Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas494
mod_vvisit_counterJučer741
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan494
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec7102
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2462612

Trenutno na stranici: 4
0 198.143.37.9
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Sjećanje na barunicu Margaret Thatcher „Čeličnu Lady - Veliku zagovornicu hrvatske nezavisnosti“! PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 0
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Subota, 20 Travanj 2013 17:42

Sjećanje na barunicu

Margaret Thatcher „Čeličnu Lady“

- veliku zagovornicu hrvatske

nezavisnosti!                                          

Rekla je:

  1. Razapnite mene ali nećete Hrvatsku!                              Ako su Hrvati nacionalisti, i ja sam nacionalista. Ja volim svoju Englesku!
  2. To nije građanski rat. To je agresija komunističke Srbije na demokratsku Sloveniju i Hrvatsku.
  3. U Europsku uniju – Ne! Ne! Ne!

(1) „Ne možeš dati ono što nemaš. Ljubav možeš dati samo ako je imaš.“

Kada je početkom 90-tih svjetska politička javnost bila protiv samostalne Hrvatske, Margaret Thatcher je jedina velika politička figura koja je odlučno stala u obranu Hrvatske – i to na kakav način! Ako zanemarimo politiku i geostrategiju lako ćemo uočiti da je njen iskaz nabijen emocijama, ljubavlju za Hrvatsku i velikom odlučnošću. Takve izjave u zadnjih 20-tak godina mogli smo čuti samo od pokojnog predsjednika Tuđmana – izjave pune emocija, ljubavi za svoju domovinu i nepokolebljive odlučnosti.

Da bi smo razumjeli bilo koji aspekt ljubavi moramo poći od Kristove zapovjedi ljubavi: „Ljubi Boga i ljubi bližnjeg svoga!“.Tko je to bližnji? To je obitelj: žena, djeca, majka, otac, brat, sestra… Krist nije rekao „ljubi daljnjeg…“. Izim obitelji imamo i „širu obitelj“ a to je narod, što se danas dokazuje genetikom. Sama hrvatska riječ narod to potvrđuje kroz svoj glagolski oblik, „naroditi“. Konkretno, ako poznajete povijest svoje obitelji i sretnete nekog Hrvata koji također poznaje povijest svoje obitelji, u većini slučajeva ćete konstatirati da ste u srodstvu makar od šestog do devetog koljena. Osim s katolicima, do duše s nešto većim vremenskim odmakom, sličnu stvar ćete doživjeti i s hrvatskim pravoslavcima i muslimanima. Nije zaludu papa Ivan Pavao II, za svog prvog posjeta Hrvatskoj, rekao: „Ne ubijajte se! Vi ste braća!“. Dakle, zapovijed ljubavi se odnosi i na narod.

Poznato je da je Margaret Thatcher bila veliki domoljub i zato je mogla suosjećati s Hrvatima. Vrijednosti i načela bili su joj važniji od doktrine, vizija važnija od programa. Sloboda, pravo vlasništva i moralna odgovornost bili su njezine glavne ideje vodilje. Konfucije (551-479) je rekao: „Tri stvari, odnos prema svojoj ženi, prema svojoj djeci i prema samom sebi jesu simboli čovjekovih odnosa među narodima.“ Očito se zdravi odnosi među narodima trebaju temeljiti na „ljubavi“, što podrazumijeva uzajamnost. Međutim, kada je bila u pitanju obrana interesa njene zemlje i naroda, ona je pokazala nesalomljivu odlučnost („Čelična Lady“) i bez ustezanja ušla u rat s Argentinom. Kao da je čitala Vede. U Bhagavad Giti piše: „Ako ti netko ukrade ženu, ubij ga! Ako ti netko otme zemlju, ubij ga!“

Hrvatski paradoks je taj da zemlju vode ljudi koji ne vole Hrvatsku, ona je za njih „slučajna zemlja“, i ne poznaju Hrvatsku, pa se pitaju „Što je to Hrvat?“. „Tko ne voli svoje, ne može voljeti ni tuđe.“ Takvi ljudi na međunarodnom planu ne mogu napraviti, a ma baš ništa dobroga Hrvatskoj. 

(2) „Opasnost od učenja historije sastoji se u tome što se ljudi ispune netočnim legendama i pričama događaja.“ Konfucije (551-479)

„To nije građanski rat. To je agresija komunističke Srbije na demokratsku Sloveniju i Hrvatsku!.“ 

Ovom kratkom konstatacijom Margaret Thatcher je definirala karakter domovinskog rata za sva vremena. Stoga su apsurdni otvoreni stavovi neprijatelja hrvatskog naroda i države da se domovinski rat označi kao „građanski rat“. „Građanski rat je oružana borba antagonističkih društvenih grupa unutar jedne države, borba građana koji su bili podčinjeni istoj državnoj vlasti. Razlikuje se od oružanog ustanka dužim trajanjem i boljom organizacijom zaraćenih strana.“ (Wikipadia). Poznato je da su Srbi prije domovinskog rata činili 12% stanovništva Hrvatske. Na referendumu o samostalnost 1990.g., 97% svih građana Hrvatske (dakle i 12% Srba) su se izjasnili za hrvatsku nezavisnu državu. Dakle nema na vidiku nikakvih „antagonističkih društvenih grupa“. Tek agresijom komunističke srpske vojske JNA i paravojnih srpskih snaga na hrvatski državni teritorij, dio srpskog stanovništva je mobiliziran sa srpske strane, što milom što silom, dio se angažirao u obrani hrvatske domovine. a  dio se angažirao u „petu kolonu“. „Peta kolona označava tajne skupine koje se bave subverzivnim aktivnostima koje imaju za cilj srušiti ili ometati postojeći poredak u interesu jedne agresivne vanjske sile.“ (Wikipedia).

Fizički, hrvatski obrambeni rat je završio 1995.g. međutim ako razumijemo da je cilj svakog rata protivniku nametnuti svoju voljui da je rat politika samo drugim sredstvima, onda treba znati da velikosrpska agresija na hrvatski etnički i povijesni prostor počinje 1577.g obnovom Pećke patrijaršije i traje do dan danas (Memorandum 2). Pećku patrijaršiju dao je obnoviti veliki vezir Mehmed Paša Sokolović, a za patrijarha je postavio svog brata Makarija. Osigurao joj je izuzetne povlastice kod Porte i širok prostor za djelovanje: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Dalmacija, Slavonija, Srijem i Ugarska do Budima, Kosovo, Crna Gora, Bugarska, Srbija, Rumunjska. Time je Mehmed Paša Sokolović zaslužio biti proglašen ocem srpske nacije. Na naše prostore Srpska Pravoslavna crkva, matica i glavna poluga velikosrpske politike, prodirala je institucionalno i planski čistom vojnom logikom i strategijom. Prvi veliki uspjeh SPC je bio osnutak Dabrobosanske eparhije 1709.g., prve eparhije SPC s lijev strane Drine. Interesantno je to da Srbi nisu fizički naseljavali naše prostore već su preko institucije SPC vršili posrbljivanje domaćeg stanovništva. I danas na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine živi samo oko 200.000 pravih Srba (fra Dominik Mandić). „Načertanije“ (1844) Ilije Garašanina je bio osnova Srbima za tajnu internacionalizacije velikosrpske politike. Gotovo istovremeno Vatikan plasira jugoslavensku ideju preko J.J.Strossmayer-a. Hrvate trpa u Slavene a našu povijest skraćuje za nekoliko tisuća godina, plasirajući lažnu tezu o dolasku Hrvata na ove prostore u sedmom stoljeću. Takav poklon velikosrbi su mogli samo sanjati. Jugoslavenstvo je idealan paravan za velikosrpsku politiku do današnjih dana. Sudbina hrvatskog naroda je bila zapečaćena za sljedećih 150 godina a posljedice više nego tragične. Bizantski ljetopisac Ivan Kinamos piše 1155.g.: „Rijeka Drina dijeli hrvatske zemlje na zapadu u kojima nema drugog naroda doli Hrvata, a koji su podložni velikom Hrvatskom kraljevstvu i njegovim Županima. Preko 400 tisuća duša broji taj narod čestiti i plemenit.“ Papa Bonifacije IX 1402.g. piše: „ Hrvata kršćana ima u hrvatskoj pokrajini Bosni preko 500 tisuća duša, Hrvata nevjernika-bogumila oko 132 tisuće od kojih 42 tisuće žele uzeti za vjeru kršćanstvo. Nikakvog drugog naroda nema u hrvatskoj zemlji Bosni.“ Sredinom 19-tog stoljeća, na prostoru koji obuhvaća uglavnom bivšu Jugoslaviju, živjelo je dva puta više Hrvata nego Srba. Danas na tom istom prostoru ima dva puta više „srpske nejači“ od „genocidnih Hrvata“, kojih u emigraciji živi preko 14 milijuna u trećem koljenu.

Nu, i Austrougarska stavlja Srbe i SPC u povlašten položaj. Ključna je 1922 godina kada se u Kraljevini Srba-Hrvata i Slovenaca (Jugoslaviji) dekretom kralja Aleksandra Karađorđevića ukidaju sve autokefalne pravoslavne crkve i silom stavljaju pod okrilje SPC. 1920 godine u Vukovaru se osniva KPJ Komunistička partija Jugoslavije kojoj je glavni cilj, izim klasne borbe, jugoslavenski integralizam. Po pitanju jugoslavenskog integralizma, komunistički koncept i koncept velike Srbije su identični. Tako je komunistička ideologija za vrijeme SFRJ bila dodatni paravan velikosrpskog projekta. Ovi koncepti su identični i u tome što radikalno odstupaju od metafizičkog a to za posljedicu ima kardinalnu destrukciju. Tako npr. Četnički pokret koji predstavlja konkretizaciju velikosrpskog programa ima za cilj fizičko uništenje svih nesrpskih naroda na osvojenim područjima. Rezultat su stravični zločini za vrijeme drugog svjetskog rata i zločini, u ne tako davnom, domovinskom ratu. Komunistički teror nad Hrvatima je proizveo oko 400.000 žrtava. Danas ostatci komunističkog režima u Hrvatskoj, pod ruku s velikosrbima, čine visoko organiziranu petu kolonu koja je okosnica „unutarnje agresije“ (general Domazet) na republiku Hrvatsku.

Ti isti petokolonaši koji vladaju hrvatskim medijima nastoje provući tezu da je domovinski rat, rat za hrvatsku nezavisnost, nastavak „antifašističke“ tradicije, što je notorna neistina. Istina je da su antifašisti = komunisti jugoslavenski integralisti, srušili Nezavisnu državuHrvatsku i pobili oko 400.000 Hrvata, u ime Jugoslavije i druga Tita. Zahvaljujući upravo antifašistima tj. komunistima i „drugu Titi“, Hrvatska je izgubila Bosnu i Hercegovinu, Boku Kotorsku, Srijem, Banat i Sandžak. Nekadašnja Turska Hrvatska (Krajina za vrijeme Austrougarske i Jugoslavija) danas se zove Republika Srpska. „Antifašisti“ i danas neumorno rade na rušenju Republike Hrvatske ili ako im to ne pođe za rukom, redefiniranju hrvatske povijesti, a time i stvarnost, na način da se Hrvatska sama uruši iznutra jednog dana. Da su umjeli metafizički razmišljati, znali bi što je to ljubav, obitelj, što je to narod, sačuvali bi Hrvatsku državu a promijenili režim, i ne bi prouzročili tolike žrtve. Država je ključan „instrument“ za opstanak jednog naroda, a režim je trećerazredno pitanje koje se više tiče kvalitete života žitelja jedne zemlje.

„Antifašisti“ ovu svoj tvrdnju često nastoje argumentirati s izvorišnim osnovama Ustava RH u kojima se RH nastoji distancirati od HDH ali izbjegavaju citirati slijedeće: … na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava… Kako je Margaret Thatcher u pravu kada govori o obrani Hrvatske od agresije komunističke Srbije, tako je isto točno da su se ljudi u domovinskom ratu borili i protiv komunističkog režima u Hrvatskoj, o čemu svjedoče svi rezultati izbora iz tog vremena. Ta borba nije očita (ali jest očita u mislima i srcima ljudi) jer su se komunisti poslije poraza na izborima mirno povukli, uvukli u strukture, formirali petu kolonu i opljačkali Hrvatsku do kosti. Maskirali su se iza „europskih“, internacionalnih, liberalnih i lijevih fraza i praktički „prodali“ hrvatski suverenitet. Koordiniraju svoje aktivnosti sa stranim centrima moći i „organizacijama civilnog društva“.  Ostatke Hrvatske nastoje rasprodati stranim kompanijama i naplatiti debele provizije.

Samo je jedna definicija domovinskog rata točna a to je definicija koju je dala gospođa Margaret Thatcher: „…agresija komunističke Srbije na demokratsku Hrvatsku.“

(3) „Nacionalne države su najčvršći temelj međunarodne stabilnosti“ (Margaret Thatcher)

Margaret Thatcher se žestoko opirala ulasku Velike Britanije u Europsku uniju. Njeno temeljno polazište je bilo da samo privatno vlasništvo može donijeti uspjeh i razvoj, te da je demokratski kapitalizam način koji dopušta ljudima da žive kako oni žele, a ne kako država želi. Time se približila onima koji smatraju da je projekt EU, projekt fašističke države. „Fašizam je vladavina predstavnika krupnog kapitala, vlasnika tvornica oružja, velikih banaka i veleposjednika.“ (B.Klaić). Tko je u pravu, prosudite sami? Ako bi EU skretala u pravcu socijalizma, ništa se radikalno ne bi promijenilo glede položaja pozadine (banke i korporacije) ili statusa i slobode naroda i žitelja EU. Kako kaže ona, socijalizam je sustav u kojem država određuje, a pojedinci slušaju. Prema tome za građane EU radi se o istoj stvari: fašizam = socijalizam. Margaret Thatcher  s pravom upozorava i na druge nedostatke socijalizma (ljevice) koji ga čine disfunkcionalnim a to se prije svega odnosi na pad osobne odgovornosti i poroznost moralnih učinaka (o tom su krasne knjige napisali upravo francuski filozofi ljevičari).

Margaret Thatcher genijalno uočava da se bez metafizičkih kategorija ne može izgrađivati društvena perspektiva: Bog, moral, ljubav, obitelj, narod, država. Konfucije (551-479)je rekao: „Kao što će ljude koji misle da mogu uništiti staru branu zato što smatraju da je nekorisna, snaći velika nesreća uslijed poplave, tako će ljude koji unište staro načelo društvenog reda, svakako snaći velika moralna nevolja.“ Slična su razmišljanja i g. Zdravka Mršića koji se zalaže za Europsku zajednicu a žestoko protivi Europskoj uniji. Margaret Thatcher je na tragu misli pape Ivana-Pavla II koji je Europu zamišljao kao „zajednicu naroda“. Na žalost, nitko danas ne može odgovoriti na pitanje: „Koliko naroda živi u Europi?“

Osobno smatram da gospođa barunica Margaret Thatcher zaslužuje da joj Hrvati dignu spomenik.

Buje 17.04.2013

Dr.sc.Stjepan Murgić Markov

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg