Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas224
mod_vvisit_counterJučer708
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan932
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5016
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec10377
mod_vvisit_counterProšli Mjesec15867
mod_vvisit_counterUkupno2587489

Trenutno na stranici: 12
0 198.143.37.145
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Bizantski obred PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 29
LošeOdlično 
HPZ - Pravoslavni nauk
Urednik Administrator   
Četvrtak, 02 Prosinac 2010 13:55

Bizantski obred

Kad smo u prethodnim člancima o pravoslavnom nauku i duhovnosti govorili o Pravoslavnoj Crkvi, spomenuli smo kako je jedna od zajedničkih karakteristika svih pravoslavnih Crkava i bizantski obred u liturgiji. Pošto su hrvatski pravoslavci dio svjetskog pravoslavlja, i oni obdržavaju spomenuti obred, i zato je veoma važno da ga svi zajedno detaljnije proučimo.

 

Termin „Bizantski obred“:

Što se terminologije tiče, sam pojam „bizantski“ vuče svoje podrijetlo od drevnog Byzantiona, grada na Bosporu (morskom tjesnacu koji dijeli Malu Aziju od Balkana), a osnovali su ga grčki kolonisti iz Megare 667.g.pr.Kr., nazvavši ga po svome kralju Byzasu. Zbog povoljnog položaja grada, rimski car Konstantin Veliki g.330. osniva na njegovom mjestu novu prijestolnicu Konstantinopol (Konstantinov grad, Drugi Rim, Novi Rim), kojeg su Slaveni u srednjem vijeku nazvali Carigradom, a Turci Istanbulom. Grad uskoro postaje prijestolnicom i centrom Rimskog carstva, a nakon podjele 395.g., prijestolnicom Istočnorimskog Carstva, koje je po starom nazivu grada nazvano Bizantskim Carstvom. Dakle, ovaj obred je nastao u Bizantskom Carstvu, vezano uz grad Carigrad, i zato nosi naziv bizantski.

Obred u kršćanstvu može imati uže i šire značenje. Obred u užem smislu znači cjelinu bogoslužnih čina Crkve, cjelinu službenih crkvenih bogoslužnih obreda (sakramenti, časoslov itd.), a u širem smislu (osobito u Katoličkoj Crkvi), obred znači kompletnu liturgijsku, duhovnu, teološku i disciplinsku baštinu neke samosvojne Crkve, unutar jedinstvene Katoličke.

Dakle, bizantski obred jest naziv za način služenja svetih bogoslužnih čina unutar istočnih Crkava, ponajprije pravoslavnih, ali i grkokatoličkih (dijelovi pravoslavnih Crkava koje su tokom vremena priznale papu i sjedinile se sa Katoličkom Crkvom). Naziva se bizantski, jer je nastao u drevnom Bizantskom (Istočnorimskom) Carstvu, a također i Istočni (jer je nastao na istočnom dijelu Carstva), i grčki obred (jer je nastao na grčkom jezičnom i kulturnom području) za razliku od zapadnog, ili rimskog, ili latinskog obreda, kojim se služi Rimokatolička Crkva.

Mjesto bizantskog obreda među kršćanskim obredima:

Svi kršćanski obredi razvijali su se kroz stoljeća iz jednostavnog, ranokršćanskog, apostolskog obreda, u sve složenije i različitije oblike, a vezano uz određeno podneblje i kulturu. Rimsko Carstvo, u kojem se najviše oblikovalo i širilo kršćanstvo, bilo je podijeljeno u dvije kulturne cjeline: zapadnu (latinsku, rimsku), i istočnu (grčku, kasnije bizantsku). Zato se i kršćanski obredi dijele na istočne i zapadne. Među zapadnima je najznačajniji rimski, koji je prevladao, ali uz njega su postojali (ili postoje) i ambrozijanski, galski, keltski, hispanski (mozarapski) i afrički obred.

Istočni obredi se sastoje od dvije podgrupe: aleksandrijske i antiohijske (nazvane tako, jer su se razvijale oko ova dva značajna kršćanska centra). U aleksandrijsku se ubrajaju koptski obred (Egipat), i etiopski (Etiopija). U antiohijsku spadaju: zapadnosirski (jakobitski), istočnosirski (nestorijanski), armenski, i njihove inačice: maronitski, malabarski i malankarski obredi. U ovoj podgrupi razvio se i naš bizantski obred.

Nastanak i širenje bizantskog obreda:

Sam bizantski obred, kao i svi ostali obredi, razvijao se kroz stoljeća do danas. U svojoj biti, on je spoj dvije tradicije: kapadokijske (maloazijske parohijsko-katedralne) i jeruzalemske (palestinske, monaške) tradicije. U svoje najranije doba, on je zapravo bio obred carske i patrijaršijske crkve (sabornog hrama, katedrale), sv.Mudrosti (hagia Sofia-danas džamija Aja Sofija u Istanbulu), koji je zbog svoje pozicije postao službeni obred cijelog Bizantskog Carstva, a misionarenjem se raširio među istočnoevropskim i balkanskim (ponajviše slavenskim) narodima. Danas je to obred Pravoslavne Crkve, kao i grkokatoličke, te drugi po jačini obred u ukupnom kršćanskom svijetu. U daljnjim člancima donijet ćemo pojedine karakteristike tog obreda kroz opis pojedinih bogoslužja i ostalog vezanog uz to.

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg