Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas59
mod_vvisit_counterJučer672
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan1436
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec8044
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2463554

Trenutno na stranici: 16
0 198.143.37.21
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Deseti Travnja 1941. godine uz osvrt na srbski rat protiv Hrvatske - Dokumentarno o srbskom fašizmu PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 5
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Ponedjeljak, 09 Travanj 2012 14:28

Deseti Travnja 1941. godine uz osvrt na

srbski rat protiv Hrvatske -

Dokumentarno o srbskom fašizmu

Svanuo je dan, najsretniji Dan

Taj liepi dan je Deseti Travnja,

Dan suncem i radošću obasjan.

Hrvatska je u njem obnovljena!

Hrvatska je od četnika obranjena!

Branili je Domovine sinci, domobrani,

Oružnici i Ustaška hrabra vojska, njena

Strah i trepet svih četnika i druge nemani.

Nezavisna Država Hrvatska je spasila Hrvatski narod

Tko zna bili danas još bilo Hrvata, da nije 10. Travnja 1941. obnovljena i proglašena Nezavisna Država Hrvatska i odmah ustrojena obranbena Hrvatska vojska: domobrani, oružnici i ustaše.  Prema planu iz velikosrbske ideologije sve Hrvate - katolike i muslimane trebalo je poubijati i prognati, a zadržati samo 200.000, koje bi trebalo posrbiti. Taj etnocid je trebala obaviti Srpska pravoslavna crkva.

O tome će se više doznati tijekom ove dokumentarne rasprave.

Jugovojska je nastavila kao srbski fašistički četnici

Iz povijesti znamo, da je najveći dio vojske od velikosrbske Kraljevine Jugoslavije preobražen u fašističke četničke postrojbe, kojima je bio temeljni program i cilj uništiti ubijanjem i progonom Hrvate katolike, onda su to bili i Hrvati muslimani i na hrvatskome  prostoru uspostaviti Veliku Srbiju.

Velikosrbski četnici, pomagani u isto vrijeme od talijanskih fašista i od Velike Britanije su započeli oružanu borbu, ubijenja i progone Hrvata uoči proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, a od toga dana nadalje ta četničko-fašistička zločinstva su pojačana i proširena u svima hrvatskim krajevima.

Žalosno je da o četničkim fašističkim zločinstvima premalo i danas piše  hrvatska povjesnica, a Hrvatsku vojsku svih rodova, koji su branili Hrvatsku, stavlja dio te povjesnice na križ srama i sotonizira je po nametnutoj i prihvaćenoj velikosrbskoj fašističkoj i komunističkoj strategiji. Danas se u toj sotonizaciji Hrvatske vojske i Nezavisne Države Hrvatske isitiču, nazovi hrvatski povjesničari: Ivo Goldstein, Tvrtko Jakovina i njihovi prirepci.

Svaka čast dobrim, brižnim i korektnim hrvatskim povjesničarima!

Dajmo riječ američkom povjesničaru Jozi Tomasevichu

O četničko-fašističkim zločincima prepustimo riječ dokumentarnoj povijesti od američkog povjesničara hrvatskog iskona Joze Tomasevicha pod naslovom:

"Četnici u drugom svjetskom ratu 1941- 1945", Izdanje Sveučilišna naklada Liber Zagreb, 1979.

Iz Glave šeste u navedenoj knjizi, od stranice 155. do 180, evo najvažnijeg dokumenta, pod naslovom:

"Četnički ciljevi i organizacija. Glavni cilj je Velika Srbija".

Taj ciljni Plan stvaranja Velike Srbije napravio je srbski odvjetnik iz Banja Luke, Dr. Stevan Moljević, savjetnik glavnog četničkog vožda, generala Draže Mihailovića.

Razrađeni oblik Moljevićevog plana bit će predstavljen u daljnjem pisanju, a ovdje se isti prenosi u sažetom  obliku sa 159. stranice, Tomasevicheve povijesti: Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941-1945.

"Ciljevi su (prijepis originala):

1. Borba za oslobođenje celokupnog našeg naroda pod skriptom Nj.V. Petra II.

2. Stvoriti Veliku Jugoslaviju i u njoj Veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije (misleći tu i na Makedoniju), Crne Gore, Bosne, Hercegovine, Srema, Banata i Bačke.

3. Borba za uključivanje u naš državni život svih još neoslobođenih slovenačkih teritorija pod Italijom i Nemcima (Trst, Gorica, Istra i Koruška) kao i (područja koja su sada pod vlašću)  Bugarske i severne Albanije sa Skadrom.

4. Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata.

5. Stvoriti naposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore kao i između Srbije i Slovenačke ćišćenjem (uklanjanjem?) muslimanskog življa iz Sandžaka i muslimanskog i hrvatskog življa iz Bosne."

Detaljnije, vidi str. 157, 158... (prijepis)

"Iz zamišljene Velike Srbije treba silom protjerati ne manje od 2,675.000 ljudi; ta brojka uključuje 1,000.000 Hrvata i 500.000 Nijemaca; u redefiniranu Srbiju ušlo bi zatim 1,310.000 ljudi od toga 300.000 Srba iz Hrvatske. Dopustilo bi se  da u novoj Velikoj Srbiji ostane  200.000 Hrvata. Ove Hrvate treba posrbiti!

Moljevićev teritorijalni plan za 'homogenu Srbiju' bio je zasnovan na ideji da Srbi imaju pravo na položaj vodeće nacije na Balkanu, jer su se tako dugo borili protiv Turaka... To će učiniti tako, kaže Moljević, da stvore i organizuju homogenu Srbiju, koja ima da obuhvati celo etničko područje, na kome Srbi žive..."

Nastavlja se prijepis s pobližim objašnjenjem:

"Teritorij Velike Srbije (prema Moljeviću), uključuje ne samo glavninu teritorija stare Jugoslavije, već i neka područja, koja su pripadala  njenim susjedima. Prije svega  trebalo je Srbiji, kakva je bila u granicama prije 1912., dodati sva područja stečena u Balkanskim ratovima 1912-1913, Makedoniju, Sandžak, Crnu Goru; cijelu Bosnu i Hercegovinu; cijelu Dalmaciju...

Od hrvatsko-slavonskog teritorija, Velika Srbija uzela bi većinu Like, prektično cijeli Kordun i Baniju, zatim teritorij istočno od Pakraca, zatim 20-25 km široki koridor, koji bi se pružao od Pakraca na sjever do mađarske granice (s kotarima Daruvar, Grubišno Polje, Slatina i dijelovima kotara Nova Gradiška i Požega), dio Slavonije s Osijekom i Vinkovcima i sav Srijem,  Baranju, Bačku i  Banat. Velika Srbija polagala bi pravo na sjeverni dio Albanije, na okruge Kjustendil i Vidin u Bugarskoj, Resina i Timisoara u Rumunjskoj, Szeged, Baja i Pecs u Mađarskoj...

Velika Srbija imala bi 65-70%  ukupnog jugoslavenskog teritorija... Moljevićev plan predviđa protjerivanje ne-srpskog stanovništva iz raznih područja, kao i razmjene stanovništva, ali nije u brojkama izražavao opsege tih planova...

Vrlo slični teritorijalnim zamislima dra Stevana Moljevića bili su i oni prijedlozi koje je Beogradski četnički komitet formulirao ljeti 1941, a u septembru ih je iznio iz zemlje i kasnije predao emigrantskoj vladi Dr. Miloš Sekulić."

Srbski četnici su klanjem i progonom Hrvata sprovodili plan Velike Srbije

Prema Tomasovichevoj povijesti uz najpotrebniji komentar autora ove rasprave:

"Četničke snage bile su naravno, skoro isključivo srpske, osim onog dijela Crnogoraca, koji su se osjećali Srbima. Četničkim rješenjem Makedonci i Crnogorci naprosto su proglašeni Srbima. Četnici nikada nisu uspjeli realistički shvatiti nacionalno pitanje u Jugoslaviji. Njima je polazna točka uvijek bila Velika Srbija, uvijek u granicama Jugoslavije, ali bez osvrtanja na legitimno pravo drugih naroda,  izuzev Slovenaca...

Antihrvatstvo, antimuslimanstvo i antijugoslavenstvo, to je ideologija srbskog četništva, prema kojoj za Hrvate, Muslimane i Jugoslavene vrijedi samo totalno istrjebljenje - likvidacijom i progonom...

Draža Mihailović je također imao i podršku Srpske pravoslavne crkve, koja je kao nacionalna crkva, prirodno bila sklona da se identificira s pokretom što su ga podržavali kralj i izbjeglička vlada koju su vodili Srbi.

Dr. Đura Žurović, generalni sekretar četničkog Nacionalnog komiteta od juna do septembra 1944, posvjedočio je na svome suđenju ljeti 1945. da je 'tri četvrtine pravoslavnog sveštenstva bilo privrženo pokretu Draže Mihailovića'.

I u Crnoj Gori i u NDH, jednako kao i u Srbiji, velika većina pravoslavnog svećenstva bila je na četničkoj strani, a u NDH su neki od njih - na primjer Momčilo Đujić i pop Savo Božić - postali vrlo poznati četnički komandanti i istakli se ubijanjem i progonom Hrvata."

Nemarno Hrvatsko pravosuđe nije nikada u ozbiljnom nastupu zatražilo izručenje ovih i drugih četničkih zločinaca, koji su 1945. godine pobjegli u Ameriku i druge države, ali se je jako zalagalo za izručenje svih Hrvata, koji su branili svoju državu Hrvatsku.

Brojno stanje srbskih fašističkih četnika

(Tomasevich, str.167...)

"U svom proglasu srpskom narodu od 1. decembra 1941. godine, Draža Mihailović je rekao da četnici imaju  "u zemlji jednu jaku vojničku organizaciju, koja broji preko 300.000 duša". U tome broju nisu četnici iz drugih dijelova bivše velikosrbske Kraljevine Jugoslavije.

O četnicima u Crnoj Gori i NDH znamo s više sigurnosti. Početkom 1943. bilo je 40 - 50.000 četnika u Crnoj Gori i u talijanskoj zoni NDH; u njemačkoj je zoni krajem 1942.  oko 10.000 bosanskih četnika...

Nijemci su krajem 1943.  procijenili  stvarnu jačinu četnika, kako slijedi: Slovenija 500, sjeverna Dalmacija i Lika 2.000, zapadna Bosna 1.500, istočna Bosna, Hercegovina 3.000...

Naravno, kao što će se kasnije pokazati, tokom 1944. došlo je do porasta četničkih snaga u Sbiji i na prostoru NDH..."

Tomasevich se manje bavi četnicima u Hrvatskoj

Kao i hrvatski povjesničari (uz malobrojne iznimke, na pr. Fikreta Jelić-Butić, Vjećeslav Holjevac...), Jozo Tomasevich se manje bavi s četnicima u Hrvatskoj, a više u njihovoj matičnoj kolijevci Srbiji. Ima za to više razloga, a ovdje podsjetimo samo na jedan:

U Hrvatskoj su do kapitulacije Italije, u brojnim slučajevima djelovali saveznički: fašistički četnici i komunistički partizani. To prešućuje i naširoko zaobilazi jugoslavenska i hrvatska komunistička historiografija.

Fikreta Jelić-Butić piše manjkavo o četnicima u Hrvatskoj, što vrijedi i za druge hrvatske povjesničare.  Butičkinoj povijesti o četnicima bit će posvećena druga rasprava, a ovdje će se u daljnjem iznijeti spomenuti Vjećeslav Holjevac, koji se također "bojažljivo" osvrće samo na četnike u Slunjskom kraju i susjedstvu. Daljnji podatci su iz knjige: Vjećeslav Holjevac, Zapisi iz rodnoga grada, Nakladni zavod MH, Zagreb 1972. 

Četnici u središnjoj Hrvatskoj, prema prikazu V. Holjevca

V.Holjevac, str.191: "Nakon petomajskih izbora godine 1935. dolazi u nekim kordunaškim selima do oživljavanja i osnivanja novih četničkih organizacija. Tada su osnovane četničke organizacije u Perjasici i Cvijanović Brdu, a tek godine 1936. uspjeli su četnici osnovati organizacije i u Veljunu i Gornjem Poloju uz one četničke organizacije koje su već djelovale u Kotaru Slunj i u Plaškom. Broj organizacija se povećavao, kao i njihova aktivnost.

Osobito su se na Kordunu isticali četnici protiv hrvatskih seljaka koji su bili izloženi teroru žandara i često batinani, hapšeni i proganjani. Četnici su imali zadatak budno motriti na kretanja u hrvatskim selima i dojavljivati žandarima svaku pojavu koja je, po njihovom mišljenju imala  "protudržavni" karakter. Uoči izbora oni su se aktivno uključivali u izbornu kampanju, pomažući žandarskim stanicama u vršenju terora na Hrvatima...

Posljedice koje su nastale dolaskom talijanskih trupa bile su ipak dosta ozbiljne. Talijani su uspjeli oživjeti stara i uspostaviti nova četnička uporišta. Na taj način znatno je ojačala četnička aktivnost na području  Plaški - Ličke Jesenice - Tržić - Močila - Vrelo Mrežnice.

I u južnom dijelu Korduna na potezu Široka Rijeka - Krstinja, prema Banovini  četnička je aktivnost također oživjela.

U nekim su se partizanskim odredima javile četničke tendencije. Tako je u odredima "Skrad", "Jesenice", "Poloj" i "Široka Rijeka" došlo do političkih poteškoća. U nekim odredima počeli su postavljati zahtjev da se na kape stave četničke kokarde. Naročitu aktivnost u tom smislu počeo je razvijati poručnik bivše jugoslavenske vojske Milić Rakinić, koji je djelovao na području Veljuna, dok se u Jesenicama na četničko-talijanskoj liniji aktivirao bivši jugoslavenski narednik Vidaković..."

O četnicima u Slunjskom kraju, pisao je dokumentarno i o nekim četnicima poimence autor ove rasprave, a ovdje ću samo natuknički ponoviti:

Kordunaški četnici su surađivali s četničkom centralom u Beogradu. Plod te suradnje je dolazak elitnog četničkog bataljuna Srba i Crnogoraca u Primišlje, miješano naselje između Slunja i Ogulina. Otuda su ovi četnici pomognuti lokalnim četnicima iz Veljuna, Tržića, Tobolića i drugih srbsko-vlaških sela, koja spominje Holjevac, napali oružano Slunj već 12. travnja 1941.  U Primišlju su javno govorili, da idu u Slunj poklati Hrvate (izjava očevidaca: Ivana Pavlešića, Mile Rigljana i Ive Rigljana). Slunjani su ih odbili i porazili uz obostrane žrtve.

Četnici iz Veljuna i Cvijanović Brda, organizirano od veljunskog pravoslavnog prote Branka Dobrosavljevića su već 5. svibnja poklali 8-članu hrvatsku obitelj, mlinara na Korani Jose Mravunca. Prijeki sud NDH je 27 identificiranih četničkih zločinaca osudio na smrt strijeljanjem. Ovi četnici, s dvadeseterostruko povećanim brojem "nedužnih žrtava ustaškog terora" imaju veliku spomen kosturnicu u Veljunu, o kojoj brine imenom i prezimenom velikosrbin Milorad Pupovac.

Hrvatska obitelj Maravunac, prve masovne žrtve od četnika u središnjoj Hrvatskoj nemaju javni spomenik, a kuća i mlinica su nemarom hrvatskih kulturnjaka prepuštene totalnom propadanju. O tome je obaviješten ministar kulture RH Božo Biškupić, ali on je previše zaposlen četničkim kultom u Srbu i u Petrovoj gori, i komunističkim u Kumrovcu pa nema vremena za obilježavanje hrvatskih žrtava, srbsko-četničkog terora...

U središnjoj Hrvatskoj, što je autoru ove rasprave osobno poznato, bili su pravoslavni svećenici vođe četničkih organizacija. To je posve u skladu s pisanjem Joze Tomasevicha, da su u Srbiji i u Crnoj Gori,  predvodili četničke organizacije većinom pravoslavni svećenici.

Autoru ove rasprave je također poznato iz pamćenja, da su u središnjoj Hrvatskoj fašistički četnici i komunistički partizani bili saveznici sve do kapitulacije Italije 8. rujna 1943. O tome, doduše škrto svjeodoči i sekretar 8. kordunaške divizije Vjećeslav Holjevac. On navodi poimence samo dvojicu: Rakinića i Vidakovića, koji su kao oficiri u partizanskim jedinicama uvodili kraljevsko-četničke kokarde. Autor ove rasprave pozna identitet od barem trideset istaknutih četnika u tzv. Narodno oslobodilačkoj vojsci.

Zaključak

Iz  velikosrbskog četničkog plana, objavljenog na početku ove dokumentarne rasprave se vidi, da je za ostvarenje Velike Srbije trebalo poubijati i prognati sve Hrvate, uz poštedu samo 200.000 Hrvata ostavljenih za posrbljivanje. To je vjerojatno trebalo učiniti metodom posrbljivanja, koju je kroz nekoliko stoljeća sprovodila Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj.

Prikazan je i broj do zuba naoružanih i vojnički izvježbanih četnika. U Srbiji ih je bilo 1941. godine 300.000. Izvan Srbije, pretežno na prostoru Nezavisne Države Hrvatske navodi se broj 50 - 60.000 četnika.

Glavni četnički fašistički vojvoda u Južnoj Hrvatskoj bio je pop SPC Momčilo Đujić, poznat po svojim četnicima, koji su poubijali više od 50.000 Hrvata i to poznatom srbskom zločinačkom metodom klanjem odraslih muškaraca i žena posebice u uživanju klanja hrvatske djece.

Obadvojima četnicima, onima u Srbiji i ovima u Hrvatskoj je bio i ostao do danas osnovni cilj likvidirati sve Hrvate i na osvojenom hrvatskom prostoru stvoriti Veliku Srbiju.

U središnjoj Hrvatskoj sa sjedištem u Plaškom, surađujući s talijanskim fašistima, bi je četnički vojvoda Đuro Vujnović.

Obojica teških ratnih zločinaca su umrla prirodnom smrću: Đujić u Americi, Vujnović u Francuskoj i nikada Titova komunistička Jugoslavija nije zatražila njihovo izručenje. Navodno se je Stjepan Mesić kao student u ulozi udbinog agenta sastajao s četničkim vojvodom Đurom Vujnovićem u Francuskoj. Ovo drugo (sastanak s Vujnovićem) bi trebalo provjeriti, a za prvo (udbin agent u Francuskoj) postoji udbin dokument.

Vojska NDH, domobrani i ustaše su spasile Hrvate od četničkog genocida

Hrvatski narod je spasila od masovnog četničkog genocida Nezavisna Država Hrvatska i njena superhrabra vojska:  domobrani, oružnici i ustaše.

Navodi se superhrabra Hrvatska vojska jer nije bila dorasla brojem, naoružanjem, častničkim kadrom, popratnom infrastrukturom niti uvježbanošću elitnoj velikosrbskoj četničkoj sili, ali ju je nadmašila prirođenom hrvatskom hrabrošću.

Zahvaljujući toj superhrabroj Hrvatskoj vojski: domobranima, oružnicima i ustašama spašen je Hrvatski narod od velikosrbskog fašističko-četničkog genocida.

Komunisti lažu da su oni spasili i oslobodili Hrvatski narod. Baš suprotno komunistički partizani pod vodstvom zločinca Josipa Broza Tita su poubijali i prognali više Hrvata, nego su to počinili svi četnički zločinci. Ujedno su komunisti vratili Hrvatski narod u robijašnicu - velikosrbsku Jugoslaviju i otuđili vjekovne hrvatske prostore: Boku Kotorsku, Srijem i Bačku, a dalo bi se raspravljati i o BiH.

Autor rasprave prepušta svakoj Hrvatici i Hrvatu, nakon čitanja ove rasprave, da se osobno opredijele:

Za velikosrbske fašističke četnike i velikosrbske komunističke partizane, koji su vršili genocid i kulturocid... na Hrvatima, ili

Za Hrvatsku vojsku: domobrane, oružnike i ustaše, koji su spasili Hrvatski narod od velikosrbskog genocida svih ideologija, uključujući i spas od Srpske pravoslavne crkve.

Dan 10. Travnja 1941. nije samo Dan obnove hrvatske državnosti, nego Dan spasa Hrvatskog naroda od velikosrbskog genocida. Suvremena država Hrvatska, ako je subjekt u svome imenu i sadržaju, trebala bi Dan 10. Travnja proglasiti Danom spasa Hrvatskog naroda.

U znak štovanja Dana 10. Travnja 1941. godine, kad je obnovljena hrvatska državnost i spašen Hrvatski narod.

Hvala svima Hrvaticama i Hrvatima, koji će pročitati ovu dokumentarnu raspravu!

Mr.sc. Dragan Hazler, u svima ulogama za Hrvatsku

Basel, Slunj, 10. Travnja 2010.

Dopunjeno za objavu, 9. travnja 2012. D.H.

А не стучат ли они, не аккомпанируют ли на рояле в известной всему миру конторе, а, Ильин мой умиленный, потумкай, потумкай, а я погожу.

Голос ответил утвердительно, и лисья физиономия моего врага вынырнула из толпы.

Истратил на объявления целых пять крон.

Кроме того, охотник не смотрел в нашу сторону, "Игры убойный футбол играть"глаза его были устремлены на землю.

Она остановилась, посмотрела на него нет ли тут подвоха,-но добродушное "в астане кредиты"лицо Швейка говорило ей, "Бесплатные игры три богатыря"что этому солдату действительно нужно пройти на Жижков.

Это лишнее свидетельство убедило "микрокредиты с плохой кредитной историей"Бена Браса и юнгу, что негр действительно слышал нечто большее, чем шипение акульего жаркого; без лишних слов они последовали его примеру и стали прислушиваться.

Теддерс увел "скачать песни группу маленький принц" их из комнаты, и они стали "краткое содержание поэмы мцыри" подниматься за ним по лестнице.

Конкуренция между различными расами, составляющими "казаки коды к игре" цивилизации, всегда была особенно острой в вопросах "скачать игру cs через торрент" торговли и эксплуатации новых миров.

Существует пропасть, чью глубину мы "пробная версия антивируса доктора веба скачать" можем оценить и понять, но которую не можем "Математика. Уровень 2. Гуси. Счет в пределах 20. Набор карточек" переступить.

Дон объяснил потом, что намерен держать "краткое содержание хаджи-мурат толстой л.н" меня как можно "скачать ?torrent русскую версию" поближе к сенатору, и что без меня "Винни-пух и день забот" там четыре группы патрулируют местность.

Говорят, что мертвецы "игра супер марио на компьютер скачать" забывают свое прошлое в царстве Аида.

На последний вопрос у Шимпа Твиста мог быть только один ответ.

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg