Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas436
mod_vvisit_counterJučer863
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan3414
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec10022
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2465532

Trenutno na stranici: 11
0 198.143.37.23
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Hrvatska pravoslavna crkva - moralni aspekti PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 4
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Srijeda, 25 Kolovoz 2010 11:05

 

Hrvatska pravoslavna crkva - moralni aspekti

 

Srijeda, 24 Oľujak 2010

Povijest se ne piše već se istražuje. Kad bi se povijest samo pisala bez istraživanja svakog dana sve više bi se udaljivala od Istine. A povijesna istina je uvijek, upravo i samo - onako kako se je stvarno dogodilo, ne onako kako je zapisano, ne onako kako se o nečemu usmeno pripovijeda, već kako se je nešto objektivno dogodilo, bez obzira da li to nekome odgovara ili ne.
Bacimo pogled iz perspektive dvadeset i prvog stoljeća na povijest Rimskog Carstva. Ako to učinimo odmah bismo primijetili sljedeće: nemamo niti najmanjeg razloga zašto bismo išta iz povijesti Rimskog Carstva u povijesnim udžbenicima ili znanstvenim povijesnim radovima napisali drugačije od onoga kako se je stvarno događalo u razdoblju njegovog postojanja. Analogno tome, jednako tako nemamo nikakvog interesa, niti ga smijemo imati, da lažno pišemo povijest ovih prostora, da izbjegavamo istinu iz bilo kojih razloga. Što znači da trebamo pisati i istinu o povijesti i položaju pravoslavlja u našim krajevima koja je  upravo u interesu tog samog pravoslavlja koja istina je nešto drugačija od onog kako nam je dosad predočavano,  ali i inače  radi svetosti – oltara Istine!

Da bi bila što istinitija povijest se neprekidno istražuje, otkrivaju se novi i novi dokazi i izvori spoznavajući da se je nešto dogodilo upravo na način kakao se je stvarno dogodilo. Pisati povijest znači istraživati istinu o povijesnim događajima, i o prošlim vremenima. Teško da ćemo je ikada sa sto postotnom sigurnošću napisati upravo onako kako se je   stvarno i dogodilo, ali zato moralna dužnost svakog povijesnog istraživača jest što je moguće više približiti se objektivnosti i Istini.

Evo, ovih dana pomalo se digla i prašina oko istraživanja povijesti pravoslavlja na ovim našim prostorima, a poglavito se digla prašina oko najave mogućeg institucionalnog osnivanja ili obnove Hrvatske pravoslavne crkve, kao autokefalne i u skladu s pravoslavnim propisima i uzancama, a svakako u okviru pravne države Hrvatske.
Po jednima izvor te crkve vuče korijene iz doba II svjetskog rata i tadanjih tragičnih 
događanja na ovim našim prostorima, što njoj momentalno u njihovim očima daje negativni predznak, a po drugima negativni predznak upravo se stavlja na drugu stranu jer svoju državnu crkvu nameću vjernicima u drugim državama, a suštinska želja je da se u Hrvatskoj sačuva pravoslavlje kao istinski pristup vjeri, a koje pravoslavlje u vremenima prije ujedinjenja sa Srbijom na ovim prostorima  je kohabitiralo s drugim vjerskim zajednicama, a poglavito s katoličanstvom bez i najmanjeg sukoba ili trvenja, ali jednako tako i sa tadanjim državnim vlastima.

Danas osporavana Hrvatska pravoslavna crkva iz 1942, g. ili još preciznije iz vremena kada je biblijski u cijelome svijetu  „ustao narod protiv naroda“, pa je u tome vremenu općeg duhovnog mraka i vlasti sila zla kao manje zlo pokušano uspostaviti Hrvatsku pravoslavnu crkvu u kojoj bi utočište i zaštitu pronašli oni koji su na crkvu gledali više duhovnim i ljudskim, a ne samo „nacionalnim“ ili ideološkim očima.

Dolaskom 1945.g na vlast komunizma i ateizma, sama ideja osnivanja takve crkve, a kamoli njena realizacija, bila je ocijenjena kao „zločinačka“ i tadanjoj komunističkoj i prosrpskoj vlasti  ideološki potpuno neprihvatljiva. Dakle, zločin je bio stvoriti autokefalnu crkvu koja bi propovijedla mir i ljubav među narodima i umanjila zlo kojeg je tada bilo na svakom koraku,  a nije bio zločin bez ikakve osude ili suda sedamdesetak svećenika te crkve zajedno s njenim mitropolitom Germogenom dovesti pred  streljački stroj.

S druge strane stoji nepobitna činjenica da se devedesetih godina prošlog stoljeća SPC, a posebno s ovu stranu Drine, stavila  na raspolaganje  Miloševićevim, Karadžićevim i Mladićevim zločinačkim kohortama i prećutno podržala razaranje i temeljito uništenje nekoliko stotina crkvenih bogomoljnih i drugih objekata mirne sestrinske katoličke crkve, a da o islamskim objektima i ne govorim. A da posebno ne govorim i o razaranju gradova, bolnica, kulturnih objekata, paklensko uništenje Vukovara, stare jezgre Dubrovnika i sl. Ili kako jedan poznati pravoslavac  još negdje 1989.g. u jednom katoličkom glasilu u predvečerje samoga rata napisa – To neće ni biti pravi rat, već više bijes poraženog Đavola. Doista, tako je i bilo!

Pretvaranje  crkve u instrument nacionalne politike, a sve više zanemarivanje njene univerzalne  duhovne kategorije, pravoslavlje na našim prostorima je dovelo na duhovnu stranputicu, bojim se dimenzija kojeg ni samo još nije svjesno.

Tim svojim činom nedomicilna SPC u Hrvatskoj i BiH  asistirajući zločinačkoj politici pomogla je u konačnici (iaoko joj je namjera bila nešto sasvim drugo) gurnuti pravoslavce ne samo u „nacionalnu“ već i mnogo tragičnije u – duhovnu katastrofu, i prijeti im opasnost da  budu povučeni u duhovni bezdan iz kojeg teško da će biti  povratka.

Upravo zbog te opasnosti treba razumjeti dio pravoslavnog pučanstva koje traži rješenje za nastavljanje svog duhovnog života unutar domovine u kojoj živi i koju želi poštivati kao svoju stoljtnu domovinu, unutar crkve koja će biti samo duhovna, a ne i problematična nacionalo politička kategorija. Unutar crkvene zajednice koja će biti tolerantna, a poštivat će i istraživati njihove pravoslavne korijenje koji na našim prostorima sežu u dubinu sve od devetog stoljeća  pa do 1920.g. a to pokazuje da su bili gotovo tisuću godina –  pod nespornim patronatom uglavnom Carigradske (a ne srpske) pravoslavne crkve. U dvadesetom stoljeću političkom zloporabom vjere u nacionalne i političke svrhe i obrnuto - od strane kraljevskim aktom nametnute  SPC  dovelo se do toga da su ti autohtoni pravoslavci (etnički uglavnom vlaškog podrijetla) ne samo duhovno, već i politički izmanipulirani i dovedeni u najgori mogući sukob sa svojom vlastitom domovinom.

I ne samo to: Ima tu nečeg mnogo goreg! Priključujući se idološki agresivnoj i neljudski brutalnoj velikosrpskoj politici u devedesetim godinama prošlog stoljeća, izravno su se svrstali na stranu antimarijanskih sila zla - na sve strane razarajući katoličke crkve i bacajući kazetne bombe na Medjugorje. Sjetimo se medjugorske poruke još negdje iz konca 1981 ili početka 1982,g „Draga djeco, ovoj sam župi (Medjugorju) obećala oazu mira, a svuda oko vas biti će pako“. Od četiri bačene kazetne bombe na Medjugorje niti jedna nije eksplodirala. Zar im to nije bio najbolji dokaz da se bore na krivoj strani, i to   još i dan danas s nesagledivim negativnim posljedicama toga i takvog pristupa.  Na tu istu paklensku stranu u ovome duhovnom i fizičkom srazu sila zla i dobra, na stranu zla stavile su se i poneke vrlo moćne političke strukture u Europi i svijetu, pa čak i poslije samog rata sve do danas. Očito ne prepoznavajući  znakove vremena i što slijedi. Uopće ne razmišljajući o posljedicama takve politike i svrstavajući  svoje narode tamo gdje im nikako ne bi smjelo biti  mjesto.

Zašto bi ikome tko razmišlja bilo iti malo čudno da se dio pravoslavnog pučanstva koje  u sebi  njeguje duhovne vrijednosti, a koje vrijednosti želi i dalje sačuvati - opredjeljuje za vjerska organizacijska rješenja s čistim , neuprljanim duhovnim korijenima.  Gotovo da bih se usudio kazati, a to se često puta može na raznima mjestima i pročitati, da živimo u „novobiblijskom“ vremenu koje prelazi u „vlast“ one „odjevene u sunce i oko glave s vijencem od   dvanaest zvijezda“. A što će pod tom „vlasti“ biti s onima koji su razarali njene crkve i na tu „vlast“ bacali kazetne bombe?!

Od takvog postupanja upravo SPC trebala se tada energično ograditi,  – i to upravo i prvenstveno zbog samih svojih vjernika. Ali se nije ogradila ni do dan danas. Ali zato izgleda da su se od takvog postupanja sami počeli ograđivati neki dijelovi pravoslavnih vjernika. Istina malo kasno, ali bolje ikada nego nikada.

Dok je vrijeme, bilo bi dobro o svemu ovome pomalo i razmisliti, pa i pojedinačno! Zato se nemojte čuditi nečemu što nije za čuđenje. Božji putovi su nedokučivi. Ta crkva izgleda da niče iz same dubine duše dijela pravoslavnog življa kao nužan izlaz iz duhovne pustoši u kojoj su se našli. Nećemo dugo čekati na odgovor - po plodovima će se vidjeti gdje je njen pravi izvor.

MP



Comments (2)

 

 

 

24-03-2010 11:16

 

 

IZVRSNO MP

Odličan tekst MP.Bilo bi dobro da razni novinari Pavelić(Boris), Pavičić,pa i Kustić, te svi oni poput episkopa Fotija PROUČE, ovaj tekst, te da jednom prestanu iz ideoloških, velikosrpskih pozicija, te ljevičarsko-higijeničarskih, motiva gledati na HPC-u.I taj gospodin FOTIJE EPISKOP, zna li kako su završili svećenici i o njihov episkop German nakon rata kao i mnogi drugi najviše katolički svećenici!Nisam nikad čuo iz ustiju tog vrha SPC-osudu tih zločina samo mantru o Jasenovcu!Argumeni i činjenice tim predvodnicima"NEBESKOG NARODA"NIŠTA NE ZNAČE!Kao da su oni vlasnici sve istine, ma malo sutra!

Registered

 

 

 

 

Franjo

 

 

31-03-2010 17:48

 

 

IZVRSNO MP

" Gotovo da bih se usudio kazati, a to se često puta može na raznima mjestima i pročitati, da živimo u „novobiblijskom“ vremenu koje prelazi u „vlast“ one „odjevene u sunce i oko glave s vijencem od dvanaest zvijezda“. " 

Dovoljno ste izrekli. Odličan. 

P.S. 

"Gotovo bih se usudio kazati...." 

Hvala , Vam, lijepa uz sve ostalo,i na ovom dijelu,jer, nasmijala sam se do suza, nakon što sam propratila zasebno ovaj pasus teksta.

Registered

 

 

 

Marija

 

 

 

 

 

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg