Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas151
mod_vvisit_counterJučer705
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan856
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec7464
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2462974

Trenutno na stranici: 9
0 198.143.37.6
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Veliki tjedan ima za Hrvate vjerski i narodni slavljenički značaj! PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 1
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Srijeda, 04 Travanj 2012 07:27

Veliki tjedan ima za Hrvate vjerski i narodni slavljenički značaj!

Pripomena: Ovo je obnovljeni, dopunjeni i osuvremenjeni članak i valja ga objaviti za javnost u ovogodišnjem Velikom tjednu jer uz ostalo ukazuje na obnovu velikosrbskog četničkog fašizma i rehabilitaciju fašističkog vojvode Draže Mihailovića, koji je uz J.B. Tita najveći zločinac na prostoru po zlu stvorene Jugoslavije, napose protiv Hrvata i Bošnjaka u BiH i u Hrvatskoj. Slijedi dopunjeni članak pod istim naslovom:

10. Travnja je najveći dan novije hrvatske povijesti

Umjesto uvoda

Ne može šaka biednih komunističkih i srbskih bjesomučnika, izbrisati iz sviesti i poviesti hrvatske, Dan svih Hrvata i pobjede naših ustanika,

Deseti Travanj, Dan Nezavisne Države Hrvatske!

Svima Hrvaticama i Hrvatima u domovini i u Diaspori, napose pobjedonosnim Hrvatskim dragovoljcima te Hrvatskim braniteljicama i braniteljima, želim radost u sjećanju na najveći dan novije hrvatske povijesti 10. Travanj 1941!

Tragom povijesti, da bismo bolje shvatili značaj 10. Travanj 1941.

Srbski zločini protiv Hrvata ugrađeni su u sve srbske ideologije i srbsku politiku.

Svaka Hrvatica i Hrvat još živućeg pokoljenja upoznala je i osjetila srbske fašističke zločine, srbske komunističke zločine, srbske pravoslavne zločine i srbske nacionalističke zločine protiv hrvatskog naroda i njegove domovine - države Hrvatske.

Svaka Hrvatica i Hrvat, koji nisu zaboravili spomenute i druge srbske zločine i njihovu genocidnu, okupacijsku, silovateljsku, pljačkašku i vandalsku ideologiju i sprovedbu na Hrvatima i Hrvatskoj prije 10. Travnja 1941. i iza toga dana do našeg vremena pa i dan danas složit će se i potvrditi, da je

10. Travanj 1941. najveći dan novije hrvatske povijesti jer je taj dan uvod u ostvarenje slobodne, suverene i jedine pod Suncem nebeskim, naše države Hrvatske, koju su nakon svih povijesnih preturbacija, konačno - junački izvojevali i ostvarili Hrvatski dragovoljci i Hrvatski branitelji, potomci onih, koji su se spremni za Hrvatsku borili kao lavovi, a izginuli poput Grka u Termopilu. Neka im je vječna slava!

Čestiti i pravi Hrvati i Hrvatice vas nikada zaboraviti neće.

Iz 10. Travnja rođen je spas Hrvata i Hrvatske

Da nije bilo 10. Travnja, uspostave Nezavisne Države Hrvatske i hrabre hrvatske vojske domobrana i ustaša, pitanje je, da li bi danas još uopće bilo Hrvata i bilo kakove, osim možda nominalne Hrvatske - zemljopisnog pojma, ako i to?!

Nezavisna Država Hrvatska i njena hrabra vojska domobrani i ustaše spasili su Hrvatski narod od totalnog uništenja kroz srbski četnički fašizam i srbski boljševički komunizam.

Srbska vojska naoružana do zuba postaje fašistička i protuhrvatska

Dokumentarno je poznato, da je vrlo naoružana srbska vojska, nakon kapitulacije kraljevine Jugoslavije 1941. prešla masovno u fašističke četnike, a ovi su tim načinom postali najveći saveznici Hitlerovih Nijemaca i Mussolinijevih talijanskih fašista.

Svih troje međusobnih saveznika su bili hrvatski neprijatelji. Nijemci i Talijani su spletom raznih okolnosti pihvatili Nezavisnu Državu Hrvatsku, ali je nikada nisu smatrasli svojim pouzdanim saveznikom.

Srbi pak kao fašistički četnici, kao pravoslavni osvajači i kao boljševički crveni fašisti, zvani komunisti su se odkad im se za ime znade borili protiv Hrvatske, da bi na njenome tlu ostvarili svoju suludu Veliku Srbiju.

Najvažnije jest ovdje podsjetiti one Hrvate, koji su zaraženi komunističkom ideologijom protiv Nezavisne Države Hrvatske,  da je četnički fašizam Draže Mihailovića službeno proglasio takozvanu Moljevićevu doktrinu (1941), prema kojoj sve Hrvate katolike i muslimane treba poubijati i na njihovom prostoru stvoriti državu pod srbskom kraljevskom krunom. 

Srbi sprovode stoljećima sustavni genocid na Hrvatima

Čitajući iole bolju povijest srbskog odnosa prema Hrvatskoj, obično se kao početak srbskih pretenzija na Hrvatsku navodi dokument Načertenije od Ilije Garašanina iz polovice 19. stoljeća. Ne! To je zabluda, u kojoj je dominantan hrvatski zaborav.

Upravo suprotno. Odkad se znade za povijest srbske države i Srbske pravoslavne crkve Srbi vode okupacijske i svestrano uništavajuće ratove protiv Hrvatske.

Evo kao primjer samo četiri oblika srbskih ratova protiv Hrvatske

Kroz povijest ima golemi broj srbskih ratova protiv Hrvatske, ali je njihov spomen i opis za povijestne knjige, a ne za obseg jedne prigodne rasprave pa ću spomenuti samo četiri oblika.

Prvi: Car Dušan, zvani Silni je tijekom 14. stoljeća ratujući protiv Hrvatske, čak 19 puta obsjedao Dubrovnik, a došao je u svojim ratnim zvjerstvima čak do Korčule.

Drugi: Pećki patrijarh Srbske pravoslavne crkve  Makarije ratuje srbskim krstom i njime obilježava Srbsko pravoslavno carstvo (1567) ovako: Jadranom uzvodno do Trsta; od Trsta na Budim i dalje do Temišvara pa prema jugu preko Videma do Soluna sa srbskim pravom na Carigrad. Ovo je pohlepnija požuda za Velikom Srbijom na hrvatskom tlu i moru, nego Miloševićeva i Šešeljeva "Od Karlobaga preko Karlovca na Viroviticu..."

Treći: Srbi zajedno s Turcima ratuju protiv Hrvata i protiv Hrvatske oko 400 godina. Srbi kao Turski vojskovođe su bili najokrutniji. Primjer: Mehmed paša Sokolović, Predojević, Čengić...

Četvrti: Srbska pravoslavna crkva je "silom ili milom" prevela kroz pravoslavlje u Srbe većinu Hrvata u Turskoj Bosni. To isto je učinila s Vlasima u Hrvatskoj. Za ovo postoji pisana dokumentacija u brojnim knjigama, a napose razrađena i dokumentarno napisana u Povijesti Bosne i Hercegovine od Dominika Mandića. SPC je najstarija slika faüizma!!!

Hrvati zaboravljaju novija pa i najnovija srbska zločinstva

O srbskim zločinstvima fašističkih četnika Draže Mihailovića se u Hrvatskoj šuti, ali je ta ista Hrvatska uklonila u Slunju spomenobilježje hrvatskome vitezu Juri Francetiću, koji je uspješno ratujući protiv srbskih fašističkih četnika spašavao Bošnjake i Hrvate od četničkih pokolja. Probudi se Hrvatska i vrati u Slunj na njegovo mjesto spomenobilježje Juri Francetiću, simbolu i ponosu pobjedonosne hrvatske borbe protiv srbskog fašizma i srbskog komunizma.

Hrvati zaboravljaju čak  Memorandum SANU iako se ovaj usavršava!

Ima hrvatskih zaboravljivaca Memoraduma Srpske akademije nauka i umetnosti, iako je u njemu suvremeni poticaj srbskog genocida i svih ostalih zločinstava protiv Hrvata i protiv Hrvatske. Svjedoci smo da se Velikosrbski memorandum obnavlja i usavršava.

Inicijatori Memoranduma žive slobodno i nekažnjeno, iako su oni uz Miloševića i Mesićev generalštab najveći krivci za Srbski okupacijski i genocidni rat protiv Hrvatske i BiH od 1991-1995. godine

Memorandum pamtimo još mi stariji, ali u hrvatskim školama se ne uči ništa o nijednome srbskom zločinstvu pa niti o srbskom Memorandumu, iako su posljedice univerzalnih najstrašnijih srbskih zločinstava protiv Hrvatske (vrijedi i za BiH!) potaknute njime u svome intenzitetu.

Srbski genocidni rat protiv Hrvata još uvijek traje

Tko još danas u Hrvatskoj smatra, da srbski genocidni rat u Hrvatskoj još traje?! Svi smo postali slijepi i gluhi na ubitačne mine, koje su Srbi posijali po Hrvatskoj i od njih je u mirno doba poginulo preko 600 Hrvata svih starosnih dobi i izranjavano u raznim stupnjevima invaliditeta više od 1500 Hrvata. Domaće blago (ne volim izraz stoka) i divlje životinje ubijane od srbskih mina nitko niti ne spominje. Troškove deminiranja, koji će trajati do 2019. (?!) uz skromnu pomoć od nekih europskih država plaća Hrvatska iz poreza i kreditnih zaduživanja, umjesto da se prisili Srbiju na deminiranje Hrvatske ili plaćanje deminiranja.

Prema opće poznatome Hrvatska još nijednom nije ni diplomatski ni sudski prisilila Srbiju i Srbe na vađenje ili plaćanje njihovih mina, koje su posadili po Hrvatskoj.

Naprotiv, Hrvatske vlasti su amnestirale i abolirale srbske zločince, a obtužuju i sude najistaknutije Hrvatske branitelje radi smaknuća srbskih četnika u civilu.

Nije li užas već i sama pomisao, da Srbija odlikuje i oficirski unaprjeđuje srbske vojnike i oficire (molim, ne častnike!) koji su ratovali protiv Hrvatske i protiv BiH, a Hrvatska kažnjava naše ponajbolje branitelje  radi smaknuće pojedinih četnika u civilu. Puni zatvore s hrvatskim braniteljima ili ih šalje u Den Haag.

Hoće li se Hrvatska ikada politički i pravosudno opametiti?!

K dosadašnjem klevetanju i sotoniziranju ustaša, dodala je politička i pravosudna Hrvatska klevetanje, sotoniziranje, progon i zatvorsko kažnjavanje ponajboljih Hrvatskih branitelja.

Postavlja se generalno pitanje: Ima li Hrvatska svoju vlast i zakone, koji štite Hrvate i barem obtužuje i sudi srbske zločince svih zločinačkih oblika: okupacija, genocid, silovanje, mučenje, pljačka, uništavanje svih dobara, miniranje Hrvatske ubitačnim minama, lažna srbska promičba i lažne obtužbe Hrvata (Savo Štrbac i sve srbske vlasti u Srbiji i u Hrvatskoj (Milorad Pupovac...).

Srbski zločini protiv Hrvata prije 10. Travnja 1941.

Hrvatska povjestnica jedva spominje i to najčešće uz poštedu srbskog imena samo neke (nipošto) ne sve srbske zločine od 1918. do 1941. To su na primjer:

a) spominje od brojnih samo ove pojedinačne nedužne žrtve srbskog terora na Hrvatima: Stipe Javor, Milan plemeniti Šuflay, hrvatski znanstvenik, povjesničar, utemeljitelj albanologije, pravaš. Po nalogu fašističkog kralja Aleksandra Karađorđevića,velikosrpska ruka ga je usmrtila u Zagrebu), Ivo Kozarčanin (ubijen u zagrebačkoj Ilici), Milovan Kvaternik (ubijen u Crikvenici)...

Tisuće drugih Hrvata, pojedinačno ubijanih i u mukama umorenih od žandara i drugih egsekutora srbske Jugoslavije niti ne spominje hrvatska povjesnica.

Samo u Kotaru Slunju je od 1918. do 1941. poubijano 27 Hrvata, a mučenih i od muka umrlih bilo je više od stotinu.

Obitelji ubijenog otca ili člana obitelji morala je platiti račun za metke, kojima je strijeljan njihov ukućanin.

b) skupne nedužne hrvatske žrtve srbskog terora: Hrvatski domobrani u Zagrebu (5. prosinca 1918.), Podravske žrtve, Sibinjske žrtve, atentat na hrvatske zastupnike u Beogradskoj skupštini, ubojstvo gospićkih maturanata na hodočašću u Senju...

Ovo su samo primjerice spomenuti i planski izvođeni srbski zločini na Hrvatima. Takvih srbskih zločina na Hrvatima od 1918. do 1941. godine ima na stotine pa i na tisuće, ali ih se nigdje ne spominje da bi se zaštitilo zločinačko srbsko ime.

Polazeći od tih zločina ubijanjem, raznim mučenjima do izdaha, progonom Hrvata i masovnim posrbljivanjem Hrvatske, nikakvo čudo da je većina Hrvatskog naroda doživjela

10. Travnja 1941. kao najveći dan svoga spasa i oslobođenja u novijoj hrvatskoj povijesti.

Ima nažalost Hrvata, napose među komunistima, koji se ne obaziru na srbske zločine

Oni, pak Hrvati, pretežno komunisti, koji te dokumentarne i povijestne istine ne će vidjeti i koji samo traže i nastavljaju desetljećima drobiti jednu te istu temu, potvarajući Hrvate, a ne Srbe zločincima, mlate praznu slamu i neistine. Čine to zato da mogu opravdati svoje izdajstvo i komunistička zločinstva protiv vlastitog naroda. Time očito dokazuju pomanjkanje iole ozbiljnog, dokumentarnog, političkog i povijestnog  istraživanja i rada, a što bi nakon više od 70 godina hrvatska inteligencija - imajući otvorena i pristupačna  sva vrela, morala učiniti kao dug svome narodu i pogibiji stotine tisuća mladih Hrvata, kojima je bio jedini ideal slobodna i Nezavisna Država Hrvatska, a ne nikakve ideologije.

Deseti Travnja je plebiscitarni dan, kada se je većina Hrvata izjasnila za svoju državu

Nažalost bio je rat i Nezavisna Država Hrvatska je poprimila sve ratno ponašanje u obrani i nametnutom joj ratu i revoluciji. Na to valja ka na krivnju podsjetiti u sljedećim rečenicama:

U Zagrebu, na političkoj pozornici su bili uoči početka rata: ban Ivan Šubašić, podpredsjednik jugoslavenske vlade i čelnik HSS-a Vladimir Maček, sekretar KPJ Josip Broz Tito i u privremenoj ulozi general Slavko Kvaternik.

Šubašić je pobjegao s jugoslavenskom vladom preko Egipta... u London, napustivši kukavički Hrvatsku. O njemu još nije hrvatska povjestnica rekla odlučnu i istinitu riječ odgovornosti.

Maček se nije htjeo primiti vlasti isto radi svoga kukavičluka. "U dobru je lako dobar biti; u muci se poznaju junaci!" Maček se nije pokazao ni junakom ni političarem, iako se je trebao primiti vlasti i na najbezbolniji način povesti ratnu Hrvatsku između svih Scila i Haribda.

Josip Broz, za ono vrijeme indirektni prijatelj Adolfa Hitlera preko svoga vođe i učitelja Staljina (prijatelja i suradnika s Hitlerom) nije se htjeo primiti vlasti u Hrvatskoj jer je njega zanimala Jugoslavija, a ne Nezavisna Država Hrvatska. On je bio i ostao protiv Hrvatske! Broz Tito je i mrtav protiv Hrvatske jer si je za grob izabrao srbskonacistički Beograd.

Godine 1941. Broz seli u Beograd i kao prijatelj Hitlera preko Staljina stanuje u zgradi Njemačkog generalstaba i hrani se u porvorazrednome restaurantu visokih njemačkih oficira. On je zadovoljan s njemačkom prevlasti na prostoru bivše Jugoslavije i nije prstom mrdnuo protiv toga stanja do 22. lipnja 1941.

Tek, nakon svađe Hitlera i Staljina, tadašnji nacifašistički komunist produkt zločinca  Staljina Josip Broz bježi iz Beograda k fašističkom vođi srbskih četnika Draži Mihailoviću.  S njim ostaje čitavog rata  suparnik, a ne ljuti neprijatelj jer su se obadvojica borila za velikosrbsku Jugoslaviju samo s eazličitim predznacima.  To je predmet za drugu raspravu.

General Slavko Kvaternik, koji je stjecajem okolnosti odigrao ulogu proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, u popodnevnim satima 10. travnja 1941. nije se usudio trajno preuzeti vlast u Hrvatskoj, što u takvim okolnostima običavaju preuzeti visoki vojni dužnostnici.

Hrvatska je u stanju neke vrste bezvlađa izvrgnuta svima opasnostima

U Hrvatsku ulaze Nijemci i Talijani kao "osloboditeljski" reokupatori. Srbski fašistički četnici

rovare u Hrvatskoj iznutra (oružani četnički napad na Slunj već 10. travnja uvečer i ponovljen 12. travnja, u kojem se je Slunj jedva obranio, zatim brojni četnički zločini po Bosni, na Baniji, u Lici i u Dalmaciji) i izvana: Četnici Draže Mihailovića napadaju Bosnu i Hercegovinu... Osvajaju, ubijaju, kolju, siluju i progone nedužne ljude sa svojih vjekovnih ognjišta. Napose su se istakli ubijanjem muslimana i katolika u Višegradu i Foči te zločinom na redovnicama - Drinskim mučenicama, zatim u Hercegovini i Dalmaciji. Fašistički četnici Draže Mihailovića su poubijali više od 50.000 Hrvata i to pretežno poznatom srbskom metodom klanjem odraslih ljudi i hrvatske djece strašnije, nego se kolju životinje.

Pojava Dr. Ante Pavelića u Hrvatskoj

U takvu, ratom i četničkim ustancima uzavrelu Hrvatsku, dolazi  15. travnja 1941. talijanski zatvorenik, hrvatski političar i organizator Ustaškog pokreta Dr. Ante Pavelić.

On je najdobromanjernije činio, što je mogao za dobrobit Hrvatske, ali je bilo mnogo onih iz nacifašističke osovine, jačih od njega i morao se je vladati po njihovim normama, s kojima se u mnogo slučajeva nije slagao. Komunisti lažu da je Pavelić poklonio Talijanima Dalmaciju. On je nije mogao spasiti jer su je Englezi i Francuzi poklonili Talijanima tajnim Londonskim ugovorom već 1915. Pitam ovdje komunističke i srbske lažljivce, je li Pavelić poklonio Talijanima: pola Slovenije, Crnu Goru, Albaniju s Kosovom... koje su Talijani okupirali?!

Hrvatska se je našla 1941. na raspelu poput Isusa Krista

Hrvatsku su teritorijalno ugrožavali Talijani, ostvarivanjem Londonskih ugovora iz 1915.

Hrvatsku su ugrožavali Nijemci, nasilnim uvođenjem antisemitistikih zločinstava, iako se znade da su Hrvati uvijek živjeli u najboljim odnosima sa Židovima i štitili su ih u ratu.

Hrvatsku su ugrožavali srbski fašistički četnici iznutra i izvana od samog proglašenja NDH, 10. Travnja 1941. nadalje.

K srbskim fašističkim četnicima, nakon svađe Hitler-Staljin, 22. lipnja 1941.  pridružili su se i komunisti sa svojom borbom protiv Hrvatske i za uspostavu komunističke Jugoslavije.

U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, danomice je rastao ratni kaos i revolucionarna zločinstva.

Poglavniku, Dr. Anti Paveliću nije preostalo drugo, nego se boriti svima sredstvima i ratnim načinima za obstanak, obranu i učvršćenje Nezavisne Države Hrvatske po načelu:

"Na ljutu ranu ljuta trava"!

Za ovo stanje u Hrvatskoj vrijedi jedna misao J.W. Goethea:

Für eine Nation ist nur das gut, was aus ihrem eigenen Kern und ihrem eigenen allgemeinen Bedürfnis hervorgeht, ohne Nachäffung einer anderen.

Alle Versuche, irgend eine ausländische Neuerung einzuführen, wozu das Bedürfnis nicht im tiefen Kern der eigenen Nation wurzelt, sind daher töricht. Johann Wolfgang von Goethe

Za jednu naciju je samo  to dobro, što proizlazi iz njene vlastite jezgre i iz njenih vlastitih, općih potreba, bez oponašanja neke druge. Svi pokušaji  uvođenja neke inozemne novosti, za što nema ukorjenjene potrebe u dubini jezgre vlastite nacije su radi toga glupi. Johann Wolfgang Goethe

Zaključak bez mnogo mudrovanja

Svaki rat je zločin bez obzira na njegov oblik i namjenu (osvajanje, revolucija, obrana...). Nijedan, zdravom pameću nadareni Hrvat niti Hrvatica ne poriče ratne zločine vršene u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, bez obzira na pobudu za njih. Ali svima se za rat i zločine prašta (napose se uvijek Srbima prašta za zločine!!!), ali Hrvatima se nikada ne prašta.

Ako osuđujemo sve ratne zločine, onda za ih njih nisu potrebna dva kriterija, nego prema svima zauzeti jednaki stav. Ovo treba najkraćim upitnim osvrtima pojasniti:

Koje to pravo i pravosuđe ovoga svijeta može opravdavati stotinu milijuna poubijanih ljudi za pobjedu protuljudske komunističke  ideologije? Nijedno, jer komunistička pa i svaka druga ideologija, bez obzira na njeno ime ne vrijedi jednoga ljudskoga života.

Ljudska pamet je zakazala, kod Hrvata i kod svih onih naroda, koji slave pobjedu komunizma nad fašizmom, kad se znade da je to pobjeda jačeg zločinstva nad slabijim zločinstvom.

Među milijunima poubijanih za pobjedu zločinačke komunističke ideologije je oko milijun Hrvata, koji nisu prihvaćali komunističku ideologiju i njene varijante fašizam i nacizam.

Bez mnogo mudrovanja, dopunimo ovo pitanje u sljedećem:

Ako se komunističkom ideologijom, opravdava ubijanje nedužnih ljudi za njenu pobjedu, zašto se taj isti kriterij ne primjeni kao opravdanje svih nedužnih ratnih žrtava za obranu i obstanak Nezavisne države Hrvatske?!

Dakako, da sam osobno protiv svakog rata i protiv svih zločina, koje rat uzrokuje i sprovodi, ali postavljam pitanje: Zašto dvojaki kriterij za ratne zločine?!

Komunističke zločine za pobjedu protuljudske ideologije (plod bolesne mašte Židova Karla Marxa, Friedricha Engelsa i Vladimira Lenjina) se ne samo opravdava, nego ih se glorificira!

Hrvatske zločine (dozvoljavam si upotrijebiti isti izraz) u borbi za obranu i obstanak Nezavisne Države Hrvatske, koja bi nakon rata sigurno bila uzorna država (kao što je današnja Njemačka) se sotonizira, najstrože osuđuje, kleveće i još danas stavlja na stup srama.

Negdje je ipak zatajila ljudska savjest u kriteriju onih hrvatski struka i znanosti, koje se bave povijesnom i suvremenom sudbinom Hrvatskog naroda.

Ja ostajem pri svome, udružen s onim Hrvaticama i Hrvatima, koji smatraju da je 10. Travanja najveći dan novije hrvatske povijesti jer da nije bilo toga dana, Hrvati i Hrvatska bi bila progutana od aždaje velikosrbskog fašizma i komunizma, nacionalizma i pravoslavlja.

Treba, radi istine dodati i ovo: Sve vojske, nacifašističkih, komunističkih, ateističkih i pravoslavnih obilježja su se borile protiv Hrvatske.

Jedina vojska u Drugom svjetskom ratu, koja se je borila za Hrvatsku je bila Hrvatska vojska, koju su sačinjavali hrabri i domoljubni domobrani i ustaše.

Tko misli drugčije neka se prijavi za liječenje u Vrabču.

Zato poštivam Dan 10. Travanj 1941. Sjećam se ga u najvećoj radosti svoga života, ali i u osjećaju tuge za sve mlade živote Hrvatica i Hrvata, hrabrih domobrana i ustaša, koji su položili svoje živote utkane u najsvetinjskiji i najsvetiji Oltar domovine, koju s ponosom zovemo svojom državom Hrvatskom.

I na kraju, uz Dan 10. Travnja treba napose zahvaliti suvremenim Hrvatskim dragovoljcima i Hrvatskim braniteljima, jednako ponos Hrvaticama i hrabrim hrvatskim mladićima, koji su uspjeli ono što njihovim djedovima i očevima nije uspjelo: Izborili su i uspostavili suverenu Državu Hrvatsku, koja je od Pactae conventae 1102. do 1991. igrala podređenu ulogu s ograničenim suverenitetom u raznim neravnopravnim zajednicama.

Čestitam svima Hrvaticama i svima Hrvatima, koji vole Hrvatsku Dan 10. Travnja!

Završavam s najljepšim hrvatskim i katoličkim pozdravima i sloganima:

Za dom i domovinu Hrvatsku - Spremni!

Za Hrvatsku - Uvijek!

Sve za Hrvatsku, a Hrvatsku nizašto!

Bože čuvaj Hrvatsku, naš dragi dom!

Nikad povijest ne stvaraju sluge // Na mrtvoj straži vođa pravi stoji!

Domoljublje po žrtvi se mjeri, // Država se samo mačem kroji!...

Dragan Hatler.
Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg