Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas59
mod_vvisit_counterJučer672
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan1436
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec8044
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2463554

Trenutno na stranici: 16
0 198.143.37.21
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
NAPADNUTA SRPSKA NEJAČ U KISTANJU - PIŠE DON JOZO ČURIĆ PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 9
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Četvrtak, 21 Ožujak 2013 10:46

KISTANJE

 

Kao što ste već sigurno upoznati, prije koji dan kod Kistanja dogodio se još jedan u nizu genocida nad napaćenim i golorukim srpskim narodom, pače, nad srpskom nejači. Gomila krvožednih ustaša podrijetlom s Janjeva je brutalno napala mirne, pitome, uzorne, pristojne i bogbojazne pravoslavne bogoslove, koji su vjerojatno i antifašisti, i koji su sasvim sigurno samo mirno koračali cestom i sigurno nisu nikoga ni vrijeđali ni provocirali.

Pri tome su jednom bogoslovu razbili nos, pri čemu su se ozlijedila i dvojica crnokošuljaških zločinaca. Za sada nije poznato jesu li se napadači ozlijedili međusobno sami, ili su njihove ozljede posljedica čvrstoće bogoslovnih noseva.

Jedan od najvećih svjetskih humanista i istinoljubaca Milorad Pupovac, ljudina od čovjeka, taj napad nazvao je udarom na ustavni poredak.

Nadležni episkop Fotije je u svezi događaja rekao slijedeće: "Ako država dozvoli da grupe nameću ovakve metode, onda ulazimo u prostor neuređene države, divljeg zapada. Sada su žrtve Srbi, sutra će biti netko drugi. Nadamo se da će se pouka izvući za sve. Ne da se kaže ovo su Srbi, nema veze, nego da se reagira pravovremeno, da takvih događaja na drugim mjestima više ne bude". Fotije je dodao i da će većina bogoslova postati svećenici te da je njihov mentalitet miroljubiv.

 

Dečko se zove MOMIR ĐUKIĆ, nadimak mu je MOMAC, kaže da je iz Banja Luke, navija za FK Borac iz Banja Luke i prava je krajiška momčina. Tako je u svezi ovog genocida nad srpskim narodom, već trećim u 21. stoljeću, napisao da nema stajanja dok pravda ne bude zadovoljena. Inače, naš Momo voli vojsku, nogomet i glazbu.

Od glazbenih uradaka koje je podijelio sa svojim drugarima na Fejsu posebno izdvajamo: - "Prva Linija Zvone zvona Crkve koridora", produkcije poznate četničke "producentske kuće" vučjak.com, s Ratkom Mladićem u glavnoj ulozi u spotu

- "Ratko Mladić", pjesma o istoimenom srpskom junaku Ratku Mladiću, u izvedbi Lešinara iz Banja Luke - "Žene vole oficire", u izvedbi Rade Jorovića - "Na planini na Jelici sastali se svi četnici", nepoznatog, ali milozvučnog izvođača (mogao bi biti stanoviti I. J., kompozitor iz Zagreba, ali ne možemo potvrditi) Bogoslov Momo je s drugarima na Fejsu podijelio i neka svoja razmišljanja svojstvena mladom duhovnom čovjeku, humanistu i vjerniku, pa izdvajamo neka:

- a jesam se zaljubio ..... braaala!!!

- Ako Kosovo nije naše, zašto od nas traže da im ga damo? Ako je njihovo, zašto ga otimaju? A ako već mogu ga otmu, ne znam zašto se toliko ustručavaju (citat Matije Bečkovića)

- ne damo ni centimetar više .... (u svezi Kosova)

- Da se Dražin barjak vije, ne bi bilo Albanije!!! (jedna antifašistička, onako pomalo kukuriku...)

- Pitaš me zašto pišem Ćirilicom? Zato što sam Srbin. Zato što Je ĆIRILICA Srpsko pismo. Zato što amerikanci ne znaju da je čitaju. Zato što je najljepše pismo na svijetu. Zato što se čita isto kao što se napiše. (jedna od točaka Plana 21, vjerojatno je autor Arsen Bauk. ali nismo sigurni)

- zaista lijepo gore ....(uz sliku zapaljenih zastava Kosova i Albanije)

- Firma, Fajtersi, Taurunum, Grobari, Marinci, Korida, Junajted Fors, Meraklije, Đavoli, Delije, Despoti, Divlja Telad, Lešinari, Zulovci, šanera. SVI SMO SRBI, SAMO NAS BOJE dele! (jedna navijačka, a ujedno i patriotska)

Posebno izdvajamo Momino tolerantno razmišljanje u svezi homoseksualne populacije, naročito u kontekstu nemilog događaja u Kistanjama koji dokazuje da je Momo jedna pitoma, miroljubiva i pristojna dušica koja ne bi zglazila ni mrava:

- Šta imate protiv gej parade? Pa ovako - imamo: palice, lanci, motke, kamenje.

 

Momo je mlad momak i ima brojne interese, voli sve što vole mladi. Tako je na Fejsu između ostalog lajkao: - Možemo li skupiti 1.000 Srba koji bi išli na Kosovo ako se zarati?

- Drvar, Grahovo, Glamoč i Petrovac pripojiti Republici Srpskoj (pod slikom "naše Srbije od Kistanja do Kosova")

- AK 47 Kalašnjikov

         - Pravoslavci jel možemo da stignemo Hrvate koji imaju 54.971 članova??? (jedna prigodna)

         - 50.000 članova koji bi volili da danas postoji Republika Srpska Krajina (još jedna kukuriku)

- Za Kosovo i Metohiju Srbin glavu daće, Kosovo je Srpsko i Srpsko ostaće.

Djeca, što bi rekao premijer Milanović. I jedan prigodan proročki citat Milorada Pupovca: "Očekujemo da će vlasti učiniti ono što im je obaveza jer ovo je udar na ustavni poredak i na zakonitost u Republici Hrvatskoj. Vjerujem da će prevladati razum nad pokušajem da se među ove ljude ponovno unese razdor, a unose ga i oni koji ih potiču da ovo čine, a potiču ih i oni koji govore neistinu, potiču ih i oni koji žele kazati da su ovi mladi ljudi krivi što su napadnuti. To su i oni koji su prije par dana okarakterizirali Srbe kao četnike i kao goste u RH", rekao je Pupovac.

         Mladi ljudi krivi što su napadnuti? Ma neeee. Srbi kao četnici? Ma neeee. Gosti u RH? Ma neeee

         Čekamo reakciju: odlučnog Milanovića, nadležnog ministra Jovanovića, pravdoljubivog Josipovića, uvijek odgovornog Pupovca, episkopa Fotija, Ranka Ostojića (posebno tebe, druže Ranko), Mladena Bajića (i tebe, druže Mladene), svih koji su komentirali događaj, kao i svih medija koji su priču sagledali iz četničkog ugla, od Jutarnjeg lista na dalje.

 

 

 

JOVANOVIĆ - MAMIĆ – JOVANOVIĆ i JOVANOVIĆ - CRKVA

Nije mi na kraj pameti braniti Zdravka Mamića čije 'verbalne egzibicije' slušamo već godinama ali kad su uvrede u pitanju od njega je ipak puno 'jači' aktualni ministar koji bi mogao nositi svaku drugu titulu osim ministra obrazovanja! Narod bi kazao da mu je njegovo resorno obrazovanje 'zadnja rupa na ministarskoj svirali'.

Prisjetimo se samo nekih njegovih verbalnih 'bisera':„Pogriješio sam(taj 'papak' se još i kaje!, nap. a.) kad sam u Saboru izjavio da je vrh HDZ-a u političkome smislu zločinačka organizacija jer sve što se događa posljednjih tjedana pokazuje da je to preblaga ocjena te da su pojedini pripadnici HDZ-ove vrhuške pravi zločinci“, izjavio je tada još SDP-ov saborski zastupnik Željko Jovanović i dodao veoma precizno:

„Svi pripadnici vrha HDZ-a u posljednjih sedam godina su kandidati za titulu zločinca“(Rijeka, 1.veljače 2011.g.).

Što je mislio kad je rekao da je epitet 'zločinačka' preblag to sam taj(bez-)obrazovni ministar zna. Viši stupanj zločinaštva je, valjda, razbojništvo pa bi po čika Jovi svi pripadnici te zločinačke organizacije redom, trebali biti razbojnici, njih više od 200.000 mahom Hrvata; jeli to verbalni delikt ili je govor mržnje, zloćudna agresivnost, šovinizam…što li?

Ili, još ljepše: HNS je danas kao nekad HDZ: kaljuža koju ćemo isušiti!“

Vrhunac njegove prostačke retorike može se pročitati iz slijedećeg:

'Cirkus hrvatske nogometne lige ovdje je doživio svoju kulminaciju. Odgovornost za to snosi vrh nogometne organizacije i koliko god će grubo zvučati ovo što ću sad reći, to govorim s punom odgovornošću i mislim da je krajnje vrijeme da se Mamić, Marković i Srebrić uhvate za ruke, stanu pred ogledalo i pljunu u to što vide (Pula, travanj 2012. g.).“

 

Kasnije je toj pljuvačkoj ekipi dodao Ivana Zvonimira-Čička, predsjednika HHO-a!

 

Ili: „U hrvatskom nogometu svi su jednaki, samo su pri tome neki malo 'jednakiji'. Hrvatska nogometna liga je u ovom trenutku najbliža 'Životinjskoj farmi' Georgea Orwella“(ožujak og.); lijepa usporedba!

Zbog takvih prostačkih eskapada, koje su bliže govoru uličnog ološa nego ministru, tog 'papka' bi svaka demokratska vlast promptno smijenila osim ove naše, kvazi-pravedne, tako da se s opravdanjem može reći kakav pas takvi gospodari.

Zbog toga ga nitko od 'vlasti' nije ni na odgovornost pozvao a kamoli optužio, nedajbože kaznio, 'skinuo' s ministarske fotelje ili barem, zbog verbalnog delikta pritvorio kao Zdravka Mamića!?

Svojim poremećenim ponašanjem taj ministar znanosti, obrazovanja i športa velika je ljaga hrvatske (kripto-)demokracije, sramota hrvatskih građana kao i srpske manjine kojoj po nacionalnosti pripada a koja, recimo, Hrvatsku osjeća svojom domovinom.

Predsjednik Republike Ivo Josipović mogao je, a nije, isto tako kad je bilo vrijeme, najoštrije osuditi vulgarne i primitivne izjave ministra Jovanovića i nazvati ih govorom mržnje!

Parafraziram Predsjednikovu osudu upućenu Zdravku Mamiću: Riječi kojima je Jovanović osobno, najvulgarnije i primitivno, izvrijeđao Hrvatsku demokratsku zajednicu i njenih 220.000 članova, Hrvatski nogometni savez-'neka si pljunu sebi u lice', Hrvatsku nogometnu ligu usporedivši je s Orwelovom životinjskom farmom,jednako su uvredljive i zloćudno agresivne prema svemu što nosi hrvatski predznak, a takav je govor neprihvatljiv svakom civiliziranom i demokratskom društvu te zaslužuje svaku osudu(parafraza autora na priopćenje iz 'pravednog' Ureda s Pantovčaka)!

Pročitajmo što o 'slučaju Mamić' kaže Andrija Hebrang: „Uhićenje g. Zdravka Mamića zbog izjave date u radio emisiji povratak je uvođenja verbalnog delikta po uzoru na komunističke režime, kojima je onemogućavanje iznošenja javnog mišljenja bio temelj vladanja.

Gospodin Mamić izrekao je svoje mišljenje izazvan cijelim nizom postupaka ministra Jovanovića, koji u javnim nastupima vrijeđa sve institucije, od Hrvatske biskupske konferencije, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, hrvatskih športaša pa sve do ukupnog znanstvenog osoblja u znanstvenim ustanovama…“

Međutim, ima nešto mnogo opasnije u ponašanju ministra Jovanovića što upućuje na povratak 'hrvatske' politike u mračna komunistička vremena pa ću navest samo neke od drastičnih primjera:

Jovanović: „Crkva ne može raspravljati o kurikulumu zdravstvenog odgoja, niti se miješati u rad javnih škola, koje se financiraju iz državnog proračuna i za čiji rad odgovornost nosi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Crkva ima jedino mogućnost da na nastavi vjeronauka provodi ono što želi. Za sve ostalo Crkvi i udrugama nije mjesto u školama“– oštro je Jovanović upozorio kardinala Bozanića na konferenciji za novinare posvećenoj, inače, popularizaciji znanosti i dodao u svom osebujnom stilu:

„Ako je netko ukrao hrvatskim građanima Božić, onda je to kardinal Bozanić“ dodavši još „kako su biskupi lažovi a ja s lažovima ne komuniciram“, jer „potrebna nam je oluja mozgova u kojoj nije bitno kojeg ste roda, spola, vjerske ili stranačke pripadnosti. Bitno je samo da imate mozak.

Mnogima koji napadaju ovu Vladu to(mozak!) nedostaje“, kazao Jovanović ciljajući na Crkvu, biskupe i Bozanića!

Čistke po komunističkom uzoru:

Cijeli slučaj ravnatelja Krešimira Mihajlovića, o Božiću 2011., stvar je nove kadrovske politike uključivo i 'čika Jovina' ministarstva (bez-)obrazovanja o čemu svjedoče i reakcije brojnih ljudi koji su mu se javili, a koji se jednodušno slažu s ocjenom da se radi o političkoj smjeni ravnatelja.

Uostalom, iskustva iz 2000. godine naučila su nas da nakon dolaska 'lijeve' koalicije na vlast slijede masovne čistke, neovisno o stručnosti pojedinaca koji su s njima zahvaćeni.

Jedina razlika koju uočavamo ovaj puta je da u državnim tijelima i upravi i nema više puno kadrova koji bi ovakvom kadroviranju mogli biti premet obračuna.

Zato slučaja poput ravnatelja prof. Krešimira Mihajlovića možda i ne će biti puno. Dovoljno je početi od činjenice da je broj škola sa slikama heroja Domovinskoga rata danas već zanemariv, iako bi se trebale nalaziti u svakoj školi….

I ne zaboravimo, prof. Mihajlović je bio hrvatski branitelj a njegov najveći 'grijeh' su bile slike Gotovine i Markača koje od travnja 2011. do Kukuriku-Božića 2012. nikomu nisu smetale(osim, tada, Jovanoviću!?).

Parijskim dekretom 'skinuta' Danica Ramljak i Akademik Katičić:

Od svih Kukurikavaca Jovanovićev urođeni bezobrazluk prednjači u svakom pogledu, počevši od onog verbalnog u prostačkoj, virtualnoj komunikaciji putem medija do nemilosrdnog 'skidanja glava' priznatim hrvatskim autoritetima ove zemlje kakvi su primjerice ravnateljica Instituta 'Ruđer Boškovića', Danica Ramljak ili Akademik Radoslav Katičić.

Danas već bivša ravnateljica Instituta, dala je jasno na znanje da za nju ovaj slučaj još uvijek nije riješen. Najavila je da će podnijeti tužbu sudu u kojoj će nastojati osporiti argumente u odluci UV-a.U medijima je, među ostalim, ustvrdila da ju je zapravo jednostrano smijenio ministar Željko Jovanović te da je to učinio preko UV-a (na brzinu, po njemu sklepanog Upravnog vijeća Instituta), iskoristivši njezin propust u prijavljivanju nepobitnog znanstvenog zvanja.

A zbog uklanjanja nepoćudnog mu Akademika Katičića, eminentnog hrvatskog jezikoslovca, dobio je 'naš' ministar i zaslužni nadimak 'čika Jovo' (po prezimenjaku Zmaj-Jovi Jovanoviću)!

Razlog toj ničim opravdanoj autokratskoj smjeni putem partijskog dekreta, 'bezobrazno' je preferiranje savjetnika mu (dipl. bibliotekara) Slavka Goldsteina, zaduženog za izradu novog, 'novosadsko-hrvatskog' pravopisa!?

Jovanovićeva'skrb' o mladim hrvatskim znanstvenicima koji danas masovno napuštaju ovu zemlju:

U znak protesta protiv Pravilnika o napredovanju u zvanjima(izrađenog u režiji ministra Jovanovića, nap. a.), čiji kriteriji nisu ni preteški ni oštri, nego kako se već danima upozorava neprimjereni području društvenih i humanističkih znanosti, šest mladih znanstvenika ovih je dana zapalilo svoje znanstvene radove, knjige i doktorate. Točno u deset sati pred zgradom Ministarstva obrazovanja u pepeo su pretvorili 5,6 ili 7 godina svog intenzivnog rada.

Ono što ih posebno boli jest što je, među ostalim, Pravilnik direktno usmjeren protiv publiciranja na hrvatskom jeziku i kod hrvatskih izdavača, sic!

Nije li to namjerna diskriminacija hrvatskog jezika kamena temeljca hrvatske opstojnosti, ili će, da budem zloban, ministar Jovanović-od milja čika Jovo-omogućiti mladim znanstvenicima da svoje radove objavljuju na srpskom pismu, ćirilici?

Zaključak:

Svaka iole demokratska vlast (osim 'hrvatske') trebala bi čim prije 'isušiti' kaljužu stvorenu u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, zločinačku, dakako u društveno-političkom smislu!

 

Damir  Kalafatić

I tako veliki kvazi-demokrati i kripto-znanstvenici, samozvani politolozi-'samoupravljači', veoma podozrivih znanstvenih radova, svojim kontroverznim ponašanjem dokazaše upravo tvrdnju gospođe Judith Reisman i pokazaše da se još i danas nosimo s recidivima komunističkog jednoumlja..

Uostalom, tko nam je kriv kad lustraciju komunjarske klateži nismo napravili!

Neki nelustrirani a reciklirani komunisti nisu ni danas u stanju čuti drugo mišljenje a da pri tome ne traže jednostrane zabrane komunističkim dekretima; a sebe nazivaju uzorima, lučonošama socijal-demokracije!?

Što ovakvi ljudi poput Zakošeka rade na fakultetima u Hrvatskoj?

Zakošekov 'stručni kurikulum':

Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu (kratica: UJDI) je bila politička organizacija u SFR Jugoslaviji neposredno prije njenog raspada.

Osnovana je u proljeće 1989., interesantno, u Zagrebu. Njezini pristalice su uglavnom lijevo-liberalni urbani kvazi-intelektualci koji su se zalagali za jedinstvenu socijalističku Jugoslaviju i protivili se stvaranju suverene republike Hrvatske; preživjeli takvima ostadoše do dana današnjega!

Prisjetimo se, predsjednici su bili prvo Branko Horvat, a nakon njega je to bio Nebojša Popov.

Direktor je bio Žarko Puhovski; lijepo društvo nema što!

Ostali članovi UJDI-odbora bili su Bogdan Bogdanović (kameni cvijet Jasenovca!), Milan Kangrga, Lev Kreft, Shkëlzen Maliqi, Vesna Pešić, Koča Popović (krvoločni yu-general), Milorad Pupovac, Ljubiša Ristić, Božidar Gajo Sekulić, Rudi Supek, SANU-Akademik Ljubomir Tadić, Dubravka Ugrešić, Predrag Vranicki i 'naš' samoupravljački politolog Nenad Zakošek.

Ovaj posljednji iz jata UJDI-jevaca autor je neobično 'jake' knjige o ondašnjoj yu-državi i samoupravljanju na kojem je i doktorirao-blago nama-a knjiga se zove:

Staat und Selbstverwaltung in Jugoslawien. Zum Verhältnis von Politik und Ökonomie in einer sozialistischen Gesellschaft am Beispiel jugoslawischer Investitionspolitik - doktorska disertacija - Berlin (West): 1984. - 178 str. - Freie Universität Berlin - obrana 25. 10. 1984.

Objektivni izvještaj s predavanja Judith Reisman prema komentaru jedne mlade slušateljice s tog predavanja:

„Možda će vam vjerovati ljudi koji nisu (jutros) bili na tribini na Fakultetu političkih znanosti. A ja sam bila na toj tribini pa mogu izvijestiti iz prve ruke.

Dr. Reisman održala je vrlo stručno i kompetentno predavanje, iznijela samo činjenice. A onda su krenula pitanja. Prva je osoba postavila nekoliko pitanja, a jedno je glasilo po prilici ovako: 'Tko vam je dopustio da dođete ovamo predavati'?

Zamislite koliko je ta osoba tolerantna. Ona bi određivala tko smije, a tko ne smije predavati! Bila je to vrlo mlada osoba, ali je očito da ima komunistički (čitaj: fašistički) mentalni sklop. Ne bi me čudilo kada bi ta osoba sama za sebe rekla da je tolerantna i da zagovara slobodu govora.

Potom se javila za riječ još jedna osoba koja je bila vrlo neugodna prema dr. Reisman.

         Zatim se javio jedan mladić koji je imao napisana pitanja i postavljao pitanje za pitanjem pa ga je dr. Reisman zamolila da malo stane kako bi mogla odgovoriti po redu. Taj je mladić imao pred sobom list papira s kojega je čitao pitanja (bio je malo ispred mene pa sam to mogla vidjeti). Vjerojatno su pitanja bila unaprijed pripremljena (tipično komunistički!, nap. a.).

Zatim se javio jedan odrasli muškarac (kasnije je spomenuto da je on dekan, no u to nisam sigurna jer nisam čula da se tako predstavio). On je bio vrlo neugodan, pitanjima je nastojao diskreditirati dr. Reisman rekavši da ona nije ni neurolog ni stručnjak za ljudski mozak pa da njezino istraživanje ne može biti vjerodostojno. Dr. Reisman je odgovarala na pitanja, a kada je došao red da odgovori na pitanja 'dekana' (Nenada Zakošeka!?), njega više nije bilo da čuje odgovor, ali je dr. Reisman izrijekom objasnila da zaključci o kojima ona piše a koji se tiču neurologije i drugih područja znanosti jesu zaključci stručnjaka neurologa i ostalih stručnjaka, kojima ona vjeruje, te da nikada ne bi sama donosila takve zaključke.

Naravno, zbog pljuštanja pitanja militantnih ljevičara ostali sudionici nisu ni imali vremena postavljati pitanja, iako je bilo nekoliko ruka u zraku. A na kraju, kada je moderator rekao da je rasprava završena i kada je dr. Reisman zahvalila nazočnima – zaorio se golem pljesak, što govori da je većina publike s odobravanjem dočekala i ispratila dr. Reisman.

A na izlasku iz dvorane gospođi Reisman pristupile su dvije djevojke (vjerojatno studentice istoga fakulteta), pozdravile ju i rekle kako ih je sram zbog pitanja koja su joj bila postavljena.

         Usput, među postavljenim pitanjima bilo je mnogo onih koja se nisu ticala teme – jasno se vidjelo da ti postavljači žele dovesti dr. Reisman u neugodan položaj. No, ona ih je zamolila da postavljaju pitanja vezana za temu.

Sve u svemu, predavanje dr. Reisman bilo je doista stručno i poučno, a pitanja i komentari vrlo jadni (da istaknem, od stotinjak ljudi u dvorani pitanja, i to prilično neugodna, postavile su četiri osobe – nitko više).

I vi se usuđujete napisati da su studenti 'održali predavanje' doktorici Reisman. Taj omjer pokazuje i omjer podjele mišljenja u Hrvatskoj – oko 4% ljudi, koji imaju komunistički mentalni sklop, misli da mogu biti i tužitelji i sudci, kao što je to nekada bilo u komunizmu – nema teme o kojoj oni nisu spremni govoriti, uvijek s visine, uvijek agresivno, ali, naravno, bez argumenata, samo s floskulama i klišeiziranim optužbama – homofob, govor mržnje i slično. Nisu ni svjesni da svaka njihova rečenica bazdi po govoru mržnje, jer oni ne bi doktorici Reisman dopustili ni da govori, a što bi tek učinili da im netko dade vlast.

         A ostali, njih oko 94%, čine našu šutljivu manjinu. Šutljivu zato što im je zapriječen pristup svim glavnim medijima, u kojima uvijek vidimo ista lica, ista mišljenja, pa ispada da su svi ostali u Hrvatskoj neobrazovani i glupi pa nemaju što reći.

Tako je to kada imamo 'vučji čopor' opće prakse – svi stasali na istoj totalitarnoj ideologiji – kojima su svi mediji otvoreni i koji drže konce u gotovo svim institucijama. Opće je poznato koja politika prevladava na sveučilištima, posebice na političkom, filozofskom i sličnima“…

         Nije ni čudo kad nam katedre 'drže' razni UJDI-jevci, Zakošeki, Puhovskiji a modernu hrvatsku povijest piše Josipovićev favorit, Židov Ivo Goldstein, svršeni bizantolog (veleposlanik u Parizu!?). ili žutokljuni titoljubac Tvrtko Jakovina! Treba li još nešto dodati?

Treba: Dekan Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Nenad Zakošek (jučer se) u maniru ortodoksnog balkanskog primitivca obrušio (se) na dr. Judith Reisman u trenutku kada je studentima uputila i primjedbu o komunističkom mentalitetu. Grubo prekinuvši gošću, u maniru Aleksandra Rankovića očitao joj je bukvicu, istaknuvši kako njegove studente nisu indoktrinirali komunisti nego je to, prema njemu, učinila Katolička crkva. Dobro je Reismanica i prošla, sjetim se onog doba kad su u mom malom mistu, 1947.g., biskupa Bonefačića, a sve uime komunističke demokracije, mladi SKOJ-evci obasuli gnjilim jajima!

U kojoj i kakvoj to državi živimo, jeli se išta promijenilo u ovih dvadesetak godina kvazi-demokracije?

- Nije se promijenilo ništa, ovo nije naša hrvatska Hrvatska jer i danas 'kolo vode' reciklirani komunisti kojima su Tito i njihova 'Yuga' još uvijek pri srcu ostali.

 

Teror je to privilegirane i svekoliko korumpirane manjine uključivo pedere i lezbe, nad većinom hrvatskog naroda kojeg je ta manjina dovela do ambisa, ne samo ekonomskog nego i moralnog; pod motom 'dajem bubreg za semestar' ili 'mijenjam dug Ljubljanske banke za kredit od 3,250.000 eura s povoljnih 3% kamata'!

 

 

Damir Kalafatić

Grubo prekinuvši gošću, u maniru Aleksandra Rankovića očitao joj je bukvicu, istaknuvši kako njegove studente nisu indoktrinirali komunisti nego je to, prema njemu, učinila Katolička crkva. Dobro je Reismanica i prošla, sjetim se onog doba kad su u mom malom mistu, 1947.g., biskupa Bonefačića, a sve uime komunističke demokracije, mladi SKOJ-evci obasuli gnjilim jajima! U kojoj i kakvoj to državi živimo, jeli se išta promijenilo u ovih dvadesetak godina kvazi-demokracije? Nije se promijenilo ništa, ovo nije naša hrvatska Hrvatska jer i danas 'kolo vode' reciklirani komunisti kojima su Tito i njihova 'Yuga' još uvijek pri srcu ostali. Teror je to privilegirane i svekoliko korumpirane manjine uključivo pedere i lezbe, nad većinom hrvatskog naroda kojeg je ta manjina dovela do ambisa, ne samo ekonomskog nego i moralnog; pod motom 'dajem bubreg za semestar' ili 'mijenjam dug Ljubljanske banke za kredit od 3,250.000 eura s povoljnih 3% kamata'!

 

POSJET UTAMNIČENOMU DARIJU KORDIĆU

 

Radilo se o Dariju Kordiću. Spremali smo se posjetiti ga u Grazu, u tamnici Karlau. Iz svjedočenja mnogobrojnih znali smo kakav i na koji će nas način dočekati, ali drugo je kad to sam iskusiš. Vuče se već šesnaesta godina njegova tamnovanja. Za vrijeme Domovinskog rata kao političar branio je svoj hrvatski puk u Srednjoj Bosni. Najprije od JNA i svih s njom povezanih, nakon toga od Bošnjaka koji sve opkoliše ljudstvom desetorostruko brojčanijim. Na kraju dođe tzv. Međunarodna zajednica. Kordiću ne dokazaše nikakvu krivnju u tim vremenima, ali smrsiše nešto u stilu da je bio nadređen čak i vojsci pa da je mogao... Zapravo, dokazi ni nisu bili važni, on je jednostavno trebao biti osuđen. Na dušu mu se najviše stavljaju Ahmići o kojima Međunarodna zajednica poče pričati tek mjesec dana nakon što su se dogodile borbe u tom selu, iako je od samoga početka u sve bila upućena te čak tamo imala tv ekipu. Slučajno? A istoga dana dogodile su se i borbe u Trusini. Posljedice po civile jednako teške kao i u Ahmićima. Međutim, o tome tek počeše malo otvorenije pričati pred godinu i nešto, a o Ahmićima, ponovimo, tamo od 1995. I još nešto. Za Ahmiće osudiše Kordića kao političara, a u slučaju Trusine sude vojnike, i to izvršitelje, koji zapravo nisu bitni.

Stale su nam se vrzati ovakve misli po glavi, ali smo ih brzo protjerali. Ne treba njima kvariti ovaj dan. Idemo se prepustiti susretu s čovjekom koji tamnuje za našu slobodu pa ćemo onda raspetljavati zamršene političke uzlove, ako nam se raspetljavati bude htjelo.

Grad Graz živio je svojim uobičajenim životom. Jutro je, hladno austrijsko. Ljudi žure u svim smjerovima. Nema opuštenosti, nema zaustavljanja, briga nekoga što se tuđinski pokušavamo snaći.

Veza nas je uredno čekala da nam bude pri ruci. Poznaje dobro Kordića i austrijske prilike. Upoznajemo se pred samim ulazom u tamnicu. Nije prikladno mjesto, ali život ne bira okolnosti, on jednostavno ide.

Zdanje tamnice je ogromno. Predstavlja grad u gradu. Sa svih strana visoki zidovi. Ulaz su malo dotjerali, kao da ulaziš na neki fakultet, ali te ulazna vrata u prvu zgradu pred tobom osvijeste. Moraš zvoniti i ulaziti jedan po jedan, kad dobiješ znak. Provjere počinju. Službenici zaštićeni neprobojnim staklima. Na kraju dobiješ narukvicu oko ruke. Ulaziš u tamnički svijet, odnosno njegovo predvorje. Na svakim novim vratima moraš zvoniti. I onda raskriljene ruke. Kordić izlazi iza stola i dočekuje te. Ti si njegov dragi gost, brat koji je došao posjetiti brata. Jeste li osjetili nešto takvo u tzv. slobodnom svijetu?

Teško je, naravno, suspregnuti osjećaje. Kamera uredno sve snima, službenik motri sa strane. Ne ljutimo se. Kordić nas je već obavijestio da su nam umjesto pola, dopustili susret od čitavog sata. Njima sitnica, a nama ostalima to puno znači. Unatoč svemu nisu birokratski shvatili svoj posao i hvala im na tome.

Ne ćemo prepričavati o čemu smo točno i kako razgovarali. Nije ovo, naime, nikakva reportaža o minulim danima i osudama za njih. Ovo je susret s čovjekom koji na svojim plećima svjesno nosi križ za te dane. Nismo ga pitali, znamo već od prije da ga je mogao izbjeći. Trebao se samo složiti da će krivnju svaliti na Tuđmana i Šuška i bio bi slobodan. A on reče da mu je čast bila što ih je uopće mogao poznavati, a kamo li što je s njima mogao pričati i surađivati. Nisu mu to oprostili, on, pak, ne traži milost. Časno čuva svoje uspomene i svoju slobodu. Jer da je dopustio da ga prevare na taj način, tek tada bi izgubio slobodu i ne bi je mogao vratiti do kraja života. Što bi bilo nakon toga, ne bih želio nagađati. Ovako Kordić smireno ide svojim putem. Bez obzira na težinu, slobodan je čovjek. I to prenosi na druge. Onaj dodijeljeni nam sat vremena bile su duhovne vježbe. Spoznavali smo nanovo da je duh uvijek jači od tijela. I ne treba za to biti ni čudan, ni fundamentalist, ni terorist, ni bilo što drugo, nego jednostavno samo čovjek. Častan odnos prema životu samoga tebe čini časnim.

Razabirući poslije pri kavi što smo čuli i vidjeli prisjetismo se da je Kordić od prvog trenutka svojim odvjetnicima rekao da mu sloboda ne treba, ako nije časna. I postala je to za njih matrica po kojoj su morali raditi. Neki drugi odvjetnici nisu se tako ponašali, ali Kordić je svima oprostio. Pričao nam je malo o tome. Nije stoga čudno što su ga najprije pokušali ocrniti, a nakon toga prešutjeti. Htjeli bi da na njega padne crni medijski mrak. Djela im nisu časna i zbog toga im smeta njegovo ovakvo ponašanje. Radije bi da on optužuje ovoga i onoga, da mrzi, da moli da ga nakon odsluženih dvije trećine kazne puste, jer, eto, popravio se. Susret s Bogom u molitvi pomoći će Kordiću da ustraje na svome putu, a pomoći će i molitve i post mnogim drugima. Ima ih, naime, koji su nakon susreta s njim odlučili postiti jedan dan u tjednu da ga Bog čuva i vodi u ovim njegovim časovima. Naravno, ne ćemo o imenima, nismo žuti tisak. Ni nama nitko ne brani da učinimo nešto takvo.

Opraštam sebi, a vjerujem da mi i vi čitatelji opraštate, što danas govorim samo o Kordiću. I ne govorim o teškim činjenicama i raščlambama, nego o svjetlu duše koju nam je svima darovao dragi Bog. Na žalost ima ih koji zatamnjuju to svjetlo. Zbog toga se sve više i više govori da dolazi vrijeme Antikrista i da će nam biti potreban pravi vođa. Čitamo da je CIA oružano krilo Wall Street kartela. EU traži način da zaobiđe embargo i isporuči oružje sirijskim pobunjenicima. U Pakistanu se obistinile slutnje da će nahuškani muslimani nasrnuti na kršćane. Jaz između šiita i sunita sve je veći, a cijenu krvavo plaćaju kršćani. Viktora Orbana, mađarskog predsjednika vlade, ponovno progone jer je, navodno, ustao protiv europskih vrijednosti, a sve se čini da je posrijedi strah da ne bi slučajno stao u kraj bivšim komunistima, velikim europskim ljubimcima. Pojedini se usuđuju kritizirati orvelovski rat u Hrvatskoj. Evo, to su neke od tema, o kojima sam mislio pričati. Ali što su one u sučeljavanju s Kordićem?

Na povratku u Hrvatsku pogriješismo ulaz. Nad jednim stajaše neugledna ploča s oznakama EU. Nama se svi činjaše istim. Slovenac nas neodgojeno izgrdi, jer onaj tamo je za nas i za slične. Samo smo ga gledali. Uzesmo putovnice i krenusmo prema svojoj domovini. Kordića očekujemo u njoj sredinom lipnja sljedeće godine. Samo je to važno, sve ostalo prolazi. Molimo se Bogu da se to i dogodi, jer oni nisu zadovoljni.

 

Fra Miljenko Stojić

========================================================

ISPRIČAVAM SE, AKO SE NEKI TEKSTOVI PONAVLJAJU. UOSTALOM PONAVLJANJE JE MAJKA ZNANJA. NE VJERUJEM DA ĆE ITKO OVE TEKSTOVE UPOTRIJEBITI DA BI HRVATSKI ČETNIKOVAO. IPAK SE MORA STATI NA KRAJ ČUDNIM RAZMIŠLJANJIMA KAKO JE MJERILO HRVATSKOG STAJALIŠTA NAJPRIJE ZADOVOLJITI NEZASITNE APETITE ONIH, IZ ČIJIH REDOVA SU SE SPONTANO ORGANIZIRALE RATOBORNE, DO ZUBA NAORUŽANE VELIKOSRPSKE HORDE, KOJE SU SE USMJERILE PROTIV ZEMLJE U KOJOJ NE SAMO DA SU UVIJEK BILI JEDNAKI, NEGO SU BILI I JEDNAKIJI.

SRETNO I ČISTIMO POJMOVE NE PRLJAVOM MATERIJOM, NEGO ČISTIM RAČUNIMA BEZ KOJIH NEMA DUGE LJUBAVI.

NI USKRSA NEMA BEZ ČISTIH RAČUNA S BOGOM, ČOVJEKOM I SAMIM SOBOM.

UPRAVO TAKAV SRETNI USKRS ŽELIM SEBI I VAMA. I GLE ČUDA NA TAJ JE DATUM, A BIJAŠE USKRS, PALA PRVA HRVATSKA ŽRTVA VELIKOSRPSKO-CRNOGORSKE ZLOČINAČKE RUKE, I BEZ MOJE ZASLUGE TOG DATUMA 1941. UGLEDAO SAM SVJETLO DANA U MOJOJ ŽEŽEVICI. MISLIM DA VAS NE OPTEREĆUJEM DA MI SPREMITE NAJBOLJI DAR – SVAKIDAŠNJU MOLITVU ZA MENE, A I ZA NAŠE SVEĆENIKE. HVALA VAM UZ FELIX ALLELUIA! – DON JOSIP ČORIĆ.

Яд должен был подействовать моментально, но он еще оставался жив.

Лорд Аффенхем поднял брови и тихо улыбнулся.

Так что "Скачать похождения ларри кончить с отличием"транспортный контроль невозможно осуществить так плотно, как я считал.

Вы забываете, сеньор капитан, что "Скачать фильм янки в африке"я мексиканец.

Кроме того, был один американец, которого надо было "Баллада о борьбе высоцкий скачать"убить, и русский, которого следовало спасти.

Подобные чувства испытывал и сам Поль.

Да, но тогда нам придется провести их через весь остров, переправить сначала на Эльютеру, а потом в Нассау, сказал Чиун.

вскричал он, сжимая ладонь актера обеими руками.

Чиун завел бы медоточивые речи, но ты не такой.

Этот фильм был снят еще в сороковые, объяснил Бронзини, классика кинематографа.

Петух привязан так, что если умело ухватить его и дернуть, можно сорвать его с дерева; но сделать это совсем не просто, потому что и шея и голова петуха намылены.

В таком случае боюсь, что мне придется самому туда проникнуть.

Вот оно, гнездо, "Что случилось у котят" дьявол его забери!

Брямц "Счастье ты мое" всю посуду, хрясь "ЕГЭ Литературное чтение Итоговое тест. за курс нач. школы" ему в морду!

Доходный дом Мармонт, "Современные преобразователи и накопители информации" Баттерси.

Короче, объяснил генерал, это "Тяжелый танк ИС 2 Наш ответ Тиграм" не летает, скоро не полетит, "Ливадия или Ночные бабочки Рос. империи" и неизвестно, полетит ли "Целительные свойства пива" вообще.

Некоторые люди "Болезни пчел" не стали бы судить его слишком "Кулинарная наука, или Научная кулинария" строго, но дело "Запах магии" вовсе не в этом.

Однако, я все же не испытывал похотливых вожделений.

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg