Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas367
mod_vvisit_counterJučer613
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan4670
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec11278
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2466788

Trenutno na stranici: 12
0 198.143.37.12
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Opis pravoslavnog hrama PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 21
LošeOdlično 
HPZ - Pravoslavni nauk
Urednik Administrator   
Nedjelja, 12 Prosinac 2010 14:49

Opis pravoslavnog hrama

U seriji naših članaka o pravoslavnom nauku i duhovnosti, donosimo sada kratki opis i tumačenje jedne od najvećih zemaljskih svetinja pravoslavne vjere-crkve ili hrama. Svaka zajednica pravoslavnih kršćana u nekoj parohiji mora imati dostojno mjesto gdje će se okupljati na bogoslužja i dolaziti na osobnu molitvu, mjesto na kojem će sam Bog na poseban način prebivati, i dijeliti svoju duhovnu blagodat. To mjesto je, dakle, crkva ili hram.

Kad pogledamo vanjsku arhitekturu hrama, vidjet ćemo da ona umnogome ovisi o podneblju. Na istoku ćemo tako vidjeti izvorni, bizantski stil gradnje, sa križnim tlocrtom i kupolom, dok se na zapadu pravoslavna crkva uglavnom ne razlikuje od rimokatoličkih, ili je u osnovi rimokatoličkog izgleda, sa primjesama bizantskog stila, i pravoslavne ornamentike.

Iznutra je, međutim, sama građevina drukčije uređena. U pravoslavnoj crkvi postoje tri dijela samog prostora građevine: predvorje (narteks), središnji dio (naos) i svetište (oltar). Svaki od ova tri dijela ima svoju točno određenu funkciju, značenje i simboliku.

Predvorje ili narteks jest mjesto na ulazu u hram, obično odvojeno vratima, gdje su u kršćanskoj davnini stajali pokornici koji su ispaštali crkvene kazne i pokore zbog naročito teških grijeha, uz različite inovjerce koji su zalazili u hram, i oglašene (katekumene, pripravnike za krštenje). I jedni i drugi smjeli su prisustvovati prvom dijelu sv. Liturgije (liturgija oglašenih) da čuju riječ Božju i propovijed, nakon čega bi ih đakon pozivao da izađu. Taj se đakonov poziv i danas sačuvao u pravoslavnoj Liturgiji, premda oglašenih i pokornika nema. U današnje vrijeme to predvorje služi za neke sporedne stvari u hramu, npr.paljenje svijeća.

Naos je središte hrama, u kojem se okupljaju vjernici na bogoslužje. Za razliku od rimokatoličkih crkava, u njemu nema klupa sa klecalima, jer se za vrijeme bogoslužja u pravilu stoji, rijeđe kleči (uglavnom u Velikom postu). Samo uz zid mogu biti poredana sjedala, uglavnom za one koji ne mogu stajati. Nema pokrajnjih oltara, kao u rimokatolika; tako nešto se nije ni razvilo u pravoslavlju, jedino zid hrama može biti oslikan freskama, ili na njemu biti postavljene ikone, ili po hramu crkvene zastave. Na ulazu u hramove često vidimo kor (ložu za pjevače), kakav postoji u rimokatoličkim crkvama, međutim, to također i nije izvorno-mjesto za pjevače (pojce) jesu pjevnice sa lijeve i desne strane od svetišta (oltara). U crkvi također nema ispovjedaonice, kao kod rimokatolika, već  se sv.Tajna ispovjedi obavlja naprijed, pred svetištem, bez nekog posebnog prostora za to. Također, nema posudice sa osvećenom vodom na ulazu, kojom se vjernici križaju. U prednjem dijelu naosa, pred samim svetištem, ispred ambona (povišenog mjesta za čitanja pod liturgijom), nalazi se tetrapod, stolić na kojem je izložena ikona sveca, blagdana ili zaštitnika hrama, koju vjernici časte kod ulaska ili izlaza iz hrama.

Naos je odvojen od hramskog svetišta pregradom, koja se naziva ikonostas (mjesto sa ikonama-svetim slikama). Ikonostas je dakle zidana ili drvena pregrada (rijetko dodiruje strop, iz akustičkih razloga) koja razdvaja/spaja svetište, gdje se vrše sv.Tajne i nalazi Hrist u sv.Pričesti i naos. Naos-to je naš svagdanji svijet. Svetište-to je onostranost, carstvo nebesko. Ikonostas simbolički spaja ta dva dijela. Na ikonostasu su troja vrata. Srednja su najveća, obično sa dvije vratnice i često sa zastorom. To su Svete ili krasne dveri (često nazivane carske, premda su izvorno carske bile one koje spajaju narteks i naos). Te dveri koristi isključivo svećenik, i na njima se često čita Evanđelje i dijeli pričest vjernima, odnosno-na njima se nebo spaja sa zemljom. Zato je na njima prikazan prizor Blagovijesti, odnosno začeća Isusova, jer je upravo to događaj u kojem je nebo zakoračilo na zemlju.  Dvoja pobočna vrata nazivaju se đakonska, ili pobočna, ili anđeoska. Na njima se nalaze sv. Stjepan Arhiđakon (ili sv. Efrem Sirijski) kao predstavnik zemaljskih đakona i sv. Mihael (ponegdje i Gabriel) kao predstavnik nebeskih đakona. Svetište je inače uvijek za stepenicu ili tri više od naosa, pa se povišenje od jedne stepenice pred samim ikonostasom naziva soleja-to je staza za kretanje đakonu i svećeniku pred ikonostasom, a ona se zapravo produžuje u gorespomenuti ambon.

Sve ikone na ikonostasu imaju svoje točno utvrđeno mjesto. Tako se desno od svetih dveri redovno nalazi Hrist Pantokrator, a lijevo Bogorodica, što predoznačava da se sve događa u razmeđu dva Hristova dolaska. Također se u najdonjem redu nalaze još i ikone sveca zaštitnika, te sv. Nikole i Sv. Ivana Preteče i Krstitelja. Iznad svetih dveri često imamo ikonu posljednje večere, te Trojstva, a u gornjim redovima se nalaze 12 glavnih blagdana, apostoli i patrijarsi i proroci Starog zavjeta. Na vrhu ikonostasa jest križ. Dakako, postoje razni tipovi ikonostasa, razne varijacije i tumačenja, u koja nemožemo sada ulaziti, u našem skraćenom prikazu za vjernike. Pred ikonama često vise kandila (uljanice), a važno je zapaziti kako u pravoslavlju nema kipova-o ovome će biti govora u članku o ikonama.

Iza ikonostasa imamo svetište (oltar). U središnjem dijelu svetišta se nalazi Sveto Prijestolje ili Časna Trpeza (oltar u užem smislu). Odvojen je od zida, da se može lako obići i obično je pravokutnog oblika, poput starozavjetnog žrtvenika. Na njemu svećenik služi leđima okrenut narodu, a na njega se ne stavlja ni cvijeće, ni išta što nema veze sa Liturgijom. Tamo su samo Evanđelje, križ, pribor, antimins i kivot (svetohranište). Sam oltar je, kao i hram u cjelini, usmjeren prema istoku. Oko njega su sjedala za kler, sa desne strane je dijakonikon za oblačenje svećenika, a sa lijeve proskomidikon za vršenje proskomidije (o tome će svemu biti više riječi kad budemo govorili o sv.Liturgiji).

Hram je za svakog pravoslavnog kršćanina sveto mjesto, gdje Bog prebiva. Naši hrvatski pravoslavci u početku neće moći imati raskošnih hramova, možda će im i obične kuće biti jednostavni hramovi, sa dva stalka umjesto ikonostasa, međutim, neka i u skromnim uvjetima čuvaju drevnu kršćansku liturgijsku simboliku, koju su ostale Crkve izgubile. A ponajviše, neka ne zaborave, pred koga to stupaju kad ulaze u hram.

Marko Prvopristupnik Podravski

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg