Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas377
mod_vvisit_counterJučer738
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan2492
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec9100
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2464610

Trenutno na stranici: 15
0 198.143.37.23
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Hrvatska smrt PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 2
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Utorak, 16 Listopad 2012 19:18

Hrvatska smrt

Predsjednik hrvatskog sabora, gospodin Boris Šprem umro je sa 56 godina.

Umro je od plazmacitoma, teške bolesti, na visokoj poziciji u državi, za liječenja u Americi. Za njega je kao bolesnika učinjeno sve što se moglo i znalo. Glavna odgovornost za budućnost je razvijanje novog znanja. U hrvatskoj medicini još je krajem osamdesetih godina pokrenuta transplantacija koštane moždine.

U Wikipediji o Špremu piše malo, da je bio glavni tajnik Hrvatskog autokluba i neke političke funkcije. Nema djela.

Kao student medicine, naučio sam da kad umre netko mlađi od 80 godina, treba osječati gnjev (liječnik), jer ta osoba nije u potpunosti ostvarila svoje pravo na život. Kada umre čovjek, pacijent, stariji od 80, osjećamo bol, jer je nezamjenjiva osoba zauvijek otišla. Svaka smrt potiče ljubav i odgovornost za život, sjećanje prošlosti i za rad u budućnosti.

Smrt gospodina Borisa Šprema izaziva gnjev. Živio je prekratko.

Hrvatsko umiranje

Najveće zalaganje za prava pacijenta, pokazali smo za bolesti i umiranja stožernog generala Janka Bobetka. U to vrijeme, u Hrvatskoj je na vlasti bila koalicija kao i danas. Haaški sud ga je u proljeće 2002 optužio za ratne zločine počinjene 1993. godine u operaciji Medački Džep. General je izjavio da u Haag neće otići živ i nije htio primiti optužnicu. Branitelji su opkolili njegov dom i branili ga kao i Vukovar, Osijek, Karlovac, Gospić, Šibenik, Dubrovnik, Lašvansku dolinu, Posavinu ...

Krajem rujna Jadranka Kosor, Vladimir Šeks, Andrija Hebrang, Ljubo Ćesić Rojs, Bosiljko Mišetić, Slobodan Lang i Ante Kotromanović. posjetili su ga u njegovom domu u Tuškancu. Bosiljko Mišetić je rekao, da je generala posjetio i kao prijatelj i kao odvjetnik. Andrija Hebrang nije želio ništa komentirati, a Lang  kao liječnik: „General je hrabar čovjek, i zna se nositi s teretom, što pokazuje i njegova biografija.“ General Ljubo Ćesić Rojs je tada rekao: „Branitelji se ne predaju nikome, kakvi bismo mi bili branitelji kad bismo se predavali? Nema predaje.“ Na pitanje što ako Bobetka budu privodili, Ćesić Rojs je poručio: „Branit ćemo ga.“

Dr Andro Vlahušić, tadašnji ministar zdravstva, osigurao je medicinske usluge u kući, a stručni tim liječnika na čelu sa Dr. Mijom Bergovcem odbio izručenje u Haag. Međunarodni tim liječnika je prihvatio stav hrvatskih liječnika i general je obranjen od agresije na pacijenta i čovjeka. Umro je slobodan, u proljeće 2003 u Zagrebu. Oporučno je naredio obranu hrvatske istine i dostojanstva. „Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag o svemu što sam radio i dovršio kroz svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički život.“

Predsjednik Tuđman je i kao pacijent pokazao zadivljujuću snagu. Dio tzv. ljevice tada je osramotio Hrvatsku čovječnost, nepoštivanjem, vrijeđanjem i ruganjem pacijentu i čovjeku i njegovoj bolesti, liječenju i patnji. Dijagnoza je potvrđena 1996 godine u Walter Reed, bolnici. Umro je sa 77 godina. Njegov pogreb je bio veličanstven, iskaz dostojanstva i zahvalnosti hrvatskog naroda velikom čovjeku. Nedolazak međunarodnih uglednika, pokazao je da svijet ne zna istinu niti o njemu niti o Hrvatskoj.  U skoroj budućnosti vidimo da nisu znali istinu niti o samima sebi

Hrvatski mrtvi

Za kratko vrijeme dok je g. Šprem bio predsjednik, Sabor kukuriku koalicije je ukinuo pokroviteljstvo nad sjećanjem na Bleiburg.

Hrvatsku dvadesetog stoljeća obilježava ratovanje, okupacije, progon, ubijanje, suđenje, tajenje grobova i progon istine. Za II svjetskog rata, Hrvatska je bila, jedna od 35 država pod Njemačkom okupacijom. I ovdje su doneseni  rasni zakoni, nastao je Jasenovac, a žrtve nisu dobile grob.

Na kraju rata i u poraću, dogodio se Bleiburg i Križni put. Opet se smjelo ubijati a nije smjelo imati grobove. Cijela Hrvatska je ispunjena nesahranjenim ljudima u tom ratu. Mali spomenik u Bleiburgu je razmeđa između Zapadne Europe, gdje je za ratne zločine suđeno i na smrt osuđeno nekoliko tisuća ljudi, i Istočne gdje je u osveti i kao prijetnja za budućnost, ubijeno nekoliko miliona ljudi.

U Izraelu je osuđen jedan čovjek, a više od 20 000 ljudi proglašeno pravednicima među narodima jer su izložili vlastiti život za spas Židova. Ni Jugoslavija, ni Europa nisu pokazale interes za dobre ljude i njihova djela.

U Jugoslaviji se nakon II svjetskog rata jednima podizalo spomenike, a za druge se nije smjelo ni znati. Titovo bratstvo i jedinstvo, među raznim narodima temeljeno je na obavezi mržnje i podjele unutar svakog naroda. Bratstvo mržnje je Kainovo bratstvo. Drugi svjetski rat nije bio sukob dobra i zla, već lošeg i goreg. Saveznike je obiljažavao rasizam i imperijalizam (zapadni i istočni) sa ljudima podijeljenim na nadljude i podljude. Sile osovine, posebno nacizam, su uveli i nedljude, one koji nesmiju ni živjeti. Bio je to sukob Konstantinovog kršćanstva mača i bezboštva. Rijetki su branili Isusa: djevojčica i djevojka Ana Frank, 20 godišnji Karol Józef Wojtyła, četrdeset  godišnji Massimiliano Maria Kolbe, Alojzije Stepinac ... pravednici koji su branili svakog čiji je život bio ugrožen. Svačiji život je Božji. Mi smo ovdje da ga dajemo, živimo i gradimo, a ne da oduzimamo život.

Na upit, kako je mogao dići spomenik u Jasenovcu, ako se nije smjelo znati mrtve, Bogdan Bogdanović je krajem devedesetih u Beču, odgovorio da je bilo obećano da će se prije podizanja spomenika iskazati sva imena žrtava. Sada je smatrao da je prevaren. Poklonio mi je svoj crtež i napisao „Gospodinu Dr Slobodanu Langu i sa izvinjenjem.“ Poslijeratni spomenici u Hrvatskoj nisu poštivali mrtve, već su bili u funkciji prikrivanja istine i stradanja. To nije umjetnost.

Za Domovinskog rata, potaknuti bolnim nasljeđem, pazili smo na svaki grob. Ipak trebalo je mnogo godina da se uredi spomen centar u Hangaru na Ovčari.

Bleiburg, Jasenovac i Hangar Ovčara, su nerazdvojno hrvatsko trojstvo boli, spomen područje, jedinstveni simboli nepravde, patnje, stradanja i zločina u ratu i poraću. Prilikom obilježavanja, najvažnije su obitelji žrtava, vjerski obredi i znanstvene spoznaje. Nažalost i u ovom tjednu u Zagrebu je opet održan skup, o tome tko ima a tko ne pravo na grob.

Na temelju bolnog vlastitog iskustva, predložio sam Saboru kao čovjek, vjernik i zastupnik Predsjednika Tuđmana pred više od deset godina da se svim ljudima da pravo na grob. Prijedlog je većina odbila. Umjesto toga je Predsjednik Tuđman, optužen da želi mješanje kostiju. Prijedlog prava na grob, je izokrenut u miješanje kostiju. Više godina predlažem da se Trg Žrtava fašizma, preimenuje u Trg Žrtava. Ne dijelite mrtve.

G. Boris Šprem je kao predsjednik Sabora preuzeo obavezu odavanja počasti žrtvama, riječima: "Žrtvama Križnog puta odavat ćemo počast na mjestima gdje je bilo najviše tih žrtava, na način da to činimo primjereno i dostojanstveno." Učinimo to zajedničkim spomen područjem Hrvatskog trojstva boli, preimenovanjem Trga žrtava fašizma u Trg Žrtava, pravom svakog mrtvog čovjeka na grob i bratstvom unutar naroda, a mir i suradnju među narodima.

Hrvatska palijativa

G. Šprem je umro u tjednu palijativne medicine.  Kada sam vodio zdravstvo Zagreba, svaki mjesec sam dva sata bio uz dijete koje umire. U proteklom ratu retardirana djevojčica iz Hrvatske, koju smo našli u BiH je rekla: “Poručite im u Hrvatskoj, da ćemo ih mi voliti, ako i ne pitaju za nas.” Moj prijatelj, komunist, gospodin, drug Mirko Kralj ovih dana je umro od melanoma, u svom domu, okružen ljubavi žene i kćeri, a dajući svima dostojanstvo. Na Mirkovom pogrebu nije govorio nitko iz SDPa. On, njegova prekrasna žena i kčer ostvarili su djelo Isusove ljubavi.  Mlada sestra u Dubrovniku pomaže pacijentima, ući i osniva palijativu, a želi stvoriti obitelj i postati majka. Kćer mi čuva bebu, za koju se molim, a moja draga ciganka je opet trudna, u dvanaestoj trudnoći i došla je raditi, skupljati ono što mi bacamo. Podržite palijativnu medicinu.

Hrvatska smrt

Poslije 2000 godine, više od 2000 hrvatskih branitelja je izvršilo samoubojstvo zbog odbačenosti, laži, progona.

Nakon 2000, Hrvatskoj se sudi, pljačka, krade, nedopušta mladim da stvore obitelj, rađaju djecu i rade.

To je strukturni genocid. Hrvatska umire.

Hrvatska istina

Istinu o neizmjernom poljskom stradanju za II. svjetskog rata, svijet je u velikoj mjeri zanemarivao. Znamo o Holokaustu, Waršavskom getu i ustanku, Katinskoj šumi, ali ne o Poljskoj. Himler je odredio da je “jedini cilj školovanja da ih se nauči jednostavnu aritmetiku, ništa iznad broja 500, pisanja vlastitog imena i da je božji zakon slušati Nijemce ... Čitanje nije poželjno.” Planirano je etnički prognati 30 miliona Poljaka, 200 000 poljske djece arijskog izgleda je kidnapirano i dato njemačkim roditeljima. Većina nikada nije vraćena. Tek 2012 objavljena je cjelovita istina o stradanju i veličini Poljske.

Mi neznamo istinu o Hrvatskoj patnji, progonu, domoljublju, hrabrosti, mudrosti, prilagođavanju, univerzalnosti. Predsjednik Tuđman je proganjan kao povjesničar zbog iskaza istine, prije 1990. i nakon smrti. Nazovi intelektualci počeli su od 1993. govoriti o potrebi deustašazicije. Tada su im u diskreciji izvana rekli da radije govore o detuđmanizaciji.

Hrvatska nezna istinu o sebi. Mi je nesmijemo znati, naša djeca učiti, a svijet biti informiran. Stidim se hrvatkih povjesničara. Dozvolimo hrvatsku istinu.

Hrvatska vjera

Na misi za g. Šprema, bio je gradonačelnik Zagreba, ministar Mrsić i samo nekoliko zastupnika: Gordana Sabol, Jozo Radoš, Željko Reiner ... Politička podjela je zatupnicima važnija od vjere. Ja vjerujem, naravno da idem na misu za Antu Pavelića.

Ima li Boga?

Sve prožima i svugdje stalno poziva da nastavimo Božje djelo ljudskom odgovornošću i brigom za obitelj, brigom o prirodi i razvojem društva.

Vjerujte u Hrvatsku, mlade, rađanje djece, rad, istinu, stvaranje Hrvatske, poštivanje patnje, Predsjednika Tuđmana, nevinost Gotovine i Markača, u budućnost, u Isusa.

Zbogom g. Boris Šprem. Kao građanin predložio sam današnjim zastupnicima, ma koje stranke, kako da Vam odaju počast. Ima li Hrvatska ijednog zastupnika naroda?

Treba nam Hrvatski Državni sabor!

Sretan rođendan generale Ante Gotovina.

Перед "Бесплатные программы для просмотра изображений скачать"ним стояли весы с гирями, лежал большой моток толстой бечевки, кухонный нож и прочие необходимые для торговли предметы, которые вы можете встретить в любой мелочной лавке.

Но никакие страдания не сравнятся с тем ужасом, который они испытали, когда отряд всадников вновь заприметил их на равнине.

Я никогда не была покорной, милорд.

Сет смеется, и жар взрывающегося солнца хлещет тварь.

В аду их заставляли играть произведения самых бездарных композиторов всех времен.

В глаза вдруг ударила вспышка света, в небе что-то громыхнуло, словно щелканье бича.

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg