Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas436
mod_vvisit_counterJučer863
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan3414
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec10022
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2465532

Trenutno na stranici: 11
0 198.143.37.23
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Pravoslavlje - Što je to? PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 3
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Nedjelja, 11 Travanj 2010 18:34

 

Pravoslavlje - Što je to?

 

Pravoslavlje je kršćanstvo istočno katoličancke tradicije. Naziv pravoslavan dolazi iz grčkog, od riječi Orthos = pravo, ispravno i Doxa = slave. Pravoslavlje nije apctraktno pravilno učenje, već pravilno proslavljenje Boga koje se ostvaruje u pravoj vjeri, kultu i životu Crkve. Ovo podvlači «Nedjelja Pravoslavlja» koju Pravoslavna crkva slavi prve nedjelje Velikog posta kao dan pobjede nad ikonoborcima i blagdan svog identiteta.

Naziv orthodox, pravoslavan, međutim, nije bio uobičajan samo na istoku nego i na zapadu, o čemu svjedoče mnogi spomenici. Tako na primjer Liturgijski kanon Rimske crkve sadrži molitvu za sve pravoslavne (pro omnibus orthodoxis). A nadgrobni natpis naziva Karla Velikog (9.st.) orthodoxus imperator. Pobjeda prave vjere nad ikonoborcima, nad pogrešnim učenjima o ikonama u 9. stoljeću, međutim, dala je povod za formalnu interpretaciju, da je pravoslavan onaj koji je «prave vjere», tko brani i čuva pravu vjeru od pogrešnih učenja. Na taj način se posle podjele Crkve na istočnu i zapadnu (11.st.) naziv orthodox, (pravoslavan) ustalio za Istočnu Crkvu, naziv katolikos, (univerzalan), za Zapadnu Crkvu. S obzirom da je zapadna kršćancka literatura dala prednost formalnoj interpretaciji Pravoslavlja kao branitelju prave vjere i strogom čuvaru starog predanja, ka svim pozitivnim kao i negativnim posljedicama, u njemačkom govornom području naziv orthodox vremenom dobiva značenje tvrdoglavog čuvanja čistote nekog sistema ili doktrine (orthodoxes Judentum, orthodoxer Marxismus, od nedavno orthodoxer Islam (u najnovije vrijeme Pravoslavlje se naziva na njemačkom Christliche Orthodoxie).

Pravoslavna crkva se već 1920.g. uključila u dijalog sa drugim crkvama (ekumena), ne izjašnjavajući ce pri tome o njihovom eklesiološkom, tj. crkvenom statusu. Između svjesti o Crkvi kao «jednoj svetoj, katoličkoj i apostolskoj» (Metropolit Petar (Mogila), «Pravoslavni simbol vjere katoličke i apostolske Crkve istoka» i činjenice o raznolikosti podijeljene Crkve, Pravoslavna crkva je pred dilemom da li će naziv pravoslavan zadržati isključivo za sebe, ili će ga interpretirati povjesno genetski, kako su kroz povijest i nastali vjeroispovjedni nazivi. I Pravoslavna crkva je katolička (univerzalna), i ako se jedna druga, rimokatolička, danas tako naziva.

U prevazilaženju podjele i velikog nepovjerenja između dvije Crkve, istočnokatoličanske (pravoslavne) i zapadnokatoličanske (rimokatoličke), 2004. godine je u Rimu napravio prvi pravi korak. Papa Ivan Pavao je vratio Carigradskoj Patrijaršiji mošti svetih otaca Jovana Zlatoustog i Grigorija Bogoslova koje su bile odnijete iz Carigrada u 13. stoljeću.

 

Izvori:

 

 

• Anastasios Kallis, Das hätte ich gerne gewusst ,100 Fragen an einen orthodoxen Theologen, Münster 2003

• Jovan Zizjulas, Atena ,2003

=======================================================================================================

 

 

Što je ekumena?

 

Riječ «ekumena» dolazi iz grčkog, od riječi oikos = kuća i od riječi meno = naseliti. U širem smislu riječi ekumena predstavlja vaseljenju, naseljeni svjet.

Dvadeseto stoljeće će u povijesti Crkve ostati kao razdoblje intenzivnih razgovora za ponovno ujedinjenje podijeljenih kršćana i obnovu jedinstva Crkve. U tom smislu se danas govori o ekumeni ili ekumenskom pokretu. Pravoslavlje ne samo da je pozitivno reagiralo na pojavu ekumenskog pokreta, već se odmah u njega ozbiljno uključilo. Još 1920.g. Vaseljenska (Carigradska) Patrijaršija preuzela je konkretnu inicijativu čuvenom poslanicom «Svim pomjesnim Pravoslavnim crkvama» i tražila od svih Crkava da pobjede duh nepovjerenja i pokažu snagu kršćanske ljubavi.

Protivnici ekumene, međucrkvenog dijaloga, nastoje da ekumenistu prikažu kao antikrista. Pozivajući se na svete oce, svaki kontakt sa kršćanima nepravoslavne tradicije žigoše kao jeres. Takav pristup međucrkvenom dijalogu je uvjerljiv samo za ljude koji traže sigurnost u jednom apsolutnom sustavu. Otuda je jasno zašto u istočnoj Europi, pogotovu na području bivše Jugoslavije, postoji tendencija da se Pravoslavlje poistovjeti sa fundamentalizmom i zamijeni za narušenu doktrinu komunističkog totalitarizma koji ne trpi nikakav dijalog. Sveti oci nisu odbacivali dijalog, već su se borili protiv jeresi kada je ona predstavljala opasnost za jedinstvo Crkve.

Ako pažljivo posmatramo žestinu nastupa ljudi iz antiekumenskih krugova prema nepravoslavnim crkvama i njihov neprijateljski stav prema pravoslavnim episkopima i teolozima koji su za međucrkveni dijalog, postavlja se pitanje tko je u stvari jeretički obilježen, pogotovo ako se uzme u obzir da takav stav neposredno krši svepravoslavni konsenzus . Sveta pravoslavna crkva je od početka izbjegavala da kršćanstvo olako dijeli na heretike ili raskolnike. Svepravoslavna konferencija od 1986.g. je priznala "faktično postojanje svih kršćanskih crkava i konfesija", što je bilo izraz jednodušne odluke svih lokalnih Svetih pravoslavnih crkava, a njihovo sudjelovanje u dijalozima nazvala je "najvišom dužnošću".

Čak kada bismo bili uvjerenja da su npr.. katolici i protestanti heretici, ne bismo smjeli da se pozivamo na kanone Svetih otaca, jer katolici i protestanti ne ugrožavaju integritet Pravoslavne crkve, nego žele da se kroz odgovarajuće kontakte i iskrene teološke razgovore prevaziđe raskol.

Ekumenski pokret, dakle, nije jeres već je jeres egocentrizam i samodovoljnost antiekumenista, bez obzira da li su oni ljudi iz crkvene jerarhije ili laici, koji svojim nejevanđelskim stavom sprečavaju jedinstvo Crkve i slabe vjerodostojnost Pravoslavlja u svjetu.

U vrijeme globalizacije, kada se sve zbližava, bez mira među kršćanima i među religijama ne može se jamči mir u svjetu.

 

Izvori:

• Anastasios Kallis, Das hätte ich gerne gewusst ,100 Fragen an einen orthodoxen Theologen, Münster 2003

• Jovan Zizjulas Atena, 2003

 

 

 

 

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg