Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas143
mod_vvisit_counterJučer705
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan848
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec7456
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2462966

Trenutno na stranici: 11
0 198.143.37.6
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Srpski zeloti najveći protivnici posjeta pape Benedikta XVI. Nišu 2013. godine PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 5
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Ponedjeljak, 02 Kolovoz 2010 19:09

PRIMJEĆUJEMO.......

da u srpskoj pravoslavnoj crkvi nešto ne štima, a ne štima, već pogađate, što se srpska pravoslavna crkva nikada nije bavila ekunomizmom i sa duhovnim vrijednostima svoje vjere. Od ustoličenja Svetog Save, koji je ubio svog vlastitog brata Stjepana ili Stefana i to samo zato što je ovaj potonji više naginjao ocu Nemanji, a Nemanja je, kako znamo kršten u Zapadnoj crkvi kod katolika.

Od tada, pa do današnjih dana u pravoslavnoj crkvi se ništa bitnije nije promijenilo na bolje. Prošlo stoljeće za vaskoliko srpstvo  bilo je vrlo turbulentno. Pad i usponi srpstva završilo je tako da su konac dvadesetog stoljeća završili katastrofalno. Po prvi puta, od kada se za Srbe zna na ovim terenima, nikada nisu doživjeli takav sraz i poniženje. Prezreni od čitavog čovječanstva srpski ekstremisti traže krivca među sobom - među klerom.

Mislimo da je dobro što su upravo tako počeli da razmišljaju. Možda se ipak obistine proročanstva braće Tarabić da će se Srbi smiriti tek tada kada povrate svoje dugove svojim susjedima i varte sve ukradeno. Braća Tarabići nisu mislili na krađu materijalnih  dobara, već na duhovnu krađu čitavog naroda. Svojom svetosavskom politikom prisili su sve Vlahe na Balkanu da se posrbe, a potom da i duhovno ovladaju sa njima, a njih same uporabe za daljnja ratovanja.

Oteto prokleto.

Srbi se konačno vraćaju u svoju povjesnu Srbiju. "Svi Srbi trebaju živjeti u jednoj državi", ostavio je svoju povjesnu poruku i veliki vožd pokojni Slobodan Milošević. Dakako da Milošević nije mislio na povjesnu Srbiju već cjelokupni Balkan. I gle sada čuda. Božja pravda podijeli pravdu svim Balkancima.Svi balkanski narodi zaista će postati suvereni i nezavisni svaki na svom ognjištu. Donekle su to već ostvarili. Dobili su svoje političke države, ali ne i duhovno čiste pučanine. Još uvijek veliki broj Vlaha se izjašnjavaju Srbima, a ne narodima u čijim državama žive. Poglavito se je javio problem Vlaha naseljeni  u povjesnim dijelovima Srbije. Još uvijek SPC zabranjuje tim narodima da se i Bogu mole na Svome jeziku. Slučaj paroha  Bojana Aleksandrovića iz Malevice u Negotinskoj Krajini, kome su srpski ekstremni svećenici prijete da će mu i crkvu srušiti (ako već nisu dok ovo pišem).

Zato, dragi hrvatski pravoslavci, na vama je potez. Vi ste svijesni da ste vi mahom vlaškog podrijetla i da stoljećima živite sa braćom Hrvatima. Vrijeme je da se konačno tako i zovete, jer vi niste Srbi niti ste to ikada bili. Iskoristite naredni državni popis stanovništa i tako se i deklarirajte - kao hrvatski pravoslavci.

Ovim činom  dugoročno, ili bolje rečeno za sva vremena, riješit ćete svoj problem identiteta. Ne ćete više biti ničije tuđe topovsko meso, a ako će biti potrebito ratovati, ratovat ćete za svoju matičnu državu čiji ste državljani, a ne za tuđi račun.

Više o tome pročitat ćete u tekstu koji slijedi.

Urednik

______________________________________________________________

 

 

Srspki zeloti najveći protivnici posjeta pape Benedikta XVI.  u

Nišu 2013. godine

 

Glas Slavonije

 

EKUMENIZAM – PRIPADNICI PRAVOSLAVNE SEKTE OPIRU SE

ZBLIŽAVANJU KRŠĆANSKIH CRKAVA

 

Objavljeno: 18.6.2010

 

Nije bilo nikakve dvojbe da će novi srpski patrijarh Irinej (Gavrilović) i Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, snagom crkvenog autoriteta i sankcija kanonskog prava koje im stoje na raspolaganju, razriješiti krizu nastalu oko smjenjivanja vladike raško-prizrenskog Artemija (Radosavljevića), osumnjičenog za pronevjeru novca namijenjenog obnovi sakralne baštine na Kosovu, i posve neoč

ekivanu pobunu pravoslavnih redovnika koji su stali iza svog pastira.

http://www.glas-slavonije.hr/vijest.asp?rub=2&ID_VIJESTI=126250

Nakon umirovljenog vladike Atanasija (Jevtića), koji je nakratko zamijenio Artemija na ispražnjenoj biskupskoj katedri, Kosovo je dobilo novog privremenog administratora Eparhije raško-prizrenske, mitropolita Amfilohija (Radovića). Prisilno umirovljeni vladika Artemije, nakon 33 godine, napustio je Kosovo te je završio u manastiru Šišatovac, u Eparhiji srijemskoj. Njegovi pristaše s Kosova izvijestili su javnost da se Artemije praktički nalazi u “kućnom pritvoru”. Ipak, najgore su prošla dvojica redovnika, Artemijeva bivša desna ruka, protosinđel Simeon (Vilovski), smijenjeni iguman Manastira Banjska kod Kosovske Mitrovice, trenutačno u ekstradicijskom pritvoru u Solunu. Njemu je crkveni sud oduzeo svećenički i redovnički čin te je isključen iz crkvene zajednice na tri godine. Glavnog buntovnika među redovnicima i sudionika tučnjave ispred Manastira Dečani, monaha Antonija (Davidović) iz Manastira Crna reka na Kosovu, crkveni je sud lišio redovničkog zvanja te ga isključio na dvije godine, vrativši ga u red laika sa svjetovnim imenom Dragan.

Gotovo tridesetak redovnika demonstrativno je napustilo manastire na Kosovu, uključujući i njihove igumane, otkazavši poslušnost crkvenim vlastima. Manastir Svetih arhangela napustili su gotovo svi monasi, a sa sobom su ponijeli i tri tisuće eura koje su nedavno dobili kao pomoć srbijanskih vlasti. Monasi iz manastira Devine vode otišli su pjevajući i noseći sliku smijenjenog vladike Artemija što je u Patrijarhiji u Beogradu protumačeno starokomunističkom retorikom kako je Artemije izgradio u svojoj eparhiji vlastiti “kult ličnosti”. Većina redovničkih disidenata utočište je našla u etnoselu u Loznici kod Čačka, na privatnom imanju najpitoresknijeg laika u srpskom pravoslavlju, izvjesnog Miloja Stevanovića koji se na portalima vjerskog sadržaja redovito predstavlja kao “Grešni Miloje”.

Ova previranja u SPC-u dolaze u kritičnom trenutku strateškog zaokreta svjetskog pravoslavlja, koje predvode njegovi najveći autoriteti, ruski patrijarh Kiril I. (Gundjajev) te ekumenski patrijarh Bartolomej (Arhondonis), prema približavanju s Katoličkom crkvom. Do susreta starih ekumenskih znanaca, među kojima postoji dugogodišnje uzajamno poštovanje, pape Benedikta XVI. i patrijarha Kirila I. moglo bi doći vrlo skoro. Kako piše u beogradskom tjedniku Nin vjerski analitičar Živica Tucić, Vatikan i Moskva su “u svetom savezu”. Novom trendu u pravoslavlju pridružio se i novi srpski patrijarh Irinej kada je još s pozicije niškog episkopa najavio Papin posjet Nišu 2013., rodnom gradu rimskog cara Konstantina I., na proslavu 1700. obljetnice donošenja Milanskog edikta.

Najljući neprijatelj ekumenizma u Srbiji je mala, ali nepokolebljiva skupina vjerskih čistunaca, tzv. zelota ili revnitelja, koje u srpskoj javnosti pogrdno nazivaju “pravoslavnim vehabijama”, odnosno “pravoslavnim talibanama”.

Zeloti (ili ziloti, kako je uobičajenije u srpskom jeziku) odlučno odbacuju svaku pomisao na ekumenizam, koji nazivaju herezom i uspoređuju s masonerijom te žestoko kritiziraju članstvo SPC-a u Svjetskom vijeću crkava. Sotoniziranjem liberalizma, kao glavnog krivca za sve sadašnje nevolje, ovi pravoslavni fundamentalisti puno se ne razlikuju od pripadnika antiglobalističkih pokreta na Zapadu.

Srpski zeloti idu tako daleko da vlastitu Srpsku pravoslavnu crkvu, iz koje su potekli, optužuju za izdaju pravoslavlja te joj odriču pravo da se uopće naziva pravoslavnom crkvom. Oni ne samo da ne priznaju autoritet SPC-a nego svakoga tko im odluči pristupiti ponovno krste uranjanjem cijelog tijela u vodu, naravno, tri puta. Na internetskim forumima mogu se čak naći i tvrdnje da je pokojni srpski patrijarh Pavle (Stojčević) bio heretik jer je u jednoj prigodi katoličke svećenike nazvao “svojom braćom u Kristu”.

Vođa zelotskog pokreta u Srbiji je jeromonah Akakije (građanskim imenom Nemanja Stanković), bivši skinhead, koji se sa zelotskim svjetonazorom upoznao u disidentskom Manastiru Esfigmen na Svetoj gori u Grčkoj. Duhovno sjedište srpskih zelota je Manastir Svetih Kirila i Metoda u Vrdniku na Fruškoj gori, zapravo vikendica preuređena u zelotski samostan. Srpski zeloti djeluju pod neformalnim nazivom Istinske pravoslavne crkve u Srbiji (IPCS) i trenutačno se nalaze pod jurisdikcijom frakcije florinijanaca, Sveštenog sinoda Crkve istinitih pravoslavnih kršćana Grčke koju predvodi Hrizostom II., arhiepiskop atenski i cijele Grčke. Ovu disidentsku organizaciju tzv. alternativnog pravoslavlja još nazivaju i starokalendarcima.

Procjenjuje se da u Srbiji ima oko 200 zelota ili starokalendaraca. Osim muškog manastira u Vrdniku na Fruškoj gori, postoje još dva ženska manastira, na Avali i u Kučajskim planinama kod Bora te nekoliko stanova i kuća u Beogradu, Smederevu, Čačku i Paraćinu pretvorenih u crkve. Po uzoru na svoju grčku subraću, srpski zeloti na ulazu u svoje manastire viju crnu zastavu s lubanjom i natpisom “Pravoslavlje ili smrt”.

Kada je cjelokupno sestrinstvo manastira Stjenik kod Čačka otkazalo poslušnost SPC-u, nakon prisilnog iseljenja, monahinje su mjesec dana živjele pod vedrim nebom u šumi. Iz manastira su izišle s crnom zastavom “Pravoslavlje ili smrt”, uzvikujući kako su spremne stradati za vjeru. Danas su se skrasile u novosagrađenom manastiru u gorovitim bespućima nedaleko od Bora. Iz novinskih tekstova može se saznati da se muški monasi uopće ne peru, ne šišaju i ne briju, a jeromonaha Akakija može se često vidjeti na novosadskim ulicama kako dijeli zelotsku literaturu. Akakijeva desna ruka je dr. Evsevije Petrović, ugledni kardiolog iz Srijemske Kamenice.

Djelovanje srpskih zelota financijski podupiru grčki starokalendarci koji su u Beogradu otvorili ured Svetogorske pravoslavne misije svetovaznesenskog manastira Esfigmen, koju su registrirali kao nevladinu udrugu.

Iako srpski zeloti čini neznatan broj pripadnika odmetnutog pravoslavnog klera, javna je tajna da oni uživaju nemalu potporu u redovima službene Srpske pravoslavne crkve kao i među vjernicima. Trenutačna situacija u srpskom pravoslavlju je takva da u SPC-u postoje tri struje, ekumenisti, konzervativci bliski zelotima i sami zeloti. Papin mogući dolazak na svekršćansku proslavu u Niš 2013. mogao bi postati prvorazredni sigurnosni problem ne samo za srbijanske tajne službe, pogotovo kada se uzme u obzir moguće sudjelovanje ruskog patrijarha, canterburyjskog nadbiskupa i drugih čelnika kršćanskih crkava. Naime, u ozračju koje podgrijavaju poruke tipa “Pravoslavlje ili smrt” nije nemoguće zamisliti nasljednike Dragutina Dimitrijevića Apisa, Gavrila Principa, Puniše Račića, Mehmeta Alija Agce ili Zvezdana Jovanovića (pripadnik Crvenih beretki koji je ustrijelio premijera Zorana Đinđića) sa snajperom u ruci ili bombom u džepu. S druge strane, ako su rimski papa i ruski patrijarh odlučili pokopati ratne sjekire u korist redizajniranog imidža i nove uloge svjetskog kršćanstva, čemu je očito spremna svoj obol dati i Srpska pravoslavna crkva, tada je malo vjerojatno da bi tu nakanu mogla pokopati šačica pravoslavnih fanatika.

 

Piše: Draško CELING

 

“KATOLIČKA” EU PODMEĆE SRBIJI

Zelotski aktivisti vrlo vješto manipuliraju lažnim glasinama i notornim besmislicama poput one kako je jedan od osnovnih uvjeta za ulazak Srbije u Europsku uniju uvođenje grgurovskog kalendara u SPC te dolazak Pape u Srbiju. Na drugom mjestu zeloti će tvrditi kako je EU bezbožna tvorevina novog svjetskog poretka koja je izbacila spominjanje Boga iz svog ustava. Jedna od predvodnica zelotskog pokreta u Srbiji, igumanija Efrosinija (Nikolić), tvrdi kako su pravoslavni predstavnici u Trondheimu u Njemačkoj (T. je, inače, grad u Norveškoj!) tajno potpisali Ekumensku povelju o održavanju velikog kršćanskog sabora 2013. u Nišu, prvom nakon 12 stoljeća, na kojem bi došlo do ujedinjenja katolika, anglikanaca, starokatolika, protestanata i pravoslavaca pod vodstvom rimskog pape kao jedinog poglavara svih kršćanskih religija.

 

Теперь, когда "Технологія зберігання огірків"в их распоряжении было два плота да кругом еще плавало "Технологія і комплекс машин для вирощування і збирання кукурудзи на силос"столько строительного материала, оно казалось "Технологія й організація рубок з метою догляду за лісом"вполне осуществимым.

Одет он был в "Технологія післязбиральної обробки, реалізації, переробки сільськогосподарських продуктів"темные брюки и темную рубашку.

Поиски фактов погубили "Технологія отримання основних видів продукції тваринництва"слишком много людей, так что Земятин не желал опираться на то, "Технологія потокового виробництва свинини"что было квинтэссенцией эгоизма на предчувствие.

Полностью неизвестно, что "Технологія утримання молодняка свиней в умовах СТОВ 'Чапаєва' Диканського району"произойдет дальше, но это их мучило.

Есть, есть "Технологія, методи і прийоми інтенсивної селекції. Використання досягнень генетики у птахівництві"такие деньги, "Тиляпия и черный паку в индустриальном рыбоводстве"возразил Харрисон Колдуэлл, стряхивая невидимую пылинку с безукоризненного темного костюма.

Попроси его "Тимпания рубца у животных"выпустить тебя через калитку.

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg