Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas143
mod_vvisit_counterJučer705
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan848
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec7456
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2462966

Trenutno na stranici: 8
0 198.143.37.6
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Zašto je Milorad Pupovac izjurio iz TV-studija nakon razgovora o Gotovini? PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 0
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Srijeda, 21 Studeni 2012 22:29

 

 

 

KOMENTAR

 

Zašto je Milorad Pupovac izjurio

iz TV-studija nakon razgovora o

Gotovini?

Je li u pravu Nikolić kad kaže da je presuda otežala pomirenje između Srbije i Hrvatske?

Autor: Ivan Hrstić

Je li oslobađajuća presuda generalima Gotovini i Markaču otežala pomirenje između Srbije i Hrvatske i Srba i Hrvata na ovim prostorima, kao što to veli srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić? Sudeći prema reakcijama na obje strane, a napose u bijesu radikala na beogradskim ulicama, te ogorčenoj rekciji šire srbijanske javnosti, nije teško naći argumenata za potvrdu te teze.

No, prije no što se lakonski potpišemo ispod takve rečenice, trebalo bi ipak malo preispitati uzročno-posljedične veze.

Nikolićeva izjava zapravo je sukus dosadašnje politike međunarodne zajednice, ali i haaškog suda na ovim prostorima: pomirenje je moguće jedino ako na koncu ne bude pobjednika. Prema tom nacrtu, dozovoljava se da Srbi možda jesu ponajviše krivi, ali ukupna krivnja mora biti podijeljena između svih strana u sukobu (taktika 3:2:1), jer, kad se neodgovorna djeca svađaju, onda jelte, nije važno tko je prvi započeo, niti tko je koga više, pa niti tko je koga manje: sve ih povučeš za uši i navedeš da posramljeno pruže ruke jedni drugima i - mir-mir-do-neba! - obećaju da neće nikad više.

Smatram duboko dvojbenim Josipovićev projekt rušenja Pupovca. No, Pupovčeve kritike Ivi Josipoviću i Zoranu Milanoviću u ovom slučaju također su promašene. Pupovac nije zadovoljan time što je Josipović našao prostora da raširenih ruku dočekavši generale kaže:"Ali zločina je ipak bilo"?!? Pitao sam Pupovca, a što bi trebalo pitati generala, koji se vraća iz Haaga, nakon što su mu ukrali 8 godina života: "Dobro Ante, ako nisi ti, tko je onda kriv?!?". I je li baš to prigoda u kojoj bi trebalo postavljati takva pitanja? Moje pitanje je ostalo bez odgovora.

Priča o balkanskim ratovima s kraja XX stoljeća stane u jednu rečenicu: Za razliku od dva balkanska rata s početka XX stoljeća, koje je Srbija dobila i zatim uvukla čovječanstvo u I Svjetski rat, Srbija je ovaj put povela četiri rata i - sve ih redom izgubila, a prijelomna točka bila je upravo akcija Oluja, nakon koje se velikosrpski projekt srušio kao kula od karata.

Da nije bilo akcije koju je vodio Ante Gotovina (naravno, nipošto ne sam), Hrvatska bi i dalje bila podijeljena, zapadna i istočna Bosna bila bi potpuno pregažene, nikad ne bi bilo akcije NATO-a kojim je od iste sudbine spašeno Kosovo, a vjerojatno bi bilo i petog rata, kojim bi se pokušao zaokružiti teritorij od  Karlovca do Gevgelije. Mirnu reintegraciju ne bismo nikad ni spomenuli.

No, Gotovina je diplomatskom intervencijom zaustavljen pred vratima Banja Luke, što je s nevojnog gledišta jako dobro jer nitko ne bi mogao kontrolirati narastajuću humanitarnu katastrofu. No, to nije bio pravi razlog. Svjetski moćnici i dalje su trebali Srbiju, koja je u njihovim očima jedina mogla biti protuteža famoznoj Zelenoj transverzali, iznuđen je Daytonski sporazum u kojem je jedina točka prijepora bila - hoće li poraženi Srbi dobiti 51 ili pak 'samo' 49 posto teritorija BiH! Paradoksalno, upravo kreatori podijeljene BiH, u kojoj su Hrvati kao korpus u političkom smislu ostali najveće žrtve - za podjelu te države na koncu će optužiti samo Hrvate. No, Milošević se ponašao kao Hitler kad su mu priznali pravo na Sudete, te se nakon toga samo okrenuo nastavku svojeg zločinačkog projekta, što samo potcrtava sramnu ulogu međunarodne zajednice.

Haaški sud nesumnjivo je imao veliku civilizacijsku ulogu u poslijeratnim događanjima, no, nije teško uočiti njegove glavne mane: započeo je kao politički projekt, pa su i politički interesi prečesto odnosili prevagu nad zahtjevima pravde. Nema sumnje, da nije bilo Haaškog suda, ni Hrvati se nikad ne bi mogli pomiriti s činjenicom da se i u obrambenom ratu može biti odgovoran za činjenje ratnih zločina, preko kojih se jednostavno ne može prijeći. No haaški tužitelji otišli su tako daleko da su cijelu operaciju kojom je srušen srbijanski osvajački projekt proglasili - udruženim zločinačkim poduhvatom. Sjajna vojna pobjeda, do koje je došlo uz neočekivano nizak broj ljudskih žrtava postala je tako u očima tužitelja, ali nakon toga i dobrog dijela svjetske javnosti, dio udruženog zločinačkog poduhvata s gotovo genocidnim obilježjima (nesumnjivo da bi osuđujuća presuda postala dobar temeljac za srbijansku protutužbu pred Međunarodnim sudom pravde).

Haaški tužitelji imali su upravo monstruozan projekt: rame do ramena na optuženičku klupu posjesti Antu Gotovinu i Ratka MladićaFranju TuđmanaSlobodana Miloševića, iako je trebalo biti posve jasno da se njihove odgovornosti ničim ne mogu uspoređivati. Tuđmana je samo smrt spasila od takve blamaže, ali na isti način se izvukao i Slobodan Milošević, a pravda je zadovoljena samo time što je Slobu smrt snašla baš u ćeliji u Scheveningenu.

Realnost je takva da je upravo odluka srbijanskih birača da ponovno daju šansu nekadašnjim Miloševićevim glasnogovornicima i pobočnicima Ivici Dačiću (Miloševićeva SPS) i Tomislavu Nikoliću (Šešeljeva SRS) ono što će za još neko vrijeme odgoditi nastavak procesa pomirenja. Tomislav Nikolić, koliko god mu bilo stalo i koliko se trudio preokrenuti kožuh, još uvijek je uvjetovan starim instinktima i zapravo uopće nema predodžbu što bi to zapravo trebao reći i učiniti kako bi ga se u svijetu doživljavalo kao modernog, europski orijentiranog političara koji bi predstavljao Srbiju kao zemlju.

Prošlotjedni preokret u Haagu Hrvatima je ponovno vratio njihovu vojnu pobjedu, ali to ne znači da je time vraćena vjera u haašku pravdu. Hrvati više vjeruju u prst Božji nego u slučajnukonstelaciju sudaca, koja je isto lako mogla završiti i s potvrdom prvostupanjske presude. No, sveopći doček generala i izjave hrvtaskog premijera i predsjednika nisu naišli samo na očekivanu osudu iz Srbije, već i na kritike iz srpske zajednice u Hrvatskoj i dio liberalne hrvatske javnosti.

Jučer sam u TV-magazinu Zoom (Z1, svakim radnim danom od 16 do 18h) ugostio Milorada Pupovca, u razgovoru koji je bio na rubu incidenta. Pupovac je bio opravdano nezadovoljan ako je njegova izjava bila pogrešno interpretirana da on smatra da je nakon presude teže biti Srbin u Hrvatskoj, ali i posve neopravdano nezadovoljan što smo pustili izjave u kojima njegovi politički konkurenti kažu da to nije istina, te da je možda teško zato što sam Pupovac nije dovoljno napravio u prethodnim godinama. Iako smo za razliku od njih jedino njega pozvali u studio, s prilikom da kaže sve što želi, Pupovac je jedva izdržao do kraja nategnutog razgovora i na koncu odjurio iz studija jedva uzvrativši moju ispruženu ruku, ne obazirući se na pozive i ostavivši za sobom zbunjenog Darka Bekića, koji je također bio gost u studiju.

Odmah moram naglasiti, Milorad Pupovac i njegovo djelovanje, uz sve moguće zamjerke, ipak imaju ukupnu pozitivnu ocjenu kad se pogledaju prethodna dva desetljeća u cijelosti, a likovi poput Veljka Džakule, koji su bili na posve suprotnoj strani, kao sudionici velikosrpskog zločinačkog poduhvata, nemaju nikakav legitimitet za bilo kakvu objektivnu kritiku. Kao novinar, dužan sam razgovarati s obojicom, no Pupovac i Džakula jednostavno nisu likovi iz iste priče i spaja ih samo nacionalnost. Smatram duboko dvojbenim Josipovićev projekt rušenja Pupovca.

No, Pupovčeve kritike Ivi JosipovićuZoranu Milanoviću u ovom slučaju također su promašene. Pupovac nije zadovoljan time što je Josipović našao prostora da, raširenih ruku dočekavši generale, kaže samo: "Ali zločina je ipak bilo..."?!? Pitao sam Pupovca, a što bi trebalo pitati generala, koji se vraća iz Haaga, nakon što su mu ukrali 8 godina života: "Dobro Ante, ako nisi ti, tko je onda kriv?!?". I je li baš to prigoda u kojoj bi trebalo postavljati takva pitanja? Moje pitanje je ostalo bez odgovora.

No, treba pokušati shvatiti. Pupovčeva emotivna reakcija pred kamerama samo je vrh sante leda nezadovoljstva onih hrvatskih građana koji su pred Olujom pobjegli u RS, Srbiju, istočnu Slavoniju ili u bijeli svijet. Većina njih i dalje će bez zadrške ponoviti očitu neistinu da su prognani iz svojih domova, iako je jasno da su pobjegli pred vojnim operacijama, sasvim racionalno procijenivši opasnost za svoje živote te realne izglede da se očuva ta umjetna tvorevina koju su vođe pobune proglasili državom, ali je i većina stanovništva za njih opetovano glasovala. Treba reći: Ako je u Hrvatskoj bilo etničkog čišćenja Srba iz okupiranih krajeva, ono nipošto nije provedeno vojnim operacijama, već nespremnošću (svjesnom ili nesvjesnom) da se onemoguće zločini nakon Oluje te da se stvore uvjeti za povratak. No, kasniji razvoj događaja nije mogao biti odgovornost generala Gotovine. Granatiranje Knina nipošto nije moglo biti uzrok ni povod za egzodus. Kad bi to moglo bilo tako, polovica Hrvata, godinama na konstantnom dometu užarenih srpskih cijevi, davno bi se iselila u prekomorske krajeve.

Većina izbjeglih i dalje će bez zadrške ponoviti očitu neistinu da su prognani iz svojih domova, iako je jasno da su pobjegli pred vojnim operacijama, sasvim racionalno procijenivši opasnost za svoje živote te realne izglede da se očuva ta umjetna tvorevina koju su vođe pobune proglasili državom, ali je i većina stanovništva za njih opetovano glasovala. Treba reći: Ako je u Hrvatskoj bilo etničkog čišćenja Srba iz okupiranih krajeva, ono nipošto nije provedeno vojnim operacijama, već nespremnošću (svjesnom ili nesvjesnom) da se onemoguće zločini nakon Oluje te da se stvore uvjeti za povratak. No, to nije mogla biti odgovornost generala Gotovine.

Pupovac smatra neumjesnim da jedni slave dok drugi oplakuju svoje žrtve. Istina, trijumf pobjede zna itekako biti neumjestan, ali pri tom zaboravlja da su i pobjednici podnijeli žrtve te da proslava sama po sebi ne isključuje pijetet. Iluzorno je očekivati da će se obilježavanje Oluje, kao i bilo koje pobjede u bilo kojoj naciji na ovom svijetu, ikad pretvoriti u komemoraciju žrtvama, s bilo koje strane. 

Po prirodi stvari, takva pitanja su za dan poslije. Hrvati su desetljećima trenirani za ispričavanje i samoposipanje pepelom. Obvezna formulacija po tom nametnutom protokolu trebala bi biti "Oluja je sjajna pobjeda, ali..."! Hrvati su uvijek dužni dometati neko "ali"!  U Haagu su umalo predstavnicima hrvatske vlasti zauvijek oduzeli pravo da Oluju igdje spominju u uobičajenom kontekstu "briljantne vojne operacije". A tad bi se doista obljetnica pobjede na kninskoj tvrđavi mogla pretvoriti u komemoraciju posve nalik na onu koju održavamo na godišnjicu pada Vukovara.

Kao što sam već naglašavao, da se prvostupanjska presuda održala, što god privatno mislili o tome, hrvatski čelnici bi govoreći o briljantnoj vojnoj operaciji dobili po prstima, jednako kao kad Milorad Dodik ili Tomislav Nikolić govore da u Srebrenici nije bilo genocida.

Na svu sreću, taj scenarij nije prošao, ali opasnost još nije minula, jer teza o Tuđmanovom zločinačkom poduhvatu još uvijek može oživjeti u presudi generalu Slobodanu Praljku.

No, nametnuti ekvilibrijum krivnje je iz temelja uzdrman i Srbija, pa i Srbi u cjelini, morat će se s time pomiriti i konačno jednog dana suočiti s time da je ultimativni krivac za izgubljene ratove i njihove strašne posljedice prije svega agresivna i zločinačka Miloševićeva (i Miloševićevska) politika. I treba priznati, Srbija je u proteklom desetljeću u dva navrata bila na sasvim dobrom putu. Da je uspjela tim putem nastaviti, sad sigurno ne bi njihovi čelnici ponovno bili politički izolirani u gotovo cijelom svojem susjedstvu, pa i u Europi. Utjeha su im jedino tragikomični nesvrstani, koji su jednog takvog bezprizornog klauna kao što je Vuk Jeremić , koji svakim svojim potezom šteti dugoročnim srpskim interesima, uspjeli progurati na čelo Generalne skupštine UN-a.

Nema nimalo dvojbe: za napetost sasvim sigurno nije odgovorna presuda iz Haaga, već promjene odnosa snaga u samoj Srbiji, u kojoj su demokratski orijentirani za neko vrijeme ponovno potisnuti i ustupili prostor prerušenim radikalima!

Da, i dalje negdje čuči ta demokratska Srbija, i čeka svoju novu šansu. Ali, realnost je takva da je upravo odluka srbijanskih birača da ponovno daju šansu nekadašnjim Miloševićevim glasnogovornicima i pobočnicima Ivici Dačiću (Miloševićeva SPS) i Tomislavu Nikoliću (sve donedavno Šešeljeva SRS) ono što će za još neko vrijeme odgoditi nastavak procesa pomirenja. 

Tomislav Nikolić, koliko god mu bilo stalo do efekta i koliko god se trudio preokrenuti kožuh, još uvijek je uvjetovan starim instinktima i zapravo uopće nema ni najblažu predodžbu što bi to zapravo trebao reći i učiniti kako bi ga se u svijetu doživljavalo kao modernog, europski orijentiranog političara.

Za razliku od prostodušnih Dačića i Nikolića, Pupovac predstavlja kremu srpske, ali i hrvatske inteligencije, i trebao bi biti pametniji u zauzimanju i  komuniciranju svojih stavova.

Я отобрал для себя четкий, ясный снимок Земли и изображение мрачной и яркой россыпи Млечного пути.

Он с виду был готов к сотрудничеству, но когда от "Скачать программы для увеличения скорости компьютера"него потребовали уточнить некоторые детали, он не мог вспомнить "Игра для айфона скачать"ничего из данных ранее показаний, хотя и утверждал, что все помнит.

Этого я не знал, хотя должен был знать.

Невысокого роста, коренастый, довольно грубые черты лица, густая шапка черных волос и только на висках легкая седина.

Я изучил все подробности того, что, "Игры скачать для айфонов"по моему мнению, должно было пригодиться.

Это была война, направленная против всего западного мира.

Но в обнаруженных нами статьях ничего не говорилось о его участии в революции или хотя бы отношении к ней.

Нашелся свидетель, подтвердивший и дополнивший мои показания.

Фиктивные компании, море денег.

Он уже так близко подошел к старому корейцу, что шелковая пола кимоно "Скачать новые песни "коснулась обнаженной руки Римо.

Колумб видел ее на Кубе и Ямайке, где туземцы с их помощью ловят черепах.

Вот ваша чашка, а вот блюдце, сказал телохранитель и шваркнул блюдце на стол.

Поскольку успех наступления оказался под угрозой, "каменская игра на чужом поле"Рабинович отдал команду немедленно заправить танки, "География. Начальный курс. 5 класс. Рабочая тетрадь к учебнику И.И. Бариновой, А.А. Плешакова. ФГОС"но сразу же "Маленькая книга хороших советов для личностных достижений"понял, что это невозможно.

А она, когда озоновая дыра затягивалась над "Триумфальная арка"выжженным полем, конечно, делала вид, что "скачать ключи для нод 32 новый"ничего особенного не происходит.

Клянусь, что я видел его, "Скачать сборник читов"это мне не почудилось.

Ну что ж, "скачать темы для нокии 5250"со вздохом добавила она, вот вы и познакомились с "скачать physx драйвер"Джиро.

Тем не менее это так, ответил "скачать песню электричка"Римо.

То недолгое время, когда комендант и "Апокалипсис мелкого греха"Робладо совещались, Карлос не потерял даром, это было лишь кажущееся бездействие.

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg