Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas145
mod_vvisit_counterJučer705
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan850
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec7458
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2462968

Trenutno na stranici: 6
0 198.143.37.6
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Hrvatski Pravoslavci u Hrvatskoj PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 2
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Ponedjeljak, 19 Srpanj 2010 10:20

Hrvatski Pravoslavci


u Hrvatskoj

 

Nedjeljko Subotić, Makarska,

“Hrvatsko kolo”, Matica Hrvatska, Zagreb, godište XXIV.,

1943.

 

1

Kad je god. 1933. srbska patriaršija, dotično beogradska vla

da, stvorila odluku, da u Stonu o s n u j e p r v u s r b s k o

pravoslavnu župu za cieli Pelješac, svaki se je od nas peljeških

Hrvata pitao, čemu ta župa, kad se znade, da na cielom Pe

lješcu, a kamoli još u Stonu, nema niti jednog rođenog pra

voslavnog žitelja. Jasno je bilo, da je svrha te nametnute inov

jerske župe bila ta, da odnarodi i posrbi hrvatsko pučanstvo ka

toličkog Pelješca. Bili smo svjedoci onih žalostnih

dana, kad je srbski proto, dotično jeromonah iz Stona, obilazio

pelješka sela, da drži u javnom lokalu liturgiju za ono nekoliko

pravoslavnih oružnika. Te su njegove šetnje i propoviedi po

Pelješcu bile vješto udešene u prozelitske svrhe. Mostarski

vladika, koji je imao jurisdikciju nad novom stonskom parohi

jom, u više je navrata izricao krilaticu, da Pelješac treba po

novno privesti svetom srbskom pravoslavlju. A njegov je jero

monah u Stonu onda širio otrcanu tvrdnju pokojnog zadar

skog mitropolita Nikodima Milaša, da je Sv. Sava osnovao

pravoslavnu biskupiju u Stonu. (Dr. Nikodim Milaš,

Ston u sretdnjim vjekovima, Dubrovnik, 1914.).

Došlo je ipak vrieme, da u ovom članku odgovorimo niečno na

gornji upit: Ne, Sv. Sava nije ustanovio u Stonu srbsko

pravoslavnu biskupiju. Na kojem se temelju osnivala

tvrdnja pokojnog zadarskog vladike Milaša? Mi ćemo ovdje

najprije dokazati, da Sv. Sava nije bio razkoljnik, nego je sve

do smrti bio u jedinstvu s katoličkom crkvom. Stoga: da je Sa

va Nemanjić i osnovao eparhiju u Stonu, ova naravski ne bi bila

ni pravoslavna ni srbska nego katolička. U drugom dielu ćemo

pokazati, da jedini dokumenat, na koji se oslanja tvrdnja o os

nutku eparhije po Sv. Savi, nije izpravan, a sve druge okolnosti

dokazuju, da Sava Nemanjić nije osnovao eparhiju u Stonu.

Osvrnimo se u prvom redu na povjestnički utvrñene podatke

o životu i radu Sv. Save Nemanjića. Najpouzdaniji je izvor o

njegovu životu onaj, što ga napisa Savin učenik i pratilac

Domentijan, hilandarski jeromonah. Budući da je Domenti

jan živio u Savinoj neposrednoj blizini, mogao je nešto o svome

učitelju pozitivno znati i napisati.

Prema Domentijanovoj biografiji Sava je bio u svezi sa Sv.

Stolicom u Rimu. Todor Gramatik zove Domentijana

”istinitim knjigoljubcem i velikim bogoljubcem”. Kako Šafa

rik iztiče, Domentijanovo ”Žitije Sv. Save” najveća je dika

staroslavenske književnosti. Prema bečkom rukopisu

(izvornika nema) napisao je Domentijan ”Žitije Sv. Save” god.

1242., a prema petrogradskom rukopisu god. 1253.1 Prema to

me je Domentijan pisao o svome učitelju malo godina iza

njegove smrti (1237.). U mnogim slučajevima izvješ

ćuje Domentijan o svome učitelju kao očevidac, dok se kod

drugih činjenica poziva na izvore, osobito na svjedočanstva

staraca, koji su prevalili doba od 100 godina. O Sv. Savi piše

Domentijan kao katolik o katoliku. Franjevac Dr. fra Roko

Rogošić, koji je napisao temeljitu studiju o katoličkom značaju

Sv. Save, navodi meñu ostalima i Bollandiste, koji u svojim

”Acta Sanctorum” spominju Savu Nemanjića kao katoličkog

svetca na dan 14. siečnja.2 Zna se, da je Savin otac Nema

nja živio u jedinstvu s rimokatoličkom crkvom. Isto je doka

zano za njegova brata Vuka i Stjepana Prvovjenčanoga, koji

su nasliedili baštinu svoga roditelja. I naš fra Andrija Kačić

slavi Sv. Savu (”Razgovor ugodni”), koji da je bio posvećen za

raškog nadbiskupa ”po naredbi pape velikoga — svega svita

oca duhovnoga”. Bosanski kralj Tvrdko I. kruni se kao katolik

kraljevskom krunom na grobu Sv. Save u Mileševu. Mnogi se

katolici u to doba mole na grobu Sv. Save; molili su se kao

katoiici na grobu katoličkoga svetca.

Domentijan prema Daničićevu izdanju priča, kako je Sava po

dogovoru sa svojim bratom Stjepanom pošao na Atos. Ide

dakle na Sv. Goru, koja je tada bila pod vlašću Latina Solun

skoga kraljevstva, dotično bila je pod vlašću papinskog solun

skog eksarhata, koji je bio uzpostavljen god. 1204. Sava os

tavlja svoje monahe u državi svoga brata Stjepana radi nje

gova dogovaranja s rimskim papom i ide meñu svetogorske

kaluñere, koje papa Inocent god. 1213. toliko hvali i prima

pod svoju očinsku zaštitu i potvrñuje im povlastice svojom

apostolskom vlašću. Poznati

 

JE LI sv. SAV A OSN OVAO BI SK UPIJ U U STON U? (1.dio )

 

Pravoslavci u Hr vatskoj

 

Srbski povjestničar I. Ruvarac izkrivljuje tekst Domentijanova

”žitija” te misli, da mjesto izvornog teksta ”i po rečeniju

byuvšu meždu ljubovnyma bratoma” (po dogovoru učinje

nom meñu dragom braćom) ima stati ”... i porečeniju byušu” t. j.

budući da je bilo porječkanja, svañe meñu Savom i Stjepa

nom, i to navodno radi života Stjepanova, radi njegove ženit

be s katolikinjom Mletčankom i radi njegova dogovaranja s Ri

mom.3 Meñutim ovo samovoljno izvrtanje teksta

ne slaže se sa svim drugim činjenicama iz života Sv. Save, koje

napominje sam Domentijan. Kako bi moglo stati u tekstu,

da se Sava svadio s bratom radi njegovih pregovora sa Sv. Sto

licom, kad isti Domentijan piše na drugom mjes

tu, da je sam Sv. Sava tražio od Sv. Stolice potvrdu svoga bis

kuposkog posvećenja u Niceji i vienac kraljevski, kojim će ok

runiti svoga brata Stjepana? Istom Teodosije, takoñer hilan

darski monah, blizu 100 godi"na iza Savine smrti, piše u

prvoj polovini 14. stoljeća Savinu biografiju. To je Teodosijevo

”žitije” napisano tendenciozno u skroz drugom duhu, koji je

prožet mržnjom na zapadnu crkvu. Teodosije piše u doba,

kad se je stubokom promienio mentalitet atoskih samostana

ca, iza prekinuća Lyonske unije, pa je i srbska država popri

mila grčki proturimski značaj. U toj bizantinskoj atmosferi

Stjepan Dušan Silni kodificira svoj zakonik, koji rimokatolike

(”latine”) drži i progoni kao krivovjernike.

Teodosije je plagirao Domentijana. On je izpisao, opaža Šafa

rik, Domentijanovo ”žitije”, ali ga je svojevoljno izkvario u du

hu svojih protukatoličkih težnja. Sve što je Domentijan na

veo kao historičke činjenice katoličke prirode, to je Teodosije

smišljeno izostavio u svome Savinom ”žitiju”. On je naime izo

stavio sve ono, što se odnosi na Savin odnos s rimskom Sv. Sto

licom, i prema tome sve obrnuo naopako: ono, što je Sava pre

ma očevidcu Domen tijanu dobio iz Rima, to je po

Teodosiju dobio iz Carigrada. Teodosije prešućuje, da je

Sava Nemanjić poslao u Rim svoga vladiku Metodija k

Papi s molbom, da mu Sv. Otac pošalje

apostolski blagoslov i blagoslovljeni vienac, kojim će okruniti

svoga brata Stjepana za raškoga kralja, i da mu je Papa taj

vienac i blagoslov odista poslao.4 Domentijanovo izvješće, da je

Papa poslao Savi blagoslovljeni kraljevski vienac za brata mu

Stjepana, potvrñeno je autenti čnim pismom Stjepana Prvov

jenčanoga, Savina brata, papi Honoriju III. god. 1220. o istoj

stvari, a o tome takoñer istodobno svjedoči Toma, splitski ar

ciñakon, suvremenik Stjepana Prvovjenčanoga. Sveučilištni

profesor u Grazu dr. Alois Hudal odbija samovoljnu tvrdnju

nekih srbskih povjestničara, da se je Stjepan Nemanjić dao dva

puta okruniti za srbskoga kralja, prvi put god. 1217. od pa

pinskog legata, a drugi put god. 1222. od svog brata Save.5

Nema naime nikakva dokumenta, da je Stjepan bio okru

njen napose od papinskog delegata, dočim je utvrñena činjeni

ca, za koju najprije jamči auktoritet Domentijanov, da je

Stjepan bio okrunjen od svog brata kraljevskim viencem, što

ga je Papa blagoslovio. Po tome je izključeno, da bi Stjepan bio

okrunjen s blagoslovom Sv. Stolice u Rimu dva puta, po de

legatu i po Savi. Imamo takoñer kao izravan dokaz pismo

Stjepana Prvovjenčanoga papi Inocentu III., gdje izjavljuje:

”Pozdravljamo te najprije kao otca duhovnoga”, pa nastavlja:

”Mi uviek idemo stopama svete rimske crkve, kako blage uspo

mene moj otac, i nastojimo, da uviek očuvamo naredbe svete

rimske crkve i naskoro ćemo odaslati poslanike Svetosti Va

šoj.”6 Kad je Sava okrunio svoga brata srbskom kraljevskom kru

nom, piše prvovjenčani kralj papi Honoriju III.: ”Kao što Vas

svi kršćani ljube i časte i za otca i gospodina drže, tako se isto

i mi želimo nazivati vjernim sinom rimske crkve i Vašega

očinstva.”7 Sv. Sava je napisao životopis svoga otca Nemanje,

ali u tom čitavom spisu nema ni spomena o nekoj ”latinskoj jerezi”,

kako se to čita kod pisaca iztočne crkve, osobito kod Srba.

U starom srbskom slikarstvu je Sava Nemanjić prikazan s obri

janim tjemenom, dakle s latinskom tonzurom, zvanom

”tonsura Sti. Petri”. Takav je Savin lik naslikan u Mileševu

još za života Sv. Save.8 Poznati profesor beogradskog

sveučilista Dr. Miloje Vasić u svojoj knjizi ”Žiča i Lazarica”,

gdje se bavi proučavanjem sredovječne arhitekture u Srbiji,

utvrdio je za većinu srbskih manastira iz toga doba, da sa

državaju pretežno zapadnjačke elemente i da su njihovi gradi

telji bili majstori s katoličkog zapada. U tom savjestno napi

sanom djelu Vasić podcrtava, kako je kod svih spomenika

sredovječne arhitekture zapadnjački utjecaj nad orientalnim

sačuvao premoć. Vladari, koji su prije stupanja na priestolje

Srbije živjeli kao vladari autonomne Duklje u primorju, sta

jali su pod zapadnjačkim katoličkim utjecajem i odatle kasni

je dovodili majstore, da im podižu poznate zadušbine. Sava

je sagradio manastir Žiču. Jeromonah Teodosije, koji katolike

nazivlje sljedbenicima ”latinske jerezi”, priča meñu ostalim iz

mišljotinama, da je Sava doveo sobom iz Carigrada zidare,

mramornike i slikare, dočim stvarno stanje same grañevine

protivi se Teodosijevu tvrñenju.

Dr. Miloje Vasić kao stručnjak dokazuje, da na toj manastir

skoj zgradi u Žiči prevladavaju elementi zapadnjačke arhitek

ture, zato je vjerojatno, da su zidari toga manastira bili kato

lički primorski majstori.9 Prema tome Teodosiju imamo

samo toliko vjerovati, koliko se slaže sa svojim prototipom Do

mentijanom, koji je bio učenik i suvremenik Sv. Save.

Po manastirima se razvijalo i slikarstvo, ali ni ono nije bilo

izrazito orientalnog značaja. Kao graditelji, tako su i slikari

dolazili u Srbiju sa zapada, pa su i oni svoj posao obavljali pod

istim okolnostima. Neki slikarski motivi pokazuju neposre

dan utjecaj zapadnog slikarstva, a i za mnoge orientalne

elemente u njemu može se uztvrditi, da su doprli u Srbiju

preko Italije. To sve znači, da je intonaciju cjelokupnoj srbskoj

umjetnosti u srednjem vieku davao zapad i da su neposredni

tvorci sačuvanih umjetničkih djela toga doba bili katolici sa

zapada. Eto koliko imamo vjerovati Teodosiju, da je Sava ne

samo graditelje nego i slikare doveo iz Carigrada!

 

Prema svjedočanstvu hilandarskog monaha Domentijana Sa

va je bio posvećen za nadbiskupa od patriarha Germana po

naredbi cara Teodora Laskarisa u Niceji, gdje su imali sjediš

te i car i tadašnji patriarh. U to je doba bizantinsko carstvo bilo

u Carigradu, grčko u Niceji u Maloj Aziji, a postojalo je i ka

toličko bugarsko carstvo, latinsko kraljevstvo u Solunu i grčki

despotat u Kairu. Tome političkome metežu na iztoku odgova

rao je i crkveni: mnogi grčki biskupi nisu priznavali grčkog

nicejskog patriarha, dapače je više grčkih biskupa reñeno bez

njcga i proti njemu. Neki biskupi latinskog obreda bili su reñe

ni od biskupa grčkog obreda i obratno. Uzprkos tome metežu

Sava je Nemanjić priznavao svetim i valjanim jedno i drugo

krštenje, latinsko i grčko biskupsko reñenje. Na površini su

bile dvie borbe: jedna meñu carstvom u Niceji i despotatima

u Epiru, a druga izmeñu grčkog patriarha u Niceji i autokefal

nog nadbiskupa u Ohridi, dotično u Epiru. Srbska crkva u Ra

škoj je bila podložna do Sv. Save autokefalnom nadbiskupu u

Ohridi.10 Demetrije Homatijan, tadašnji

autokefalni nadbiskup Epira u Ohridi, bio je osobni protivnik

Sv. Save. Kad je g. 1223. Teodor Duka osvojio Solun, zatra

žio je od solunskog metropolite Konstatnitina Mesopotamita,

Savina prijatelja od mladih godina, da ga okruni carskom

krunom. Konstatnitin Mesopotamit odbije taj zahtjev. Teodor

Duka se obrati Demetriju Homatijanu, koji ga okruni grč

kom carskom krunom. Odsele su smatrali Homatijana po volji

Teodora Duke grčkim patriarhom u grčkom solunskom car

stvu. Naprotiv Dukin suparnik Teodor Laskaris oženio se

kćerju latinskog cara u Carigradu, te je osobno radio za uniju Grka s

katoličkom crkvom, a ujedno bio u rodu s vladarskom kućom

Nemanjića. U tome ga je sliedio i njegov patriarh Emanuel u

Niceji. Iz političkih je razloga Teodor Laskaris smatrao svo

jom dužnošću, da umanji ugled i utjecaj svoga takmaca u Epi

ru, Teodora Duke Angela, koga inače Grci smatrahu oslobodi

teljem Grka od franačkog i slavenskog jarma. Isto je tako Te

odoru Laskarisu bilo do toga, da se oslabi crkveni utjecaj i

vlast autokefalnog nadbiskupa u Ohridi, Homatijana. Zato je

sa svoje strane naložio svome patriarhu Germanu, doticno

Emanuelu, da posveti Savu Nemanjića za srbskog nadbisku

pa, koji ne će biti ovisan o Demetriju Homatijanu, pod koje

ga je jurisdikciju dotada spadala biskupija Ras. Poznato je, da

su grčki biskupi kod Srba bili nosioci helenizma i mrž"

nje proti zapadnoj crkvi. Po tome je Sava Nemanjić, že

leći osloboditi svoj narod od iztočnih otrebina grčkog, protu

narodnog helenizma, morao doći u sukob s Demetrijem Ho

matijanom, koji je taj helenidam kod Srba službeno podrža

vao na štetu srbskog nacionalizma, koji je bio povezan s kato

ličkim zapadom……

 

 

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg