Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas493
mod_vvisit_counterJučer741
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan493
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec7101
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2462611

Trenutno na stranici: 8
0 198.143.37.9
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Drugi o nama: HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA JE BILA I TREBA BITI U HRVATA PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 6
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Nedjelja, 27 Veljača 2011 15:48



Hrvatska pravoslavna


crkva je bila i treba biti

 

u Hrvata

Hrvatska pravoslavna crkva je u Hrvatskoj stara podjednako kao i Rimokatolička crkva u Hrvata. Iz nekih razloga koje bi nam trebali razjasniti povjesničari, Hrvatska pravoslavna crkva je postala bezpravna, zatajena, zanemarena, zapuštena, nepriznata i u svojim tragovima vrlo malena pa je kao i sve najmanje manjine u Hrvatskoj nepriznata, o čemu je pisano u prvom dijelu ove rasprave.

Naime, svi znamo da u Hrvatskoj živi najmanje stotinu etničkih skupina iz različitih naroda svijeta, ali Ustav RH priznaje po brojčanome ključu samo 22 nacionalne manjine.

One, brojčano najmanje nacionalne manjine su nepriznate, a među priznatima najveća srbska nacionalna manjina ima više sveukupnih prava, nego matični narod Hrvati.

U Hrvatskoj su priznate 42 vjerske sljedbe. One malobrojne kao Hrvatska starokatolička crkva je jedva priznata, a Hrvatska pravoslavna crkva kao još malobrojnija je u Hrvatskoj nepriznata.

Analogno kao što srpska nacionalna manjina ima u Hrvatskoj više sveukupnih prava, nego matični narod Hrvati, tako isto i Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj ima više sveukupnih prava, nego Rimokatolička crkva u Hrvata.

Rimokatoličkom crkvom u Hrvata se vlada iz Italije (iz Vatikana), a Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj vlada iz Hrvatske sa Slovenijom i vascelom Italijom. "Na čast državi Hrvatskoj!"

Srpska pravoslavna crkva je politička institucija s plaštom vjere i ona je veći širitelj velikosrbske ideje u Hrvatskoj i uopće prema Zapadu, nego srpska politika i kukavička srpska vojska, koja nikada u povijesti nije pobijedila. Doduše često je kaskala iza pobjednika.

Nedavno smo vidjeli, da je jedan provincijski patrijarh Srpske pravoslavne crkve naredio predsjedniku RH Ivi Josipoviću, da ne dozvoli osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve i predsjednik Ivo Josipović mu je udovoljio.

Dakle, Srbi vladaju u Hrvatskoj kroz Srpsko nacionalno vijeće, kroz srpske nacionalne stranke, kroz srpske medije, kroz srpsku Prosvjetu, kroz srpske škole i ponajviše kroz Srpsku pravoslavnu crkvu kao političku instituciju pod vjerskim plaštom.

Uz hrvatske pospance, korupcionaše i strankaške svadljivce u Hrvatskome saboru, petokolonaški Srbi u Hrvatskoj sprovode svaki svoj zakon, kojeg smatraju potrebnim za jačanje srpstva u Hrvatskoj.

Dobivam malne svakodnevno pisma o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi

Dobivam brojna pisma od sumišljenika i od protivnika Hrvatske pravoslavne crkve jer ljudi misle da sam teolog, a ja sam samo pobožni umirovljanik biokemijske i farmaceutske struke. Pročitam tu i tamo u režimskom i tuđinskom tisku u Hrvatskoj o trnovitome putu Hrvatske pravoslavne crkve.

Zanimljivo je primjetiti, da Rimokatolička crkva u Hrvata ima odlične ekumenske odnose sa Srpskom pravoslavnom crkvom pa vjerojatno iz toga razloga ne podržava niti ne pomaže osnutak ili obnovu Hrvatske pravoslavne crkve.

Ovdje predstavljam samo jedno od primljenih pisama vezanih uz spor između predstavnika SPC-a i Udruge hrvatskih pravoslavnih vjernika radi nekoliko potrebnih komentara i ispravaka. Pismo je od uvaženog Ličkog Hrvata, prijatelja Ing. Zvonimira Došena (oprosti Zvonimire, što sam ispustio sliku):

"Predstavljanje Hrvatske pravoslavne crkve završilo incidentom

Zvonar Srpske pravoslavne crkve u Zadru izgubio živce

Prvo javno predstavljanje novoregistrirane Udruge hrvatskih pravoslavnih vjernika (UHPV), koja najavljuje obnovu i uspostavljanje Hrvatske pravoslavne crkve i njezinu autokefalnost, završilo je u hotelu „Kolovare“ incidentom, a zamalo i dolaskom policije - na predstavljanje je došao Aleksa Bogunović, zvonar Srpske pravoslavne crkve Svetog Ilije u Zadru, koji je na kraju „izgubio živce“ i vikao da nova Udruga „samo sije mržnju i laže o broju Srba koji dolaze u crkvu“.

- Vi ne radite na obnovi crkve, nego na raskolu! Mi smo Slaveni, kršćani, po svemu smo isti! Uništili su nas nesretni ratovi, a sve je to bilo zahvaljujući pobunama takvih kao što ste vi. Ovaj put nećete uspjeti! - uzrujao se Aleksa Bogunović, zvonar Svetog Ilije.

Istodobno, Zadranin koji je došao s Aleksom Bogunovićem i koji se nije htio predstaviti, prišao je predavačima - tajniku Udruge dr. Stjepanu Murgiću i predsjedniku Ivi Matanoviću - i rekao im da su đubrad.

- Vi ste đubrad, sram vas bilo - ponavljao je obojici, na što je Ivo Matanović predložio dr. Stjepanu Murgiću da pozovu policiju. Kako su svi počeli napuštati prostoriju, policija nije pozvana, no zvonar Aleksa Bogunović je i ispred hotela nastavio uzbuđeno govoriti.

- Kamo sreće da Ćiril i Metod 1054. godine nisu rastavili vjeru. Zajedništvo kršćana je moguće, ali baš ovakvi kao ova Udruga, točno takvi unose razdor, namjerno ga stvaraju. Ne trebaju dirati u svetinje - zaključio je zvonar Aleksa.

Incidentnoj situaciji prethodilo je izlaganje tajnika Udruge dr. Stjepana Murgića, koji je naglasio da će Udruga napraviti sve da zaštiti hrvatske pravoslavne vjernike.

- Nema tu politizacije, radi se o ljudskim pravima i pravima manjinske skupine. Time što činimo dajemo obol razvoju demokracije hrvatskog društva. Hrvatski pravoslavni vjernici su specifična manjinska skupina i stat ćemo u njihovu zaštitu, jer su vrlo značajni za hrvatski identitet - rekao je dr. Stjepan Murgić.

- Poljska, Češka, Finska, te države imaju pravoslavne autokefalne crkve, zašto je ne bi imala i Hrvatska? Ne vidim razlog - istaknuo je dr. Stjhepan Murgić.

Podatak da su Hrvati došli na ovo područje u 7. stoljeću nazvao je „nametnutom poluistinom J.J.Strossmayera, kojoj se usprotivio i Krleža. Naveo je niz dokaza o tome da su Hrvati najstariji kršćani u Europi i da egzistiraju posvuda još od apostolskih vremena. Svakako najzanimljiviji primjer dr. Stjepana Murgića o prisustvu Hrvata je „uklesana glagoljica na stijeni planinskog masiva u Paragvaju, koja je datirana u šesto stoljeće“.

Lada Kalmeta

U pismu ima dosta obostranih propusta i pogrješaka

Ovdje neću ulaziti u polemiku, nego ukazati na neke nepravilnosti i pogrješke u pismu.

Kad je u pitanju Hrvatska pravoslavna crkva, onda bi zainteresirani Hrvati trebali znati, da je istočni crkveni obred u Hrvata (kasnije nazvan pravoslavnim) podjednako star i podjednako zastupljen kao i zapadni crkveni obred. Vjerojatno je čak i stariji, ako mi Hrvati shvatimo da su Iliri jednim dijelom naši genetski predci.

Iz vjerske povijesti znademo da je još u Isusovom stoljeću Pavlov učenik Tit širio u Dalmaciji nauk Isusa Krista. Taj Kristov nauk je dolazio s Istoka i udomaćio se je na tlu Hrvatske. Kroz povijest mijenjao je razna imena i konačno nakon Crkvenog raskola zadržalo se je ime ortodoksno ili pravoslavcno.

Taj Istočni (pravoslavni) obred stariji je u Hrvata, nego zapadni obred

Pojednostavljeno rečeno, dio Hrvata "vratio se u krilo majke Rimske crkve" 879. godine.

O jednome dijelu neposlušnih Hrvata svojoj majki u Rimu "lomila su se koplja" na dva Splitska sabora (925. i 928. i jedna od "majka" je (929!) progutala Grgura Ninskoga i hrvatskog kralja Tomislava. To je predmet za povijest, a ne za ovu raspravu.

Zvonar Aleksa laže na srbski način, da su Ćiril i Metod 1054. rastavili vjeru. Raskol je učinio spomenute 1054. godine istočnjak Mihajlo Cerularij.

Ćiril i Metod su živjeli oko 200 godina prije Crkvenog raskola (u 9.stoljeću) i u njihovu ulogu, kako se danas tumači ne ću ovdje ulaziti.

Postavlja se samo od sebe pitanje pravog objašnjenja dolaska istočnih misionara na jurisdikcijski prostor Rimske crkve, koja je u to vrijeme bila jako razvijena.

Netko je izmislio izreku, koja bio se ovdje dala primjeniti: "Čuvaj se Grka, kad ti darove nose!" Njemački biskupi Rimske crkve su pogubili Metoda i protjerali njegove sljedbenike. Zar to ne govori dosta jasno o nepoželjnosti "grčkih daraova" kroz Ćirila i Metoda.

O glagoljici dr. Stjerpan Murgića "uklesanoj na stjeni planinskog masiva u Paragvaju, datiranoj u šesto stoljeće" ne ću se upuštati u raspravu. Kod ovakovih izjava treba biti oprezniji. Toliko kao osvrt na prepirke, u kojima nijedna strana nije nastupila s povijesnom istinom.

Trebala bi progovoriti Rimokatolička crkva u Hrvata

Najstariju povijest Bizantske ili Istočne (pravoslavne) crkve na hrvatskome tlu znadu dobro povjesničari Rimokatoličke crkve u Hrvata, ali se na nju osvrću vrlo škrto ili nikako.

Ako papa Ivan VIII. (14,12.872-16.12.882) pozdravlja povratak hrvatskog kneza Branimira 879. u krilo majke Crkve rimske i naziva ga "dragim sinom, koji će u svemu biti vjeran i poslušan sv Petru" onda je jasno da je Branimir kao i njegovi predhodnici Trpimir i Zdeslav bio do tada vezan uz Bizant politički i crkveno.

Dokumentarno se znade da je hrvatski knez Branimir sa svojom suprugom, hrvatskom banicom Marušom hodočastio u bizantski Gradac (Aquilea), gdje je sačuvan njegov podpis.

Znade se i to da je dugo u povijesti ne samo Aquilea, nego Ravena, Venecija i Hrvatska Istra pripadala Istočnoj crkvi.

Najstarije hrvatske crkve su bile "pravoslavne" crkve

Najstarije crkve u Hrvatskoj Istri na pr. Eufrazijeva bazilika (Eufrazijana V. stoljeće i ranije) u Poreču jedan je od najstarijih spomenika, koji idu u red najljepših sačuvanih djela bizantske umjetnosti. Crkva sv. Nikola u Puli i još brojne crkve u Istri građene u bizantskome stilu. To su Hrvatske crkve bizantskog stila i obreda. Drugim riječima, današnjim jezikom to su bile Hrvatske pravoslavne crkve.

Dakle, mi Hrvati imamo na svome tlu Bizantsku ili Istočnu ili Hrvatsku pravoslavnu crkvu prije, nego se je znalo pa postoje nekakvi Srbi ili Serbi = robovi.

Uostalom do glavnog Crkvenog raskola za vrijeme Mihaila Cerularia 1054. godine to je bila jedna Crkva s dva obreda: grčkim i latinskim. To je i danas, ali primitivni istočnjački nacionalizmi napravili su od istočnog kršćanskog obreda nacionalističke crkve, među kojima se napose ističe Srbska pravoslavna crkva, koja se ponosi sa separatističkim odmetnikom Rastkom Nemanjićem samozvanim Svetim Savom.

Za vrijeme toga Raskola (1054) vjerojatno je polovica Hrvata ostala vjerna istočnom obredu (malne cijela Crvena Hrvatska, dijelovi hrvatske Bosne, dijelovi Dalmacije i Istra.

To je bila, današnjim rječnikom izraženo Hrvatska pravoslavna crkva.

Drugi dijelovi Hrvatske su priznavali vlast Rimskog biskupa (pape), iako niti tu nije bilo posvemašne homogenosti.

Poznati su sukobi hrvatskog biskupa Grgura Ninskoga s rimskim papom Ivanom X. radi nametanja latinskog jezika umjesto bogoslavlja hrvatskim jezikom.

Nadalje povijest spominje "poluposlušnost" senjskih biskupa, slijedi i pojava kristjana (bogumila) među Hrvatima u Bosni, djelomično u Slavoniji i čak u Dalmaciji.

Najstariji samostani (manastiri) u Dalmatinskom zaleđu iz 13. stoljeća (na primjer Krupa) nije srbski, nego Hrvatski pravoslavni manastir.

Pojavom Turaka u Bosanskoj Hrvatskoj stanje hrvatskih katolika, hrvatskih kristjana i hrvatskih pravoslavaca dolazi u najtežu opasnost. Naime, u Turskome carstvu na okupiranome prostoru Srbije i Bosne bila je priznata samo Srpska pravoslavna crkva. Ta se nameće hrvatskim katolicima, hrvatskim kristjanima i hrvatskim pravoslavcima.

U tome povijesnom vrtlogu Srbska pravoslavna crkva prevela je tisuće i tisuće hrvatskih katolika, hrvatskih kristjana i hrvatskih pravoslavaca pod nadležnost Srpske pravoslavne crkve.

O tome postoje dokumentarni zapisi u "Etničkoj povijesti Bosne i Hercegovine" od Dr. O. Dominika Mandića, Hrvatski povijesni institut, Rim 1967.

Turska osvajanja su sudbonosna za hrvatsko pravoslavlje i katoličanstvo

Turci postupno osvajaju i hrvatske prostore. Dovode sa sobom kao vojnike i kao pljačkaše Vlahe i Srbe.

Da bi oslabila tursku stranu i ojačala svoju dovodi i Austrija pravoslavne Vlahe na hrvatski prostor, napose na Vojnu granicu (Hrvatsku i Slavonsku vojnu krajinu). Za ovima dolaze srbski pravoslavni misionari i osnivaju svoje manastire, među kojima je najzapadniji Gomirje u Gorskome kotaru.

Austrija daje Vlasima posebne povlastice, koje vješto koristi s njima pridošla Srbska pravoslavna crkva.

Sudbina Hrvatske pravoslavne crkve

Negdje u tome povijesnom vrtlogu nestaje Hrvatska pravoslavna crkva. To bi nam trebali objasniti opći i crkveni povjesničari, a mi laici možemo samo naslućivati.

Pojednostavljeno motreno, znade se da u to vrijeme Rimokatolička crkva u Hrvata nije trpjela druge vjerske sljedbe na prostoru svoje jurisdikcije. Povijesno su poznati križarski ratovi protiv kristjana (bogumila) u Bosni. Uz ostale vodio ih je i Nikola Tavelić pa je na tome, popraćeno zaslugama na Bliskome istoku nagrađen svetaštvom.

U ratu protiv kristjana nisu bili pošteđeni niti hrvatski pravoslavci.

U tim vrlo složenim i slojevitim zbivanjima pojavljuje se i unijatstvo, koje se povijesno i suvremeno predstavlja kao Grkokatolička sljedba.

Sudbina hrvatskih pravoslavaca na jurisdikcijskome prostoru Rimokatoličke crkve u Hrvata je povijesno zatajena, nejasna i prepuštena nestanku.

Hrvati u Crvenoj Hrvatskoj postali su Crnogorci

Izvan jurisdikcije Rimokatoličke crkve hrvatski pravoslavci u Crvenoj Hrvatskoj su uz vjersku sljedbu promijenili i nacionalnost. Postali su Crnogorci pravoslavne vjere. Kao takovi postali su podređeni Srbskoj pravoslavnoj crkvi, ali s uspostavom samostalne države Crne Gore obnovili su Crnogorsku pravoslavnu crkvu.

Poznato nam je da su kroz povijest nastale neke nacionalne pravoslavne crkve. Među takvima je na primjer: Češka..., Finska..., Makedonska... i Crnogorska pravoslavna crkva.

To je dokaz, da svaka nacija poštiva više samu sebe, nego Hrvati.

Vjera, napose ona s nacionalnim obilježjem je čuvar nacionalnog identiteta.

Hrvatska nema vjersku sljedbu nacionalnog obilježja

Hrvatska nema vjersku sljedbu s istaknutim nacionalnim obilježjem, a trebala bi je imati.

Rimokatolička crkva u Hrvata je internacionalna vjerska sljedba, u kojoj Hrvati stoluju u genitivu. Naše molitve svevišnjem Bogu idu preko odašiljača u Vatikanu.

Hrvatska starokatolička crkva jedva da postoji. Ona se svodi malne na nominalnu instituciju bez spomena vrijednog djelovanja. Slijedi je šačica Hrvata. Do Drugog svjetskog rata bilo je oko 300.000 sljedbenika. Dospjeli su na istu kvotu kao i Židovi, ali se o tome ne govori.

U Hrvatskoj starokatoličkoj crkvi je nekada bio Ivan Meštrović. Ona mu je povratila poniženi nacionalni ponos, kroz zabludu u jugoslavenstvo.

Iz zahvalnosti za povratak u hrvatstvo Ivan Meštrović je izradio tri kipa hrvatskome narodnom svecu Grguru Ninskome, koji ponosno stoje u Splitu, Ninu i Varaždinu te sa svojom pojavom svjedoče hrvatsku nacionalnu snagu i neuništiviost.

Uspostavi (obnovi) nacionalne Hrvatske pravoslavne crkve protivi se država Hrvatska (jer je nacionalno nezrela).

Uspostavi Hrvatske pravoslavne crkve protivi se srbaska nacionalna manjina i Srbska pravoslavcna crkva, koja vodi glavnu srbsko-nacionalističku politiku u Hrvatskoj.

Obnovi i uspostavi Hrvatske pravoslavne crkve protive se i komunisti, koji vladaju u Hrvatskoj. Komunisti su ukinuli i zabranili obnovljenu Hrvatsku pravoslavnu crkvu, a njenog patrijarha su strijeljali. U tome je razlog da je komunistički agnostik Ivo Josipović protiv Hrvatske pravoslavne crkve.

Kad Hrvati lustriraju komunističke zločince i njihove sljedbenike u hrvatskim vlastima i kada obuzdaju vlast i nadprava Srbske nacionalne manjine i pohlepne Srbske pravoslavne crkve, tek onda će moći obnoviti i uspostaviti Hrvatsku pravoslavnu crkvu.

Pisatelj ove rasprave kao pripadnik Rimokatoličke crkve u Hrvata, želim uspjeh obnoviteljima, sljedbenicima i predvodnicima za ustoličenje Hrvatske pravoslavne crkve.

Ako u Hrvatskoj mogu nesmetano, tolerantno i službeno djelovati 42 (četrdesetidvije) vjerske sljedbe, zašto to ne bi mogla i 43. Hrvatska pravoslavna crkva?! Nota bene.

Mr.sci. Dragan Hazler, umiroivljeni znanstvenik biokemijske i farmaceutske struke

Basel, Slunj, 20. prosinca 2010. - na imendan Hrvatina

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg