Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas297
mod_vvisit_counterJučer863
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan3275
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec9883
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2465393

Trenutno na stranici: 8
0 198.143.37.4
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Udruženi zločinački pothvat u Srbu PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 2
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Srijeda, 25 Kolovoz 2010 20:15

UZ PORUKU HRVATSKOGA PREDSJEDNIKA O KAPI PARTIZANKI (1)

Tomislav Vuković

Udruženi zločinački

pothvat u Srbu

 

Čini se da bi suvremeni povijesni »botaničari«

željeli u Hrvatskoj umjetno uzgojiti nekakav

braniteljsko-subnorovsko-četnički smrdljivi

trolist i time pljunuti u lice svim poginulim i

živim hrvatskim braniteljima, invalidima i

njihovim obiteljima.

  

— Među događajima ovogodišnjeg

ljeta, koji su izazvali popriličnu reakciju

i burne rasprave u domaćoj javnosti,

svakako je i srpanjska proslava tzv.

»ustanka naroda Like i BiH u Srbu«, i

otkrivanja obnovljenog spomenika (s

dopremljenim kamenom iz Srbije?!),

za što je Hrvatska vlada, usprkos općem

»rezanju« radnih mjesta, plaća,

božićnica, regresa, prijevoza, toplih

obroka, najvjerojatnije i školarina, mirovina

i sl., izdvojila 3,3 milijuna kuna.

Iako sam događaj i poruke hrvatskoga

Predsjednika, predstavnika Hrvatske

vlade, političkih predstavnika Srba u

Hrvatskoj i SUBNOR-a, te pokroviteljstvo

Hrvatskoga sabora, nameću

doista mnoštvo dvojba, pitanja i kontroverza,

čini se da je samo jedno neupitno:

na djelu je rehabilitacija četništva

u Hrvatskoj! Tomu su pridonijele

sve političke elite, i sadašnja vladajuća

politička garnitura kao i oporbeni

političari, sudionici proslave

»ustanka« prijašnjih godina.

 

Hrvatski političari u teatru apsurda

Taj udruženi zločinački pothvat

protiv hrvatskoga naroda, njegove

povijesti, državotvornosti i, posebice,

nevinih žrtava, koji se dogodio u

Srbu, završni je čin tročinke »teatra

apsurda« u Hrvatskoj.

Prvi je čin odigran nakon završetka

Drugog svjetskog rata kada je

američki predsjednik Harry S. Truman

posmrtno u tajnosti dodijelio

»odličje za zasluge« Draži

Mihailoviću, zapovjedniku

Četničkih odreda jugoslavenske

vojske. Puno godina

kasnije, kada više nije

bilo političkih razloga da

se ta odluka skriva, 9. svibnja

2005. u uredu američkog

vojnog atašea u Beogradu

primila je Gordana Mihailović,

kći »Čiče«, kako je to četnički

vođa od milja nazivan, u ime oca spomenuto

odličje Američke vlade.

Glavni akteri drugoga čina bili su

srpski narodni zastupnici, mjesto

odigravanja je Narodna skupština Srbije

u Beogradu a vrijeme 21. prosinca

2004. Tada su izglasane izmjene Zakona

o pravima boraca, vojnih invalida

i članova njihovih obitelji kojima

su, pučki rečeno, četnici izjednačeni

s partizanima. Tako se u čl. 1. izričito

spominje da »prava utvrđenih ovim

zakonom, imaju i pripadnici Jugoslavenske

vojske u otadžbini (prvotni

naziv za četničke postrojbe, op. T.

V.) i ravnogorskog pokreta, počevši

od 17. travnja 1941. do 15. svibnja 1945«

(«Službeni glasnik« br. 137/04 od 24.

prosinca 2004). Odmah u čl. 2. utemeljuje

se »Ravnogorska spomenica

1941« po uzoru na »Partizansku spomenicu

1941«, kojom njezini nositelji

dobivaju sva prava i povlastice kao

i partizanski »prvoborci«. U svjetlu

potpune rehabilitacije četništva od

posebne je važnosti čl. 15, koji doslovce

glasi: »Sva prava predviđena

ovim zakonom odnose se na sve pripadnike

NOR-a, bez obzira da li su

osuđeni pravosnažnim sudskim

presudama [sva su isticanja u cita-

tima moja, T. V.] da su sudjelovali u

borbama protiv partizanskih odreda

narodnooslobodilačke vojske i Jugoslavenske

armije.«

 

Blijedi pokušaji Eugénea Ionesca

Kao što je već spomenuto, treći

se čin dogodio ove godine u Srbu, u

kojemu su glavni protagonisti najviši

hrvatski državni čelnici: hrvatski

Predsjednik, predstavnici Vlade

i Sabora, te vladajućih i oporbenih

političkih stranaka. Time je s motrišta

hrvatskih nacionalnih interesa

zaokružen krajnje apsurdan proces

povijesne revizije, jer teško je naći

primjer u svijetu u kojemu (hrvatsko)

državno čelništvo rehabilitira zločince,

tj. slavi i odaje priznanje onima

koji su pobili nevine civile, pripadnike

naroda (hrvatskog) u njihovoj

matičnoj državi (Hrvatskoj). Točka

na cijeli »slučaj«, svojevrsni dramaturški

rasplet, bio bi zahtjev, po uzoru

na beogradsku skupštinu, da se četnici

uz partizane izjednače u pravima

s hrvatskim braniteljima! Tako bi se

u stilu »svi su podjednako zaslužni«

na istoj razni našli hrvatski branitelji,

koji su podnijeli najveće žrtve i stvorili

sadašnju hrvatsku državu, s članovima

SUBNOR-a, koji su se većinom

do posljednjeg trenutka borili protiv

svake pomisli o stvaranju samostalne

Hrvatske uživajući najveće društvene

privilegije i boreći se tijekom

cijele svoje zločinačke povijesti za

Jugoslaviju, Tita JNA i Komunističku

partiju. (Usputno, bilo bi dobro da svi

zagovaratelji subnorovskih zasluga u

stvaranju sadašnje Hrvatske predoče

hrvatskoj javnosti barem jedan dokument

od 1945. do 1990. o njihovu

zalaganju za hrvatsku državnu samostalnost.)

Čini se da bi suvremeni

povijesni »botaničari«, koji žele u

Hrvatskoj umjetno uzgojiti nekakav

braniteljsko-subnorovsko-četnički

smrdljivi trolist i time pljunuti u lice

svim poginulim i živim hrvatskim

braniteljima, invalidima i njihovim

obiteljima, stavili, izgleda, u istu razinu

i pripadnike četničkih postrojba

koji su klali, mučili, palili, silovali, rušili,

etnički »čistili« hrvatske prostore

u stvaranju Velike Srbije, plana koji

su odmah već u rujnu 1941. dostavili

izbjegličkoj jugoslavenskoj vladi

u London. U tom kontekstu svjetski

glasoviti književnik i dramatičar

Eugène Ionesco, tvorac teatra apsurda,

i sva njegova djela, od »Ćelave pjevačice

« i »Stolica« do »Neplaćenog

ubojice«, »Zračnog pješaka«, »Nosoroga

« i dr., izgledaju tek kao početnički

i blijedi pokušaji u usporedbi sa

sadašnjim teatrom apsurda u Hrvatskoj

i njegovim mehaničkim, gotovo

lutkarskim likovima (što je također

jedno od bitnih obilježja Ionescovih

djela) na hrvatskoj političkoj pozornici.

Naime, vrednovanje povijesnih

zbivanja zanemarivanjem logičkog

dijaloga, ne samo s drugim znanstvenim

ocjenama i pogledima nego i s

neupitnim povijesnim činjenicama,

doista je samo i jedino - apsurd!

 

Povijesni agnosticizam hrvatskoga

Predsjednika

Da apsurd u Srbu bude još veći, pobrinuo

se i hrvatski Predsjednik, koji

je u sada već pomalo prepoznatljivome

agnostičkom stilu (tj. ne zamjeriti

se nikome a dodvoriti se svakome, od

Apsoluta do birača, na što je nedavno

upozorio jedan od vodećih hrvatskih

teologa dr. Tonči Matulić), nakon što

je dva mjeseca ranije, točnije 20. lipnja,

odao počast žrtvama Bleiburga i križnih

putova, generalizirajući, bez ikakvih

nijansa, uz gromoglasno skandiranje

okupljenih »Tito, Tito!«, izjavio:

»Neki od vas nose i kape partizanke.

To su lijepe kape, one su poruke ljubavi

i mira... slobodu i demokraciju

su nosili partizani« («Jutarnji list« - »S

ponosom stavite partizanske kape,

one nose poruke ljubavi« i »Večernji

list« - »S ponosom nosite partizanske

kape«, 27. srpnja 2010).

Tako se bivšem predsjedniku, koji

je svojedobno započeo reboljševizaciju

hrvatske prošlosti i sadašnjosti,

pridružio i sadašnji Predsjednik

nastavljajući primjenjivati

dvostruka mjerila prema

totalitarnim ideologijama,

njihovim ideolozima, sljedbenicima

i provoditeljima,

te ikonografiji. O njihovim

razlozima doista je teško

govoriti i bilo bi preuzetno

tvrditi je li riječ o istinskom

uvjerenju u komunističko

mesijanstvo, možda, o najobičnijem

pranju savjesti njihovih očeva ili nečemu

trećem. No, da se povijesno

gledajući kape partizanke s crvenom

zvijezdom petokrakom i, što je najvažnije,

svime onime što one predstavljaju,

ne mogu tako olako i generalizirajuće

vrednovati, pokazuju

povijesne činjenice. One su neprijeporne,

»ubojite« i ne može ih iskriviti

ni jedan autoritet bilo koje državne

funkcije, pa ni predsjedničke.

Zato glasovita sintagma »suočavanje

s prošlošću« nije »rezervirana«

samo za hrvatske generale, branitelje

i hrvatsku sirotinju u Domovinskome

ratu, kako se to uvriježilo u današnjoj

hrvatskoj javnosti, posebice medijima,

politici, nevladinim udrugama i

pojedinim profesorima suvremene

hrvatske povijesti, nego itekako vrijedi

i za sve subnorovce, titoiste, »antifašiste

«, bivše ili prikrivene komuniste,

kao i one visoke državne dužnosnike

koji se javno hvale članstvom u

Savezu komunista, skupa s dvojicom

hrvatskih predsjednika, bivšim istrošenim

i pomalo primitivnim u svojim

izjavama o povijesnim događanjima,

kao i sadašnjim, uglađenim i kulturnim

profesorom i maestrom.

Nastavlja se u idućem broju GLASA KONCILA

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg