbaška elita potpomognuta većinom medija u svom jugonacionalističkom konceptu šutnjom podupire velikosrpske stavove. Jedan od glavnih mitova i laži koju SPC uporno promovira je laž o blaženom Alojziju Stepincu, nadbiskupu zagrebačkom koji bi uskoro trebao postati svetac. O bl. Stepincu i njegovu djelovanju je poznato sve, i oko njega nema više nikakve dileme. Osobito otkad je Židovka koja je preživjela holokaust, dr. Esther Gitman na njemu doktorirala, a Arhiv Ujedinjenog Kraljevstva skinuo oznaku tajnosti s razdoblja Drugog svjetskog rata i izložio sve obavještajne dokumente koji jasno svjedoče o Stepinčevoj misiji spašavanja Srba, Židova i Hrvata anifašista u NDH. Bl. Stepinac, u čvrsto zacementiranoj udbaško-velikosrpskoj propagandi koju podupiru i rijetki, ali glasni, pojedinci iz židovske zajednice poput sveprisutnih oca i sina Goldsteina, kontroverze izaziva još samo u Hrvatskoj. Nije tajna da je nakon što je kardinal Amato najavio njegovu kanonizaciju, najvjerojatnije za Stepinčevo 2015., patrijarh Irinej pisao Svetoj Stolici prosvjedujući protiv toga. Na veliku subotu i katoličku i pravoslavnu tom stavu se provokacijom pridružio, a tko drugi nego EPH, donijevši na naslovnici Jutarnjeg lista intervju s mons. Simčićem kojeg je napravio bivši novinar i umirovljeni diplomat Dobroslav Silobrčić koji sada honorarno radi za EPH. Simčić je Silobrčiću kazao kako pouzdano zna da će Stepinac biti kanoniziran 28. svibnja. Prvo što mi je palo na pamet, osim što sam se slatko nasmijao toj gluposti, je pitanje po čemu je mons. Simčić bitan i zašto je Silobrčić intervjuirao jednog nerelevantnog klerika. Mons. Simčić je 30 godina radio u Državnom tajništvu Svete Stolice i u mirovinu je otišao nikad ne postavši biskupom. Što dovoljno govori samo po sebi. U tom intervjuu izgovorio je još jednu veliku laž, a to je da su on, pok. nadbiskup Uhač i nadbiskup Eterović ''obrlatili'' Ivana Pavla Drugog da prizna Hrvatsku. Ponajprije blaženog Papu nije trebalo nagovarati za Hrvatsku, kao ni državnog tajnika Sodana, kao ni tajnika za odnose s državama Tourana. Nadbiskup Uhač (umro samo dan prije svečanosti na kojoj je trebao postat kardinal), je najuže surađiao sa Sodanom i Touranom, a osobito tijesno s njima je surađivao mons. Nikola Eterović, u to vrijeme mladi diplomat čije je sposobnosti i genijalnost na akademiji uočio upravo kardinal Touran. Simčić s tim nije imao veze. Ali jest s nečim drugim. Bio je član Erasmus gilde, udruge koja je pod vodstvom Vesne Pusić i Ive Goldsteina preuzela kulturnu hegemoniju Hrvatske uz obilatu financijsku pomoć Georgea Sorosa. Na njihov skup u "Mimari" 1993. došao je i mons. Simčić. Skup je okupio mahom jugoslavenski orijentirane intelektualce s prostora bivše države. Vesna Pusić je kazala da je memorandum SANU-a iz 1986., na čijim je temeljima Milošević započeo krvavi sukob koji dovodi do raspada tadašnje države, dogovorno prešućen. U skladu s tim, Goldstein je pet godina nakon tog skupa kazao da je među hrvatskim "nezavisnjacima", među kojima je bio i mons. Simčić, bio prihvaćen dogovor da se ne postavlja pitanje granica i pitanje odgovornosti za rat.
Dodao je da se usprkos tome nije moglo izbjeći pitanje uzroka raspada bivše države i nadalje govorio kako su se većina govornika trudili u raznim nijansama izjednačiti krivnju na obje strane. Sve i više nego jasno, a 21. godinu nakon sastanka Erasmus gilde u ''Mimari'' svi srpski mediji prenijeli su izjavu mons. Simčića o Stepinčevoj skoroj kanonizaciji. Nitko od njih nije prenio da je Simčić naknadno kazao da je pogriješio, a da se Silobrčić i EPH nisu ispričali. Toj laži-provokaciji objavljenoj na veliku subotu odmah se priključio i neuki HTV, ali na njih se ne isplati trošiti riječi, jer ih više ionako malo tko gleda.

Jergovići iz epehazijske tvornice zabluda

I tu nije kraj, EPH-ova propaganda o kardinalu Stepincu se nastavlja u utorak... javlja se Miljenko Jergović u kontekstu kritike koju je Pavle Močilac uputio rektoru Borasu i ''biblijskim vrijednostima na Sveučilištu''. Jergović najprije nešto drobi o Bibliji, a potom maliciozno bl. kardinala smješta u ''progonitelje starokatoličke Crkve'' kojoj pripada rektor Boras. Nevjerojatno! Takve alkemije se može sjetiti samo Jergović i njemu slični iz epehazijske tvornice zabluda. Kako to da Jergović, inače prijatelj nekadašnjega šefa KOS-a, nikad nije u svojoj ''genijalnosti'' secirao SPC i njezinu ulogu u nedavnom ratu, ali i njezinu ulogu danas? Kako to da nikad nije proučavao pojam svetosavskog nacionalizma i svoje čitatelje poučavao o djelu njegova prvaka, episkopa Nikolaja Velimirovića koji je veličao Hitlerovu ideju, a čije su ''mošti'' uz najviše crkvene i svjetovne počasti donesene u Srbiju 1991. kad je rat već bijesnio? A trebao bi. Ako ne radi istine, onda barem radi osobne zahvalnosti Katoličkoj Stepinčevoj crkvi! Koja ga je u Sarajevu krstila u poodmakloj dobi kako bi mogao dobiti domovnicu, putovnicu i stići u Zagreb kojeg u suprotnom ne bi vidio, već bi ostao u Karadžićevu kazanu. Jergoviću, Silobrčiću, Simčiću, Erasmus gildi, EPH-u i ostalima unatoč znamo da će veliki čovjek kardinal Alojzije Stepinac - kojeg je narod milošću Božjom imao kad mu je najviše trebao - postati Svetac opće Crkve. Na sreću, to nijedan memorandum SANU-a, kao ni hrvatska medijsko-političko-udbaška elita ne mogu spriječiti.

20. broj - 18. 4. 

 

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg