Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas561
mod_vvisit_counterJučer613
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan4864
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec11472
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2466982

Trenutno na stranici: 6
0 198.143.37.7
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
BESKRAJNE VIZIJE DOBROSTIVO IVE MATANOVIĆA-prilog Ivinoj knjigi knjigi PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 3
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Petak, 27 Siječanj 2012 11:04

BESKRAJNE VIZIJE DOBROSTIVOG IVE MATANOVIĆA- Prilog Ivinoj knjigi

U vrijeme kad na starim, prastarim, ali još uvijek čvrstim vratima čovječanstva i čovječnosti, uporno grebu gladni i pobješnjeli vuci, postoje od Boga dani čovjek i kraj, koji su za njih oduvijek bili i zauvijek ostali nedostupni.

Ivo Matanović i Hrvatska.

Bolje bi bilo, zapravo, reći da se radi o neosvojivom i neuništivom duhu Ive Matanovića i njegove domovine. Jer, on je zaista to: duh. Sve je duhovno u onome što ga čini i što on čini. Dobri duh hrvatstva.

Vječni duh hrvatski i Hrvatske.

Držeći u rukama rukopis ove njegove knjige, i pozorno ga čitajući nisam se mogao izmaći tome dojmu. Nisam mogao, a nisam ni htio. S užitkom sam ga prihvaćao, krećući se od stranice do stranice, ove na hrvatski način pruduhovljene uljudbene enciklopedije.

Učin mu je posvemašnji, širok, ne rijetko nedokučiv za obično ljudsko oko. Dok se s njim tako uspinjemo uz jednu, prečesto, strmu planinu hrvatskog bića, on se već zna naći za drugom gorom, u nalazu rješenja, prikladnih rješenja, koja donose boljitak našoj opstojnosti. Istodobno, ostavljajući nama, običnim smrtnicima, nadu da ćemo i sami sve to s vremenom spoznati

Zna Ivo Matanović, ne bojte se, uvijek i do srži, što je to komunizam, odakle jugoslavenstvo, zašto se dogodio Bleiburg, kuda smjeraju Srbi, tko su pljačkaši hrvatskog gospodarstva, a poznat mu je i put, onaj pravi put, kako izaći iz te pogubne more. Lijek koji nam beuzvjetno nudi, jednostavan je i spasonosan. Ime mu je: Hrvatska. Ne bilo kakva Hrvatska, nego ona velika i čista, dugovječna, a mlada kao rana proljetna rosa.

(2)

Do krajnosti ozbiljan, iako ga, ponekad, možemo susresti kako ispod oka blago namiguje, pokušavajući nam reći:

"Jest, pred nama je težak put. Na sve strane su strašila i ugroze, obijesni vranci zla i nevolje. Ali, sve je to za nas mačji kašalj. Mi smo nepobjedivi!"

Hrvati, hrvatstvo, Hrvatska, za njega su jedno tijelo, jedna duša.

Neupitno.

Tako i nikako drugčije. Bez obzira na životne javke i čuke s kojih neprestance vrebaju zavidni zlopoglednici Hrvata, oguglali protivnici Hrvatske, zakleti neprijatelji Hrvatstva.

Pa što onda, reći će bez uvijanja Ivo Matanović.

Čitajući raspre i osvrte posložene u ovoj knjizi, nisam ni malo bio iznenađen kad bih hodajući hrvatskim šumama iznenada nabasao na bana Josipa Jelačića. Ili kad bih izlazaći iz njih i spuštajući se prema hrvatskim pašnjacima naletio na stare Hrvate, dok prte prema Jadranu.

Hrvatska prošlost i hrvatska sadašanjost, dakako i hrvatska budućnost, stapaju se trajno u jedno, skoro pa bez početka i kraja. Božansko.

Na korak, dva, evo nas s "Pavelićem u partizanima". Za Ivu Matanovića sve je moguće i dostupno. Sve, osim izdaje. Jer, izdaje hrvatstva kod pravih Hrvata nikada nema, ne može i ne smije biti.

(3)

Pa, kad smo već kod "Pavelića u partizanima" pogledajmo kako on vješto i lukavo plete tu svoju mrežu:

"Ante Pavelić, od oca Ante, rođen 1922. g. u Sisku. Otac mu se
doselio iz okolice Gospića. Ante sin, kasnije u partizanima promijenio ime u Jovo, a prezime u Pavlaković. Poslije 1945. g. ponovno mijenja ime Jovo u Ivo i vraća prezime Pavelić. Po njegovu vlastitu priznanju sve je to radio po nalogu partije i drugova iz štaba Banijskog odreda Đure Kladarina, Srbina koji potječe iz sela Borojevića u općini Hrvatska Kostajnica. Imena je morao mijenjati, sam o tome priča, samo zato jer je Hrvat i to još s ozloglašenim prezimenom i imenom kojeg nosi i Poglavnik dr. Ante Pavelić. Nisam više mogao trpjeti, pa sam se malo izletio, rekavši mu: Možda bi bilo bolje da si izgubio glavu kao Ante Pavelić, tada bi se bar proslavio među mrtvima, a da si kojim slučajem poginuo kao Jovo, onda danas za tebe nitko ne bi znao.
"

Sočno i kristalno jasno. Udžbenički. Antologijski.

Imao sam i sam priliku susresti jednog takvog Pavelića, koji je postao visoki jugo-komunistički funkcionar kao – Ivan Buković. Tvorac združene sjetve, red pšenice, red kukuruza. Vrag na kraju sa sobom odnio i njega i njegovu združenu sjetvu.

"Plaču

šume za šumarima,
Plaču
šumari za šumama
."

Bilo je i bit će to tako sve dok tamo neki Simo Dubajić u našoj hrvatskoj domovini suče svoje olinjale smrdljive brke.

(4)


Ipak, vjerujmo Ivi Matanoviću: ne zadugo!

Oko mu je sokolovo, a um svedokučiv.

U osvrtu "Komunistička srbočetnička okupacija bila je okrutnija od talijanske!" on će, ne dvoumeći se nimalo, bezpogovorno ustvrditi:

"Ni sada kao ni ranijih godina nisu se precizno izrazili koga
su to oni u Zadru 1944. g. oslobađali? Da li Hrvate Zadrane od Hrvata Zadranina? Ili pak preostali dio talijanskih civila, starčadi i djece, jer se veći dio talijanskih civila povukao još 1943. godine, kada je talijanski fašizam ustvari i kapitulirao. Nije taj dan (31. 10. 1944.) u Zadru bilo ni Nijemaca, jer su se i oni, deset dana prije, povukli iz Zadra prema Pagu i Karlobagu
."

Simo, Simo, vrijeme ti je. Vrati se već jednom svojoj kući. Bit će to dobro za nas, ali i za tebe.

Odmah do komunista, držeći se jedni drugih ruku pod ruku, raširili se po svemu hrvatskom: Jugoslaveni. Samo malo dalje iz trave izviruju četničke kokarde. Ne promiče to Ivi Matanoviću, pa i onda kad se dogođaji odvijaju, donekle, recimo tako s obzirom na Badinterove međe, izvan kućnog mu praga.

Gotovo rugajući se on odnekud izvlači  "Oživjelu jugonostalgiju na tri hektara u subotičkom prigradskom naselju":

"Gabrića smo, prošavši granicu bez ikakvih formalnosti i
predočenja putovnice, zatekli u uredu, kojim dominira nemala Titova bista od bronce.



(5)

'Najveći čovjek kojega smo ikad imali' – reći će s vidljivom sjetom za svoga pokojnog kolegu, čije fotografije krase i druge uredske prostore u tiskari. ... Vidio sam što znači kad izgubiš domovinu, kada dođeš u bijeli svijet s kuferom i dva para gaća i čarapa, dvije majice i dvije košulje, i onim što je na tebi. Meni je dozlogrdio kapitalizam iako sam i sam bio kapitalist. Imao sam pune džepove para, i prazno srce. Ja sam bio u svome životu kao navijač na devet olimpijada, koje po pravilu traju po dva tjedna, a u kapitalizmu ona se produži na 365 dana – kaže Gabrić."

Dobro reče. Stvarno. Da ga njegov Tito nije otjerao u svijet s dva para (vjerojatno usranih) gaća, ne bi mogao parama napuniti džepove.

Ništa bez Tita. Tito poslije Tita. U nevrijeme obično propupaju Gabrići.

Eh, brate Ivo, dobro nas na njih podsjeti.

Shvatio sam Tvoj savjet: Budala je bilo, a i bit će ih. Bezopasnih, ali i onih zlih, posebno kad pušu u jugo-komunističke diple. Zato, braćo Hrvati oprez!

I tako redom. Stranica za stranicom. Komunizam, Jugoslavija, Bleiburški zločini, Nezavisna Država Hrvatska (iznad svega), hrvatski politički zatvorenici, Srbi, partizani, četnici, privatizacijska pljačka, branitelji ... Dobro poznato Ivi Matanoviću, a nama podastrto kao na tanjuru. Otvoreno. Dostojanstveno, pomalo pripovjedački, ali čvrsto i argumetirano, s jasnim ciljem.

Tuđe poštuj, svoje ne daj!

Bog i Hrvati!

Dr. Sc. Tomislav Dragun




Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg