Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas310
mod_vvisit_counterJučer863
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan3288
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec9896
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2465406

Trenutno na stranici: 13
0 198.143.37.4
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Croatia at a Crossroad in History PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 9
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Nedjelja, 13 Ožujak 2011 10:10

 

Prenosimo Vam pismo gospodje Jean Lunt Marinović u originalu na engleskom jeziku, a prijevod na hrvatski prenest ćemo za nekoliko dana. Dakle, očekujte prijevod i na hrvatskome jeziku.

Uredništvo


From: Jean [mailto: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ]
Sent: Friday, 11 March 2011 10:17 AM
To: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Subject: re-formatted -- RE: Hrvatska Pravoslavna Zajednica

Croatia at a Crossroad in History

 

By Jean Lunt Marinovic,

www.croatianviewpoint.com

The Croatian Orthodox Community has recently been registered in Croatia, with its base in Sibenik.  It’s time that the rights of the Croatian people of the Orthodox faith are respected and that the unjustified complaints and censored history in Croatia are exposed.   Now at a crossroad in its history the Croatian nation now must remain on the pathway of freedom of religious expression. It’s time for the genocide against Croatian people to end!

The history of Christianity in Croatian lands is one of the longest of any region in the world and for this reason a Croatian Orthodox Community should have been one of the first recognized Orthodox communities in the world, not one of the last.  Today, if Montenegro and Macedonia have an Orthodox Church, why not Croatia?  The usurpation of Croatian Orthodoxy under Serbian leadership in the 19th and 20thcentury has been proven to be the main source of destabilization in Croatia as it provided the foundation for a vicious Serbian siege against Croatian civilians between 1990 and 1995.   Serbian propaganda in Croatia continues to cast a dark shadow over the so-called ‘yugosphere’ process and reconciliation.  The Croatian Orthodox story is told in recorded and oral history, handed down over generations.

Early Christianity in Croatia

The bible records the apostles’ journeys to Illyricum and Dalmatia in Timothy 2, 4:10 and in Romans 15:19.  If Hadrian’s Wall is part of English history then the first Christian See in 65AD is part of Croatian history, a fact noted by Pope John Paul II when in Croatia.  Pope John Paul referred to the nearly 2000 years of Christianity in Croatia, at Solin, and to the martyrs of the first three centuries.  Since that time many early Orthodox churches in Croatia came under the jurisdiction of Constantinople beginning with Greek Orthodox churches along the Croatian coast and islands.

Briefly, Orthodox Christians in Croatia include descendants of the original Christians of Dalmatia, Croatians (for example Uskoks) and descendants of Vlahs, Stradioti, Czech, Greek, Russian, Romanian, Macedonian, Ukranian, Serbian and other minorities in Croatia.  There have been several distinguished Croatian Orthodox leaders of historical importance.  All along the Adriatic coast, and inland, Greek Orthodox churches were built to serve the various Orthodox settlers, many becoming Uniate from 1611.

Orthodox Vlahs

Historians acknowledge that the Ottomans Turks brought with them nomadic Vlahs (Morlacchi or Wallachs) to settle Croatian lands depopulated by the plague or Ottoman sieges.  The presence of Vlahs is established in history, philosophy, novels, decrees or statutes, and place names on genuine original maps.

These Orthodox Vlahs became mostly assimilated into Croatian civilization by the 18th century, between Istria and Dubrovnik, and throughout Lika, Dalmatia, and other parts of Croatia. If these Vlahs had been of Serbian ancestry as claimed by Serbia, why is it that the land where they originated from was known as 'Turkish Croatia'?   In addition it’s of great significance that if these migrating Vlahs had been exclusively of mixed Serbian ancestry, as claimed by Serbia, it is unlikely that they would have been at the centre of the enlightenmentdebate.  After all, the Vlahs were the virtuous so-called noble savages romanticized by the enlightened French philosopher Rousseau, in contrast to the famous French philosopher Voltaire who cited the Dalmatian Morlaque as an example of people who had a lowly place in the development of enlightened civilization.

In one of many sources which allude to the ethnicity of the original Orthodox in Croatia, Larry Wolff, an American professor, in his book, ‘Venice and the Slavs: The Discovery of Dalmatia in the Age of Enlightenment’ writes that "The heterogeneous Orthodox society of Zadar included Montenegrin officers and Sarajevo merchants ... and (others) from Corfu and Crete.  The Venetians were concerned to reduce foreign influence on Orthodox Dalmatians, including the Morlacchi".

A 19thcentury Catholic Encylopaedia refers to Dalmatia’s  527,500 Catholics and 80,900 Greek Schismatics (with Bishoprics in Zadar & Kotor).

 

Place names such as Latinski Islam or Grcki Islam or the ‘Vlasko More’ (or, ‘Vlah Sea’ changed to ‘Karin Sea’ in 20thcentury) in the Zadar vicinity, as well the existence of Greek or Eastern rite churches in Croatian history testify to the existence and identity of the Vlahs and other Orthodox people in Croatia.  Vlahs spoke an old vulgar Latin language and used the Latin script, but this history is lost by Misha Glenny in his book, ‘The Fall of Yugoslavia’, 1992: “According to moderate Knin Serbs I met in 1990, only about 5 per cent of the local Serbs used the Cyrillic script, the rest not only spoke the Croatian variant, they used the Latin script.  Eighteen months later, on my return, I witnessed the extraordinary spectacle of a Knin Serb attempting to write the address of his relations in Belgrade in Cyrillic – he could not do it.  Half-way through the address, he gave up and wrote it in Latin.  The Croatian language was already dominant in Knin…”

According to the book about the life of Pavlinovic, a 19th century Croatian priest, on the topic of the Orthodox faith in Croatia, the Orthodox peoples of Croatia were not Serbian, a fact which matched other Venetian records.  According to Pavlinovic the Orthodox in Croatia were members of the old Croatian Greek Orthodox church from the early middle ages, for example, Vlahs or Romanians, Greeks, and other merchants who had assimilated into Croatian society under the Habsburg dynasty.  These Vlahs had been recognized as such in Venetian and Habsburg statues since the 17th century.

Orthodox Stradioti

Just as the Vlahs had been brought to Croatia by the Ottoman Turks, the Stradiotii had been brought by the Venetians from occupied Greece to Venetian-occupied Croatian land to fight land battles there.  For half a millennium the Stradioti were behind the establishment of the Eastern Greek Orthodox communities in Venetian occupied Croatia. Their existence has been documented in Venetian archives and by many other European contemporaneous sources. Not only did the borders of Venetian occupation change frequently but forced migrations of these Orthodox communities also occurred, leading to new settlements in inland Croatia.

 

Orthodox Churches in Croatia

In Zagreb the church known as St. Margaret was first a Greek Orthodox church and later taken over by the Serbian Orthodox Church. Today's church of the Serbian Orthodox Metropolis of Zagreb-Ljubljana on Preobrazenska Street Zagreb was originally the Greek Orthodox Church of St. Preobrazenja on Petar Preradovic Square, built in 1866 on the site of a former Catholic church.

Likewise in Sarajevo or Zadar or Lika, the churches now called Serbian Orthodox were originally known as Greek Orthodox churches.  In Sarajevo what is now the Serbian Saborna Church was once a Greek Orthodox Church, built in 1882 on site of Freedom Square (formerly Tomislav Square).

 

The church of St. Ilijah in Zadar (St. Elias) once served the Greek Orthodox community there and not the Serbs.  St. Ilija's Church (St. Elias) church built in 1773 inplace of a medieval church (1563) of the same name once served the Greek Orthodox congregation of soldiers, merchants or sailors etc. who had settled there.   St. Ilijah only came under the Serbian Dalmatian Eparchy at the end of the 19th century.  According to Wolff, one Obradovic, a visiting Serbian-born pioneer of Serbian nationalism in Croatia, was preaching in Zadar in 1771 to the "Schismatic" Orthodox community, but was denied settlement in Skradin because Venetian authorities did not want a “foreign” influence on the Orthodox Dalmatians and Morlacchi.   If the Orthodox settlements there had been Serbian then how would the situation arise that a visiting Serbian priest would be called a 'foreigner' by the Venetian authorities?  If the so-called ‘slavicized’ Orthodox were under "foreign" threat from a visiting Serb, it is not likely that they were at that point in time of mixed Serbian origin.  In 1876 in Skradin itself a new church replaced the original Greek Orthodox church which at some point was taken over by Serbian priests.

Serbian Orthodox Ascendancy in Croatia

The migration of Serbs to Croatia is a distinct migration apart from the migration of Vlahs or Stradioti to Croatia.  The 17th century migration of Serbian people led by their church Patriarchs into north-east Croatia (Vojvodina) occurred following the Ottoman decline there.  This Serbian migration gradually led to Serbian political claims over a wide geographical area of Croatia with the support of Hungary.  By 1848 the Serbian Patriarchate of Srijemski Karlovci became established in Habsburg-occupied Croatian lands.

The ethnic status quo in 19th century Hapsburg-occupied Croatia had been destabilized when the Serbian Orthodox Patriarchate was given the opportunity to proselytize and gradually take over existing Greek Orthodox or (Uniate) Greek Catholic churches, a destabilizing process which was encouraged by the Croatian Bishop Strossmayer as part of the deliberate 19thcentury ecumenical and pan-slavist political platform.  In the London Times issue of May 1, 1870 Strossmayer was strongly criticized, “Strossmayer wanted to fuse the Catholic minority in South-East Europe with the Greek Orthodox Slavs for the sake of obtaining political unity of the South-Slav nations “

 

Meanwhile, in 1879 the Serbian Orthodox Church in Serbia regained its autocephaly and in 1882 the Kingdom of Serbia was recognized.  By the end of the 19th century most if not all former Greek Orthodox Churches in Croatia were being taken over by Serbian priests, and Serbia in this way began to claim all Orthodox people as Serbian constituent people in Croatia, a policy also endorsed by Croatian pan-slavist politicians in the parliament.

Following the union of the independent Kingdom of Serbia together with the newly created ‘State of Serbs Croats and Slovenes’ in Croatia and other areas formerly occupied by the defeated Austro/Hungarian empire, the Serbian Patriarchate of Srijemski Karlovci was shifted to Belgrade.  By the 1930s the constitution and reorganization of the Serbian Orthodox church was finalized.  From this time all Orthodox peoples of the whole of Yugoslavia, including Croatia, became classified officially as of Serbian ancestry no matter what their ethnic background.

Serbian Historical Revisionism

In 1931 Nikola Tesla, born in Croatia of the Orthodox faith, appeared on the front of Time Magazine (Vol XV III No. 3, 1931 20 July).  Not long afterwards in 1936 abook was published by Dorothea Orr “Portrait of a People” which was a sort of travelogue.  In it a chapter entitled “A Night in Lika” described the visit of an American Consul to Gospic with no mention of Tesla at all, even though the centralist Serbian dictatorship ruled over Croatia at the time—a fact well described in the above book and even though Tesla, born in Lika, had been on the front of Time Magazine a couple of years earlier!  Even in America, during Tesla's lifetime little interest appeared in his ethnicity. Tesla had identified himself as a Croat on his arrival at the Castle Garden Immigration office in Manhattan in 1884, as written in this document, even though the Croatian region of his birth was administered from Austria and not directly from Croatia at the time Tesla was living there.

Allegations circulate that at some point during his life Tesla uttered that he was equally proud of his Serb origin and his Croatian homeland but this alleged statement was never spoken by Tesla, but it was allegedly written by Tesla, though not in his handwriting, and it appears that this alleged written statement is a fake telegram.  The story goes that Tesla allegedly answered a telegram from Vlatko Macek, leader of the Croatian Republican Peasant Party, who had first sent a congratulatory telegram to Tesla, possibly on the occasion of Tesla's birthday which is on July 10, but the problem is that this telegram is dated May 26.  The 26thMay 1919, according to the Serb Milos Obrknezevic, is an important date in Serbian Orthodox history which marks the unification of the Serbian Orthodox Church in Belgrade.  The 26thMay is therefore an important date for Serbian Orthodoxy and for Yugoslav propaganda, though not important enough for Macek himself to mention it in his own book.  In addition, there is little doubt that the telegram allegedly sent from Nikola Tesla to Vlatko Macek in 1936 is a fake because it does not have the distinguishing characteristics of a ‘received’ telegram.

Croatian Orthodox Church

At the beginning of WWII the Kingdom of Yugoslavia collapsed and so during WWII a legitimate Croatian Orthodox Church emerged with the direct intervention, assistance, and blessing of Milos Obrknezevic, a church legal adviser in Srijemski Karlovac of Serbian birth.  Yet Obrknezevic himself describes how he, together with the Croatian leadership, drafted and finalized the constitution of the Croatian Orthodox Church.  According to Obrknezevic, "The formation of the Croatian Orthodox Church … was not established with 'anti-Catholic tendencies', neither was its intention to 'attract' the Serbs.  It was a solution to the problem of professing the Orthodox faith on the territory of the Independent State of Croatia for all the Orthodox Serbs, Croats, Ukrainians, Russians, Montenegrins, Macedonians, etc. ." ( Obrknezevic, Milos, 'Razvoj Pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska Pravoslavna Crkva', published first in Croatian language in 'Croatian Review', Munchen-Barcelona, June 1979. (Translated into English language as 'Development of Orthodoxy in Croatia and the Croatian Orthodox Church' on the website of 'Croatian Studies', appearing in 2010 on the new website of the Croatian Orthodox Community.)

 

Seizure of Croatian Orthodox Churches

At the end of WWII the Metropolitan Germogen and 42 priests of the Croatian Orthodox Church were executed under the Yugoslav communist regime by those who Obrknezevic described as “Great Serbian chauvinists”  …   “a communist system was biased to such an extent regarding the existence of the Croatian Orthodox Church that it took a standpoint of militant intervention for the exclusiveness of the Serbian Orthodox Church, as the only Orthodox Church…” In the 21st century, as in the 19th and 20th century Serbia uses the Croatian parliament and the Serbian Orthodox church as a platform for their irredentist policies.

An atmosphere of greater religious freedom and equality in Croatia should be non-negotiable.  Why is the creation of a Croatian Orthodox Church not 'politically correct' if every other nation in the world has its own national Orthodox church.

Jean Lunt Marinovic

December 2010

www.croatianviewpoint.com

________________________________________________________________________

 

Dear Jean, I wanted to send this as you asked me to croatian Orthodox Community but as seen bellow it does nor fit on full page.
Can ypou adjust it so ot looks as it usualy in on normal letter.
best wishes Josip Cuk

PRENOSIMO..........

izvanredni tekst gospođe Jean Lunt Marinović, Kanađanke po po drijetlu a, rekli bi smo, i domoljubne Hrvatice koja je tu ljubav stekla živeći zajedno u bračnoj zajednici Hrvata Marinovića.

Pno, što poglavito ovdje želimo istaći je naše zapažanje kako je ova vrla gospođa izvrstan poznavatelj hrvatske povijesti. Stoga smo i njen osvrt na Hrvatske pravoslavce koje je pisala na engleskome jeziku sa užitkom preveli i na hrvtaki, kako bi i za čitatelje koji neznaju hrvatski jezik potakli na na prijatelje Hrvata diljem svijeta.

U svakom slučaju, vrijedan i znanstveno utemeljen tekst plijeni našu pozornost, a vjerujemo i Vašu, dragi naši čiatelji.

Uredništvo

 

Hrvatska na raskrižju povijesti



Jean Lunt Marinović,
www.croatianviewpoint.com


Hrvatska Pravoslavna zajednica je nedavno registriran u Hrvatska, sa svojom bazom u Šibeniku. To je vrijeme da se prava hrvatskog naroda pravoslavne vjere poštuju i da su neopravdane pritužbe iz cenzurirane povijesti kojoj je Hrvatska izložena. Sada, na raskršću svoje povijesti hrvatski narod mora ostati na putu sloboda vjerskog izražavanja. Vrijeme je da se genocid nad hrvatskim narodom okonča!

Povijest kršćanstva na hrvatskim prostorima je jedna od najdužih u bilo kojoj regiji u svijetu i zbog toga Hrvatska Pravoslavna Zajednica trebala bi biti jedna od prvih priznatih pravoslavnih zajednica u svijetu, a ne jedna od posljednjih. Danas, ako Crna Gora i Makedonija imaju svoje pravoslavne crkve, zašto ne bi i Hrvatska?  Uzurpacija Republike Hrvatske pod srpskim pravoslavnim vodstvom u 19. i 20. Stoljeću, dokazano je, jeste glavni izvor destabilizacije u Hrvatskoj. Ona je bila temelj srpske opsade nad hrvatskim civilima u razdoblju između 1990 i 1995. Srpska propaganda u Hrvatskoj i dalje baca tamnu sjenu na tzv. „Jugosferu“ i procese pomirenja. Hrvatska pravoslavna priča izrečena u pisanoj i u usmenoj povijesti, prenosi se generacijama.



Rano kršćanstvo u Hrvatskoj


Biblija bilježi apostolisko putovanja do Ilirika i Dalmacije u Timoteju 2, 4:10 i 15:19 u Rimljanima. Ako je Hadrijanov zid dio engleske povijesti onda je prvo kršćansko more, u 65AD, je dio hrvatske povijesti, činjenica je navedena od strane pape Ivana Pavla II kada je bio u Hrvatskoj. Papa Ivan Pavao se referirao na gotovo 2000 godina Kršćanstva u Hrvata, u Solinu, te na mučenike iz prva tri stoljeća. Od tog vremena mnoge rane pravoslavne crkve u Hrvatskoj su bile pod carigradskom jurisdikcijom i počinju s grčkim pravoslavnim crkvama duž hrvatske obale i otoka.

Ukratko, pravoslavci u Hrvatskoj uključuju potomke prakršćana Dalmacije, Hrvate (na primjer uskoke) te potomke Vlaha, Stradiota, Čeha, Grka, Rusa, Rumunja, Makedonaca, Ukrajinaca, Srba i druge manjine u Hrvatskoj. Bilo je nekoliko uglednih hrvatskih pravoslavnih vođa od povijesne važnosti. Sve duž jadranske obale, i u unutrašnjosti, sagrađene su Grčke Pravoslavne crkve da služe različitim pravoslavnim doseljenicima, mnogi postaju Uniajati 1611.


Pravoslavna Vlasi


Povjesničari priznaju da su Turci sa sobom doveli nomadske Vlahe (Morlacchi ili Vlasi) da popune hrvatske zemlje opustjele od kuge ili osmanske opsade. Nazočnost Vlaha je ustanovljena u povijesti, filozofiji, romanima, uredbama ili zakonima, i imenima mjesta na originalanim kartama.

Ove pravoslavni Vlasi su uglavnom postali asimilirani u hrvatsku civilizaciju do 18. stoljeća, između Istre i Dubrovnika, a tijekom cijele Like, Dalmacije i drugih dijelova Hrvatska. Ako bi ti Vlasi bili srpskog podrijetla, kako tvrdi Srbija, zašto je zemlja u kojoj su ponikli poznata kao 'Turska Hrvatska'? Osim toga od velikog značaja je činjenica da ako su te migracije Vlaha bila isključivo od mješovitog srpskog podrijetla, kako tvrdi Srbija, malo je vjerojatno da bi bili u središtu prosvjetiteljske rasprave. Uostalom, Vlasi su bili čestiti tzv. plemeniti divljaci za romantičnog prosvjetitelja francuskog filozofa Rousseaua, za razliku od poznatog francuskog filozof Voltaire, koji je naveo dalmatinske Morlaque kao primjer ljudi koji imaju ljupko mjesto u razvoju prosvijećene civilizacije.

U jednom od mnogih izvora koji aludiraju na etničku pripadnost Originalnih Pravoslavaca u Hrvatskoj, Larry Wolff, američki profesor, u svojoj knjizi, "Venecija i Slaveni: Otkriće Dalmacije u doba prosvjetiteljstva" piše da "heterogena pravoslavne društva u Zadru uključeuju crnogorske časnike i Sarajevske trgovce ... i (druge) iz Krfa i Krete. Mlečani su bili zabrinuti i htjeli su smanjiti strane utjecaje na pravoslavne Dalmatince, uključujući Morlacche ".

Katolička Encylopaedia iz 19. stoljeća spominje 527.500 dalmatinska katolika i 80.900 grčkih raskolnika (s biskupijama u Zadru i Kotoru).

Uzmite imena kao što su Islam Latinski i Islam Grčki ili 'Vlasko More ("Vlah Sea" se mijenja u „Karinskog more"u 20. st.) u blizini Zadra, kao i postojanje grčkog obreda ili Istočne crkve u povijesti Hrvatske svjedoče o postojanju i identitetu Vlaha i drugih pravoslavnih ljudi u Hrvatskoj. Vlasi su govorili stari vulgarni latinski jezik i koristili latinično pismo, ali to je izgubljena povijest kako kaže Misha Glenny u svojoj knjizi, "Pad Jugoslavije", 1992: "Kninske Srbe sam upoznao 1990, samo oko 5 posto od lokalnih Srba koristi ćirilicu, a ostatak ne samo da govorio hrvatsku varijantu, već koriste latiničnom pismu. Osamnaest mjeseci kasnije, po mom povratku, svjedočio sam izvanrednom spektaklu kada kninski Srbin pokušava napisati adresu svog rođaka u Beogradu na ćirilici - on nije mogao to učiniti. Na pola puta on je odustao i napisao adresu na latinici. Hrvatski jezik je već dominantan u Kninu ... "

Prema autobiografiji Pavlinovića, hrvatskog svećenika iz 19. stoljeće, na temu pravoslavne vjere u Hrvatskoj, pravoslavni narodi Hrvatske nisu bili srbi, činjenica koja odgovaraju drugim mletačkim zapisima. Prema Pavlinoviću pravoslavni u Hrvatskoj su bili članovi stare hrvatske grčke pravoslavne crkve iz ranog srednjeg vijeka, na primjer, Vlasi ili Rumunji, Grci i drugi trgovci koji su se asimilirali u hrvatsko društvo pod habsburškom dinastijom. Ove Vlasi su bili priznate kao takvi u venecijanskim i Habsburškim statutima od 17. stoljeća.



Pravoslavna Stradioti

Baš kao što su Vlasi dovedeni do Hrvatske od strane osmanskih Turaka, Stradiote su doveli Mlečani iz okupirane Grčke kako bi Venecija okupirala hrvatske zemlje, da se bore i vode bitke za njen račun. Za pola tisućljeća Stradioti su bili u pozadini osnivanja istočne grčke pravoslavne zajednice u Mlecima i okupiranoj Hrvatskoj. Njihovo postojanje je dokumentirano u venecijanskim arhivima i u mnogim drugim europskim istodobnim izvorima. Ne samo da se je granica mletačke okupacije često mijenjati, nego su se događale i prisilne migracije tih pravoslavnih zajednica također, što je dovelo do novih naseljavanja u unutrašnjost Hrvatska.



Pravoslavne crkve u Hrvatskoj


U Zagrebu crkva poznata kao crkva svete Margarete bila je prva Grčka Pravoslavna Crkva, a kasnije ju je preuzela Srpska Pravoslavna Crkva. Današnja crkva Srpske pravoslavne metropolije Zagreb-Ljubljana u Preobrazenskoj ulici u Zagrebu je izvorno Grčka pravoslavna crkva sv. Preobraženja na Trgu Petra Preradovića, izgrađena 1866. na mjestu bivše katoličke crkve.

Isto tako u Sarajevu ili Zadru ili Liki, crkve koje se sada zovu Srpske pravoslavne izvorno su bile poznate kao grčke pravoslavne crkve. U Sarajevu ono što je danas srpska Saborna crkva je nekoć bilo grčke pravoslavne crkve, sagrađene 1882. na mjestu Trgu slobode (bivšeg Tomislavovog trga).

Crkvu sv. Ilijah u Zadru (Sv. Ilija) jednom je služila tamošnja grčka pravoslavna zajednice, a ne Srbi. Sveti Ilija je crkva (Sv. Ilija), crkva sagrađena 1773 na mjestu srednjovjekovne crkve (1563) istog imena kojom se jednom služila grčka pravoslavna zajednica vojnici, trgovci ili mornari i sl. koji su se naselili tamo. St. Ilijah samo došao pod srpsku dalmatinsku eparhij krajem 19. stoljeća. Prema Wolff, jedan Obradović, rođeni Srbin pionir srpskog nacionalizma došao je u posjetu u Hrvatsku, te je propovijedao u Zadru 1771 za "šizmatičku" pravoslavnu zajednicu, ali je odbijen njegov smještaj u naselju Skradinu jer mletačke vlasti nisu htjele "strane" utjecaje na pravoslavne Dalmatince i Morlacche. Ako su pravoslavni stanovnic tada bili Srbi onda kako bi mogla  nastati situacija da srpski svećenik u  posjeti bude nazvan 'stranac' od strane mletačke vlasti? Ako su takozvani 'slavizirani' pravoslavni bili pod "stranom" prijetnjom od posjete Srbina, nije vjerojatno da su u tom trenutku u tom vremenu bili mješovitog srpskog podrijetla.  1876 u Skradinu novu crkvu zamjenjuje izvornik grčke pravoslavne crkve, koja je u jednom trenutku je preuzeta od strane srpskih svećenika.



Srpska pravoslavna nadmoć u Hrvatskoj


Migracija Srba u Hrvatsku je različita migracija od migracije Vlaha ili Stradioti u Hrvatsk. Migracije srpskog naroda u 17. stoljeću na čelu  s njihovim Patrijarhom crkve u sjevero-istočnu Hrvatsku (Vojvodina) dogodila se nakon Osmanskog pada tamo. Ta srpska migracija postupno je doveli do srpskih političkih zahtjeva u širokom geografskom području Hrvatske uz potporu Mađarske. 1848 je osnovana srpska patrijaršija u Srijemskim Karlovcima na temelju  Habsburške okupacije hrvatske zemlje.

Etnička status quo u 19. stoljeću u Habsburškoj okupiranoj Hrvatska je destabiliziran kada je srpskoj pravoslavnoj patrijaršijiji bila dana mogućnost da se širiti i postupno preuzima postojeće grčke pravoslavne ili (Uniate) grkokatoličke crkve, destabilizirajuće proces koji je bio potaknut od strane Hrvatskog biskupska Strossmayer kao dio namjere osloboditi u 19. stoljeća ekumensku pan-slavističku političku platformu. U londonskom Timesu od 1. svibnja 1870 Strossmayer je snažno kritiziran:"Strossmayer je htio spojiti katoličke manjine u jugoistočnoj Europi s grčkim pravoslavnim Slavenima radi dobivanja političkog jedinstva južnoslavenskih naroda"

U međuvremenu, 1879 Srpska pravoslavna crkva u Srbiji je ponovno dobila autokefalnost a 1882. Kraljevina Srbija je priznata. Do kraja 19. stoljeća većina, ako ne i sve bivše grčke pravoslavne crkve u Hrvatska preuzimaju srpski svećenici, a Srbija na taj način počinje tvrditi da su svi pravoslavni srpski narod kao konstitutivni narod u Hrvatskoj, politik potvrđena i od strane hrvatskih pan-slavista političari u parlamentu.

Nakon ujedinjenja neovisne Kraljevin Srbije zajedno s novostvorenom "državom Srba Hrvata i Slovenaca“ u Hrvatskoj i druga područja nekada okupirana od strane poraženog Austro / Ugarskog carstva, srpski patrijarh iz Srijemskih Karlovaca je premješten u Beograd. Do 1930-ih ustav i reorganizacija Srpske pravoslavne crkve je dovršena. Od tada svi pravoslavni narodi cijele Jugoslavije, pa tako i Hrvati, postaju razvrstani službeno kao srpskog podrijetla bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost.



Srpski povijesni revizionizam


1931. Nikola Tesla, rođen u okviru hrvatske pravoslavne vjere, pojavio se na prednjoj strani Time Magazine (Vol. XV III broj 3, 1931. 20. srpanj). Nedugo zatim 1936. objavljena je knjiga Dorothea Orr "Portret ljudi", koja je vrsta putopisa. U njoj u poglavlju pod nazivom "Noć u Lici", opisuje posjet američkog konzula u Gospiću bez spominjanja Tesle uopće, iako je centralistička srpska diktatura vladala Hrvatskom u vrijeme što je zapravo dobro opisano u knjizi.Iako je Tesla rođen u Lici, bio je na prednjoj strani Time Magazine nekoliko godina ranije! Čak i u Americi, tijekom Teslina života malo se interesa pojavilo u svezi njegove nacionalnosti. Tesla je samoga sebe identificirao kao Hrvat pri njegovovom dolasku u Immigracijski ured na Manhattanu u 1884, kako piše u ovom dokumentu, iako je iz hrvatske regije njegova rođenja je administrativno iz Austrije, a ne direktno iz Hrvatske gdje je Tesla  živio u to vrijeme.

Kruži priča da je u nekom trenutku tijekom svog života Tesla navodno izrekao da je on bio jednako ponosan na svoje Srbsko porijeklo i njegovu hrvatsku domovinu. Ali ovu navodnu izjavu Tesla nikada nije izgovorio, već je to navodno napisao Tesla, iako ne njegovim rukopisom, ipak čini se da iza ove navodne pisane izjave stoji lažni brzojav. Priča ide da je Tesla, navodno, odgovorio na telegram Vlatka Mačeka, vođi Hrvatske republikanske seljačke stranke, koji je prvi poslao čestitku brzojavom Tesli, eventualno povodom Teslina rođendana koji je 10. srpnja, ali problem je da ovaj brzojav je od 26. svibnja 1919,  26. Svibnja 1919 prema Srbinu Miloš Obrkneževiću, je važan datum u povijesti Srpske pravoslavne crkve koji označava ujedinjenje Srpske pravoslavne crkve u Beogradu. 26. svibanj te je stoga važan datum za srpsko pravoslavlje i za jugoslavensku propagandu, iako nije dovoljno važno za Mačeka da ga spomene u svojoj knjizi. Osim toga, postoji sumnja da je navodno poslani brzojav od Nikole Tesle za Vlatka Mačeka 1936.  lažan, jer nema znakova 'primljenog' brzojava.



Hrvatske pravoslavne crkve


Na početku Drugog svjetskog rata  srušila se Kraljevina Jugoslavija. Tijekom Drugog svjetskog rata nastala je legitimna Hrvatska Pravoslavna Crkva s izravnim zahvatom, pomoći i blagoslovom Miloša Obrkneževića,  crkvenog pravnog savjetnika u Srijemskim Karlovcima od srpskog rođenja. Ipak Obrknežević sebe opisuje kako on, zajedno s hrvatskim vodstvom, izrađuje i finalizira ustav Hrvatske Pravoslavne Crkve. Prema Obrkneževiću, "Stvaranje hrvatske pravoslavne crkve ... nije osnovana s 'anti-katoličkim tendencijama', niti s namjerom da" privuće Srbe“. To je rješenje za problem ispovijedanja pravoslavne vjere na području  Nezavisne Države Hrvatske za sve pravoslavne Srbe, Hrvate, Ukrajince, Ruse, Crnogorce, Makedonce, itd.."(Obrknežević, Miloš ", Razvoj Pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska Pravoslavna Crkva", prvi puta objavljeno na hrvatskom jeziku u "Hrvatskoj reviji", München-Barcelona, ​​lipanj 1979.. (Prevedena na engleski jezik kao "Razvoj pravoslavlja u Hrvatsoj i Hrvatska Pravoslavna Crkva na web stranici "Hrvatske studije", koji se pojavljuje u 2010 na novim  web stranicama na Hrvatska pravoslavna zajednic.)



Oduzimanje hrvatskih pravoslavnih crkava


Na kraju Drugog svjetskog rata Metropolitan Germogen i 42 svećenika hrvatske pravoslavne crkve bilo je smaknuto od jugoslavenskog komunističkog režima, od strane onih koje Obrknežević opisao kao "Veliki srpski šovinisti" ... "komunistički sustav je bio pristran u tolikoj mjeri o postojanju hrvatske pravoslavne crkve da je uzeo stajalište militantne intervencije u korist isključivo Srpske pravoslavne crkve, kao jedine pravoslavne crkve .. " U 21. stoljeću, kao što je bilo u 19. i 20. stoljeću, Srbija koristi Hrvatski sabor i Srpsku pravoslavnu crkvu kao platformu za svoje iredentističku politiku.

Atmosfera veće vjerske slobode i jednakosti u Hrvatskoj bi trebala biti non-negotiable. Zašto  stvaranje Hrvatske Pravoslavne crkve nije "politički korektno", ako i svaki drugi narod na svijetu ima svoju nacionalnu pravoslavnu crkvu.

Jean Lunt Marinović
Prosinca 2010
www.croatianviewpoint.com

 


PRENOSIMO..........

izvanredni tekst gospođe Jean Lunt Marinović, Kanađanke po drijetlu a, rekli bi smo, i domoljubne Hrvatice koja je tu ljubav stekla živeći zajedno u bračnoj zajednici Hrvata Marinovića.

Ono, što poglavito ovdje želimo istaći je naše zapažanje, kako je ova vrla gospođa izvrstan poznavatelj hrvatske povijesti. Stoga smo i njen osvrt na Hrvatske pravoslavce, koje je pisala na engleskome jeziku, sa užitkom preveli i na hrvtaki, kako bi i za čitatelje koji neznaju engleski jezik potakli  na prijatelje Hrvata diljem svijeta.

U svakom slučaju, vrijedan i znanstveno utemeljen tekst plijeni našu pozornost, a vjerujemo i Vašu, dragi naši čiatelji.

Uredništvo

 

Hrvatska na raskrižju povijesti



Jean Lunt Marinović,
www.croatianviewpoint.com


Hrvatska Pravoslavna zajednica je nedavno registriran u Hrvatska, sa svojom bazom u Šibeniku. To je vrijeme da se prava hrvatskog naroda pravoslavne vjere poštuju i da su neopravdane pritužbe iz cenzurirane povijesti kojoj je Hrvatska izložena. Sada, na raskršću svoje povijesti hrvatski narod mora ostati na putu sloboda vjerskog izražavanja. Vrijeme je da se genocid nad hrvatskim narodom okonča!

Povijest kršćanstva na hrvatskim prostorima je jedna od najdužih u bilo kojoj regiji u svijetu i zbog toga Hrvatska Pravoslavna Zajednica trebala bi biti jedna od prvih priznatih pravoslavnih zajednica u svijetu, a ne jedna od posljednjih. Danas, ako Crna Gora i Makedonija imaju svoje pravoslavne crkve, zašto ne bi i Hrvatska?  Uzurpacija Republike Hrvatske pod srpskim pravoslavnim vodstvom u 19. i 20. Stoljeću, dokazano je, jeste glavni izvor destabilizacije u Hrvatskoj. Ona je bila temelj srpske opsade nad hrvatskim civilima u razdoblju između 1990 i 1995. Srpska propaganda u Hrvatskoj i dalje baca tamnu sjenu na tzv. „Jugosferu“ i procese pomirenja. Hrvatska pravoslavna priča izrečena u pisanoj i u usmenoj povijesti, prenosi se generacijama.



Rano kršćanstvo u Hrvatskoj


Biblija bilježi apostolisko putovanja do Ilirika i Dalmacije u Timoteju 2, 4:10 i 15:19 u Rimljanima. Ako je Hadrijanov zid dio engleske povijesti onda je prvo kršćansko more, u 65AD, je dio hrvatske povijesti, činjenica je navedena od strane pape Ivana Pavla II kada je bio u Hrvatskoj. Papa Ivan Pavao se referirao na gotovo 2000 godina Kršćanstva u Hrvata, u Solinu, te na mučenike iz prva tri stoljeća. Od tog vremena mnoge rane pravoslavne crkve u Hrvatskoj su bile pod carigradskom jurisdikcijom i počinju s grčkim pravoslavnim crkvama duž hrvatske obale i otoka.

Ukratko, pravoslavci u Hrvatskoj uključuju potomke prakršćana Dalmacije, Hrvate (na primjer uskoke) te potomke Vlaha, Stradiota, Čeha, Grka, Rusa, Rumunja, Makedonaca, Ukrajinaca, Srba i druge manjine u Hrvatskoj. Bilo je nekoliko uglednih hrvatskih pravoslavnih vođa od povijesne važnosti. Sve duž jadranske obale, i u unutrašnjosti, sagrađene su Grčke Pravoslavne crkve da služe različitim pravoslavnim doseljenicima, mnogi postaju Uniajati 1611.


Pravoslavna Vlasi


Povjesničari priznaju da su Turci sa sobom doveli nomadske Vlahe (Morlacchi ili Vlasi) da popune hrvatske zemlje opustjele od kuge ili osmanske opsade. Nazočnost Vlaha je ustanovljena u povijesti, filozofiji, romanima, uredbama ili zakonima, i imenima mjesta na originalanim kartama.

Ove pravoslavni Vlasi su uglavnom postali asimilirani u hrvatsku civilizaciju do 18. stoljeća, između Istre i Dubrovnika, a tijekom cijele Like, Dalmacije i drugih dijelova Hrvatska. Ako bi ti Vlasi bili srpskog podrijetla, kako tvrdi Srbija, zašto je zemlja u kojoj su ponikli poznata kao 'Turska Hrvatska'? Osim toga od velikog značaja je činjenica da ako su te migracije Vlaha bila isključivo od mješovitog srpskog podrijetla, kako tvrdi Srbija, malo je vjerojatno da bi bili u središtu prosvjetiteljske rasprave. Uostalom, Vlasi su bili čestiti tzv. plemeniti divljaci za romantičnog prosvjetitelja francuskog filozofa Rousseaua, za razliku od poznatog francuskog filozof Voltaire, koji je naveo dalmatinske Morlaque kao primjer ljudi koji imaju ljupko mjesto u razvoju prosvijećene civilizacije.

U jednom od mnogih izvora koji aludiraju na etničku pripadnost Originalnih Pravoslavaca u Hrvatskoj, Larry Wolff, američki profesor, u svojoj knjizi, "Venecija i Slaveni: Otkriće Dalmacije u doba prosvjetiteljstva" piše da "heterogena pravoslavne društva u Zadru uključeuju crnogorske časnike i Sarajevske trgovce ... i (druge) iz Krfa i Krete. Mlečani su bili zabrinuti i htjeli su smanjiti strane utjecaje na pravoslavne Dalmatince, uključujući Morlacche ".

Katolička Encylopaedia iz 19. stoljeća spominje 527.500 dalmatinska katolika i 80.900 grčkih raskolnika (s biskupijama u Zadru i Kotoru).

Uzmite imena kao što su Islam Latinski i Islam Grčki ili 'Vlasko More ("Vlah Sea" se mijenja u „Karinskog more"u 20. st.) u blizini Zadra, kao i postojanje grčkog obreda ili Istočne crkve u povijesti Hrvatske svjedoče o postojanju i identitetu Vlaha i drugih pravoslavnih ljudi u Hrvatskoj. Vlasi su govorili stari vulgarni latinski jezik i koristili latinično pismo, ali to je izgubljena povijest kako kaže Misha Glenny u svojoj knjizi, "Pad Jugoslavije", 1992: "Kninske Srbe sam upoznao 1990, samo oko 5 posto od lokalnih Srba koristi ćirilicu, a ostatak ne samo da govorio hrvatsku varijantu, već koriste latiničnom pismu. Osamnaest mjeseci kasnije, po mom povratku, svjedočio sam izvanrednom spektaklu kada kninski Srbin pokušava napisati adresu svog rođaka u Beogradu na ćirilici - on nije mogao to učiniti. Na pola puta on je odustao i napisao adresu na latinici. Hrvatski jezik je već dominantan u Kninu ... "

Prema autobiografiji Pavlinovića, hrvatskog svećenika iz 19. stoljeće, na temu pravoslavne vjere u Hrvatskoj, pravoslavni narodi Hrvatske nisu bili srbi, činjenica koja odgovaraju drugim mletačkim zapisima. Prema Pavlinoviću pravoslavni u Hrvatskoj su bili članovi stare hrvatske grčke pravoslavne crkve iz ranog srednjeg vijeka, na primjer, Vlasi ili Rumunji, Grci i drugi trgovci koji su se asimilirali u hrvatsko društvo pod habsburškom dinastijom. Ove Vlasi su bili priznate kao takvi u venecijanskim i Habsburškim statutima od 17. stoljeća.



Pravoslavna Stradioti

Baš kao što su Vlasi dovedeni do Hrvatske od strane osmanskih Turaka, Stradiote su doveli Mlečani iz okupirane Grčke kako bi Venecija okupirala hrvatske zemlje, da se bore i vode bitke za njen račun. Za pola tisućljeća Stradioti su bili u pozadini osnivanja istočne grčke pravoslavne zajednice u Mlecima i okupiranoj Hrvatskoj. Njihovo postojanje je dokumentirano u venecijanskim arhivima i u mnogim drugim europskim istodobnim izvorima. Ne samo da se je granica mletačke okupacije često mijenjati, nego su se događale i prisilne migracije tih pravoslavnih zajednica također, što je dovelo do novih naseljavanja u unutrašnjost Hrvatska.



Pravoslavne crkve u Hrvatskoj


U Zagrebu crkva poznata kao crkva svete Margarete bila je prva Grčka Pravoslavna Crkva, a kasnije ju je preuzela Srpska Pravoslavna Crkva. Današnja crkva Srpske pravoslavne metropolije Zagreb-Ljubljana u Preobrazenskoj ulici u Zagrebu je izvorno Grčka pravoslavna crkva sv. Preobraženja na Trgu Petra Preradovića, izgrađena 1866. na mjestu bivše katoličke crkve.

Isto tako u Sarajevu ili Zadru ili Liki, crkve koje se sada zovu Srpske pravoslavne izvorno su bile poznate kao grčke pravoslavne crkve. U Sarajevu ono što je danas srpska Saborna crkva je nekoć bilo grčke pravoslavne crkve, sagrađene 1882. na mjestu Trgu slobode (bivšeg Tomislavovog trga).

Crkvu sv. Ilijah u Zadru (Sv. Ilija) jednom je služila tamošnja grčka pravoslavna zajednice, a ne Srbi. Sveti Ilija je crkva (Sv. Ilija), crkva sagrađena 1773 na mjestu srednjovjekovne crkve (1563) istog imena kojom se jednom služila grčka pravoslavna zajednica vojnici, trgovci ili mornari i sl. koji su se naselili tamo. St. Ilijah samo došao pod srpsku dalmatinsku eparhij krajem 19. stoljeća. Prema Wolff, jedan Obradović, rođeni Srbin pionir srpskog nacionalizma došao je u posjetu u Hrvatsku, te je propovijedao u Zadru 1771 za "šizmatičku" pravoslavnu zajednicu, ali je odbijen njegov smještaj u naselju Skradinu jer mletačke vlasti nisu htjele "strane" utjecaje na pravoslavne Dalmatince i Morlacche. Ako su pravoslavni stanovnic tada bili Srbi onda kako bi mogla  nastati situacija da srpski svećenik u  posjeti bude nazvan 'stranac' od strane mletačke vlasti? Ako su takozvani 'slavizirani' pravoslavni bili pod "stranom" prijetnjom od posjete Srbina, nije vjerojatno da su u tom trenutku u tom vremenu bili mješovitog srpskog podrijetla.  1876 u Skradinu novu crkvu zamjenjuje izvornik grčke pravoslavne crkve, koja je u jednom trenutku je preuzeta od strane srpskih svećenika.



Srpska pravoslavna nadmoć u Hrvatskoj


Migracija Srba u Hrvatsku je različita migracija od migracije Vlaha ili Stradioti u Hrvatsk. Migracije srpskog naroda u 17. stoljeću na čelu  s njihovim Patrijarhom crkve u sjevero-istočnu Hrvatsku (Vojvodina) dogodila se nakon Osmanskog pada tamo. Ta srpska migracija postupno je doveli do srpskih političkih zahtjeva u širokom geografskom području Hrvatske uz potporu Mađarske. 1848 je osnovana srpska patrijaršija u Srijemskim Karlovcima na temelju  Habsburške okupacije hrvatske zemlje.

Etnička status quo u 19. stoljeću u Habsburškoj okupiranoj Hrvatska je destabiliziran kada je srpskoj pravoslavnoj patrijaršijiji bila dana mogućnost da se širiti i postupno preuzima postojeće grčke pravoslavne ili (Uniate) grkokatoličke crkve, destabilizirajuće proces koji je bio potaknut od strane Hrvatskog biskupska Strossmayer kao dio namjere osloboditi u 19. stoljeća ekumensku pan-slavističku političku platformu. U londonskom Timesu od 1. svibnja 1870 Strossmayer je snažno kritiziran:"Strossmayer je htio spojiti katoličke manjine u jugoistočnoj Europi s grčkim pravoslavnim Slavenima radi dobivanja političkog jedinstva južnoslavenskih naroda"

U međuvremenu, 1879 Srpska pravoslavna crkva u Srbiji je ponovno dobila autokefalnost a 1882. Kraljevina Srbija je priznata. Do kraja 19. stoljeća većina, ako ne i sve bivše grčke pravoslavne crkve u Hrvatska preuzimaju srpski svećenici, a Srbija na taj način počinje tvrditi da su svi pravoslavni srpski narod kao konstitutivni narod u Hrvatskoj, politik potvrđena i od strane hrvatskih pan-slavista političari u parlamentu.

Nakon ujedinjenja neovisne Kraljevin Srbije zajedno s novostvorenom "državom Srba Hrvata i Slovenaca“ u Hrvatskoj i druga područja nekada okupirana od strane poraženog Austro / Ugarskog carstva, srpski patrijarh iz Srijemskih Karlovaca je premješten u Beograd. Do 1930-ih ustav i reorganizacija Srpske pravoslavne crkve je dovršena. Od tada svi pravoslavni narodi cijele Jugoslavije, pa tako i Hrvati, postaju razvrstani službeno kao srpskog podrijetla bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost.



Srpski povijesni revizionizam


1931. Nikola Tesla, rođen u okviru hrvatske pravoslavne vjere, pojavio se na prednjoj strani Time Magazine (Vol. XV III broj 3, 1931. 20. srpanj). Nedugo zatim 1936. objavljena je knjiga Dorothea Orr "Portret ljudi", koja je vrsta putopisa. U njoj u poglavlju pod nazivom "Noć u Lici", opisuje posjet američkog konzula u Gospiću bez spominjanja Tesle uopće, iako je centralistička srpska diktatura vladala Hrvatskom u vrijeme što je zapravo dobro opisano u knjizi.Iako je Tesla rođen u Lici, bio je na prednjoj strani Time Magazine nekoliko godina ranije! Čak i u Americi, tijekom Teslina života malo se interesa pojavilo u svezi njegove nacionalnosti. Tesla je samoga sebe identificirao kao Hrvat pri njegovovom dolasku u Immigracijski ured na Manhattanu u 1884, kako piše u ovom dokumentu, iako je iz hrvatske regije njegova rođenja je administrativno iz Austrije, a ne direktno iz Hrvatske gdje je Tesla  živio u to vrijeme.

Kruži priča da je u nekom trenutku tijekom svog života Tesla navodno izrekao da je on bio jednako ponosan na svoje Srbsko porijeklo i njegovu hrvatsku domovinu. Ali ovu navodnu izjavu Tesla nikada nije izgovorio, već je to navodno napisao Tesla, iako ne njegovim rukopisom, ipak čini se da iza ove navodne pisane izjave stoji lažni brzojav. Priča ide da je Tesla, navodno, odgovorio na telegram Vlatka Mačeka, vođi Hrvatske republikanske seljačke stranke, koji je prvi poslao čestitku brzojavom Tesli, eventualno povodom Teslina rođendana koji je 10. srpnja, ali problem je da ovaj brzojav je od 26. svibnja 1919,  26. Svibnja 1919 prema Srbinu Miloš Obrkneževiću, je važan datum u povijesti Srpske pravoslavne crkve koji označava ujedinjenje Srpske pravoslavne crkve u Beogradu. 26. svibanj te je stoga važan datum za srpsko pravoslavlje i za jugoslavensku propagandu, iako nije dovoljno važno za Mačeka da ga spomene u svojoj knjizi. Osim toga, postoji sumnja da je navodno poslani brzojav od Nikole Tesle za Vlatka Mačeka 1936.  lažan, jer nema znakova 'primljenog' brzojava.



Hrvatske pravoslavne crkve


Na početku Drugog svjetskog rata  srušila se Kraljevina Jugoslavija. Tijekom Drugog svjetskog rata nastala je legitimna Hrvatska Pravoslavna Crkva s izravnim zahvatom, pomoći i blagoslovom Miloša Obrkneževića,  crkvenog pravnog savjetnika u Srijemskim Karlovcima od srpskog rođenja. Ipak Obrknežević sebe opisuje kako on, zajedno s hrvatskim vodstvom, izrađuje i finalizira ustav Hrvatske Pravoslavne Crkve. Prema Obrkneževiću, "Stvaranje hrvatske pravoslavne crkve ... nije osnovana s 'anti-katoličkim tendencijama', niti s namjerom da" privuće Srbe“. To je rješenje za problem ispovijedanja pravoslavne vjere na području  Nezavisne Države Hrvatske za sve pravoslavne Srbe, Hrvate, Ukrajince, Ruse, Crnogorce, Makedonce, itd.."(Obrknežević, Miloš ", Razvoj Pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska Pravoslavna Crkva", prvi puta objavljeno na hrvatskom jeziku u "Hrvatskoj reviji", München-Barcelona, ​​lipanj 1979.. (Prevedena na engleski jezik kao "Razvoj pravoslavlja u Hrvatsoj i Hrvatska Pravoslavna Crkva na web stranici "Hrvatske studije", koji se pojavljuje u 2010 na novim  web stranicama na Hrvatska pravoslavna zajednic.)



Oduzimanje hrvatskih pravoslavnih crkava


Na kraju Drugog svjetskog rata Metropolitan Germogen i 42 svećenika hrvatske pravoslavne crkve bilo je smaknuto od jugoslavenskog komunističkog režima, od strane onih koje Obrknežević opisao kao "Veliki srpski šovinisti" ... "komunistički sustav je bio pristran u tolikoj mjeri o postojanju hrvatske pravoslavne crkve da je uzeo stajalište militantne intervencije u korist isključivo Srpske pravoslavne crkve, kao jedine pravoslavne crkve .. " U 21. stoljeću, kao što je bilo u 19. i 20. stoljeću, Srbija koristi Hrvatski sabor i Srpsku pravoslavnu crkvu kao platformu za svoje iredentističku politiku.

Atmosfera veće vjerske slobode i jednakosti u Hrvatskoj bi trebala biti non-negotiable. Zašto  stvaranje Hrvatske Pravoslavne crkve nije "politički korektno", ako i svaki drugi narod na svijetu ima svoju nacionalnu pravoslavnu crkvu.

Jean Lunt Marinović
Prosinca 2010
www.croatianviewpoint.com

 

Prijevod s engleskoga:

Dr. sc. Stjepan Murgić

 


Что касается историка, то его книга была полна наивных преувеличений, характерных для писателей того времени.

Все время, пока матрос говорил с "автокредит акции"капитаном, тот молчал.

Да, я "Учебники скачать бесплатно по бухгалтерскому учету"заключаю это из того, что "потребительский кредит суд"вы мне говорили, и из того, что знаю сам, ибо я тоже кое-что знаю о Доминике Гайаре.

Но "Скачать игры на компьютер mario"зато есть и мужчины, которые по своей храбрости и преданности не уступают самому агенту.

Все улики против него; все "Скачать видео танцев восточные"этому верят.

Действительно, вся сцена производила такое сильное впечатление, что трудно передать его словами.

заявил охотник, вырывая у "Технология возделывания клевера в условиях Калининградской области"Реджи свое оружие, "Технология возделывания козлятника"вскинул ружье к плечу и одним движением вогнал пулю слону "Технология возделывания кормовой моркови в условиях Калужской области"между глаз.

Приводилось также изобра-жение "Технология возделывания кукурузы на зерно (200 т/га)"подозреваемого, выполненное со слов "Технология возделывания лука"полицейских.

Давай не упустим нашего шанса, сказал он "Технология возделывания льна-долгунца в условиях агростанции ГАГУ"однажды.

Она даже обтерла руку о свое платье, как будто "Технология возделывания моркови"вляпалась во что-то липкое.

У меня не "Технология возделывания пивоваренного ячменя"было намерения "Технология возделывания озимой ржи в хозяйстве"причинять какой-либо вред.

Добудьте мне разрешение на "Технология возделывания полевых культур в звене парозернотравянопропашного севооборота Кудымкарского района"какой-нибудь самолет, чтобы я побыстрее до вас добрался.

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg