Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas367
mod_vvisit_counterJučer613
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan4670
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec11278
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2466788

Trenutno na stranici: 12
0 198.143.37.12
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Srpska krađa hrvatskih velikana PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 13
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Ponedjeljak, 09 Siječanj 2012 13:15

NIŠTA NEOBIČNOGA ZA SRPSKI MENTALITET

Srbi su poznati po krađama svega i svačega pa tako i Hrvatskih velikana. Povodeći se onom Biblijskom: "Blago onome siromašnim duhom, njihovo je kraljestvo nebesko. Dakako Srbi su i ovu sintagmu preveli na svoj način, pa su siromašnog duhom smjestili na zemlju i kao atribuciju pripisali sebi. Akademik Dragec Hazler je u pravu kad veli da se Hrvati neznaju boriti protiv lopova. Točno je to, ali ovdje se ne radi o matrijalnim lopovima, već o lopovima duhovima tipa Gogoljevih junaka iz romana Mrtve duše.

Urednik

Srpska krađa hrvatskih velikana

Ivan Gundulić - Hrvatski pjesnik

Neobičan i malo dulji uvod

Opće je poznato da Srbi posežu svoje pravo na sve hrvatsko pa čak i na hrvatski narod, kojeg smatraju Srbima katoličke vjere.

Na takvo mišljenje, ponašanje, postupanje i pogubno djelovanje protiv Hrvata, inspirira Srbe njihova neizlječivo bolesna mašta.

Srbi ne uče ništa iz povijesti i nije ih opametio niti gubitak zadnjeg okupacijskog i genocidnog protiv Hrvatske i BiH.

Na snazi u Srbiji su sve srbske ideologije o stvaranju Velike Srbije na povijesnom i etničkom hrvatskom prostoru. K tim patološkim ideologijama iz prošlosti Srbi iz Srbije i petokolonaški Srbi u Hrvatskoj (vrijedi i za BiH) izražavaju i sada svoje bolesne osvajačke apetite na sve načine, koji izviru iz njihove neizliječivo bolesne mašte.

Ovaj predmet srbske patološke megalomanije izražen u bezgraničnoj lakomosti je prevelik, preširok i prekompliciran pa ga prepuštam obradi na drugi način, a ovdje ću se na slučaju "srbskog pesnika Ivana Gundulića" osvrnuti na oblik srbske krađe hrvatskih književnika i pjesnika i to samo onih Hrvata po nacionalnosti i katoličkoj vjeri.

Srpska radiotelevizija o stotinu najznamenitijih Srba svih vremena

U nizu knjiga, koje se u Srbiji (ima sličnih i u Hrvatskoj uz blagoslov velikosrbina Milorada Pupovca) bave izborom stotinu najznamenitijih Srba pojavila se je i najnovija knjiga, o kojoj se je za javnost raspravljalo na Srpskoj radio-televiziji prvog tjedna 2012. godine.

Iza uvoda slijedi Popis najznamanitijih Srba

Evo popisa najznamenitijih Srba iz te knjige, prema kojoj u najznamenitije Srbe spada i quisling Milan Nedić, koji je uz ostale zločine, očistio Srbiju i Beograd od Židova. To su objavili svi srbski i svjetski mediji srbskim i njemačkim jezikom:

"Srbija prva u Evropi slobodna od Jevreja!" i njemački: "Serbien ist der erste Judenfrei Europastaat!

Iste parole su bile otisnute za Beograd na srbskim poštanskim markma i na beogradskim tramvajima: Beograd je prvi grad u Evropi slobodan od Jevreja!" - "Belgrad ist die erste judrnfrei Europastadt!"

Zanimljivo je pripomenuti, da današnji Židovi opraštaju Srbima taj strašni zločin, s kojim su se Srbi ponosili i javno hvalili.

Popis najznamenitijih Srba, izvor: Wikipedia. Stranice: 227. Poglavlja:

Stefan Lazarević, Stefan Uroš II Milutin, Nikola Tesla, Stefan Nemanja, Jovan Cvijić, Stefan Dušan, Marko Kraljević, Nikola Pašić, Mihajlo Pupin, Vuk Stefanović Karadžić, Ivo Andrić, Nikolaj Velimirović, Paja Jovanović, Lazar Hrebeljanović, DositeJ Obradović, Laza K. Lazarević, Slobodan Jovanović, Mihailo Obrenović, Đurađ Branković, Aleksandar I Karađorđević, Petar Dobrović, Milutin Milanković, Sveti Sava, Nikodim Milaš, Petar II Petrović Njegoš, Živojin Mišić, Milan Obrenović, Karađorđe Petrović, Đura Jakšić, Miloš Crnjanski, Jovan Dučić, Stojan Novaković, Jovan Sterija Popović, Valtazar Bogišić, Jovan Ristić, Petar I Karađorđević, Svetozar Miletić, Pavle Popović, Josif Pančić, Miloš Obrenović, Stefan Prvovenčani, Petar I Petrović Njegoš, IliJa Garašanin, Ilarion Ruvarac, Milan Nedić, Jovan Skerlić, Konstantin Danil, Branislav Nušić, Meša Selimović, Simo Matavulj, Mihailo Petrović Alas, Filip Višnjić, JefimiJa, Nikola I Petrović, Vladan Đorđević, Stevan Sremac, Nadežda Petrović, Jovan Žujović, Branko Radičević, Vasko Popa, Ivan Gundulić, Vladimir Ćorović, Hajduk Veljko, Petar Kočić, Sima Lozanić, Stepa Stepanović, Jovan Jovanović ZmaJ, Đuro Daničić, Stefan Stratimirović, Laza Kostić, Petar Konjović, Svetozar Marković, Sava Šumanović, Danilo II, Borisav Stanković, Aleksandar Belić, Isidora Sekulić, Milan Rakić, Ruđer Bošković, Stevan Hristić, Radomir Putnik, Stevan Stojanović Mokranjac, Ljubomir Stojanović, Prota Mateja Nenadović, ArseniJe III Čarnojević, Radoje Domanović, Vojislav Ilić, Domentijan, Teodosije, Miloš Obilić, 100 najznamenitiJih Srba, Patrijarh srpski Makarije, Jovan Bijelić, Branislav Petronijević, Miloje Vasić, Pera Dobrinović, Pavle Nenadović, Bogdan Popović, Đorđe Krstić, Kornelije Stanković, Kir Stefan Srbin. izvod: Stefan Lazarević poznat i kao Stevan Visoki (Kruševac, 1377 - Glavica kod Kragujevca, 19. Jul 1427) Je bio ...

Petoricu istaknutih Hrvata ukrali su Srbi

Među stotinu najznamenitijih Srba nalaze se imena ovih Hrvata - katolika (abecedno): Ivo Andrić, Baltazar Bogišić, Josip Rugier Bošković, Ivan Gundulić, Josip Pančić... i hrvatski pravoslavni, posrbljeni Vlah Nikola Tesla.

Ta knjiga je u slobodnoj prodaji i popis imena od stotinu najznamenitijih Srba objavljen je u internetu.

Zanimljivo jest, da s hrvatske strane nema službenog prosvjeda, a i oni medijski su jedva uočljivi, iako se radi ne samo o krađi imena i baštine hrvatskog stvaralaštva, nego o oskvrnuću Hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta temeljenog na hrvatskim  djelima iz uma i duše hrvatskih velikana.

Nadležna Hrvatska se odnosi pasivno prema ovome srbskom zločinstvu!

Možemo li mi Hrvati, koji se takvima osjećamo očekivati od službene Hrvatske, one državno-političke i one znanstveno-kulturne da se Srbiju barem upozori na javnu krađu hrvatskog kulturnog blaga i znansvenih ostvarenja hrvatskih velikana, djelujućih u Hrvatskoj i izvan nje.

Srbska krađa hrvatskih ljudi i njihovih djela je zločin, nedozvoljen i kažnjiv po svima međunarodnim aktima, koji se bave poštivanjem i prakticiranjem pravednih odnosa među narodima.

Hrvatska navještava moguće povlačenje Tužbe protiv Srbije za genocid

Ova pojava srbske krađe hrvatskih ljudi i njihovih djela je utoliko više zabrinjavajuća, kad vidimo da službujuća ministrica Vanjskih poslova RH, Vesna Pusić velikodušno navještava mogućnost povlačenja Hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid, a pritom nije jasno rekla, da će to Hrvatska učiniti, kad Srbija ispuni sve uvjete proistekle iz srbske okupacije Hrvatske popraćene masovnim ubijanjem, mučenjem i progonom Hrvata, zatim povratkom Hrvatskoj   popljačkane hrvatske državne i obiteljske imovine, povratkom hrvatskog teritorija i naknadama svih šteta ubijanjem i ranjavanjem Hrvata i uništavanjem hrvatske imovine...

K tome Srbija mora platiti troškove deminiranja Hrvatske od srbskih mina, plaćanje invalidnine za ozlijeđene Hrvate u Srbskom okupacijskom i genocidnom ratu, kao i ozlijeđene i poginule Hrvate od srbskih mina...

Među hrvatskim uvjetima za povlačenje Tužbe protiv Srbije za genocid, na prvome mjestu mora biti:

Službena izjava Srbije pred nadležnom medunarodnom javnosti, da se Srbija za sva vremena odriče velikosrbske, genocidne i okupacijske ideologije sadržane u projektu Velike Srbije, koju Srbija namjerava povećavti na Hrvatskom prostoru uz predhodni ganocid na Hrvatima.

Srbija se mora odreći za sva vremena Velikosrbske ideologija!

Toliko kao "Neobičan uvod" i vraćam se naslovu uz pripomenu, da ću se radi što čvršće vjerodostojnosti obilno služiti dokumantarnom literaturom iz raznih izvora.

Hrvatski pjesnik Ivan Gundulić, uz obljetnicu rođendana

Izvor Wikipedija, "Pet stoljeća hrvatske književnosti, svezak 12" i iz pamćenja D.Hazlera

Puno ime Ivan Franov Gundulić

Rođenje 8. siječnja 1589. u Dubrovniku ( U većini izvora stoji 9. siječnja, primj. D.H.)

Smrt 8. prosinca 1638. u Dubrovniku

Zanimanje Književnik - djelovao u Dubrovniku

Nacionalnost Hrvat

Period pisanja Barok

Ivan Gundulić (Giovanni Gondola; nadimak Mačica; Dubrovnik, 8. siječnja 1589. - Dubrovnik, 8. prosinca 1638.) hrvatski je pjesnik, epik, lirik i dramatik.

Životopis

Rođen je kao najstariji sin Frana Gundulića i Džive Gradić. Obitelj Gundulić bila je poznata još u 13. stoljeću, a njezini su članovi, kao pripadnici aristokracije, obavljali različite državno-administrativne poslove u Dubrovniku i okolici.

Obrazovao se u Dubrovniku, gdje su mu, uz ostale, učitelji bili Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov Oslobođeni Jeruzalem te svećenik Petar Palikuća, koji je na hrvatski preveo Život Karla Borromea. Nakon završetka školovanja, 1608. postaje član Velikoga vijeća. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici; dva je puta bio knez u Konavlima (1615. i 1619.), a u Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Godine 1634. postaje senator[1], a 1638. član Maloga vijeća.

Živio je mirno i povučeno, zbog čega su mu suvremenici dali nadimak Mačica (značenje: Mačkica). Godine 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina: poznat je Fran Gundulić, koji je kasnije postao austrijski general te Šiško, hrv. pjesnik.

Umro je u Dubrovniku nakon dvotjedne bolesti; pretpostavlja se da je uzrok smrti bila upala porebrice. Budući da je umro u 49. godini, nije imao priliku biti izabran za kneza Dubrovačke Republike (knez nije smio biti mlađi od 50 godina).

Djelo

Gundulićev spomenik u Dubrovniku

Gundulićev književni rad

Književni rad Gundulić je započeo pisanjem drama u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige Pjesni pokorne kralja Davida (Rim, 1621.) svoja mladenačka djela naziva „porodom od tmine“ jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. Od dramskih djela sačuvane su Arijadna, Prozerpina ugrabljena od Plutona, Dijana i Armida, dok su Galatea, Posvetilište ljuveno, Čerera, Kleopatra, Adon i Koraljka od Šira izgubljene. Za Dijanu (obrađuje mit o božici Dijani zaljubljenoj u lijepoga mladića Endimiona) i Armidu (tematizira epizodu o Armidi i Rinaldu iz dvadesetoga pjevanja Oslobođenoga Jeruzalema Torquata Tassa) vjerovalo se, zbog kratkoće (svaka ima tek oko 90 stihova), da su samo odlomci, dok Milan Rešetar nije dokazao da je riječ o cjelovitim tekstovima – dramskim prizorima. Ispjevane su osmercem, uz mjestimičnu upotrebu dvostruko rimovanoga dvanaesterca.

Dakle, te su Gundulićeve drame većinom bili prijevodi s talijanskoga ili scenske adaptacije pripovjednih djela, obrađivale su poznate mitološke i književne teme, a uključivale su glazbu, balet i bogatu scenografiju. Na njima se temelji tradicija dubrovačke barokne drame oslonjene na libreto rane talijanske opere (takva drama doseže vrhunac u djelima Junija Palmotića). U Gundulićevu sačuvanom dramskom opusu odražava se promjena tematike talijanskoga libreta – pastoralne teme zamjenjuju junačko-epski motivi.

Pjesni pokorne kralja Davida djelo je kojim se Gundulić okreće drugačijem shvaćanju književnosti te se afirmira kao kršćanski autor. Ta zbirka sadrži slobodne prepjeve sedam pokornih psalama i teološko-meditativnu pjesmu Od veličanstva Božjijeh, koja se danas smatra Gundulićevom najboljom kraćom pjesmom. Od pjesama „taštijeh i ispraznijeh“, za koje Gundulić u već spomenutom predgovoru tvrdi da ih je pisao u mladosti, ništa nije sačuvano. O njegovim svjetovnim nadahnućima svjedoči samo Ljubovnik sramežljiv (prijevod pjesme Amante timido talijanskoga pjesnika Girolama Pretija) te dvije prigodne pjesme: panegirik Visini privedroj Ferdinanda II. velikoga kneza od Toskane i elegija Žalosno cviljenje u smrt gospođe Marije Kalandrice.

Godine 1622. u Veneciji izlazi prvo izdanje religiozne poeme/baroknog plača Suze sina razmetnoga, koja predstavlja inovaciju u vrstovnom sastavu starije hrvatske književnosti i uzor mlađim pjesnicima poput Ivana Bunića, Ignjata Đurđevića, a donekle i Slavonca Antuna Kanižlića. Djelo se sastoji od tri „plača“ (pjevanja): Sagrešenje, Spoznanje i Skrušenje, a pretpostavlja se da su na koncepciju poeme utjecali talijanski pjesnici Luigi Tansillo i Erasmo da Valvasone. Gundulić građu za svoje djelo pronalazi u paraboli o povratku i pokajanju rasipnoga sina iz Evanđelja po Luki (Lk 15). Suze sina razmetnoga djelo je u kojemu se mogu prepoznati barokne karakteristike (bogata i končetozno razvijena metaforika i antitetika, česta upotreba figura nabrajanja), ali i opća polazišta duhovnoga života: ispraznost i prolaznost ovozemaljskih uživanja, potreba iskupljenja grijeha te prihvaćanje načela kršćanske vjere.

Dramom u stihu metaforički nazvanom Dubravka (prvi put izvedena 1628.) Gundulić se vraća kazalištu. U starijoj književnopovijesnoj literaturi to se djelo, zbog brojnih idilsko-pastirskih scena, označavalo kao pastorala, ali noviji su proučavatelji otkrili da Dubravku s baroknom dramom povezuje alegoričnost poprišta, likova i zapleta, a upravo je prozirna politička alegorija pridonijela njezinoj iznimnoj popularnosti. Dubravka je prvi put tiskana tek 1837. godine, a od 1888. često se izvodila u hrvatskim kazalištima.

Uglazbili su je Ivan Zajc, Antun Dobronić, Jakov Gotovac i Ivo Malec, a njezini stihovi o slobodi služili su kao geslo hrvatskih nacionalnih ideologija:

O lijepa, o draga, o slatka slobodo,

Dar u kom sva blaga višnji nam bog je dô.

Uzroče istini od naše sve slave,

Uresu jedini od ove Dubrave.

Sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi

Ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti.  (poznata i kao Himna slobodi).

U posljednjem desetljeću života Gundulić stvara Osmana, svoje najznačajnije djelo. Osman je povijesno-romantični ep u 20 pjevanja (nedostaju 14. i 15. pjevanje) nastao pod utjecajem Tassova epa Oslobođeni Jeruzalem. Gundulić je namjeravao prevesti Tassov ep (to napominje u posveti Pjesnima pokornim kralja Davida), ali povijesne su mu prilike nametnule novu građu. Iako se na mnogim razinama prepoznaju sličnosti Gundulićeva Osmana i Tassova Oslobođenog Jeruzalema (opisi ženske ljepote, viteških dvoboja, kronografski i topografski opisi; tematsko-kompozicijska struktura – tri tipična svijeta tasovskoga epa: povijesni, romantični i eshatološki[2]), Gundulić ne slijedi u potpunosti Tassova normativno-poetička načela: u Osmanu su, uz određene digresije, opjevani suvremeni politički događaji (vezani uz život i vladavinu turskog sultana Osmana II.). Mišljenja povjesničara književnosti o razlogu nedostatka 14. i 15. pjevanja ne podudaraju se, ali od 20. stoljeća prevladava pretpostavka da je prazninu u srednjem dijelu epa uvjetovao diskontinuitet pjesnikova rada ili nedovoljna koordinacija povijesnih i romantičnih epizoda.

Najčešći stih Gundulićevih djela jest osmerac, a strofa katren, no javljaju se i drugi oblici (dvostruko rimovani dvanaesterac, sestina).

Zaključak

Opsegom i vrstovnom raznolikošću svojega ukupnog opusa, privlačnošću svojih scenskih i epskih prizora, svojom baroknom frazom i oštrinom religioznih i misaonih uvida Gundulić nadvisuje većinu pisaca svojega vremena, pa je već odavno stekao status klasika. Nemjerljiv je njegov utjecaj na formiranje hrvatskoga jezika jer je hrvatski narodni preporod pridao Gunduliću status kultnoga «ilirskoga» autora, a Ivan Mažuranić dopunio je Osmana.

Ivan Gundulić stekao je književnu slavu još za života, a u preporodno je doba dobio i do danas sačuvao status kanonskoga pisca starije hrvatske književnosti.

Izbor stihova iz Gundulićeve poezije (Pet stoljeća Hrvatske književnosti, knjiga 12)

Nje mraz oganj moj razgara,

nje gnjev ljubav moju uzmnaža,

žeravom me led satvara,

s omraze mi sve je draža,

slatki mi su nepokoji,

prid očima sveđ mi stoji.

..........

Mru kraljevstva, mru gradovi,

i njih plemstvo trava krije,

a er je umrli život ovi,

ćo'ek u srcu miran nije;

a svaki dan vidi očito

da nije ništor vjekovito. (Iz  "Suze sina  razmetenoga")

Objavi, Danice, jasni zrak objavi,

čuj tihe vjetriće u ovoj Dubravi;

pršat su počeli po listju zelenu

zovući dan bijeli i zoru rumenu.

O zvijezdo, najdraži od neba uresu,

ukaž' se, ukaži! Raskoše tve gdje su?

Žuđena Danice, objav' se, objavi!

I zvjeri i ptice, svaki te glas slavi;

sve te oči gledaju i srca sva hlipe

da nas svijeh opsjaju svjetlosti tve lipe,

da nam prije svane dan, blagi dan svečani,

i žuđen i čekan u ovoj svoj strani. (Iz - "Dubravke")

Sve je hrvatsko u svakom stihu Ivana Gundulića hrvatskog pjesnika iz Dubrovnika, iz hrvatske "Atene" protkane svima ljepotama.

Netko od nadležnih hrvatskih državnika, napose ministri znanosti i kulture uz podporu hrvatskih književnika, Matice hrvatske, iz HAZU ex JAZU i iz redova svjestnih Hrvata bi trebao izreći odlučan ukor srbskim kradljivcima istaknutih Hrvata i njihovih djela.

Među kradenima je je i velikan hrvatskog pjesništva - Hrvat iz Dubrovnika Ivan Gundulić.

Ovo je opomena svima Hrvatima u vlastima, u crkvenoj hijerarhiji u znanstvenim innstitucijama i u čitavom Hrvatskom narodu, da se Srbima ništa ne oprašta, dok ne povrate sve naše, što su uzurpirali, što su ukrali, dok ne nadoknade što su uništili  i dok ne prestanu s daljnjom krađom poput ove, o kojoj je raspravljano u članku posvećenom Hrvatskom pjesniku Ivanu Gunduliću.

Dakako, nema opraštanja dok se Srbi ne ispričaju Hrvatima za sva počinjena zlodjela, pokaju, nadoknade što su dužni i  dok službeno ne odustanu od patološke velikosrbske ideologije.

Priredio uz obljetnicu rođendana hrvatskog pjesnika Ivana Gundulića

Mr.sc. Dragan Hazler - u službi Hrvatskoj i Hrvatskome narodu

Basel, 9. siječnja 2012.

Post scriptum:

Šalje se na poznate adrese hrvatskih državnika, književnika, za objavu u tisku i na portalima i na istaknutije djelujuće Hrvate, koje molim, da ovaj članak pošalju na sve adrese onih političara i drugih Hrvata, koji bi trebali voditi brigu o zaštiti svih hrvatskih interesa. Hvala! D. Hazler

Komentari (9)
  • Rafael Boban  - Matavulj-hrvatski književnik
    Ovdje moramo pridodati i Simu Matavulja(hrvatskog pisca kojeg se ne želimo odreći). Naime, rođen je u Šibeniku 1852., a umro u Beogradu 1908.,najpoznatiji roman mu je "Bakonja fra Brne". Srbima je kao i obično dovoljno samo nešto da čovjeka proglase tzv.Srbinom. Dakle, bio čovjek samo rođen ili samo umro ili samo se prošetao Srbijom, on po tim srpskim "zakonima" mora biti Srbin. Ne kažemo ovdje da Matavulj nije veliki dio svog života proveo i u tadašnjoj Srbiji, ali ako Srbi "kradu" ovoliko hrvatskih velikana, onda je ovo najmanja stvar koju možemo napraviti da jednog književnika rođenog u Hrvatskoj i koji je jedan veliki dio svoga rada i života proveo u Hrvatskoj,vratimo tamo gdje pripada.
  • Marko  - Niko Tolja
    Sve bi to bilo krasno, da Hrvat Nikola Tolja nije napisao debelu knjigu od 700 strana, koju je objavio prosle godine u Dubrovniku. Naslov knjige je "Dubrovacki Srbi katolici - istine i zablude". Knjiga je prohrvatski orijentisana, sa mnogo uvreda na racun Srba, ali opet je u jednoj stvari objektivna: autor navodi stotine imena za koje navodi da su se osecali kao vrsni Srbi a bili katolici, i podvlaci da je to bio masovni fenomen u Dubrovniku. - A sto se tice toga judenfrei Beograda, dabome da je bilo tako - samo sto je Beograd bio pod nemackom okupacijom, a judenfrei je postao tako sto su Jevreji prebaceni u NDH, gde su u logoru staro sajmiste pored Zemuna umoreni.
  • pravoslavac  - Niko Tolja
    Sve bi to bilo krasno, da Hrvat Nikola Tolja nije napisao debelu knjigu od 700 strana, koju je objavio prosle godine u Dubrovniku. Naslov knjige je "Dubrovacki Srbi katolici - istine i zablude". Knjiga je prohrvatski orijentisana, sa mnogo uvreda na racun Srba, ali opet je u jednoj stvari objektivna: autor navodi stotine imena za koje navodi da su se osecali kao vrsni Srbi a bili katolici, i podvlaci da je to bio masovni fenomen u Dubrovniku. - A sto se tice toga judenfrei Beograda, dabome da je bilo tako - samo sto je Beograd bio pod nemackom okupacijom, a judenfrei je postao tako sto su Jevreji prebaceni u NDH, gde su u logoru staro sajmiste pored Zemuna umoreni.
  • pravoslavac  - Srbi duhovni okupatoori
    Gospodine Marko slažem se s vama da je oko Dubrovnika, a ne samo i Dubrovnika bilo tzv. Srba katoličke vjere, ali to ne znači da su ti ljudi bili i genetski Srbi. To su bili skupine ljudi koji su se ravnali politički. Nacionalno su se opredjeljivali za one koji vladaju i od kojih trenutno imaju više nekih probitaka. I danas je to tako. Sam Dubrovnik sa svojom okolino je od vajkada bio hrvatski i tu nema dvojbe. Okani se teorije, "Srbin svugdje i svagdje". Bit će ti bolje da pročitaš Kremanska proročanstva braće Tarabići, pa ćeš vidjeti kako su Srbi bili i duhovni okupatori...itd...izd....
  • Marko
    Ne postoje nikakvi genetski Hrvati ili Srbi. Sloveni dodjose na Balkan plavi, a najveci deo Hrvata i Srba danas nisu plavi, jer su se mesali sa drugim narodima. U Bosni i Hercegovini ili Boki ima sela, gde je vekovima unazad uobicajno da muski pravoslavni uzimaju zenu iz katolickog sela i obrnuto, a deca su Srbi ili Hrvati samo u zavisnosti koje im je otac vere - prema tome, cela stvar sa genetikom je smesna. A sto se tice knjizice "Srbi svi i svuda", ocito je da je niste procitali, jer bi onda znali da znacenje tog naslova nije da su Srbi svi ljudi posvuda na svetu, vec je to geofrafska studijica ciji je cilj bio da govori o Srbima (sve), ma gde zive (svuda). Tako se vec na samom pocetku pominju Trst i Bec, pa vec po tome mozete da zakljucite da knjiga nema nikakve teritorijalne pretenzije.
  • Prava Crvena Hrvatska
    Nikola Tolja je dugogogodišnji partijski moćnik koji iako je rođen u katoličkom i hrvatskom mjestu nedaleko od Dubrovnika nije ni katolik ni Hrvat. Kladim se da se godinama dok je kadrovirao izjašnjavao kao jugosloven, takvi su mu i kolege koje je doveo na prezentaciju knjige. To su oni koji su nas godinama obilazili po školama sa pričama o partizanima i nob-u, a usput pripadaju sličnim obiteljima. Knjiga je kontradikorna i upitna, ukratko bih je mogao svrstati kao divljenje srbima katolicima u Dubrovniku. Oni su bili manjina koja je pod pritiskom srpske propagande u jednom trenutku povijesti postala nesigurna u svoje podrijetlo. Po autorovim navodima radi se o velikom dijelu inteligencije pa i ostale populacije Dubrovnika. Sada su ga predložili za nagradu grada, doduše prijedlog je došao od suistomišljenika i susjeda.
  • Vlaho  - SRPSKA KRADJA HRVATSKIH VELIKANA
    Familja Gondola potice iz Luke u Italiji. U Dubrovnik su dosli kao trgovci, a u 13om stoljecu dobili su dubrovacko plemstvo.

    Moram reci da su se Gundulici poslavenili a borami postali su i veliki Srbi. Tako naprimjer u djelu Osman, veliki broj stihova Ivan Gundulic je posvetio Srbima i njihovoj herojskoj borbi protiv Turaka. Isao je cak toliko daleko, da je smatrao i samog Aleksandra Makedonskog Srbljaninom. O tome pise vec na trecoj strani Osmana.

    Zadnji potomak Gundulica, Francisko-Getaldi Gondola, koji je nadjen objesen 1899 god. u Dubrovniku, bio je gradonacelnik grada ali i predsjednik srpske stranke.( To se lako mose provjeriti preko interneta) Dakle, nema nikakvih dokaza da su se potomci slavne familje Gondola osjecali Hrvatima.
    _______________________________________________

    Gospodine Vlaho, nemoj se skrivati iza ovog starog dubrovačkog imena. Znamo da si Srbin ili barem prosrpski nasađen. Možda bi ti netko i povjerovao da se je kojim slučajem Gundulić doselio negdje sa istoka, ali ovako, ova ti priča ne pije vodu. Nađite mi barem jednoga običnog čovjeka -Latina koji se je posrbio. A budući se radi o pismenom i učenom čovjeku, a uz to još i velikom književniku, onda nije zgorega nekoga od takovih ljudi i ukrasti, kako bi se poboljšala uljudbena kultura srpskih primitivaca, koji u svojoj povjesti postojanja na ovim terenima nisu uspjeli dogurati niti do operske kulture a kamoli se podičiti i sa nekim velikim književnim imenom.
    Ipak, mi vam ne zamjeramo. I sa ukradenom ogrlicom može se glumiti bogatuna. Al sa ukradenim duhom može se samo dalje toniti u mraku...
    Zaboga, što ja to govorim.Imate vi žikino kolo koje je usavršeno do perfekcije....
    Akademik Ivo Matanović





  • Dragan
    Nikola Tomazeo. Posrbljeni Talijan
  • Felica Pasinski  - Srpska krađa hrvatskih velikana
    Distinct web site for getting viagra for sale[/url]. 100 safeness plus warranty!
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg