Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas493
mod_vvisit_counterJučer741
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan493
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec7101
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2462611

Trenutno na stranici: 6
0 198.143.37.9
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
PRAVOSLAVCI U HRVATSKOJ - JE LI SV. SAVA OSNOVAO BISKUPIJU U STONU? (2. dio) PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 1
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Nedjelja, 25 Srpanj 2010 14:31

PRAVOSLAVCI U HRVATSKOJ

JE LI SV. SAVA OSNOVAO BISKUPIJU U STONU? (2. dio)

Nedjeljko Subotić, Makarska, “Hrvatsko kolo”, Matica Hrvatska, Zagreb, godište XXIV., 1943.

 

3

SLIKA STONA ILI SV. SAVE

Ali mi odlučno pobijamo tvrdnju, da je Sv. Sava uobće osnovao biskupiju dotično eparhiju u Stonu.

 

Homatijan Ohridski, otvoreni suparnik Savin, u svome prosvjedu spominje, kako je čuo, da je Sava neke svoje učenike rukopoložio za biskupe, ali ne zna, da li sa određenim sjedištem ili kao pomoćne biskupe bez vlastitog djelokruga odnosno sjedišta. Homatijan ne spominje Ston. Po tome bi se moglo posumnjati, da li eparhije, koje dolaze pod nazivom Sv. Save, potječu baš od njega, ili su dobile određene granice i svoja sjedišta tekar kasnije, nakon smrti Sv. Save. Autentičnih izvora prve ruke do danas nema.

 

Postoji samo jedan izvod iz povelje o osnutku srbskih eparhija, koje bi navodno bio osnovao Sv. Sava. Taj izvod nalazimo u rukopisu ”Sintagmata”, a to je poskupac iztočnog crkvenog prava, što ga je napisao Matija Blastar god. 1453. Tu se kaže doslovno:

 

”Mesta episkopom' srbskim a) zetskyi, b) raškyi, g) hostinskyi, d) hlmskyi, e) topličkyi, dz) budimskyi, z) d'b'rskyi, l) moravičkyi.”

Ovaj dokumenat odnosno priepis ne potječe iz doba Sv. Save, nego potječe tekar iz 15. stoljeća, a nije drugo nego bilježka, za koju još nije dokazano, da je priepis iz nekog starijeg izvora. V. Ćorović misli, da jest, ali ga ipak meće u sumnjive spise za Savino žitije.13

 

Kad bi ta bilježka bila neki autentični izvor, ne bi se ipak moglo sa sigurnošću uztvrditi, da je sjedište humske biskupije bio u vrieme Savino Ston, jer spoininje samo Hum (Hlm), dakle gornji dio Hercegovine, dok se donji dio Huma k moru zvao Zahumlje (iza Huma) sa glavnim gradom Stonom.

 

Poznato je, da je Martin IV. dne 13. lipnja 1284. naredio dubrovačkom nadbiskupu, da imenuje biskupa za Trebinje i Ston, a u tom spisu nema spomena niti jednom drugom biskupu u Stonu. Da je obstojao u vrieme toga papina pisma, značilo bi, da je Ston tada bio razkolnički, i u njemu ne bi bilo mjesta katoličkom biskupu, i to u Stonu, gdje je nemoguće zamisliti dva biskupa u isto vrieme, osobito obzirom na mali broj žitelja u Stonu.14

 

Po tome su biskupi u Stonu i Trebinju bili sufragani dubrovačkog nadbiskupa.

 

Ugledni ruski pisac K. Golubinski vriedi do danas kao najbolji povjestničar srbske pravoslavne crkve. U svome djelu ”Kratkij Očerk istorii pravoslavni cerkvei bolgarskoj, serbskoj i rumunjskoj”, Moskva 1871. (s. 582-583) Golubiuski tvrdi, da nije uobće moguće, da je u Stonu ikada bila srbska svetosavska biskupija. On prenosi sielo humske biskupije iz Stona u Nevesinje pod Zlomskim brdom. To isto tvrdi drugi ugledni ruski historičar, J. Jastrebov, u ”Glasniku srbskog učenog društva” 1880. (s. 390—411).15

 

Samo srbski pisci, ako ne baš svi, tvrde bez dovoljnog kritičkog izpitivanja, da je sjedište Savine humske biskupije bilo najprije u Stonu. Za ovu se maglovitu tvrdnju najviše založio zadarski vladika Dr. Nikodim Milaš u navedenom djelu.

 

13 Ovu je bilježku iz ”Sintagmata” Matije Blastara izdao Stojan Novaković u Beogradu g. 1907. u ”Zborniku za istoriju, jezik i literaturu srbskog naroda” u izdanju Srbske kraljevske Akademije, IV. sv. — A. Hudal, Die serbisch-orthodoxe Nationalkirche, Graz u. Leipzig, 1922, s. 19.

14  Theiner, Monum. Slav, merid. I. s. 100.

15  A. Hudal, l. c. s. 55., gdje učeni pisac kaže: ”Die vorgebrachten Gründe   sind   kaum   stichhätig”, odobravajući tvrdnju Golubinskoga i Jastrebova.

 

Str. 51

Za dokaz Milaš navodi takozvani Končarevićev ljetopis. Međutim je poznato, da ti razni srbski fantastični rodoslovi i ljetopisi ne mogu služiti kao historički izvori. Čak službeni šematizam hercegovačke pravoslavne mitropolije za god. 1890. doslovce kaže, "da istorijska kritika dosada još nije povjesno odredilu mjesto, gdje je s početka bila ta katedra" (biskupska stolica). Kad se tako službeno naglasuje od strane mostarske pravoslavne eparhije, ne znamo, na kojoj je osnovi smio pravoslavni vladika mostarski u svojoj svetosavskoj poslanici god. 1937. uztvrditi, da je Sv. Sava osnovao eparhiju u Stonu? I Đuro Daničić veli, da je po Končarevićevu ljetopisu sjedište humske biskupije bilo u Stonu, no istodobno sumnja u svoju tvrdnju i nastavlja, da u jednom drugom ljetopisu stoji, da je sjedište humske biskupije bilo u Stolju, a taj Stolj da je po svoj prilici bio Stolac u Hercegovini, dakle u pravom Humu, a ne u Zahumlju, kojega je glavni grad bio Ston. Pod nazivom Stolj moglo bi se misliti i na Stolivo u Neretvanskoj krajini, kako to nagađa kanonik i poznati dubrovački povjestničar Ante Liepopili, koji je posebnim djelom odgovorio i pobio navode Nikodima Milaša.16

SLIKA STONA ILI SV. SAVE

Liepopili ovdje pita: Kad je ta navodno svetosavska eparhija mogla obstojati? Na to sam odgovara: Od god. 1220. do 1260., dalje ne, jer je te zadnje godine Ston bio srušen, pa u njemu nije moglo biti mjesta bilo kojem biskupu, a drugo: Sam Nikodim veli, da su se tada vladike morale povući iz Stona na Lim, i to u manastir Sv. Petra i Pavla, što ga je bio osnovao Miroslav, brat Stjepana Nemanjića.

 

Osim toga, u to vrieme vladao je - do god. 1227. - u Stonu knez Petar, koji je bio borbeni i zagriženi bogomil, pa sam Jireček opaža u svojoj srbskoj poviesti (Radonićev prievod s njemačkoga), da tada nije bio u Stonu ni jedan biskup; iza Petra dolazi u Ston za velikog zahumskog kneza rođak mu Andrija do god. 1250. Poznato je, da je ovaj zahumski veliki knez udao svoju kćer za dubrovačkog plemića Burba Kružića, pa se ne može ni zamisliti, da je jedan dubrovački patricij uzeo za ženu Andrijinu kćer, koja ne bi bila kao i otac rimokatoličke vjere. Isti knez Andrija sklapa dva puta s Dubrovčanima trgovački ugovor (1240., 1249.). Oba ugovora podpisuje sa zakletvom dvadeset zahumskih plemića, ali nema među njima ni spomena kojem biskupu, pa je vjerojatno, da ga tada u Stonu nije ni bilo. Kao najuglednija osoba u gradu iza kneza on bi bio sigurno među onima, koji su podpisali te ugovove. Stonski se biskup ne spominje niti u ugovoru izmedu kneza Radoslava Zahumskog i Dubrovčana iz god. 1254., kako to navodi Miklošić.17

 

Jireček u svojoj spomenutoj Istoriji Srba (prievod Radonićev, sv. III. s. 165.) spominje ”stanik”, naime sudački zbor, koji se držao na stonskoj prevlaci god. 1239., a na kojemu se razpravljalo s Omišanima u nazočnosti omiškog i dubrovačkog kneza, srbskog episkopa Ilarijona i izaslanika srbskoga kralja Vladislava Radomira de Dragomiro. Taj isti sudački zbor u Stonu spominje i Orsat Pucić-Škatić u svojoj poviesti Dubrovnika (s. 36.—37.) i poriče, da bi Ilarijon bio srbski stonski vladika, i kaže: ”Na 9. svibnja 1239. skupi se stanik u Stonu. Na taj stanik (zbor) podoše iz Dubrovnika Nikola Tomisto knez mletački, Knego Branislavić, Andrija Paganetti, Petar Streha i Grubiša Bjelislavić, a iz Omiša Ilar biskup, knez Nikola Vladimirović, i knez Pribislav Maldušić, a i kralj Stjepan Vladislav posla svoga poklisara u stanik, Radimira Dragimirovića.”

 

Dakle taj Ilarije ili Ilarijon nije bio stonski pravoslavni tobožnji biskup, nego biskup iz Omiša, dotično Makarske, jer je makarski biskup tada bio prisiljen seliti u Omiš, budući da su bogomili bili poplavili svu Travuniju, Zahumlje, Neretvu i Makarsko primorje. To znači, da u Stonu nije bilo tada biskupa.18

 

Iz svega toga možemo na koncu zaključiti, da Sv. Sava nije osnovao Eparhiju u Stonu.

4

 

Na osnovi jedne poviestne iluzije srbsko pravoslavlje, okršteno svetosavskim imenom, pokualo je prodor preko hrvatskog zaleđa u tielo čisto hrvatskog Pelješca, koji je bio mahom samo katolički. Agenti

 

16  A. Liepopili, Ston u srednjim vjekovima, Dubrovnik, 1915, s. 36.

17  A. Liepopili, l. c. s. 37.

18  V. Taljeran, Zrnca za poviest Stona, s. 16.

 

Str. 52

pravoslavnog beogradskog režima davali su razne gnspodarske polakšice konvertitima, a bilo je obećanja položaja i služba. Nudili su mrvice s bogatog stola velikosrbske hegernonije. Bilo je i zastrašivanja i smetnja sa strane velikosrbskih pouzdanika u obćinskim upravama i u nižnim drugim ”nadležtvima”. Oni s visoka nadahu se drugom slučaju Visa žalostne uspomene. Ali svi ti pokušaji srbskog prodora na Pelješcu bili su uzaludni. Prigodom svečanog posjeta mostarskog vladike Dra. Đorđevića Stonu, koji je došao, da obiđe prvi put prvu srbsku parohiju na Pelješcu, hrvatsko pučanstvo Stona je upriličilo proti toj najezdi pravoslavlja tihu demonstraciju: niti jedno diete nije sudjelovalo u naređenoj povorci pri dočeku srbskog vladike — učiteljstvo je ostalo osamljeno; niti jedno čeljade nije se našlo na ulici pri ulazku vladike u grad. Sva su vrata i svi prozori kuća bili zatvoreni kao pri sprovodu, a s prozora su lepršali crni sagovi u znak tuge i prosvjeda. Na ulici grobna tišina. To je bio prvi doček srbskog vladike u hrvatskom Stonu... Taj se posjet nije više nikad obnovio …

SLIKA STONA ILI SV. SAVE

U bivšoj Jugoslaviji, dotično Srbiji pod jugoslavenskim imenom, kroz čitavo vrieme izticao se načelni žalac Iztoka prema Zapadu. God. 1936. je Vladimir Velmar Janković u posebnoj knjizi otvoreno prietio onima, koji nisu voljni odreći se svoje vjere, kulture i prošlosti i asimilirati se ”tipu iztočnog čovjeka”. Iza ovih tobože privatnih prietnja nije stajao samo državni politički stroj, nego i jedna čisto naučna ustanova, Srbska akadcmija nauka u Beogradu.

 

Netom su se Srbi odciepili od katoličkog jedinstva i dobili autokefalnu nacionalnu crkvu, s kojom se je istovjetovalo srbstvo, nastalo je novo vrenje duhova: iztočni tip srbskog čovjeka je poistovjetio rimokatoličku crkvu sa zapadnjačkim duhom. Bizantinizam je u srbstvu vodio borbu proti čitavoj veličanstvenoj zapadnoj uljudbi pod krinkom borbe proti latinskoj (katoličkoj) crkvi.

 

Doba Nemanjića predstavlja vrhunac moći i uzpona srbske sredovječne kulture, kojom se svaki Srbin diči. A čitava je ta uljudba bila prekaljena zapadnom disciplinom duše, izuzevši bizantinsko zakonodavstvo u Srbiji. Ono što je u toj kulturi od trajne vriednosti, nosi zapadni značaj ...

 

Da Turci iza Nemanjića nisu — nepuno stoljeće poslije zauzimanja Srbije — obnovili srbski patriarhat i dali mu punu državnu zaštitu, a u isto vrieme s političkih razloga zapostavljali katolicizam, pravoslavlje sa svojim bizantinskim elementima, dotično sa svojim iztočnim duhom, ne bi nikad bilo uspjelo u srbskim širokim gomilama uhvatiti dublji korien. I zato u čitavo to vrieme nije se pravoslavlje nametnulo Srbima kao moralno-duhovna sila, koja gradi, nego kao politički faktor s moći i materialnim probitcima pod krinkom narodnog bogoslužja. Zato je pravoslavna autokefalna crkva kao najjači politički faktor i nosilac ”carstva zemaljskoga” i njegovih probitaka u Srbiji neprestano dražila srbski i crnogorski narod proti ”tipu zapadnog čovjeka”. Ali ta se je borba ”tipa iztočnog čovjeka” proti ”tipu zapadnog čovjeka” vazda odvijala i još se odvija u najsurovijem čak zvjerskom obliku na zgražanje čovječanstva. (Vidi ”Sivu knjigu” hrvatske vlade!).

 

Autokefalne, političkim vladama podložne crkve nisu mogle ni shvatiti ni osjetiti u svome partikularizmu, da snaga religije izvire iz njezine univerzalne ideje u svietu, a ne iz njezine pociepanosti i međusobne borbe. Zbog otrovnih sokova iztočnog duha nije nikad kod Srba mogla pobiediti ideja zbliženja i solidariziranja duhovnih snaga, nego ideja iztočnog tipa: parazitski sustav izsisavanja tuđih sokova i prodiranja u tuđe u svrhu materialne vlasti u obliku osvajačkog zaokružavanja.

 

I slučaj navale iztočnog tipa na Pelješac putem srbskog pravoslavlja je dokaz, koliko su se Srbi na svoju štetu odalečili od zapadnih tekovina nemanjićke države, koju je duhovno reformirao onaj Sv. Sava, s kojim se je srbski parazitizam novog vieka proti svim poviestnim činjenicama poslužio, da daleko od njegove jezgre na teritoriju dubrovačkog eminentno zapadnog duha pobiedi razorna klica iztočnog ljudskog tipa.

 

Str. 53

POGLAVNIK JE PODPISAO USTAV HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE

Croatia: “Nova Hrvatska”, 6. lipnja 1942.

 

Zagreb, 5. lipnja.

 

Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske podpisao je danas Ustav Hrvatske pravoslavne crkve. Područje Nezavisne Države Hrvatske podijeljeno je Ustavom hrvatske pravoslavne crkve na jednu mitropoliju i tri eparhije: mitropoliju zagrebačku sa sjedištem u Zagrebu, eparhiju petrovačku sa sjedištem u Petrovcu, eparhiju brodsku sa sjedištem u Bos. Brodu, te eparhiju sarajevsku sa sjedištem u Sarajevu. Ustavom Hrvatske pravoslavne crkve uređena su osim toga sva pitanja, koja je nakon donošenja Zakonske odredbe o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi trebalo riješiti u pogledu odnosa između Nezavisne Države Hrvatske i pravoslavne crkve.

 

POGLAVNIK JE IMENOVAO PREOSVEĆENOGA ARHIEPISKOPA GERMOGENA MITROPOLITOM ZAGREBAČKE MITROPOLIJE

“Nova Hrvatska”, 6. lipnja 1942.

Zagreb, 5. lipnja.

 

Danas je Poglavnik podpisao ovu

 

ODREDBU O IMENOVANJU

PPP – Treba staviti znak za paragraf

Na temelju PPP 3. zakonske odredbe o osnutku Hrvatske pravoslavne crkve od 5. travnja 1942. br. XC-800-Z-1942., a na priedlog ministra pravosuđa i bogoštovlja imenujem ovime

 

PREOSVEĆENOGA ARHIEPISKOPA GERMOGENA

SLIKA GERMOGENA ILI CRKVE SVETOG PREOBRAŽENJA U ZAGREBU

mitropolitom zagrebačke mitropolije Hrvatske pravoslavne crkve sa sjedištem u Zagrebu.

Beriva i pripadnosti mitropolite biti će određene posebnom odredbom.

U Zagrebu, dne 5. lipnja 1942.

Broj: 6034-B-1942.

Poglavnik Nezavisne Države Hrvatsk Dr. Ante Pavelić, v.r.U nedjelju će se u Zagrebu obaviti

USTOLIČENJE NJ. PREOSV. GERMOGENA

Zagreb, 5. lipnja.

U nedjelju dne 7. lipnja o. g. u 9.30 sati prije podne bit će u Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi Svetog Preobraženja na Preradovićevom trgu svečano ustoličen Njegova Preosvećenost Germogen, arhiepiskop i mitropolita zagrebačke mitropolije Hrvatske pravoslavne crkve.

Obred ustoličenja prenosit će državna krugovalna postaja u Zagrebu.

 

SADRŽAJ “NARODNIH NOVINA”

“Nova Hrvatska”, 6. lipnja 1942.

Zagreb, 5. lipnja.

“Narodne novine” donose:

Ustav Hrvatske pravoslavne crkve.

Mjerodavno tumačenje Min. udružbe od 16. V. 1942. br. 1011-II-1942. O PPP 5. zak. odred. o uređivanju najniže nadnice za radnike i najniže dopustive plaće za priv. namj. od 15. VII. 1941. broj CXCVI-677-Z.p.

Likvidacija predratnog vlasništva s okupiranog područja Srbije i Banata.

Likvidacija predratnog vlasništva s pokrajinom Ljubljanom.

Premještaj Tehničkog odjeljka Derventa u Brod na Savi

Poglavnikova odredba

Ministarske odredbe

Str. 54

 

 

 

 

Ибо он, Чиун, утратил "fifa street 4 скачать"все, что получил; все упоминания о "Катилинарии. Пеплум. Топливо"сокровищах в летописях Синанджу оказывались сомнительными ведь слитки, и монеты, и "скачать дали сальвадор картины"драгоценные каменья исчезли без следа.

Вы ведь знаете, что с вами случилось в прошлый раз.

Ничего, "скачать песни александра морозова"о чем можно было бы хоть как-то поведать словами.

Да на этих островах разбойники такая же редкость, "скачать узоры в векторах"как ягнята на Рождество.

Ну, а теперь,-говорит Зеб Стумп, когда его кончают "скачать программу для нокиа 500"допрашивать,-вы заставили меня рассказать, что я знаю об этой "autocad учебник 2012"стороне дела, но кое-что вам не пришло в голову "картинки танков скачать"спросить, и "Мой лейтенант"я хочу сам добавить.

Иногда он проявлял самую свирепую злобу и жестокость.

Огорченный "скачать песни букет из белых роз ирина круг"Бернис присел к столу и принялся осуждать беспорядок "скачать обои 1680х1050"в ведении следствия.

Как только "скачать видео обучения танцам"мы встретим на фронте артиллерию, ты явишься к ближайшему обер-фейерверкеру.

Он "скачать оперу программа"не орудие, он талантливый организатор, и "руки вверх песня ай ай ай девчонка скачать"я надеюсь, что вы не станете "финес ферб игры играть бесплатно"плясать под "а студио папа мама скачать бесплатно"его дудку.

Кто-то вдруг обнаружил, что часы больше "скачать картинки адидаса на компьютер"не отвечают течению времени, не поспевают за "григорий лепс песня водопад скачать"солнцем.

На Багамских островах побывали англичане и "скачать песни на день рождение"оставили свой след.

Нет, на этот вопрос можно было смело дать отрицательный ответ.

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg