Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas296
mod_vvisit_counterJučer863
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan3274
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec9882
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2465392

Trenutno na stranici: 7
0 198.143.37.4
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
RASPRAVE O AGRESIVNOSTI SPC KROZ STOLJEĆA PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 10
LošeOdlično 
HPZ - Povijest
Urednik Administrator   
Petak, 02 Kolovoz 2013 07:27

RASPRAVE O AGRESIVNOSTI SPC KROZ STOLJEĆA


A

 

Hrvatska pravoslavna crkva


Prema popisu stanovništva iz 1931., u granicama NDH bilo je 6,042.306 stanovnika, a od toga 1,845.340 (ili 30,5%) pravoslavnih. Pravoslavno stanovništvo u najvećem su broju činili Srbi, a tek u vrlo ograničenom broju pripadnici drugih nacionalnosti - Rusi, Ukrajinci, Makedonci, Bugari i dr. U bivšoj Kraljevini Jugoslaviji svi pravoslavni vjernici bili su pripadnici Srpske pravoslavne crkve. Propašću jugoslavenske države i uspostavom NDH, na teritoriju NDH prestala je nadležnost Srpske pravoslavne crkve, pa je pravoslavno žiteljstvo u NDH ostalo bez crkvene organizacije.

Ministarskom naredbom od 18. srpnja 1941. dokinut je naziv srpskopravoslavna vjera, s obrazloženjem da taj naziv nije u suglasnosti s novim državnim ustrojstvom. Naziv srpskopravoslavna vjera zamijenjen je nazivom grčkoistočna vjera, koji se upotrebljavao prije godine 1918. S danom 5. prosinca 1941. ukinut je na području NDH i julijanski kalendar, te je zagrčko istočnu crkvu uveden gregorijanski. (To je naređeno Zakonskom odredbom od 4. prosinca 1941.)

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Mitropolit_Hrvatske_pravoslavne_crkve_Germogen_kod_A__Pavelica.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Mitropolit_Hrvatske_pravoslavne_crkve_Germogen_kod_A__Pavelica.jpg)
Mitropolit Hrvatske pravoslavne crkve Germogen kod A. Pavelića




Nasuprot univerzalnim religijama, koje nisu vezane za pojedine nacije (takva je Katolička crkva), u pravoslavlju nema jedinstvene crkvene organizacije.

Pošto su na balkanskom prostoru stvorene nacionalne države, na njihovom su se teritoriju formirale i autokefalne crkve (tj. nezavisne crkve, koje same sobom upravljaju). One su se osamostalile od Carigradske patrijaršije. Tako su - uz već ranije osamostaljenu Rusku pravoslavnu crkvu - nastale Grčka pravoslavna crkva, Rumunjska pravoslavna crkva, Bugarska pravoslavna crkva, Albanska pravoslavna crkva i Srpska pravoslavna crkva.

Poslije uspostave NDH, zbog vezivanja pravoslavlja uz državu, organizaciju nad pravoslavnima u NDH nije mogla zadržati crkva izvan njenih granica, tj. Srpska pravoslavna crkva. Dakako, da su to diktirali i politički razlozi, jer su pravoslavni u NDH bili u najvećoj mjeri Srbi. Sam poglavnik Pavelić je u Hrvatskom državnom saboru 28. veljače 1942. izjavio:

U pravoslavlje ne dira nitko, ali u hrvatskoj državi ne može biti srpske pravoslavne crkve. Kažem još jednom - ne može biti srpske, a ne može biti ni grčke pravoslavne crkve. Zašto? Zato, jer su svugdje na svijetu pravoslavne crkve nacionalne crkve. Srpska pravoslavna crkva je dio srpske države Srbije. Hijerarhički je Srpska pravoslavna crkva vođena po državnoj vlasti Srbije ... To može biti u Srbiji, možda je to moglo biti i u bivšoj, nesretnoj Jugoslaviji, ali u hrvatskoj državi to ne može i neće biti.


Iz tako formuliranog stava jasno proizlazi riješenost ustaške vlasti ne samo da ne tolerira, nego da ni ne prizna na teritoriju NDH Srpsku pravoslavnu crkvu, koja je autokefalna pravoslavna crkva Srbije. No, Pavelić je u nastavku svog govora rekao: Ali ako crkvena organizacija nije internacionalna (a takva je npr. Katolička crkva, op. a.), ako je partikularna, onda može biti samo nacionalna hrvatska, onda može biti samo takva, koja u svome duhovnom životu vrši i uživa potpunu duhovnu slobodu, slobodu savjesti, ali u svim drugim stvarima mora biti pod nadzorom hrvatske države i njezinih oblasti. Time je Pavelić, zapravo, najavio da problem pravoslavlja u NDH namjerava riješiti u jednom izvansrpskom, hrvatskom okviru priznanjem autokefalne domaće pravoslavne crkve.

U ožujku 1942., na osnovi Pavelićeve direktive i u Saboru izrečenog stava, počelo se raspravljati o osnivanju posebne pravoslavne crkve u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Vlasti NDH nisu htjele neposredno razgovarati s predstavnicima Srpske pravoslavne crkve kojoj su pravoslavci u Hrvatskoj do tada pripadali, tj. mitropolitom Josifom. (Srpskog patrijarha Gavrila Nijemci su nakon okupacije Srbije odveli u internaciju, pa je Sinod Srpske pravoslavne crkve za zamjenika patrijarha izabrao skopskog mitropolita Josifa Cvijovića).

Zato je veza sa Srpskom pravoslavnom crkvom uspostavljena preko posrednika Miloša Obrkneževića, ranijeg dugogodišnjeg službenika i pravnog savjetnika Srpske pravoslavne crkve u Sremskim Karlovcima. Njega je u funkciji pregovarača tri put primio i sam Pavelić. U tim susretima raspravljen je prijedlog Ustava Hrvatske pravoslavne crkve, izrađen prema predlošku Ustava Srpske pravoslavne crkve zamjenjivanjem naziva države, državne vlasti i nacionalnosti. Zatim je raspravljen i prijedlog kandidata koji bi preuzeli najviša mjesta u crkvenoj hijerarhiji. Objavljena je Zakonska odredba o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, a konačno njezino ustrojstvo završeno je do početka lipnja 1942. Ustav Hrvatske pravoslavne crkve stupio je na snagu 6. lipnja godine 1942.

 


Naslov: Hrvatska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Travanj 14, 2009, 09:52:28



Organizacija Hrvatske pravoslavne crkve, prema njenom Ustavu, bila je autokefaina i episkopaina. Njezini crkveni i samoupravni organi bili su Patrijarh, mitropolit zagrebački, Sveti arhijerejski sabor, veliki crkveni sud, episkopi, arhijerejski namjesnici, parosi i crkveno-općinski upravni odbori. U upravnom pogledu Hrvatska pravoslavna crkva se dijelila na eparhije, arhijerejska namjesništva i parohije.

Na čelo Hrvatske pravoslavne crkve postavljen je mitropolit Novomoskovski Germogen. (Germogen je bio rodom iz Kubana, nekada profesor bogoslovlja u Saratovu, u vrijeme Prvog svjetskog rata izabran za arhiepiskopa Jekaterinoslavskog i mitropolita Novomoskovskog, u vrijeme revolucije napustio je Rusiju, boravio je neko vrijeme u Grčkoj na Atosu, zatim je došao u Kraljevinu SHS i smjestio se u manastir Hopovo u Srijemu.)

Po Ustavu Hrvatske pravoslavne crkve na njezinu čelu trebao je biti patrijarh postavljen i posvećen u suglasnosti s veseljenskim patrijarhom u Carigradu. No, kako zbog ratnih prilika to nije bilo moguće izvesti, Germogen je došao na čelo Hrvatske pravoslavne crkve u dostojanstvu mitropolita, dok je procedura za ustoličenje patrijarha bila odgođena za normalnije prilike. O Ustavu Hrvatske pravoslavne crkve i imenovanju mitropolita Germogena bio je obaviješten patrijarh Srpske pravoslavne crkve u internaciji Gavrilo Dožić i njegov zamjenik mitropolit Josif Cvijović. Patrijarh Gavrilo je bio suglasan s izborom Germogena kao glavara Hrvatske pravoslavne crkve.

Ustoličenje mitropolita Hrvatske pravoslavne crkve Germogena obavljeno je 7. lipnja 1942. u pravoslavnoj Crkvi Svetog Preoraženja u Zagrebu. Kao predstavnici vlasti ceremoniji su prisustvovali predsjednik Hrvatskog državnog sabora Marko Došen, te ministar seljačkog gospodarstva Jozo Dumandžić i zagrebački gradonačelnik Ivan Werner. Tom je prilikom ministar Dumandžić održao govor i pročitao odredbu poglavnika Pavelića o imenovanju Germogena za mitropolita Hrvatske pravoslavne crkve sa sjedištem u Zagrebu.

Prema Ustavu Hrvatske pravoslavne crkve, bile su organizirane zagrebačka mitropolija, brodska, sarajevska i bosansko-petrovačka eparhija.
Na upražnjene parohije upućeni su mladi pravoslavni svećenici iz Srijema. S obzirom na nedovoljan broj svećenika, ubrzan je završetak školovanja bogoslova koji su bili pred završetkom studija, pa su i oni upućeni u parohije po NDH.

Njihov razmještaj bio je u isključivoj nadležnosti hijerarhije Hrvatske pravoslavne crkve. Tada se počeo tiskati list Glas pravoslavlja te Pravoslavni kalendar i knjižice molitava u kojima nije bilo političkih tekstova. Inače, valja napomenuti, da su vrijedni crkveni predmeti (ikone, ikonostasi) i namještaj iz oštećenih ili porušenih pravoslavnih crkava sklonjeni, zaštićeni i sačuvani u Muzeju za umjetnost i obrt (brigom njegova osoblja).

Stvaranje Hrvatske pravoslavne crkve označilo je određeni zaokret ustaškog režima ne samo u vjerskoj politici, nego i u širem političkom odnosu prema Srbima. Cilj je bio stvaranje nove, tolerantnije atmosfere i uvjeta za otupljenje sukoba i neprijateljstva s najvećom manjinskom nacionalnom skupinom u NDH. Poslije osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve formirane su tijekom 1943. tzv. Dora pukovnije (domobranski radni pukovi), na prostoru svakog zbornog područja po jedna. U njih su pozvani ponajprije pravoslavni građani NDH.

Hrvoje Matković, 2002. 128. -132.

 


Naslov: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Veljača 08, 2012, 23:47:00



Klikni na naslov >  
Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj  (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Srpska%20crkva%20u%20ratu%20i%20ratovi%20u%20njoj.pdf)

[...] U Srpskoj pravoslavnoj crkvi, međutim, stvari su shvatali daleko ozbiljnije. Posle devetomartovskih demonstracija i javno iskazane namere predsednika Srbije da naoruža Srbe u Hrvatskoj, odnosi između SPC i režima Slobodana Miloševića znatno su se poboljšali. Kratko rečeno, činilo se da srpsko rukovodstvo ima nameru da ispuni jedan od najvažnijih interesa Srpske crkve - što je moguće veću Srbiju.

Pojedini episkopi već tada su poredili novu hrvatsku vlast i državu sa Nezavisnom Državom Hrvatskom. U "Pravoslavlju" od 15. marta 1991. godine objavljen je tekst vladike Lukijana slavonskog pod naslovom "Antisrpsko nastupanje ustaške države". Moglo bi se čak reći da je crkvena štampa najviše poradila na ubeđivanju srpskog naroda i srpske javnosti u ustaštvo novih hrvatskih vlasti. [...] Str. 21/31

Milorad Tomanić

Medijska knjižara Krug
Beograd, Makedonska 5
tel: 33-43-225/325, fax: 33-43-420
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
ISBN 86-83523-01-2

a) Srpska pravoslavna crkva
b) Građanski rat - Jugoslavija
c) Jugoslavija - Političke prilike

- 1990 - 2000
- 1991 - 1995
- 1981 - 2000


"A što gledaš trun u oku brata svoga, a u svome oku grede ne primećuješ? Ili kako ćeš reći svome bratu: pusti da izvadim trun iz tvoga oka, a gle, greda u oku tvome? Licemere, izvadi prvo gredu iz svoga oka, pa ćeš tada gledati da izvadiš trun iz oka brata svoga (Mt. 7, 3-5)."

 


Naslov: Tito za ovaj mah ne bi smio da javno proganja crkvu
Autor: Marica - Lipanj 06, 2012, 22:37:04



Ante_Bruno_Busic - Odg: Zašto ne u EU?
Odgovor #6 : Lipanj 05, 2012, 17:43:55

Citat:

Ovo je propaganda koja je servirana i podmetnuta ! To nije istina da je Tito proganjao crkvu


Zvezdan Folić
Zasjedanje arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve 1954.

Djelovanje vrha Srpske pravoslavne crkve u deceniji nakon Drugog svjetskog rata bilo je izrazito antidržavnog karaktera; istoriograf Zvezdan Folić priredio je izvještaj Službe državne bezbjednosti o zasjedanju Sinoda SPC iz 1954. godine koji slikovito govori i o crkvi i o tajnoj policiji tog vremena

Skoro cijeli episkopat SPC sarađivao je sa okupatorom

Kao što je poznato, veći dio sveštenstva i skoro čitav episkopat Srpske pravoslavne crkve sarađivao je za vrijeme rata sa okupatorom, a naročito sa organizacijom Draže Mihajlovića, uzimajući aktivnog učešća u borbi protiv NOP-a. Poslije rata, rukovodstvo SPC nijednim svojim aktom nije se zvanično izjasnilo da stvarno prihvata nastale promjene u Jugoslaviji, dobar dio sveštenstva i skoro svi episkopi SPC zauzeli su neprijateljski stav prema novoj Jugoslaviji. I ne samo to. Mnogi su nastavili sa aktivnim neprijateljskim radom, koristeći pri tom crkvu, otvoreno ili prikriveno u reakcionarne političke svrhe. Od prvog dana reakcionarni episkopat naročito je zauzeo opozicioni stav prema novom uređenju, okupljajući ostatke reakcije oko sebe, omogućujući tako i sebi i njima da se pod okriljem crkve uspješnije bore protiv Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ). Reakcionarni dio pravoslavnog klera ispoljavao je poslijeratnu neprijateljsku aktivnost na najraznovrsnije načine: njegovi pripadnici povezivali su se, pomagali i jatakovali odmetničkim grupama, organizovali i učestvovali u ilegalnim organizacijama, vršili špijunažu u korist inostranstva, povezivali se sa emigracijom i ubačenim špijunima i teroristima, širili usmenu i pismenu neprijateljsku propagandu, raspirivali šovinizam, koristili crkve, crkvene ustanove, vjerske publikacije, vjerske obrede i vjerske škole u neprijateljske svrhe. Posebno i naročito su razvijali živu neprijateljsku propagandu o tobožnjem progonu crkve i vjere u zemlji, sa ciljem da se naškodi ugledu Jugoslavije u inostranstvu. [. . . ]

[. . . ] U tom pismu Jovanović traži od Sinoda, odnosno episkopata SPC da se na djelu suzbije i razbije uvjerenje koje je u svijetu počelo da se širi kako SPC, za razliku od katoličke, pravi kompromis sa režimom. On dalje, između ostalog, kaže: “Titova posjeta Vel. Britaniji poljuljala je komunistički režim u Jugoslaviji. Tito za ovaj mah ne bi smio da javno proganja crkvu. Sada je prilika da naša crkva učvrsti svoj položaj i dade narodu nove moralne snage u njegovoj borbi za pravoslavlje. Svešteničko Udruženje crkva ne bi trebalo nikako da prizna...” [. . . ]

 http://montenegrina.net/  (http://www.montenegrina.net/pages/pages1/religija/zasjedanje_arhijerejskog_sabora_srpske_pravoslavne_crkve_1954_zvezdan_folic.html)

 


Naslov: Srpska pravoslavna crkva protiv svih
Autor: Marica - Lipanj 11, 2012, 01:49:24


 

Srpska pravoslavna crkva protiv svih

DA TI PAMET STANE ........


(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sveto%20trojstvo%20SPC-%20Pavle%2C%20Radovan%20i%20Ratko.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Sveto%20trojstvo%20SPC-%20Pavle%2C%20Radovan%20i%20Ratko.jpg)
Sveto trojstvo SPC: Pavle, Radovan i Ratko


Govori se u narodu, "lažeš ko Srbin", što se često puta ne uzima za zlo. A kad se radi o lažovima crkvenih najviših dostojanstvenika u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, onda ti pamet stane. Umjesto bilo kakvog objašnjenja evo vam izvatka iz dole citiranog teksta:
 
“Rаtničkо u srpsкоm narodu jeste оnо štо predstavlja odbranu svoga doma i svojih bližnjih. Маlо је primеrа kаdа је tо ratničko bilо u službi оsvајаčkih ciljеvа. Naprotiv, gоtоvо svi srpski rаtоvi imаli su isključivo odbrambeni karakter” (Boško Obradović u Pravoslavlju od 15. oktobra 2005)"
 
I na posljetku još dva citata: "tamo gdje se prospe srpska krv i gdje padnu srpske kosti, to mora biti srpska zemlja (Vladika Nikanor)"
 
Srbi ne mogu da žive sa Hrvatima ni u kojoj državi - ni u kakvoj Hrvatskoj (Patrijarh Pavle piše Karingtonu)"
 
Poslije gore citiranog postavlja se pitanje, pa zašto se Srbi vraćaju u državu u kojoj ne mogu da žive? Ili, možda, više se ne osjećaju Srbima. Ako je posrijedi ovo drugo, onda neka se vraćaju. Vrata su im širom otvorena. Vratit će se svojim korjenima - Hrvatskim pravoslavlju - tamo gdje su vjekovima bili i tako se imenovali.
 
Urednik

Više > http://www.hrvatskipravoslavci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=280:srpska-pravoslavna-crkva-protiv-svih&catid=1:vijesti&Itemid=10

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 11, 2012, 19:26:32



Interesantno da je nakon toga Patrijarh Pavle 1999 g u Zagrebu izjavio da je "Srbima Hrvatska, domovina".

Izvor izvlacim iz knjige Mirka Valentica - Rat protiv Hrvatske.

Kako god, kad analiziramo i pravoslavnu i rimokatolicku crkvu ona to moramo analizirati kroz njene kanone i katekizam kao i vjerske stavove.

Znaci, ja sam uvjek osudjivao popove a ne mozemo osuditi milijune vjernika dostojanstvenih sa obje strane.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Lipanj 11, 2012, 22:03:26


 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 11, 2012, 19:26:32

Interesantno da je nakon toga Patrijarh Pavle 1999 g u Zagrebu izjavio da je "Srbima Hrvatska, domovina".
Izvor izvlacim iz knjige Mirka Valentica - Rat protiv Hrvatske.


I opet Crkva soli pamet pravsolavnom narodu, kao već stotine godina prije kada su Vlasi krenuli iz svoje države Vlaške prema Velebitu i Istr, da su oni Srbi, a oni nisu nikada vidjeli Srbiju. Da taj jadan narod, u ono doba nepismeni stočari, nisu povjerovali srpskim popovima nikada ne bi došlo da sukoba Vlaha i Hrvata tj. Hrvata pravoslavne i katoličke vjere i ne bi već 1927 došlo do osnivanja četničkih udruga u Hrvatskoj. Naša povijest bi se danas drugačije pisala. Mošda ne bi ni ustaša bilo. S nekim atomom je ta "kemijska reakcija" izazvala lančani pokolj.

Srbin je onaj koji je državljanin Srbije i kao takav nema pravo na hrvatsku domovnicu. Nikada ne može biti za jednog Srbina glavni grad Zagreb nego samo Beograd.

Meni je žao da su pravoslavni Hrvati tek sada shvatili da su bili samo "topovska hrana" za san o Velikoj Srbiji. Taj narod se sada bori za istinu i svoje mjesto u svojoj staroj i jedinoj domovini Hrvatskoj. Srbija nema koga da u Hrvatskoj brani!!!!

Mi katolički Hrvati trebamo da im pružimo ruku i da zajedno branimo naš narod i naše hrvatske granice.

Četnika Hrvatska nema! Četnici su u Srbiji!
__________________

Pravoslavci smo, nismo Srbi
 
U Hrvatskoj živi velik broj pravoslavaca koji ne žele da ih se poistovjećuje sa Srbima. Deklariraju se kao Hrvati, ima ih i drugih nacionalnosti i traže da se nešto poduzme da budu diferencirani od Srba pravoslavne vjere. Njihova djeca u školama ne pohađaju nastavu vjeronauka za učenike pravoslavne vjere, jer ih u školi automatski drže Srbima – riječi su grupe ljudi iz Ogulina, odakle je krenula inicijativa za osnivanje Hrvatske pravoslavne zajednice.

http://www.hrvatskipravoslavci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=36:nova-autokefalna-crkva-udruga-graana-pravoslavci-smo-nismo-srbi&catid=1:vijesti&Itemid=7

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Lipanj 11, 2012, 22:33:03


 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 11, 2012, 19:26:32

Znaci, ja sam uvjek osudjivao popove a ne mozemo osuditi milijune vjernika dostojanstvenih sa obje strane.


Ja osuđujem komuniste i četnike i to kolektivno jer im ne znam točno broja a ni imena. Ni jedni ni drugi nisu Hrvate od ničega oslobodili. Kakva je to sloboda u kojoj je više logora, masovnih jama (grobnica) i žrtava bilo nego za vrijeme NDH. Naravno; Tito je imao "više vremena" negoli Pavelić, a četnici nisu samo do 1945 sanjali nego još i danas sanjaju u Velikoj Srbiji. Uz sve to pridružuje se tom snu i Srpska pravoslavna crkva.

Koga ja tu mogu pojedinačno da imenujem?

Kako ja mogu da znam koji ustaša nije nikoga zaklao? Ja se samo mogu da nadam ali ne mogu da znam dali moji ujaci nisu nikoga ubili. Predpostavljam da nisu jer sam tražila putem interneta i pismeno informacije čak i u Kraljevu. Nitko nije moje ujake na fotografijama prepoznao. Moram naglasiti da su osobe iz Kraljeva, u telefonskom razgovorima, bile jako ljubazne i voljne pomoći ali i oni nemaju informacija jer ako ih ima onda samo u beogradskom vojnom arhivu, a da mi se tamo vrata otvore nije bilo moguće ni preko državnih institucija. Koga ja tu da osudim kada se svaki opravdava da je tako naređeno od "onih gore"? Tko su ti? Vlada ili?

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 17, 2012, 12:16:13


Ja ne znam zasto ti izostavljas ustase iz te price kad su takodjer kao cetnici i  partizani imali logore i bezbroj zlocina. Takodjer od hrvatske nisu napravili ne zaviznu drzavu vec koloniju. Da je hrvatska bila ne zavisna onda bi bio kvadrupularni pakt a ne trilateralni. Znaci Njemacka italija i japan ! Gdje iko vidi hrvatsku kao faktor?

Masu hrvatskih policicara koji su prijetili poglavniku poput maceka su takodjer zavrsili u jasenovcu.

Marica;
Srbin je onaj koji je državljanin Srbije i kao takav nema pravo na hrvatsku domovnicu. Nikada ne može biti za jednog Srbina glavni grad Zagreb nego samo Beograd.


Ovo je marice noz sa dvije ostrice. Kao sto znamo srbije i hrvatska nisu postojale oko 1.000 godina pa time nije se moglo ni biti drzavljanin srbije i hrvatske kad je nije bilo. Glede toga tom logikom posto su srbi i hvati bili drzavljani turske i austrije onda na ovim prostorima zive turci i austrijanci katolcike, pravoslavne i muslimanske vjere.

Znaci ni potreba za stvaranjem hrvatske i srbije nebi postojala ako ce mo tako gledati jer sto bi stvarali nesto kad nema takvog naroda?

Shvacas

Sto se tice da je glavni grad Zagreb nekom srbinu, pa ja se maksimalno slazem da treba biti. Upravo to sto su oni gledali u Beograd i sijali u Hrvatskoj a sanjali da kisa pada u srbiji je dovela do ovoga.

Ako zivis ti u njemackoj tvoj glavni grad je Berlin i ne mozes ti raditi protiv interesa njemacke niti je to posteno i jesti njihov kruh. To sto si ti hrvatica to je tvoja privatna stvar.
Ako srbin zivi u Hrvatskoj,  ja nema nista protiv ali da zivi onako kako ti zivis u njmackoj, ugledno i normalno

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Lipanj 17, 2012, 15:37:19


 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 17, 2012, 12:16:13

 


1. Ja neizostavljam ustaše kao što to ne čini nitko u Hrvatskoj. Hrvatski Zavod za povijest bavi se "političkim vodstvom NDH", i detaljno istražuje ustaške zločine. Jedan od poznatih suradnika je dr. sc. Filip Škiljan.
Hrvatska nema što da sakriva, niti što da glorificira. Naša povijest je onakva, kakva je - Naša sadašnjost je Vlada u kojoj nema ustaških vojvoda. Svatko tko želi o ustaškim logorima istinu da zna ima dovoljno literture. Bar tu su nam komunisti poslje 1945 u arhivama ostavili skoro cijelu dokumentaciji dok su za svoje i četničke zločine sve odnijeli u Beograd.

Kako sam već najavila objaviti ću na Forumu najprije jedan primjer ustaških zločina ali da bi bilo sve bolje razumljivo i u ravnoteži, jer kako znamo četničke metode nasilonog čišćenja Hrvata počele su još 1927 a i ranije, moram bar početi od velike svjetske gospodarske krize 1929, jer tek s njom dolazi do pojave ekstremne (njemačke i hrvatske) desnice - fašista. Taj nacionalistički, anti-demokratski i radikalni pokret pod vodstvom "vođe" tj. vojvode je usporediv sa četnicima. Danas su ekstremne desnice zastupljene skoro u svim parlamentima u Europi ali nigdje tako da im je i predsjednik radikalni anti-demokrat ... osim u Srbiji.

No, posvetiti svim tim temama dovoljno vremena nije mi, iz privatnih razloga, trenutno moguće.

Bolje ikad nego nikad ili Verschoben ist nicht aufgehoben ili Better late than never.

2. Mi nismo od Hrvatske napravili koloniju nego je srpska kraljevska diktatura to, do 1941, prakticirala. Spominjem opet "atentat u Beogradskoj skupštini". Tko, još danas, sanja san o Velikoj Srbiji?

Citat:

Srbin je onaj koji je državljanin Srbije i kao takav nema pravo na hrvatsku domovnicu. Nikada ne može biti za jednog Srbina glavni grad Zagreb nego samo Beograd.

Ovo je marice noz sa dvije ostrice. Kao sto znamo srbije i hrvatska nisu postojale oko 1.000 godina pa time nije se moglo ni biti drzavljanin srbije i hrvatske kad je nije bilo. Glede toga tom logikom posto su srbi i hvati bili drzavljani turske i austrije onda na ovim prostorima zive turci i austrijanci katolcike, pravoslavne i muslimanske vjere.

Znaci ni potreba za stvaranjem hrvatske i srbije nebi postojala ako ce mo tako gledati jer sto bi stvarali nesto kad nema takvog naroda?
 


3. Mi ne možemo argumentirati tako kao da rastežemo gumu; po potrebi. Povijest Srbije je podijeljena po razdobljima, a cijelo to vrijeme je Vojvodina bila izvan Srbije iz koje je nedavno protjerano 40 000 Hrvata. Ja govorim o državljanima Hrvatske poslje 1991.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Srijemska_%C5%BEupanija

Citat:

Ako zivis ti u njemackoj tvoj glavni grad je Berlin i ne mozes ti raditi protiv interesa njemacke niti je to posteno i jesti njihov kruh. To sto si ti hrvatica to je tvoja privatna stvar.
Ako srbin zivi u Hrvatskoj,  ja nema nista protiv ali da zivi onako kako ti zivis u njmackoj, ugledno i normalno


4. Ja sam protiv dva državljanstva jer dom može biti samo u jednoj državi a vikendicu mogu imati svugdje. Tko manje od pola godine boravi u Hrvatskoj je za mene samo turista ili Gastarbeiter, drugih povlastica takvi ne smiju u Hrvatskoj imati. Tko u Hrvatskoj živi i njezin je državljanin a nije lojalan  taj treba da bude protjeran u onu zemlju čije interese zastupa. To je moj stav i tu nema tolerancije.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Milan Krznarić - Lipanj 17, 2012, 18:14:51


Evo kako se raspravlja o vječitoj temi Srba u Hrvatskoj, pa da kažem i ja koju  :citam
Narod (narodnost) naspram građana (državljanstvo) nemože biti jedno te isto. Tko su Amerikanci i koliko je stara njihova povijest, a svi sebe zovu Amerikancima a ne imenom država odakle su došli. A prije koliko su Srbi došli u Hrvatsku?

Ljudi koji sebe u Hrvatskoj zovu Srbima je zapravo po meni povijesno-politički instrument SPC-a koji su velikodušno prigrlili svi u Srbiji. Uspjeli su putem instrumenta SPC-a "nagovoriti" pravoslavno stanovništvo na Hrvatskom tlu da sebe zovu "Srbima". Najlakše je nagovoriti čovjeka na nešto ako ga nagovara netko tko uživa potpuno povjerenje i svetost. Pa sjetimo se primjera u povijesti čovječanstva kako je pala Troja! Vjerovanjem u nešto "dobro", u milost poklona -trojanski konj. SPC ga je lijepo zapakovala  :ideja

Zapravo, pravoslavci u Hrvatskoj su ljudi koji su došli iz Kosova i Sandžaka za vrijeme procvata Turske, a ne sa područja današnje Srbije. Povijest dokazuje asimilaciju pravoslavnih Vlaha u srpski narod. Na njihovu žalost, Srbija je u novoj povijesti izgubila svoju jakost, i još je u trendu opadanja. Obzirom da su zemlje u kojima je pokušano "dovršiti" svetost SPC-a o veliko-srpskoj ideologiji samostalne i znatno ojačane teritorijalne jedinice - države, pojavljuje se novi oblik "nečega" - Hrvatska pravoslavna crkva. Tko ju vodi, Srbin (Hrvatski pravoslavac) ili Hrvat?  :haha

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Markokr. - Lipanj 17, 2012, 23:55:19


Ajoj
O cemu mi vec o pravoslavnoj , katolickoj i muslimanskoj vjeri.
Od kuda je tko dosao i zasto je upravo tu gdje jeste nije valjda ni njemu samom jasno niti vazno. Problemi uvjek nastaju s ogranicenjima i iskljucivanjem nekoga iz "svoje" zajednice ili kojecega.
Ali bilo kako bilo.
Ideali su uvjek bili problem covjecanstva. Bez obzira u kojoj epohi.
S postovanjem
Marko :haha

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Lipanj 23, 2012, 21:25:06


To je kompleksno pitanje  SPC i Vlasi.Nadalje ne dolaze svi Vlasi iz Vlaške,na što tebe asocira naziv,Većina pravoslavnih Vlaha koji su doseli u Hrvatsku su podrijetlom su iz Epira ,Tesalije ,Bugarske itd.To su procesi koju su trajali vise godina ,Vlasi sele kroz Srbiju ,Hercegovinu CG i dalje na zapad ,sve to vrijeme izlozeni su procesu asimilacije u ovom slucaju slavizacije.Oni sele na zapad prtisnuti  feudalnim sustavom Bizanta i ostalih balkanskih zemalja.Vlasi su staro stanovnišvo koje se poslije seoba naroda i raspada Rimskog Carstva sklonilo u planine.Slaveni su te ostatke Romana nazivali Vlah.
 Ukratko odnos SPC i Vlaha je isti kao i odnos sluzbenog bizantskog pravoslavlja prema Vlasima ,asimilirati ih ,ti su procesi pomicani dok Vlasi nisu postali sjedilačko stanovništvo,u ovom slučaju u Hrvatskoj gdje je srpska Crkva dovršila proces slavizacije Vlaha ili srbizacije,a tu su dva motiva ,prvi kako smo rekli odnos pravoslavne Crkve prema Vlasima i drugi pojave nacionalnih ideja u Evropi krajem 19 .st  i velioksrpska ideja u kojoj je SPC bila glavni agitator  i gdje je ona odigrala ključnu ulogu .
Oni ,pravoslavni hrvatski  Vlasi nisu krajem 19.st imali razvijenu nacionalnu svijest da su Srbi .Kako piše Ivo Pilar ;.....”a u trojedinoj Kraljevini Hrvatskoj,Dalmaciji i Slavoniji grkoistočni Vlasi ,okruzeni Hrvatima i pod utjecajem hrvatskog nacionalnog preporoda bijahu spremni da se nacionaliziraju kao Hrvati,a u isto vrijeme iz sve jače Knezevine Srbije crpila je Grkoistocna crkva snagu da im pojača svijest da nisu samo u vjerskom smislu vec i u nacionalnom Srbi.“


 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Lipanj 23, 2012, 23:10:08


 

Citat: max 2 - Lipanj 23, 2012, 21:25:06

Marice odgovaram ti ovako ili ja ne znam rabiti forum ili nesto nije ok ....


Dragi "max2",

sve je OK. Ne treba te iritirati pregledač najnovijih postova.

Naravno, da je to kompleksno pitanje SPC i Vlasi, toga smo svi svijesni kao i činjenica da ovaj forum može čitatelje samo da potakne na razmišljanje. Ti, drugi i ja nemamo namjeru da ubjeđujemo, da nekoga silimo da promjeni svoje mišljenje nego, ako je uopće moguće, da pozitivno provociramo s onim što je uzrok slijepe mržnje. Ako to postignemo, onda smo dovoljno učinili s našim kratkim komentarima.

Meni nije ni najmanje važno tko je kojoj Crkvi sklon ali mi jako smeta da se Vlahe smatra Srbima. To je isto kao kada bi rekli da su svi Nijemci Švabe ili svi Izraelci židovi.

Ako se poneki Vlah osjeća pravoslavnim Srbinom onda je to njegova privatna stvar ali meni smeta četnički slogan "Tamo gdje je jedan Srbin je Srbija". Najprije Srbi trebaju da znaju tko su i tko je od njih pra-Srbin, koliko je ta prva država Srbija imala stanovnika i koliki broj od tih je napustilo u 8. i 9. stoljeću Srbiju. Koliko ja znam Srbi nisu u to doba prisustvovali (stočarskoj) seobi.

Isto tako mogu zaključiti da je 1468. u Bosni bilo mnogo Vlaha katolika jer u to vrijeme u Bosni nije bilo pravoslavlja.

Ja nisam povjesničar i nedostaje mi stručna literatura da bih mogla točno tvrditi da Srbija, kao država, uopće nije postojala prije dolazka Hrvata u današnju Hrvatsku. Ali tvrdim da su Hrvati došli na balkanski poluotok, tu se nastanili i osnovali svoju državu između 610 i 640., a Srbi su osnovali svoju prvu državu također u 7. stoljeću i u 9. stoljeću primili kršćanstvo. Koliko se od tih Srba prekrstilo u katolike a koliko u pravoslavce ne mora mene da zanima već Srbe koji samo onoliko znaju koliko ih je pravoslavna Srpska crkva ubijedila. Pravoslavna crkva nije nikada imala interesa da Vlahe akceptira kao poseban narod. Pravoslavnim popovima iz Srbije nije bio put do Velebita težak, da bi vlaške stočare ubijedili da nisu ono što jesu nego da su Srbi.

Tko je u ono doba mogao da vjeruje da su svećenici i popovi lopovi?

Da nepoznavanje svoje povijesti nije toliko žalosno bilo bi smiješno, bar meni, kao i sve te jadne četničke parole iz današnje Srbije. Srpska pravoslavna Crkva trebala bi da, kao i današnja srpska vlada, konačno tiska nove školske knjige s neiskvarenom povijesti svog naroda.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Lipanj 24, 2012, 08:46:30



Upravo tako, nije potrebno, a mislim da i nije dobro nekoga uvjeravati i “tupiti” mu da je ovo ili ono, najbolje je kada ljudi sami dođu do spoznaja, na osnovu znanja, poznavanja samog sebe i svoje povijesti, u našem slucaju bilo bi dobro da se potomci pravoslavnih Vlaha prepoznaju u tome.

Glede gornje fraze Srbin je ko je srpske vjere, to je važilo i za Grke, posebice za Bizant,tko je grčke vjere taj Grk ili Bizantinac, sjetimo se da su pravoslavne crkve usko vezane za državu ili u novije vrijeme za državnu ideologiju Seobama Raca u Vojvodinu prelazi i srpska crkva koja je usko vezana za nestalu srpsku državu, nestala je srpska srednjevijekovna država, ali ostala je crkva koja predvodi narod i ima skoro funkciju drzave u drzavi i pod Turcima i u Austriji.

Pojavom modernih nacionaknih ideja ključnu ulogu u izboru nacionalnog identiteta ima vjeroispovjest, pravoslavlje =srpsko pravoslavlje =Srbin. Dakle ostaju samo dvije opcije ili pripojiti zemlje sa pravoslavcima Srbiji ili osnovati autokefalnu pravoslavnu crkvu u okviru Hrvatske. Za drugu opciju je bilo kasno upravo zbog velikosrpskog karaktera Metroplije u Sremskim Karlovcima i zbog već razaradene ideje o srpskoj drzavi.

Ironija je ta da se srpsko svecenstvo obrazovalo i kulturno uzdiglo upravo u Austrougarskoj, a cijelo  joj je cijelo vrijeme bilo zakleti neprijatelj, nadalje treba dodati i vjerski cimbenik pravoslavni- katolici.

Pa, postoje vec neki kriticni srpski povijesničari,ali treba mnogo vremena prije nego javno mijenje prihvati novu verziju povijesti, onda sva jedna ideologija pada u vodu za koju sjetimo se nema osnove, a da bi se ta ideologija opravdala  pribjegava se lazima i mitovima.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Lipanj 24, 2012, 11:11:15



Ako je Bog stvorio dan i noć, hladno i vruće, sušu i kišu, da bi bolje prepoznali jedno od drugog - razliku, tko je stvorio neprijatelja?

Dali je nama potreban neprijatelj da bi prepoznali prijatelja?

Meni nije jer moj prijatelj je samo onaj tko misli i osjeća kao i ja bez obzira na udaljenost ili državne granice. Svi ostali, poznati i nepoznati spadaju u kategoriju tolerancija ili besmislenost-ništa. To "ništa" je samo potrebno religijama i političkim strankama a inteligencije se plaše kao zmija vatre pa su za nju izumili lomaču i giljotinu (u upotrebi do 1977).

Crkve i vlade su instrumentalizirale neprijatelja. One bez neprijatelja ne mogu egzistirati.

Kakva bijeda!
Boga ne prepoznajemo kroz vražja posla!

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Milan Krznarić - Lipanj 24, 2012, 11:17:21


Pa neki od vlaha i jesu bili iz srpskog naroda, ali ne svi vlasi! Zašto je srpska crkva trazila od vlaha da ne prihvaćaju Vlaške zakone koje je Hrvatski Sabor donio 1629., ali ga je  godinu dana kasnije Ferdinard II. ipak proglasio (Statuta Valachorum)?
Istina je kako je i u novijoj povijesti Srbija iskoristila vojnu krajinu i vlahe za svoje ciljeve, iako je krivotvorila povjesnu činjenicu.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 24, 2012, 19:30:13


Citat: Milan Krznarić - Lipanj 17, 2012, 18:14:51

Evo kako se raspravlja o vječitoj temi Srba u Hrvatskoj, pa da kažem i ja koju  :citam
Narod (narodnost) naspram građana (državljanstvo) nemože biti jedno te isto. Tko su Amerikanci i koliko je stara njihova povijest, a svi sebe zovu Amerikancima a ne imenom država odakle su došli. A prije koliko su Srbi došli u Hrvatsku?



Sve se upravu u tom miljeu zavrasava. Kralj Zvonimir napokon se odlucuje da mjesto istocne bizantske uzme  papsku krunu i podpise papi konkordat sto je odjeknulo bjesom medju narodom i njegovom likvidacijom.
1. Narod je morao placati 10% papi a i velikasi (sto po istocnom nisu).
2. Morali bi u krizarske pohode.
3. Jednostavno strani ne slavenski faktor se nametao.

Nakon zvonimirove likvidacije ustolicuje papa svog najrevnosnijeg kralja Petra Kresimira koji ide u latinizaciju slavenskog puka ka  Rimu

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 24, 2012, 19:32:34


 

Citat: max 2 - Lipanj 23, 2012, 21:25:06

To je kompleksno pitanje  SPC i Vlasi.Nadalje ne dolaze svi Vlasi iz Vlaške,na što tebe asocira naziv,Većina pravoslavnih Vlaha koji su doseli u Hrvatsku su podrijetlom su iz Epira,Tesalije, Bugarske itd.To su procesi koju su trajali vise godina, Vlasi sele kroz Srbiju, Hercegovinu CG i dalje na zapad, sve to vrijeme izlozeni su procesu asimilacije u ovom slucaju slavizacije. Oni sele na zapad prtisnuti  feudalnim sustavom Bizanta i ostalih balkanskih zemalja. Vlasi su staro stanovnišvo koje se poslije seoba naroda i raspada Rimskog Carstva sklonilo u planine. Slaveni su te ostatke Romana nazivali Vlah.
Ukratko odnos SPC i Vlaha je isti kao i odnos sluzbenog bizantskog pravoslavlja prema Vlasima, asimilirati ih, ti su procesi pomicani dok Vlasi nisu postali sjedilačko stanovništvo, u ovom slučaju u Hrvatskoj gdje je srpska Crkva dovršila proces slavizacije Vlaha ili srbizacije, a tu su dva motiva ,prvi kako smo rekli odnos pravoslavne Crkve prema Vlasima i drugi pojave nacionalnih ideja u Evropi krajem 19 .st  i velioksrpska ideja u kojoj je SPC bila glavni agitator i gdje je ona odigrala ključnu ulogu.
Oni, pravoslavni hrvatski Vlasi nisu krajem 19.st imali razvijenu nacionalnu svijest da su Srbi. Kako piše Ivo Pilar ;.....”a u trojedinoj Kraljevini Hrvatskoj, Dalmaciji i Slavoniji grkoistočni Vlasi, okruzeni Hrvatima i pod utjecajem hrvatskog nacionalnog preporoda bijahu spremni da se nacionaliziraju kao Hrvati, a u isto vrijeme iz sve jače Knezevine Srbije crpila je Grkoistocna crkva snagu da im pojača svijest da nisu samo u vjerskom smislu vec i u nacionalnom Srbi.“

Marice odgovaram ti ovako ili ja ne znam rabiti forum ili nesto nije ok ....


Nisu vlasi samo asimilirani u Srbe vec ima i u Hrvate.

Blanka VLASIC
Pa svi zovu dalmatinsko zaledje "vlaji"

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 24, 2012, 19:39:25


 

Citat: Milan Krznarić link=topic=2742.msg6839#msg6839
date=1340529441

Pa neki od vlaha i jesu bili iz srpskog naroda, ali ne svi vlasi! Zašto je srpska crkva trazila od vlaha da ne prihvaćaju Vlaške zakone koje je Hrvatski Sabor donio 1629., ali ga je  godinu dana kasnije Ferdinard II. ipak proglasio (Statuta Valachorum)?
Istina je kako je i u novijoj povijesti Srbija iskoristila vojnu krajinu i vlahe za svoje ciljeve, iako je krivotvorila povjesnu činjenicu.


Ma Srbija je zlo na licu planete (medju i ostalim zlom)...

Daj mi molim te clanak o tome proglasu!

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 24, 2012, 20:03:18



Pravoslavni pop u Otoccu je Nikic, a ovaj u ovom clanku franjevac je Nikic
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=182.msg6710#new

Kako sad razaznati ko je ko?

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Lipanj 24, 2012, 21:50:09


 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 24, 2012, 20:03:18

Pravoslavni pop u Otoccu je Nikic, a ovaj u ovom clanku franjevac je Nikic
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=182.msg6710#new

Kako sad razaznati ko je ko?


 :haha Ne mogu bez smijeha da na ovo ne odgovorim.

Da naše crkve nisu već od provala Turaka i zatim sve do Domovinskog rata bile spaljene, i da neprijatelj nije poništio ili odnio sa sobom Matične knjige, Rodne listove i td., Hrvati danas nebi imali tolike poteškoće oko svoga rodoslovlja.

Ustvari nije toliko važno dali je jedan nositelj jednog prezimena katolik ili pravoslavac, mnogo važnije je koju zemlju smatra svojom domovinom. Ako je njegova domovina Hrvatska onda je on Hrvat. A ako nije onda je on, kao i pop Nikolić, samo "Gastarbeiter" u Otočcu. Isto kao katolički svećenici np. u Chicagu.

PS: Rajkovića imaš Hrvata i Srbina, a Crnogorci tvrde da su Rajkovići Crnogorci. Ako imamo jedan Dabar kod Otočca a drugi u Bosni zašto da nema istih prezimena na cijelom balkanskom poluotoku?

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Lipanj 24, 2012, 22:05:33


 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 24, 2012, 19:39:25

 

Citat: Milan Krznarić link=topic=2742.msg6839#msg6839
date=1340529441

Pa neki od vlaha i jesu bili iz srpskog naroda, ali ne svi vlasi! Zašto je srpska crkva trazila od vlaha da ne prihvaćaju Vlaške zakone koje je Hrvatski Sabor donio 1629., ali ga je  godinu dana kasnije Ferdinard II. ipak proglasio (Statuta Valachorum)?
Istina je kako je i u novijoj povijesti Srbija iskoristila vojnu krajinu i vlahe za svoje ciljeve, iako je krivotvorila povjesnu činjenicu.


Ma Srbija je zlo na licu planete (medju i ostalim zlom)...

Daj mi molim te clanak o tome proglasu!


Nisam tvog mišljenja o Srbiji jer jedna zemlja je samo onoliko dobra ili loša koliko su njezini političari dobri ili loši. A jedan predsjednik i njegova vlada ne mogu biti dobri ako mladež, ljude bez posla, truju mržnjom i četništvom. Meni je tih mladih ljudi, koji javno tvrde da je i Vojvodina četnička zemlja, jako žao. Tko je frustriran tom ne preostaje ništa osim da mrzi. Kako se tu Srbska crkva angažira? Molitve nisu dovoljen!

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Lipanj 24, 2012, 22:08:29


 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 24, 2012, 19:32:34

 

Citat: max 2 - Lipanj 23, 2012, 21:25:06

To je kompleksno pitanje  SPC i Vlasi.Nadalje ne dolaze svi Vlasi iz Vlaške,na što tebe asocira naziv,Većina pravoslavnih Vlaha koji su doseli u Hrvatsku su podrijetlom su iz Epira,Tesalije, Bugarske itd.To su procesi koju su trajali vise godina, Vlasi sele kroz Srbiju, Hercegovinu CG i dalje na zapad, sve to vrijeme izlozeni su procesu asimilacije u ovom slucaju slavizacije. Oni sele na zapad prtisnuti  feudalnim sustavom Bizanta i ostalih balkanskih zemalja. Vlasi su staro stanovnišvo koje se poslije seoba naroda i raspada Rimskog Carstva sklonilo u planine. Slaveni su te ostatke Romana nazivali Vlah.
Ukratko odnos SPC i Vlaha je isti kao i odnos sluzbenog bizantskog pravoslavlja prema Vlasima, asimilirati ih, ti su procesi pomicani dok Vlasi nisu postali sjedilačko stanovništvo, u ovom slučaju u Hrvatskoj gdje je srpska Crkva dovršila proces slavizacije Vlaha ili srbizacije, a tu su dva motiva ,prvi kako smo rekli odnos pravoslavne Crkve prema Vlasima i drugi pojave nacionalnih ideja u Evropi krajem 19 .st  i velioksrpska ideja u kojoj je SPC bila glavni agitator i gdje je ona odigrala ključnu ulogu.
Oni, pravoslavni hrvatski Vlasi nisu krajem 19.st imali razvijenu nacionalnu svijest da su Srbi. Kako piše Ivo Pilar ;.....”a u trojedinoj Kraljevini Hrvatskoj, Dalmaciji i Slavoniji grkoistočni Vlasi, okruzeni Hrvatima i pod utjecajem hrvatskog nacionalnog preporoda bijahu spremni da se nacionaliziraju kao Hrvati, a u isto vrijeme iz sve jače Knezevine Srbije crpila je Grkoistocna crkva snagu da im pojača svijest da nisu samo u vjerskom smislu vec i u nacionalnom Srbi.“

Marice odgovaram ti ovako ili ja ne znam rabiti forum ili nesto nije ok ....


Nisu vlasi samo asimilirani u Srbe vec ima i u Hrvate.

Blanka VLASIC
Pa svi zovu dalmatinsko zaledje "vlaji"


Nitko to ne poriče, sve to je u redu osim da Hrvati svoje Vlahe akceptiraju kao Vlahe – NAŠE Vlahe jer se oni sami tako osjećaju dok Srbija, koja nema što da se mješa u hrvatski narod, ne prizna Vlahe kao poseban narod već tvrdi da su svi Vlasi Srbini. S kojim razlogom, poznato nam je! Ali poznato je i to da naši Vlasi nisu nikada Srbiju zvali u "pomoć".

Kad okupator razloga nema da upadne u jednu državu, onda si razlog jednostavno izmisli.

Naš Vlasi >  http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1644.0

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Milan Krznarić - Lipanj 25, 2012, 00:47:10


Citat: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 24, 2012, 19:39:25


Ma Srbija je zlo na licu planete (medju i ostalim zlom)...

Daj mi molim te clanak o tome proglasu!

Nazalost, nemam trenutno vremena da istražim što se sve nudi na internetu na tu temu, ali evo za prvu ruku jedan link
http://hr.wikipedia.org/wiki/Vlaški_statuti

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 25, 2012, 08:29:16


 

Citat: Marica - Lipanj 24, 2012, 21:50:09

 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 24, 2012, 20:03:18

Pravoslavni pop u Otoccu je Nikic, a ovaj u ovom clanku franjevac je Nikic
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=182.msg6710#new

Kako sad razaznati ko je ko?


 :haha Ne mogu bez smijeha da na ovo ne odgovorim.

Da naše crkve nisu već od provala Turaka i zatim sve do Domovinskog rata bile spaljene, i da neprijatelj nije poništio ili odnio sa sobom Matične knjige, Rodne listove i td., Hrvati danas nebi imali tolike poteškoće oko svoga rodoslovlja.

Ustvari nije toliko važno dali je jedan nositelj jednog prezimena katolik ili pravoslavac, mnogo važnije je koju zemlju smatra svojom domovinom. Ako je njegova domovina Hrvatska onda je on Hrvat. A ako nije onda je on, kao i pop Nikolić, samo "Gastarbeiter" u Otočcu. Isto kao katolički svećenici np. u Chicagu.

PS: Rajkovića imaš Hrvata i Srbina, a Crnogorci tvrde da su Rajkovići Crnogorci. Ako imamo jedan Dabar kod Otočca a drugi u Bosni zašto da nema istih prezimena na cijelom balkanskom poluotoku?


To samo govori da je to ISTI NAROD

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 25, 2012, 08:31:13


Citat: Marica - Lipanj 24, 2012, 22:05:33

 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 24, 2012, 19:39:25

 

Citat: Milan Krznarić link=topic=2742.msg6839#msg6839
date=1340529441

Pa neki od vlaha i jesu bili iz srpskog naroda, ali ne svi vlasi! Zašto je srpska crkva trazila od vlaha da ne prihvaćaju Vlaške zakone koje je Hrvatski Sabor donio 1629., ali ga je  godinu dana kasnije Ferdinard II. ipak proglasio (Statuta Valachorum)?
Istina je kako je i u novijoj povijesti Srbija iskoristila vojnu krajinu i vlahe za svoje ciljeve, iako je krivotvorila povjesnu činjenicu.


Ma Srbija je zlo na licu planete (medju i ostalim zlom)...

Daj mi molim te clanak o tome proglasu!


Nisam tvog mišljenja o Srbiji jer jedna zemlja je samo onoliko dobra ili loša koliko su njezini političari dobri ili loši. A jedan predsjednik i njegova vlada ne mogu biti dobri ako mladež, ljude bez posla, truju mržnjom i četništvom. Meni je tih mladih ljudi, koji javno tvrde da je i Vojvodina četnička zemlja, jako žao. Tko je frustriran tom ne preostaje ništa osim da mrzi. Kako se tu Srbska crkva angažira? Molitve nisu dovoljen!



Evo taman sam gledao interview na Nedjeljom u Dva sa Aleksandrom Stankovicem (ime je do boli) i episkopa Zahumskog Grigorija koji je jako odusevljavajuci.
Nadam se da ce brzo biti na internetu za pogledati.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 25, 2012, 08:32:38


Citat: Marica - Lipanj 24, 2012, 22:08:29

 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 24, 2012, 19:32:34

 

Citat: max 2 - Lipanj 23, 2012, 21:25:06

To je kompleksno pitanje  SPC i Vlasi.Nadalje ne dolaze svi Vlasi iz Vlaške,na što tebe asocira naziv,Većina pravoslavnih Vlaha koji su doseli u Hrvatsku su podrijetlom su iz Epira,Tesalije, Bugarske itd.To su procesi koju su trajali vise godina, Vlasi sele kroz Srbiju, Hercegovinu CG i dalje na zapad, sve to vrijeme izlozeni su procesu asimilacije u ovom slucaju slavizacije. Oni sele na zapad prtisnuti  feudalnim sustavom Bizanta i ostalih balkanskih zemalja. Vlasi su staro stanovnišvo koje se poslije seoba naroda i raspada Rimskog Carstva sklonilo u planine. Slaveni su te ostatke Romana nazivali Vlah.
Ukratko odnos SPC i Vlaha je isti kao i odnos sluzbenog bizantskog pravoslavlja prema Vlasima, asimilirati ih, ti su procesi pomicani dok Vlasi nisu postali sjedilačko stanovništvo, u ovom slučaju u Hrvatskoj gdje je srpska Crkva dovršila proces slavizacije Vlaha ili srbizacije, a tu su dva motiva ,prvi kako smo rekli odnos pravoslavne Crkve prema Vlasima i drugi pojave nacionalnih ideja u Evropi krajem 19 .st  i velioksrpska ideja u kojoj je SPC bila glavni agitator i gdje je ona odigrala ključnu ulogu.
Oni, pravoslavni hrvatski Vlasi nisu krajem 19.st imali razvijenu nacionalnu svijest da su Srbi. Kako piše Ivo Pilar ;.....”a u trojedinoj Kraljevini Hrvatskoj, Dalmaciji i Slavoniji grkoistočni Vlasi, okruzeni Hrvatima i pod utjecajem hrvatskog nacionalnog preporoda bijahu spremni da se nacionaliziraju kao Hrvati, a u isto vrijeme iz sve jače Knezevine Srbije crpila je Grkoistocna crkva snagu da im pojača svijest da nisu samo u vjerskom smislu vec i u nacionalnom Srbi.“

Marice odgovaram ti ovako ili ja ne znam rabiti forum ili nesto nije ok ....


Nisu vlasi samo asimilirani u Srbe vec ima i u Hrvate.

Blanka VLASIC
Pa svi zovu dalmatinsko zaledje "vlaji"


Nitko to ne poriče, sve to je u redu osim da Hrvati svoje Vlahe akceptiraju kao Vlahe – NAŠE Vlahe jer se oni sami tako osjećaju dok Srbija, koja nema što da se mješa u hrvatski narod, ne prizna Vlahe kao poseban narod već tvrdi da su svi Vlasi Srbini. S kojim razlogom, poznato nam je! Ali poznato je i to da naši Vlasi nisu nikada Srbiju zvali u "pomoć".

Kad okupator razloga nema da upadne u jednu državu, onda si razlog jednostavno izmisli.

Naš Vlasi >  http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1644.0


 u timockoj krajini ih jako disktinktno tretiraju kao vlahe

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Lipanj 25, 2012, 13:53:23


Citat: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 25, 2012, 08:29:16

 

Citat: Marica - Lipanj 24, 2012, 21:50:09

 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 24, 2012, 20:03:18

Pravoslavni pop u Otoccu je Nikic, a ovaj u ovom clanku franjevac je Nikic
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=182.msg6710#new

Kako sad razaznati ko je ko?


 :haha Ne mogu bez smijeha da na ovo ne odgovorim.

Da naše crkve nisu već od provala Turaka i zatim sve do Domovinskog rata bile spaljene, i da neprijatelj nije poništio ili odnio sa sobom Matične knjige, Rodne listove i td., Hrvati danas nebi imali tolike poteškoće oko svoga rodoslovlja.

Ustvari nije toliko važno dali je jedan nositelj jednog prezimena katolik ili pravoslavac, mnogo važnije je koju zemlju smatra svojom domovinom. Ako je njegova domovina Hrvatska onda je on Hrvat. A ako nije onda je on, kao i pop Nikolić, samo "Gastarbeiter" u Otočcu. Isto kao katolički svećenici np. u Chicagu.

PS: Rajkovića imaš Hrvata i Srbina, a Crnogorci tvrde da su Rajkovići Crnogorci. Ako imamo jedan Dabar kod Otočca a drugi u Bosni zašto da nema istih prezimena na cijelom balkanskom poluotoku?


To samo govori da je to ISTI NAROD


Po prezimenima nikako ne možeš doći do zaključka da su Hrvati i Srbi isti narod. Prije ćemo po imenima prepoznati tko je koje vjere negoli po prezimenu tko kojem narodu pripada. Kod današnjih muslimana je to pitanje riješeno kroz Kuran ali ... hm ... i Muhamed je vjerovao u anđela Đibrila (Gabrijela). Kod Kršćana, pogotovo ako se koriste stara biblijska imena kao: Eva, Adam, Marija ... je to još teže.

Uzalud je tvrdnja da su skoro sva muslimanska prezimena balkanskog ili slavenskog (kršćanskog) porijekla kad se np. dr. Muhamed Borogovac osjeća muslimanom. Sada još samo nedostaje da netko tvrdi da je pilot Marija Draženović bila Srpkinja. Draženoivići su čisti Hrvati i to dokazano od 1460 kada su pobjegli iz svoje stare domovine Bosne.

Evo i nekoliko primjera:

8. O ranom razvitku hrvatskih prezimena pišem podrobno ovdje u poglavlju "Razvitak imensko-prezimenske formule u Hrvata" (v. str. 62). Hrvatska su prezimena vrlo stara i početci im se naziru već u XII. stoljeću. Srbi su bili vjekovima pod Bizantom i pod Turcima. Oni nisu, kao ni Grci, imali stalna, nepromjenljiva i nasljedna prezimena. Prezimena su u Srba nastala najednom, i to tek krajem XIX. stoljeća. Bez prirodnog razvitka pojedinih prezimenskih skupina, prihvaćali su uglavnom patronim (očinstvo) kao prezime, a tvorio se nastavcima: -ić, -ović/-ević, -inić.

Hrvatski prezimenik od P. Šimunović > Hrvatski i srpski imenski i prezimenski sustavi > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1056.0

 Hrvati nisu Slaveni nego stari Balkanci  

Samo je mali dio Hrvata slavenskog porijekla - od deset do trideset posto, tu negdje... Za razliku od nas, Mađari su genetski pretežno Slaveni. A što smo mi? Mi smo u velikom, relativno najvećem broju, balkanski starosjedioci - tu sjedimo i nismo se nigdje makli još od početka posljednjeg ledenog doba prije 25.000 godina! Sigurno je i da je dio tog genetskog fonda ranije na teritorij Balkana stigao s područja jugozapadne Azije.

Senzacionalno otkriće tima Dragana Primorca > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2708.0

Hrvati i Srbi - dva stara različita naroda > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2609.0

Genetsko porijeklo Hrvata > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1628.0

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 25, 2012, 17:54:11


To su umobolne teorije pacenika i psihopata koji su doveli do ovoga svega zla!

Ja prvi sam za to da se hrvatska odvoji od bosne i srbije glede kulturoloskog miljea koji pripada europi (staroj europi) dok ovaj njihov bliskom istoku.

No izlupetati takve nebuloze kakve navode ti jadnici je jako mizerno i cak i smjesno.
Opce je poznato da su madjari miks Ugarsko-finskog plemena sa hunima mongolima. Imaju slavenske krvi jer je arsenije carnojevic 200.000 srba preselio u madjardju koji su se asimilirali kao hrvati u slovackoj.

Sto se tice da su Iliri bili slaveni to se slazem. Slazem se da su slaveni bili starosjedioci balkana i da su sa balkana se sirili sjeverno ka ceskoj i rusiji.
Moj problem s time jest da se ti slaveni definiraju kao hrvati ili kao srbi. Mislim da ta imena su tek kasnije proizasla.
Znaci postojao je jedan narod ilirski/slavenski koji je zivio tu. Kasnije je doslo do podjela medju plemenima i jedni su se prozvali hrvati a drugi srbi.
To je opce poznato stanje u povjesti. Mongoli su se djelili na Timurdzina i njegovog brata pa je Timurdzin pobjedio brata u bitci i ujedinio mongole i postao uzviseni vladar/ dzingiz khan.
U srba se to np manifestiralo kroz rat Vukana i Stefana. Vukana je sljedila vatikanska kruna jer mu je otac Stefan Nemanja bio katolik. Stefan je bio mladji sin i omiljen ocu. Rat je izbio izmejdu srba katolika i srba pravoslavaca koji je trajao godinama dok ih treci brat Savo nije pomirio. Kojim slucajem da ih nije pomirio danas bi imali pored hrvata i srba, jos jednu naciju Vukanaca.
Na istim principima su se izrodili kasnije cesi, poljaci koji ocigledno su dobili svoje ime ziveci u poljima dok crnogorci  ziveci u crnogoricnoj sumi.

Sto se tice ovoj MOG clanka o razlicitosti hrvata i srba to je samo a bi obogatio forum a ne zato sto se slazem s time.

Vrhunac budalastine je bilo kad je poznati alkoholicar i propalica, kasnije doglavnik Mile Budak proglasio hrvate ostrogotima (koji su davno nestali ai su germanskog podrjetla) da bi se ulizao Hitleru.


To je jako nisko mjenjati se kao vjetar od berlina do teherana i natrag pa onda ko muva bez glave se bedaciti.

Jos ovo da odgovorim

Po prezimenima nikako ne možeš doći do zaključka da su Hrvati i Srbi isti narod. Prije ćemo po imenima prepoznati tko je koje vjere negoli po prezimenu tko kojem narodu pripada. Kod današnjih muslimana je to pitanje riješeno kroz Kuran ali ... hm ... i Muhamed je vjerovao u anđela Đibrila (Gabrijela). Kod Kršćana, pogotovo ako se koriste stara biblijska imena kao: Eva, Adam, Marija ... je to još teže.


Ti si upravo upala u "velikosrpsku" zamku Marice. Drugi dio price i pomirdbe Vukana i Stefana se zavrsava ovako "proglasava se da srbi mogu biti samo pravoslavne vjere i da biti srbin i pravoslavac je poistovjeceno"....tako da slucajno nebi opet pod nekim novim Vukanom narod se okrenuo papi.
Posto je u narodu nacionalizam bio jaci od vjere onda su se uvali da ce to uspjeti ocuvati vjeru ako je  izjednace sa nacionalnim identitetom.
Nakon toga se javlja i do danasnjeg dana fenomen u srba da je "srbin, pravoslavac a ujedno moze biti i ateista, ali  je ipak pravoslavac samo zato sto je srbin, i ako ne vjeruje u Boga"....

U tom stilu je i tvoj zakljucak da vjera ima ikakve veze sa nacijom. Vjera i nacija nemaju nikakvog zajednickog temelja.

U rijecima dr. Ante Starcevica, " ni jedan narod se ne djeli po vjeri pa ni ovaj, vjera je demagogija a narodnost je nesto drugo"...

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 25, 2012, 18:16:06



Veoma se opasno igrati sa tim stvarima i ima osobenjaka koji guraju i jednu i drugu teoriju.

https://www.youtube.com/v/3pIIbO5K_Xs?version=3&feature=player_detailpage
https://www.youtube.com/v/3pIIbO5K_Xs?version=3&feature=player_detailpage
Jovan I. Deretić


Jedina stvar na koju se i jedni i drugi mogu sloziti jest da su Iliri bili slaveni a ne albanci koji su doseljeni kao prognati muslimani sa sicilije.

Zakuva se kad se od tih slavena pokusaju izdvojiti hrvati i srbi onda svako vuce na svoje.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Lipanj 25, 2012, 18:54:45


 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 25, 2012, 18:16:06


Veoma se opasno igrati sa tim stvarima i ima osobenjaka koji guraju i jednu i drugu teoriju.

Jedina stvar na koju se i jedni i drugi mogu sloziti jest da su Iliri bili slaveni a ne albanci koji su doseljeni kao prognati muslimani sa sicilije.

Zakuva se kad se od tih slavena pokusaju izdvojiti hrvati i srbi onda svako vuce na svoje.


Ma daj, pazi se, da ja tebe ne povučem! :haha

Zar nismo došli već dotle, da kažemo: Čija je djedovina Hrvatska je Hrvat. I što je tu opasno? Opasno je samo za one koji kupe u Hrvatskoj mirovinu svakog 1. u mjesecu a najkasnije za dva dana ponovo odu u Srbiji. Znači da mirovinu samo jednog Srbina, za koju danas rade najmanje PET mladih Hrvata, nose u Srbiju a u Hrvatskoj ne plaćaju porez.

A tko je gdje bio u 7 ili 9. stoljeću, o tome se može i dalje diskutirati ako će to pridonjeti da se četničke vojvode probude iz sna o Velikoj Srbiji jer to je jedino što je stvarno opasno ne za Hrvate nego za mlade Srbe koji su već danas samo socijalni ventili srpske vlade da odkloni od sebe pritisak na zapošljavanje.Opasno je bacati narodu pijesak u oči.

A što se "zakuvanja" tiče opasno je samo za one čiji su stomačići prazni.

Što je opasnije: puna glava ili prazan stomačić?

PS: Hrvati nisu Slaveni!
Senzacionalno otkriće tima Dragana Primorca > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2708.0

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 26, 2012, 17:21:53



Pa evo vidis kako se stvari mogu zakuhati.

1. Zasto onda govore tudjim jezikom? Sad srbi hrvatima tek mogu reci da govore srpski i da su ukrali sve od srba, u slucaju da hrvati nisu slaveni.
Sve sto danasnjeg hrvata cini hrvatom jest slavensko, a ako hrvati nisu slaveni onda sve sto cini danasnjeg hrvata je laz!
Zamisli koje ponizenje!

To jedino pase onima koji nemaju nacina da nahrane narod pa ga opterecuju sa tim.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Lipanj 27, 2012, 00:41:28


 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 26, 2012, 17:21:53

Pa evo vidis kako se stvari mogu zakuhati.


Još malo pa ću ja prekipiti jer ga ti zakuhavaš. Ja tvoje argumente uopće ne razumijem!

Hrvati nisu Slaveni nego stari Balkanci
Senzacionalno otkriće tima Dragana Primorca


Samo je mali dio Hrvata slavenskog porijekla - od deset do trideset posto, tu negdje

Samo je mali dio Hrvata slavenskog porijekla - od deset do trideset posto, tu negdje... Za razliku od nas, Mađari su genetski pretežno Slaveni. A što smo mi? Mi smo u velikom, relativno najvećem broju, balkanski starosjedioci - tu sjedimo i nismo se nigdje makli još od početka posljednjeg ledenog doba prije 25.000 godina! Sigurno je i da je dio tog genetskog fonda ranije na teritorij Balkana stigao s područja jugozapadne Azije.

http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2708.0

I što ove činjenice od gosp. Primorca imaju veze sa sprskim jezikom?

Hrvati su imali svoj jezik i svoje pismo bez obzira koliko je ona slično dali srpskom dali češkom ili slovenskom. Holanski je sličan sjeverno njemačkom dijalektu pa opet Nizozemci se ne osjećaju Frizima ili Frizci Dancima.

Ali i o toj temi treba nam više vremena. Sada je kraljica Katarina na redu, to sam obaćala gosp. Mekanoviću. A bilo bi jako šteta njegov stvarno stručni rad ne stavim na forum.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 27, 2012, 03:14:32



Pitanje ponovo glasi, zasto hrvati ako nisu slaveni govore slavenskim jezikom, tj za hrvate stranim jezikom kad nisu dio te rase?

Drugo, ja tebe ne mogu shvatiti jer si dala link na stranicu u kojoj taj link iznosi sve moguce dokaze da su hrvati slaveni,

Bogovi starih Slavena i Dalmatinaca
Nješto o vjerozakonu starih Slavjanah


Ovo samo potvrdjuje ono sto ja govorim cijelo vrjeme;

Stari Slaveni > http://velesova-sloboda.org/archiv/pdf/schwidetzky-rassenkunde-der-altslawen.pdf
Str. 7, najprije su doselili se Hrvati a nešto kasnije Srbi na Balkanskipoluotok kao "dinarska rasa" jedna jedina rasa koja se kasnije dijeli u (dvije) tri različite (kršćanske) vjere.


Slaveni > http://hr.wikipedia.org/wiki/Slaveni
Dolazak Hrvata > http://hr.wikipedia.org/wiki/Dolazak_Hrvata

Sto se tice primorca, to sam naveo kod Deretica, da je i on iskopao to da su ILIRI = SLAVENI ali to opet ne mjenja cinjenicu da su slaveni starosjedioci balkana.
https://www.youtube.com/watch?v=8zd9omxb5Vc&feature=relmfu
e onda se to zakuha, tko su bili ti balkanci, jesu li bili srbi ili hrvati (po mome slaveni koji su se kasnije razvili u srbe i hrvate kao dva entiteta):

https://www.youtube.com/watch?v=OsDcRzLoB8Q&feature=relmfu
(mozda se sloze oko tite) hahaha

i onda se pocnu kaciti, sto je sto
https://www.youtube.com/watch?v=1bCShS5kb_w&feature=relmfu

https://www.youtube.com/watch?v=JxWQPT9Lbq4&feature=relmfu

Problem je u necem drugom a to je germanska politika odnarodnjavanja slavenskih naroda (pa su to i preko mile budaka napravili u ndh) jer im smeta ogromni pan slavizam, koji obuhvaca trecinu planete a oni su sabijeni na sjeverozapadu europe i jos ih sutaju francuzi kad im cefne.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/11/Slovanskisvet.PNG

Lijece svoje germanofilne komplekse i to ne samo na balkanu (svojom beckom povjesti) vec to rade i u poljskoj i ceskoj itd.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Lipanj 27, 2012, 06:41:40



Pa nemoj molim te, da sada tvrdiš, da ja na forum stavljam samo teme mojih istomišljenika. Onda se ne bi ovdje smjela ni riječ pasti o četničkom vojvodi Nikoliću ili Hitleru. Onda ja ne bih ni najmanje truda uložila u opis Papinog grba.

Ja vjerujem u istraživanje gosp. Primorca. Ako sumnjaš, piši mu.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 30, 2012, 10:43:41


Daleko od toga ali kazem da se slazem sa njim medjutim ti ljudi su bili slaveni.
Ono sto Italija np hoce a to je da dokaze da hrvati i srbi jesu "skalvi" odnosno slaveni ali da su po Beckom historijatu dosli na "taljinasko more" u sedmom stoljecu.

Razdvajanje slavistike od hrvastine i srpstva proizlazi od onih koji polazu pravo na balkan, tj talijana i albanaca.
Talijani hoce da uzmu dalmaciju hrvatskoj a albanci hoce da uzmu cijeli balkan pa se kace sa srbima.
Ideja da su albanci iliri je glupost jer ih od eliminacije kao faktora od rimske imperije nekih 200 BC do negdje 12 stoljeca upce nema na ni jednoj karti niti imaju ikakvog kralja ni kraljevske kuce sem preobrazene poturice skender bega.
Oni su muslimansko stanovnistvo sicilije koje je prebaceno na balkan sa ciljem kojem sluze. Oni su muslimani bili i prije turaka.

Kad bi oni dokazali da smo mi slaveni onda bi po njihovom to znacilo da smo doselili a da nismo tu uvjek bili.
To bi np znacilo da hrvati nemaju sto traziti u Lici (ni u hrvatskoj danasnjoj) jer to pripada albancima Japodima i Dalmatima a bosna Bosanima.

Sad ovi nasi majmuni mjesto da dokazu da su iliri bili slaveni oni dokazuju kako MI NISMO SLAVENI


To bi isto bilo kao da ja kazem Marica nije hrvatica, nego je ona Marica a onda ti kao Marica ides dokazivati da nisi hrvatica da bi dokazala da si Marica.

VRHUNAC IDIOTIZMA

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Lipanj 30, 2012, 13:27:13


Hrvati jesu Slaveni i u spadaju u slavensku skupinu naroda jer govore slavenskim jezikom ili jednim od slavenskih jezika.
Vas dvoje se ne razumijete u pitanju: Koliko su drugi narodi sudjelovali u etnogezi moderne hrvatske nacije ili danasnjih Hrvata.Hrvati su podrijetlom iz Irana ,seobama na zapad asimiliraju druge skupine i naturaju im ime ,dolaskom u danasnju Hrvatsku ,Hrvati preslojavaju starosjedilacki sloj ,Ilire ,naturaju im ime i jezik,k tome treba dodati ostatke Avara,Gota i drugih skupina od kojih su mnogi zaostali i kasnije asimilirani od Hrvata .
Treba dodati i balkanske pravoslavne Vlahe od kojih mnogi prelaze na katolicku vjeru isto kao i ostaci Turaka koji su  presli na katolicku vjeru ,sve to tvori danasnju modernu hrvatsku naciju,to se vidi i po prezimenima.

Pojavom modernih nacionalnih pokreta u 19.st hrvatska politika pod uplivom panslavizma uzima smjer “slavenstva”,e to je dilema ,jer je to “slavenstvo”rabljeno i forsirano u ideolosko svrhe,zato vecina hrvatskih politicara i pisaca pise i velica slavenstvo  .
Da je prezivio ilirski pokret  vjerovatno bi slavenstvo bilo pometeno sa povijesne scene i sade ne bi bilo o njemu govora .

Dinarska rasa je starosjedilacko autohtono stanovnistvo dinarskog gorja koje je preslojejeno sa Slavenima (Hrvatima )to se vidi po govoru ikavici ,i kasnije sa pravoslavnim balkanskim Vlasima ,to je zaseban etnos koji je u (opet)19 st .pojavom modernih nacionalnih ideja razdijeljen i asimiliran na vjesrskoj osnovi ,pravoslavni Srbi ,katolici Hrvati.

Genetika je nesto drugo ,nema veze sa stvaranjem naroda i nacija ,Hrvati imaju najmanje slavenskih gena,poslovenjeni su jezicno,a  genetski imaju najvise starosjedilackih gena i genoma sto je dokazano u najnovijim istrazivanjima ,problem je ideolosko “slavenstvo “jer se Hrvate htjelo uvuci u panaslavizam.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Lipanj 30, 2012, 14:25:18


Citat: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 24, 2012, 20:03:18


Pravoslavni pop u Otoccu je Nikic, a ovaj u ovom clanku franjevac je Nikic
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=182.msg6710#new

Kako sad razaznati ko je ko?


Opet se vracamo na pojavu nacinalnih pokreta krajem 19.st.U Evropi je nosioc toga pokreta bilo gradansvo i plemstvo.Kod Srba i Hrvata odlucujucu ulogu je ima etnokonfesionalna pripadnost.
Osnovno nacelo pravoslavnog krscanstva je da se teritorij ekumenskog patrijarhata mora podudarati sa zemljopisno-pravnim granicama Istocnog Rimskog Carstva ,to su preuzele i primjenile sve ostale nacionalne autokefalne pravoslavne crkve.Dakle drzava i pravoslavna crkva u okviru drzave ,zato Hrvatska mora imati svoju autokefalnu pravoslavnu crkvu neovisno od vanjskih cimbenika ,SPC je u Hrvatskoj nekaknonski.To je druga tema .
Dakle, pojavom nacionalnih ideja krajem 19 st ,metropolija u Srijemskim Karlovcima pocima forsirati jednacinu pravoslavan-Srbin sto rezultira poistovjecivanjem pravoslavlja sa srpstvom i kod suprotne strane ,katolicke, katolik Hrvat ,to je ideologiju uzela sva kasnija hrvatska politika .Slavenstvo i jugoslavenstvo na vjerskoj osnovi pravoslavni Srbin ,katolik Hrvat ,to pise i sam Vuk : najprije pise,poslije neuspjele ideje o Srbima sve tri vjere pise:…oni(Hrvati)nece toga imena (srpskog).Poslije toga svjestan moci srpske crkve i srpskog pravoslavlja pise . “…ako hrvatski rodoljupci ne prihvate najbolje da se podijelimo po zakonu ili vjeri ,onaj koji je zakona grckog imena se srpskog nece odreci ,a onaj koji je zakona rimskog neka bude Hrvat koji hoce .”To je i danas na snazi ,zato ima Nikica Hrvata –katolici i u slucaju vlaskog popa u Otoccu Nikica koji je pravoslavan i Srbin.Hrvatska je puna takvih prezimena ,ta pojava ili fenomen ,to je zlocin ,to dijeli ljude ,to dijeli obitelji strahota jedna .Npr i zastupnik srpske nacionalne manjine u hrvatskom saboru Mile Horvat i Srbin podrijetlo je vidno .
Nadalje bitno je reci da je srbizacija hrvatskih pravoslavaca uspjela upravo vanjskim cimbenicima ,pojavom nacionalnih preporoda Hrvati su bili ometani u razvoju od Madara i Austrije ,upravo politickim spletakama i davanjem povlastica grcoistocnoj crkvi iza koje je stajalo srpstvo u Hrvatskoj je stvorena manjina koja je ometala daljnji politicki razvoj Hrvata .Tako se moze reci da su Srbe u Hrvatskoj osim srpske crkve i srpskog pravoslavlja stvorili razni vanjski “pomagaci” u svrhu politickog slabljenja Hrvatske .

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Srpanj 02, 2012, 13:10:02



Makse ti si istinski pravas i 100% se slazem s tobom !

SVAKA CAST

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Markokr. - Srpanj 02, 2012, 18:51:22


Hm
Jako zanimljivo tumacenje vjere.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Markokr. - Srpanj 04, 2012, 05:46:05


Kada se uzme u obzir da je Hrvatska oduvjek bila politicka , vojna i privredna velesila nije ni cudo sto smo imali i sto imamo toliko vanjskih neprijatelja koji su nas u svim mogucim pravcima pokusavali slabiti.
Ja mislim da imamo samo dva istinska neprijatelja a to su Srbi koji nas oduvjek svojataju i pokusavaju podjarmiti i mi sami koji sebe politicki i privredno toliko slabimo i da nam nije zapadnih "neprijatelja" mozda nas vise nebi ni bilo.
Nas se oduvjek koristilo u vjerske i politicke svrhe. To je istina. Ponekad mi se cini da , kada je nekoj velesili dosadno , se Hrvate i srbe malo izvana nadrazi i eto zabave koja na zalost odnosi tisuce i tisuce zivota.
I to sve u ime neke vjere i potomstva koji su u zivotu svakog pojedinca irelevantni za prezivljavanje.
Ruku na srce :
Zar bi bolje ili sretnije zivjeli ako bi stopostotno znali da smo iz Irana ili da smo Slaveni ? Zar bi nam ta spoznaja produzila zivot i donijela blagostanje ? Zar bi nas rezistirala od ponekih Sanadera i njemu slicnih koji istinito slabe Hrvatsku ?
Marko

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Srpanj 04, 2012, 10:03:58


 

Citat: Markokr. - Srpanj 04, 2012, 05:46:05

Kada se uzme u obzir da je Hrvatska oduvjek bila politicka , vojna i privredna velesila nije ni cudo sto smo imali i sto imamo toliko vanjskih neprijatelja koji su nas u svim mogucim pravcima pokusavali slabiti.


Ma daj ostavi crkvu u selu!

Kako možeš tvrditi da je Hrvatska oduvjek bila politička, vojna i privredna velesila? Ovo shvaćam kao ironiju. Da je Hrvatska ikada bila dovoljno jaka obranila bi se odavno od svih svojih ugnjetača. Bez vanjske pomoći Hrvatska se ne bi do danas oslobodila iz kandži parazita Srbije.

Ali ne samo Srbi već čovjek općenito je rođen kao parazit koji se duševno i tjelesno hrani od drugih živih organizama. Iz te "hrane" potječe i čovječja seksualna pervezija.

Svijet je jedan veliki živi organizam. Prije nego što je čovjek naselio zemlju priroda je bila u skladu, a životinje su ubijale samo onoliko koliko im je bilo potrebno da prežive ali ne samo životinje već i biljke koje daju kisik i s tim omogućuju život u harmoniji. Ta harmonija je nestala s dolaskom čovjeka jer je on preuzeo, kao inteligentno stvorenje, vodstvo i širio se do prenapučenosti. Zemlja se pokušava od sve više ljudi, sa virusima kao kuga ili AIDS, od čovjeka-parazita da obrani.

Ljudi vode rat, osvajaju i pljačkaju, iz pohlepe, tuđe vlasništvo.

Što je np. jednom Srbinu iz Srbiji potreban Split ili Knin kad nema dovoljno za kruh ili lijek a kamoli da pođoni svoje cipele Za koga je taj išao u osvajački rat? Kako žive danas ti srpski vojnici, većinom invalidi, ako nisu po Hrvatskoj pljačkali bijelu tehniku, zlato i novac?

Nisu samo "naši Sanaderići" pohlepni. Ta stalna i jaka želja da se dobije više nego što nekom pripada ili što zaslužuje je ovisna o moći pojedinca ili države. Crkve se tu od vladara i političara u ničemu ne razlikuju, naprotiv posvećuju oružje vojske iako znaju da se upotrebljava za pljačku.

Pohlepa je pretjerana želja za materijalnim stvarima, bez obzira na štetu koju uzrokuje. dali je od koristi ili nije.
 
Među vjernicima je pohlepa jedna od sedam smrtnih grijeha. Ali tko je dans još vjernik, tko poštuje i pridržava se Deset Božjih zapovijedi? Najmanje oni koji dnevno, tjedno trče u crkvu!

"Čovjek je svojem narodu i svojoj državi najveći neprijatelj." Marica

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Srpanj 04, 2012, 17:11:31


 

Citat: Marica - Srpanj 04, 2012, 10:03:58


Ljudi vode rat, osvajaju i pljačkaju, iz pohlepe, tuđe vlasništvo.


To je istina, potpuno si u pravu, ljudi vole nered, nerad, bezakonje,haos i u semu tome mogu si dati oduska svojim osobnim frustracijama.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Srpanj 04, 2012, 17:31:59



Srpska Pravoslavna Crkva pripada drugom civilizacijskom krugu, ona je nasljednik  mističnog bizantskog pravoslavlja. U vrijeme cara Konstantina 306-337 kršćanstvo je bilo progonjena sekta, on se pokrsti na samrti i dozvoli  kršćanstvu da se uzdigne do drzavne vjere, ali da se bez oklijevanja stavi u sluzbu drzave i drzavne politike .
To je temeljna razlika izmedu dvije Crkve, iako je odnos prema drzavi slican, Katolička crkva nastoji samo imati dobar odnos sa drzavom i prvenstveno provoditi interese Rimske crkve, dok je Pravoslavna crkva usko povezana i podlozna drzavi u kojoj se nalazi,to je posebice bilo izrazeno u prošlosti, e to je taj odnos, kako neki nazivaju, oltara i trona, skoro pa nema razlike.
Taj odnos je zapadnjaku nepojmljiv i nejasan, skoro neshvatljiv.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Markokr. - Srpanj 04, 2012, 17:47:00



Ja sam misljenja da se u osnovi sve organizacije, bilo vjerske bilo politicke, stvaraju reda radi i radi odrzavanja reda. U nesto se mora vjerovati i mora postojati neki red da ljudi nebi postali ili ostali kanibali. Ali se, na zalost, te organizacije koriste i u negativne svrhe. Bilo vjerske bilo politicke. Stvaraju se radikalnost i netrepljivost prema onima koji ne vjeruju u istog Boga ili ne prate iste politicke ciljeve. Ja sam misljenja da su najzlogrdnije izmisljotine GRANICE koje ljude razdvajaju i stvaraju osjecaj kao da je TAMO negdje nesto cega bi se trebalo bojati i sto nije tvoje. A imati osjecaj da je netko stranac i da je nesto strano je nelagodan osjecaj. Najidealnije bi bilo kada bi sve bilo TU i OVDJE. Nase a da njihovo i ne postoji. Onda mozda nebi bilo ni otimacine ni pohlebe ni razbojnistva.
Ili ???
PS. Marica ono o politickoj velesili je bilo naravno ironicno receno.Normalno je da veliki gutaju male i da se mali uvjek ugnjetavaju. Iznimak je bila Mongolija koja je kao mala mrlja na planeti osvojila skoro cjeli svjet. Cak se i ondasnja velesila Kina bojala te male zemlje. Tko zna mozda ce Hrvatska nekada postati Mongolija. Mozda se i kod nas nekada rodi Dzingis Kan. Sve je moguce. Kaj ne.
Marko

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Srpanj 04, 2012, 20:14:50


 

Citat: Markokr. - Srpanj 04, 2012, 05:46:05

Kada se uzme u obzir da je Hrvatska oduvjek bila politicka , vojna i privredna velesila nije ni cudo sto smo imali i sto imamo toliko vanjskih neprijatelja koji su nas u svim mogucim pravcima pokusavali slabiti.
Ja mislim da imamo samo dva istinska neprijatelja a to su Srbi koji nas oduvjek svojataju i pokusavaju podjarmiti i mi sami koji sebe politicki i privredno toliko slabimo i da nam nije zapadnih "neprijatelja" mozda nas vise nebi ni bilo.
Nas se oduvjek koristilo u vjerske i politicke svrhe. To je istina. Ponekad mi se cini da , kada je nekoj velesili dosadno , se Hrvate i srbe malo izvana nadrazi i eto zabave koja na zalost odnosi tisuce i tisuce zivota.
I to sve u ime neke vjere i potomstva koji su u zivotu svakog pojedinca irelevantni za prezivljavanje.
Ruku na srce :
Zar bi bolje ili sretnije zivjeli ako bi stopostotno znali da smo iz Irana ili da smo Slaveni ? Zar bi nam ta spoznaja produzila zivot i donijela blagostanje ? Zar bi nas rezistirala od ponekih Sanadera i njemu slicnih koji istinito slabe Hrvatsku ?
Marko


Sacekaj, znaci cijela sustina da se dokaze da hrvati nisu slaveni jest da se dokaze da nisu srbi?

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Srpanj 04, 2012, 20:16:06


 

Citat: max 2 - Srpanj 04, 2012, 17:31:59

Srpska Pravoslavna Crkva pripada drugom civilizacijskom krugu, ona je nasljednik  mističnog bizantskog pravoslavlja. U vrijeme cara Konstantina 306-337 kršćanstvo je bilo progonjena sekta, on se pokrsti na samrti i dozvoli  kršćanstvu da se uzdigne do drzavne vjere, ali da se bez oklijevanja stavi u sluzbu drzave i drzavne politike .
To je temeljna razlika izmedu dvije Crkve, iako je odnos prema drzavi slican, Katolička crkva nastoji samo imati dobar odnos sa drzavom i prvenstveno provoditi interese Rimske crkve, dok je Pravoslavna crkva usko povezana i podlozna drzavi u kojoj se nalazi,to je posebice bilo izrazeno u prošlosti, e to je taj odnos, kako neki nazivaju, oltara i trona, skoro pa nema razlike.
Taj odnos je zapadnjaku nepojmljiv i nejasan, skoro neshvatljiv.


Zaboravljas da je Vatikan drzava  te da je identicno religija povezana sa papinom drzavom

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Srpanj 05, 2012, 11:23:15


 

Citat: Markokr. - Srpanj 04, 2012, 17:47:00

Ja sam misljenja da se u osnovi sve organizacije, bilo vjerske bilo politicke, stvaraju reda radi i radi odrzavanja reda. U nesto se mora vjerovati i mora postojati neki red da ljudi nebi postali ili ostali kanibali. Ali se, na zalost, te organizacije koriste i u negativne svrhe. Bilo vjerske bilo politicke. Stvaraju se radikalnost i netrepljivost prema onima koji ne vjeruju u istog Boga ili ne prate iste politicke ciljeve. Ja sam misljenja da su najzlogrdnije izmisljotine GRANICE koje ljude razdvajaju i stvaraju osjecaj kao da je TAMO negdje nesto cega bi se trebalo bojati i sto nije tvoje. A imati osjecaj da je netko stranac i da je nesto strano je nelagodan osjecaj. Najidealnije bi bilo kada bi sve bilo TU i OVDJE. Nase a da njihovo i ne postoji. Onda mozda nebi bilo ni otimacine ni pohlebe ni razbojnistva.
Ili ???


Dok sam čitala tvoj komentar stalno sam razmišljala dali si ti to od mene prepisao jer je nemoguće da smo totalno istog mišljenja. Da, kriv je onaj koji je kao prvi zabio kolac u zemlju, rekao "ovo je moje" i povukao ogradu oko komadića zemlje. To moje-tvoje, naše-vaše uzrok je mržnji, zavidi, ljubomori, pohlepi, krađi, ratu i svima Sanaderićima ovog svijeta.

Ali Marko izgubila sam nadu da će ovo ikada biti istina:

Citat:

Mozda se i kod nas nekada rodi Dzingis Kan. Sve je moguce. Kaj ne.

Mi smo imali samo jednog Matiju Gubca, a poslje njega naši "heroji" su pratili svoj osobni interes a ne interes "kmeta". Pogledaj tko sve sjedi u Saboru a tko sve prosvjeduje - buni se - diže se - ustaje se za bolje naroda. Narod?
 

:haha :placko


Dali je tebi poznato, da Sabor svojim nekadašnjim zastupnicima ne isplaćuje mirovine na vrijeme, meni nije? A znaš li koliko godina treba da svaki zastupnik u Saboru "odsjedne" da ima pravo na mirovinu?
Tu su ti svi naši današnji heroji na okupu. Naši današnji heroji voze tri limuzine na tršak poreznika. Tko ovdje vara koga i moli dnevno Boga (po Emilu Čiću http://www.youtube.com/watch?v=XiJFCR2EXmU) da sve ne dođe na vidilo.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Srpanj 05, 2012, 11:41:15


 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Srpanj 04, 2012, 20:14:50

Sacekaj, znaci cijela sustina da se dokaze da hrvati nisu slaveni jest da se dokaze da nisu srbi?


Pa i nisu Srbi kao što svi Amerikanci, crni i bijeli, nisu Indijanci.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Markokr. - Srpanj 05, 2012, 21:43:24



Marko seljak.
Marica  nisam ja nista prepisao niti od koga. Ovaj osjecaj razdvojenosti i ogranicenosti sam dobio jos kao djecak cuvajuci blago. Uvjek sam se popeo na neku uzvisicu pokusavajuci vidjeti sto se skriva iza nekog brda ili uzvisice. I onda sam vec stekao osjecaj netrepljivosti prema tim prirodnim pojavama jer su mi uskracivali vidik u nedogled. Jer su mi uporno pokazivali moje granice i kratkovidnost mojih vidika. Sanjao sam svjet kao jednu ravnicu u kojoj nema nikakvih tajni i nepoznanica. Nadam se da me razumijes sto s time hocu reci. U mom djetinjstvu su Bosnjaci sa konjskim zapregama vozili i "prodavali" kukuruzno brasno od koje smo onda mi Licani kuhali palentu. Ali mi je, vise od palente koja je ruku na srce bila fenomenalna, bilo vaznije slusati price sto se desava "tamo " u Bihacu i okolici. I opet su me smetali i stiskali Velebit i Kapela. Opet su mi uskracivali vidik na taj nepoznati svjet.
Danas kada sam prosao skoro sve Kontinente i zivim tu gdje zivim imam osjecaj poraza i razocaranja. Ne u svjet vec u ljude koji su dio tog svjeta. Jer su zasljepljeni Ikonama i kojekakvim drangulijama zaboravljajuci i previdjajuci sve ljepote koje nam nasa mati ZEMLJA daruje.
Steta.
Marko

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Srpanj 05, 2012, 23:07:35


Citat: Markokr. - Srpanj 05, 2012, 21:43:24

[...] Jer su mi uporno pokazivali moje granice i kratkovidnost mojih vidika. Sanjao sam svjet kao jednu ravnicu u kojoj nema nikakvih tajni i nepoznanica.[...]


Dragi Marko,

plašiš me sa tvojim zadnjim komentarom. Jako smo si slični.

Naravno da ti nisi ništa od mene prepisao jer ti ne možeš moje misli da čitaš. Možda si ti mentalist? Ali mi se nismo nikada vidjeli, te ne možeš po mojoj odjeći, tonu glasa i izrazu lica izvući logične zaključke o mojim uvjerenjima i mišljenjima.

To "hladno čitanje" ("cold-reading") dali je to telepatija, duševno srodstvo ili samo slučajnost?
Ne vjerojatno, kao da smo brat i sestra što ja nipošto ne želim. :haha :sramitse

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Markokr. - Srpanj 07, 2012, 22:16:45


Hahaha
Znaci da mislimo SVE isto.
Lipi pozdrav u Bavariju.
 :pa-pa Markec

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Srpanj 08, 2012, 02:33:04


 

Citat: Markokr. - Srpanj 07, 2012, 22:16:45

Hahaha
Znaci da mislimo SVE isto.
Lipi pozdrav u Bavariju.
 :pa-pa Markec


Pa, ne baš SVE. Tako na primjer ja nisam znala, da se ti na moje viceve možeš slatko da smiješ. Do sada sam se samo ja njima smijala jer sam jedina koja ih razumijem.
A sada evo i ti. Super! 

:pjevam

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Srpanj 08, 2012, 12:42:18


Citat: Ante_Bruno_Busic - Srpanj 04, 2012, 20:16:06

Zaboravljas da je Vatikan drzava  te da je identicno religija povezana sa papinom drzavom


Nije sporno to sto ti govoriš o ideji crkve i drzave i u KC i u PC, to je isto, samo na drugi način, sporna je ideja srpskog pravoslavlja i srpske crkve u Hrvatskoj i koliko je to  nanijelo stete Hrvatskoj i samim pravoslavcima.

U suštini razmišljanja dvaju crkava su ista, vladati, to stoji. U prošlosti pape su htjeli i svjetovni i duhovni mač, međutim nikad nisu uspjeli do kraja provesti tu ideju, postojalo je  stalno trvenje između crkve i drzave, dok je na Istoku crkva bila pokorena od drzave i usko je slijedila svaku njenu ideju i ideologiju.

To je slučaj i sa Karlovačkom Metropolijom krajem 19.st, ukidanjem Pećke patrijaršije 1766 srpska crkva je upravo u danasnjoj Vojvodini dobila način da se razvija i kulturno uzdigne, može se reći da je ona sama sebi stvarala drzavu, nadalje  bilo je sasvim normalno da se nastoje ujediniti sa ostatkom zemlje iz koje su pristigli.

U jednom se ne bih složio a to je da se Vatikan i vatikanska drzava nikad nije razvila u jednu usku etničku crkvu i ideju kao što je srpsko pravoslavlje i svetosavlje koje je stvorilo etnocentrizam na vjerskoj osnovi.

Npr. to su i sam i Srbi priznali poput Jovana Cvijića ..."pravoslavna vera je izgubila svoj dogmatski i crkveni karakter i tako postala Srpska Crkva."
Radovan Samardic: "... interesi i gledanje na svet drzave i crkve su izjednaceni, a dinastija je kao nigde u celini proglašena svetom."

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Srpanj 08, 2012, 21:05:20


 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 17, 2012, 12:16:13


Ako srbin zivi u Hrvatskoj, ja nema nista protiv ali da zivi onako kako ti zivis u Njmackoj, ugledno i normalno


To bi bilo normalno i logično stanje stvari, medutim oni su vjernici SPC i dok je patrijarh "pravoslavne" crkve (citaj) srpske, u Beogradu to se nece ostvariti, oni su prvenstveno Srbi, a srpska crkva nastoji provesti ujedinjenje svih "srpskih" zemalja.
U krstenici SPC postoji rubrika nacinalnost gdje pise Srbin, dakle teska posla, oni koji se nastoje integrirati u drušvo prelaze na katoličku vjeru.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Srpanj 08, 2012, 21:50:27


Citat: max 2 - Srpanj 08, 2012, 21:05:20

 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Lipanj 17, 2012, 12:16:13


Ako srbin zivi u Hrvatskoj, ja nema nista protiv ali da zivi onako kako ti zivis u Njmackoj, ugledno i normalno.


To bi bilo normalno i logično stanje stvari, medutim oni su vjernici SPC i dok je patrijarh "pravoslavne" crkve (citaj) srpske, u Beogradu to se nece ostvariti, oni su prvenstveno Srbi, a srpska crkva nastoji provesti ujedinjenje svih "srpskih" zemalja.
U krstenici SPC postoji rubrika nacinalnost gdje pise Srbin, dakle teska posla, oni koji se nastoje integrirati u drušvo prelaze na katoličku vjeru.  


Bravo Max, moj istomišljeniče!

Da, tu SPC jako griješi i ima na duši toliko mnogo ljudi pravoslavne vjere koji nisu nikada vidjeli Srbiju. To bi bilo kao da država Vatikan tvrdi da su svi katolici od Kine do Meksika Talijani (Vatikanci). Ma ni Sv. Petar nebi jednog hrvatskog katolika mogao ubijediti da mu je neka druga zemlja domovina osim Hrvatske. Zamisli si da se u Japanu ili Turskoj katolička manjina digne u osvajački rat s obrazloženjem, da je "Hrvatska tamo gdje je samo jedan hrvatski grob", pa svako bi nas Hrvate držao glupim narodom. Zato što mi nismo glupi, ne pada nam na pamet tvrditi da je nešto naše što nije.

Pametan čovjek zna gdje su njegove granice.

 :ljubimte

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Srpanj 09, 2012, 19:57:01



Uzela si mi riječ iz usta kako velimo mi Ličani. Pravoslavci u Hrvatskoj ne dolazi iz Srbije, najvećim dijelo podrijetlom su od pravoslavnih balkanskih Vlaha i od straosijedilačkog stanovnistva u Bosni I Hrvatskoj. Mnogo je katolika prešlo na pravoslavlje, jedan od razloga je i taj  što su pravoslavni popovi drzali liturgiju na starocrkveno slavenskom jeziku, dakle jezik koji je bio blizak narodu, a ne nerazumljivi latinski. Pojavom nacionalnih preoporoda krajem 19 st. Pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj ovladali su Srbi i njihova velikosrpska ideja, pomognuta vanjskim čimbenicima Ugarima i Austrijom jer im nije odgovarala snazna Hrvatska i panslavizam na kojom su putu bili i Hrvati.
Hrvatska oporba bijaše slaba da se tome odupre i može se slobodno reći da su Srbe u Hrvatskoj stvorili Mađari i Austrija, a ne kako Srbi tvrde da su Hrvati silom katoličeni Srbi, upravo obrnuto.
Upravo iza te ideje i nejasne identifikacije vjere i narodnosti, hrvatske nemoci i naivnosti u svrhu jugoslavenstva  srpsko se pravoslavlje uvuklo u Hrvatsku.

I ovo je „Srbin“ http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=2753 Mile Horvat,k oji se bori za "prava pravoslavnih Srba".

:wow :wow :wow

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Srpanj 09, 2012, 20:09:02



Episkop gornjokarlovački Teofan Živković (1874. - 1890.), u svome otvorenom pismu 1877. navodi: “Srbske narodnosti političke ovdje u Hrvatskoj nema... ni osobite srbske vjere; dakle ovdašnjim grčko-istočnjacima osobitog imena kakvog ni po jednoj ni po drugoj nema. Naime, po § 1, II. dijela previšnjeg reskripta od 10. VIII. 1868. (objavljenog u Sborniku zakona i naredaba valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju god. 1868, kom. VI. br. 18) crkvene općine imale su se zakonito zvati “Grčko-istočna mjestna crkvena općina”, a one u Karlovcu pod nadzorom konsistorija plaškog i kr. Zemaljske vlade u Zagrebu nadjela si je samovoljno u mjesnome statutu naslov: 'srbske pravoslavne mjestne općine u Karlovcu'”.

:pa-pa :pa-pa :pa-pa

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Srpanj 09, 2012, 23:05:28


Citat: max 2 - Srpanj 09, 2012, 20:09:02

Episkop gornjokarlovački Teofan Živković (1874. - 1890.), u svome otvorenom pismu 1877. navodi: “Srbske narodnosti političke ovdje u Hrvatskoj nema... ni osobite srbske vjere; dakle ovdašnjim grčko-istočnjacima osobitog imena kakvog ni po jednoj ni po drugoj nema. ... kr. Zemaljske vlade u Zagrebu nadjela si je samovoljno u mjesnome statutu naslov: 'srbske pravoslavne mjestne općine u Karlovcu'”.


Aha! Znači, da u Hrvatskoj 1877 nije bilo niti Srba niti srpske vjere. Hvala Bogu da zakoni nisu "nepokretni spomenici" i da ih zdrav, a ponekad, nažalost, i bolestan, razum mogu u svako doba promjeniti.

Naziv "Srbske pravoslavne mjestne općine u Karlovcu" je više nego apsurd tj. protiv zaključivanja po zdravom razumu jer, ponavljam, Srba u Hrvatskoj nema, Srbi su u Srbiji. Hrvatski državljanin je Hrvat bez obzira na rasu ili vjeru.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Srpanj 09, 2012, 23:12:41


Citat: max 2 - Srpanj 09, 2012, 19:57:01

I ovo je „Srbin“ http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=2753 Mile Horvat,k oji se bori za "prava pravoslavnih Srba".  


Mile Horvat! Kakav Srbin? Jeli on u Hrvatskoj turista ili Gastarbeiter sa dozvolom rada i boravka? Ako je, onda on nema što u hrvatskom Saboru da traži, a ako je hrvatski državljanin i pravoslavne vjere onda je on Hrvat. Koga onda on zastupa?

Gospodin Mile Horvat ne bi bio uopće u toj funkciji da je integracija (zakonski) bila uspješna. Tu naši političari nisu dobro, ako uopće, svoju zadaću odradili. Hrvatske zakone jednako uživaju svi hrvatski državljani ili je netko od vas čuo, da mi imamo za svaku religiju druge zakone?

Malo smješno, da neke političke stranke nemaju ni svoj politički program ali imaju fotelju u Saboru i da upravo ti zastupnici "zastupaju" nečije interese. Možda samo svoje osobne.
Živilo hrvatsko zakonodavstvo!  :haha

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Srpanj 10, 2012, 19:28:33


Citat: Marica - Srpanj 09, 2012, 23:12:41

Citat: max 2 - Srpanj 09, 2012, 19:57:01

I ovo je „Srbin“ http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=2753 Mile Horvat,k oji se bori za "prava pravoslavnih Srba".  


Mile Horvat! Kakav Srbin? Jeli on u Hrvatskoj turista ili Gastarbeiter sa dozvolom rada i boravka? Ako je, onda on nema što u hrvatskom Saboru da traži, a ako je hrvatski državljanin i pravoslavne vjere onda je on Hrvat.


Pa, ja to ne bih tako tumačio, doduše proces srbizacije nije još gotov, postoji i dalje jedna duboka kriza identiteta u pravoslavaca uprkos SPC kao glavnom čimbeniku srpskog nacionalnog identiteta. Mnogi se na popisima izjasne kao Hrvati.
Hrvati postoje etnički, svi oni koji smatraju i osjećaju Hrvatima i tako se izjasne, bez obzira na podrijetlo, makar i pravoslavci, vjernici SPC, međutim oni to hrvatstvo ne mogu zivjeti na jedan normalan način, upravo zbog problema Pravoslavne crkve u Hrvatskoj.

“Drugi“ Hrvati su tzv.političi Hrvati, svi oni koji se na popisima u rubrici narodnost izjasne kao drugi, npr. Madari, Rusini, Cesi, Talijani, Srbi itd. ali razmišljaju hrvatski , dakle oni od svoje etničke pripadnosti i narodnosti ne bježe, to njeguju,tradicionalno zive u Hrvatskoj, ali kako smo rekli razmisljaju Hrvatski i u okviru Hrvatske. To bi bilo normalno stanje stvari,s a Srbima je nešto drugu, oni su tradicionalno protuhrvatski element upravo zbog vanjskih čimbenika koji ih uvijek huškaju.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Srpanj 11, 2012, 00:11:19



Dali mi o ovomu diskutiramo ili što?

Citat: max 2 - Srpanj 09, 2012, 19:57:01

I ovo je „Srbin“ http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=2753 Mile Horvat,k oji se bori za "prava pravoslavnih Srba".


Mile Horvat, koji se bori za "prava pravoslavnih Srba".

Mile Horvat se bori za pravsolavne Srbe i to u Hrvatskoj, a srpska povijest se bori da dokaže da su ostali narodi u Hrvatskoj katolički Srbi. Meni nije ni jedan katolički Srbin u Hrvatskoj poznat. Gdje je njihova Crkva? Vjera daili katolička ili pravoslavna i bilo koja druga nije povezana sa državom, upravo zato Srpska pravoslavna crkva može biti samo u Srbiji jer nije ni Ruska pravoslavna crkva u Srbiji. "Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj" je toliko glupo kao kada bi netko rekao "Hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova Srbije".

Ovo je apsurd! Iskrivljivanje povijesnih činjenica! Provokacija!

Dok se jedan pravoslavac, koji ima domovnicu i putovnicu i koji je u Hrvatskoj rođen kao i njegovi pradjede, izjašnjava kao Srbin on će u Hrvatskoj biti, pogotovo od 1918-1995, nepoželjan.

Ja osobno ne priznajem Srbo-Hrvate, kao niti srpsko-hrvatski jezik. Hrvatski pravoslavci se nikako ne mogu uspoređivati sa hrvatskim manjinama np. u Vojvodini. Vojvodina je kolonizirana pokrajina u koju su se doselili i Hrvati iz Hrvatske i iz Bosne i ti isti, 40 000, su 1991-1995 iz Vojvodine protjerani samo zato što su se prije 60-160 i više godina tamo naselili. Ti Hrvati znaju gdje su im otac, djeda i pradjeda rođeni - u Hrvatskoj.

Ovi pravoslavci čiji preci ne znaju za drugu domovinu osim Hrvatske, ne mogu biti Srbi i onda kada su, kao nomadski stočari dinarskog krša, prihvatili pravoslavlje. Drugo bi bilo kada bi se danas Srbin Tomislav Nikolić naselio u Hrvatskoj, On bi bio Srbin s dozvolom boravka (sigurno sa zabranom političkog i kulturnog djelovanja). Državljanstvo ne bi mogao dobiti jer ne ispunjava uvijete o sticanju hrvatskog državljanstva, bar po mojoj logici. Ja sam protiv dva državljanstva bez obzira koje vjere ili boje kože je jedna osoba. Tko se ne želi odreći svoga prvog, a želi uzeti drugo državljanstvo taj, po mom mišljenu, ima samo pravo boravka od 90 dana u Hrvatskoj ili kao strani radnik na dozvolu prebivališta.

Srbi u Hrvatskoj su još uvijek otvorena rana za Hrvate. Hrvatska nije Danska ili Kanada te se u Hrvatskoj ne može diskutirati o nekoj vjerskoj i kulturnoj njezi srbstva. Još bi samo falilo da se tim Srbima u Hrvatskoj dozvoli pjevati četničke pjesme jer i to je "njega" kulture Srba.

Da se ovakvima dozvoli njega njihove ne-kulture

Krajišnici gdje ćemo na klanje?
Na Hrvate ili Muslimane?
Bit će klanja, bit će klanja,
Bit će silovanja ...

i njihove srpske vjere? Možda bi im to dozvoli Josipović i Milanović pa i Tomašićka ali, kada bi se mene pitalo, ne! Nikada!

Ima li sada i Mađarska Srpsku pravoslavnu crkvu?

Ovako što nema ni kod muslimana jer kod njih je bogomolja s minaretom (tornjem) samo džamija. Ona u Tuzli nije "Pakistanska džamija" ili indonezijska ili dubajska džamija jer je u Tuzli. Čiji državljanin je muftija Zukorlić?

_____________________
Mađarski pasoš uzelo 300 Srba iz Vojvodine
http://www.slobodnavojvodina.com/index.php?option=com_content&view=article&id=415:s-drugim-pasoem-u-potragu-za-poslom&catid=4:fokus&Itemid=17

 


Naslov: Hrvatski junaci u Prvom svjetskom ratu
Autor: Marica - Srpanj 13, 2012, 02:02:41


 

Bili smo Hrvati sve do 25. 11. 1918
i zajedno se borili protiv Srbije


(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatski%20junaci-1_prosinac%201915.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatski%20junaci-1_prosinac%201915.jpg)
Hrvatski junaci, 1. prosinca 1915

 

Erich Uzelac
Eduard Šešin
Zlatko Hafner
Milivoj Javand
Slavoljub Šarić
Franjo Šomek
Sigmund Sielski
Alfons Martin
Gita Krišković
Branimir Užarević
Ladislav Vuković

 

Egon Gabrijelčić
Ivan Mešić
Zvonimir Huponja
Božidar Nikolić
Ivan Staničić
Ljubomir Milisavljević
Gjuro Marjanović
Alibeg Kulenović
Gjuro pl. Spišić
Josip Lipik
Blagoje Radulović


Da smo ostali od 1918 pa nadalje jedan narod, Srbija je, odmah poslje Prvog svjetskoga rata, mogla zakopati svoj veliki san o Velikoj Srbiji. Nikada nebi došlo do mržnje i krvoprolića

Tragediju koju je nanjela Srpska pravoslavna crkva Hrvatima pravoslavne vjere dovela je mnoge do ruba propasti jer je svojom politikom i uz pomoć dinastije Karađorđević razdvojila jedan narod samo s jednom namjerom: Stvaranje Velike Srbije. Najbolji primjer, da za srpske vladare i srpsku crkvu narod nije igrao veliku ulogu pokazuje njihovo postupanje prema vojskovođi Svetozaru Boroeviću.

[...] U daljnjem procesu nacionalnih integracija, srpska pravoslavna crkva je svojom politikom poistovjećivanja pripadnosti pravoslavnoj crkvi i srpskom narodu uspjela u svojoj namjeri, da se najveći dio pravoslavnih vjernika opredijelio za srpstvo, ali ne svi. [...]

[...]Svetozar Boroević je samo jedan od takvih mnogobrojnih primjera. On u svojim istupima i pismima sve do smrti izričito navodi da je Hrvat, a domovina mu je Hrvatska. [...]

[...]Opljačkan, bez mirovine, bez domovine - u novonastalu državu mu je bio zabranjen povratak - zaboravljen živi sa suprugom po hotelima u Austriji. [...]

Cijeli tekst > Vojskovođa Svetozar Boroević > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=990.0

Petar Preradović > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1983.15 > Odgovor #21 : Srpanj 11, 2010, 15:03:39

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Ante_Bruno_Busic - Srpanj 16, 2012, 10:19:34



Strasne su sudbine obicnih ljudi

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Srpanj 16, 2012, 11:40:29


Citat: Ante_Bruno_Busic - Srpanj 16, 2012, 10:19:34

Strasne su sudbine obicnih ljudi


Sudbina? Hm ... ovisi tko ti kako "sudi". U slučaju Svetozar Boroević ja bih govorila o "silovanju stava": ili ćeš biti Srbin ili crkni kao prosjak jer ja ću ti sve oduzeti.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Srpanj 16, 2012, 12:20:07


 

Novi apoštol srbstva


Neima tomu dugo da se Hrvatom sa rogatačkih planina* doviknulo i u pamet dozvala sloga i popuštanje pred vjerskim srbstvom u Hrvatskoj, eto se sa Trsta diže nov apoštol srbski, koji u "Zastavi" u "poslanicah" svojih preporuča i svjetuje dalmatinskoj mladeži "da se nazove i pro-
glasi srpskom omladinom". Ne jedan dio mladeži, ne, ciela mladež dalmatinska ima postati srbskom! Tako govori i piše u novosadskoj "Zastavi" razpop Vuličević**.

Redom se njegove poslanice*** redaju, jedna je goropadnija od druge. U prvoj navadja, dakako po svoju, uzroke mladeži dalmatinskoj, s kojih bi se imala zvati srbskom. Ne zato jer su ondje stolovali hrvatski kraljevi, ne zato jer su iz Dalmacije Hrvati protjerali Avare, ne zato; to nisu uzroci s kojih bi se mladež dalmatinska imala i morala zvati hrvatskom, a ne nikad srbskom, za sve to ne, jer to nisu dovoljni uzroci za obilježje i spomen narodnosti, nego su veći uzroci i razlozi s kojih trpi bolestna fantazija novog apoštola srbskog.

U drugoj svojoj "poslanici" upušta se "apoštol" u razglabanje pitanja što je politika, i što je u politici postiživo. Mi ga u definiranju tih pojmova sliediti nećemo, jer su to prije njega i drugi bolje definirali, samo ćemo se držati onoga što se nas tiče, da prikažemo našim čitateljem pravu sliku ugladjenoga čovjeka, koji se laća zvanja apoštola u srbstvu.

Preporučuje mladeži dalmatinskoj da prigrli srbstvo jer je "u srbstvu narodni dalmatinski razvitak i napredak", jer je ono "zaklonište dalmatinskoj narodnosti".

Nije li to uprav fanatična obmama, nije li to nogom gaziti hrvatsku povjest! Pa još nam se svjetuje sloga i popuštanje unatoč ovakovom pisanju sa protivne strane!

Nu to još je malo, sliedimo poslanicu srbskog apoštola, vidit ćemo ga u pravoj njegovoj slici. Eto kako on definira čedno i pristojno što je hrvatstvo.

"Što je Hrvatsvo? Bezumlje u idejalnome redu. Širi popovsku tamu, vatikanski je gavran, vjeruje jer ne razloži. Sveto-jeronímsko društvo dokaz je njegove tromosti. Čitaj djela toga društva". - Tako piše učtivi apoštol. Nedira se samo u vjerski osjećaj Hrvata, neruži im se na rodnost, već im se grdi čedno i blagotvorno družtvo. Što će na to pristaše Zorine "Bistrine?" Zar nebistri dosta Vuličević, zar nas nebi ovakav fanatik kad bi mogao brzo od srbstva razbistrio tako, da bi današnji propovjednici sloge med Hrvati i tako zvanimi Srbi u Hrvatskoj mogli za nekoliko vremena Hrvate po Hrvatskoj tražiti ne fenjerom, već toljagom da ili za volju "sloge i bratinstva" polumrtve tuku!

Što će oni na to reći? Ništa, ali kad se s naše strane digne pravedan glas onda se ne sa jedne nego sa sto strana čuje prikora i prigovaranja, da se za slogu neradi. Mi bismo tu mogli mnogo oštriji biti nego jesmo, nu neće nam se ponavljati ni imena ljudili ni nazora njihovih, s kojimi će oni leći u grob, a da se ih za koristi dobrobit naroda svoga za života još nisu odreći htjeli.

Nije to prvi put što se Hrvati u "Zastavi" grde s njihovog katolicizma. "Zastava" znala je naći još oštrijih rieči od „vatíkanskíh gavrana“, nu sve te psovke neće pasti dalje od uredničtva "Zastave", one neće naći odziva ni u samih sliedbenih grčko-iztočnog vjeroizpovjedanja, koji će moći naslutiti za koga Vuličević u "Zastavi"  sve to i tako piše. Pod okriljem i štitom katolicizma zadivio je Hrvat cieli zapad kadno se junački borio, stvarajuć od prsijuh svojih bedeme preko kojih nije mogao da Turčin predje i onda, kad je već prešao bio Kosovo polje na kom ga uz cara Lazara i srbsku vojsku čekao  Branković i njegova vojska.

Da vidimo dalje. O našem hrvatskom sveučilištu ovako govori srbski apoštol nakoncu svoje druge poslanice. "A u zagrebačkome sakatome sveučilištu čemu se uče djaci? Pravima što izviru iz svete papuče sv. oca pape". Zatim opet "Hrvatstvo je jezuitizam u Slavenstvu, grdna bradavica na obrazu, krak u nosu". Ali neka se krsti čitatelj kad odmah poslije svega toga čita sliedeće: "Ljubimo Hrvate, braća su nam rodjena; Hrvatstvo odbacimo, otrov je". Ovako logički umuje novi apoštol, koji hoće da poput Zorea unaša bistrinu med bistru i razboritu mladež. Zar je moguće ljubiti Hrvate a hrvatstvo prezirati, pomišljati, ideju bez konkretnog sadržaja? Zar je moguće Njemstvo bez Njemaca i obratno? Zar je u obće moguće pomisliti da rečemo čovjeka bez glave, ako nebi taj jedini mogao biti novi apoštol srbski?

Poslije ovakovih i još drugih bezsmislenostih i prostota, iz kojih se opaža pravog bezglavog čovjeka, svjetuje on još na koncu svoje poslanice dalmatinskoj mladeži da prigrli srbstvo.

Ovako nas grle i cielivaju naša braća, kojoj smo mi za volju već bili Iliri i Jugoslaveni. Danas kad je u ono doba romantíke posijano sjeme urodilo trnjem, po kojem mora da gazi hrvatski narod da se približi k svom cilju: danas mu se još uprkos svemu tomu preporuča popuštanje i sloga, i nepazeć kamo bi ta sloga Hrvate dovesti mogla. Našim čitateljem donieli smo ovaj članak zato da vide med kakvimi smo ljudmi, da znadu kako mi pišemo o svojih protivnicih i kako pišu protivnici naši o nami.

Hrvati se nalaze na stanovištu svog prava i povjesti česa im nitko poreći nemože. Oni neće zacjelo vojevati osvadom i prostotom, jer su to sredstva onih, koji vojujuć istim načinom a drugimi sredstvi, mogu se postaviti u red proste neugladjene svjetine.

________________
* Područje se nalazi na podnožju Alpa na hrvatskoj granici, okružen planinama Boč (980 m), Plešivec (832 m) i Donačka gora (883 m). Prirodoslovno, spada u istočnom dijelu Zgornje Sotelsko.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Op%C4%87ina_Roga%C5%A1ka_Slatina

** raspop > onaj koji je ostavio svećeničko zvanje
** Ljudevit Vuličević, iz Cavtata, Srbin i katolik   bio je srpski pisac, esejista, rođen je 30. septembra 1839. godine u Cavtatu. Na krštenju je dobio ime Petar Jeronim, ali će postati poznat po svome monaškom imenu - Ljudevit. Rastao je uz majku Jelenu (Jele) Vuličević, čije je prezime nosio.

Pučku školu završio je u rodnom gradu, a 1854. godine pristupio je franjevcima, kada je u dubrovačkom franjevačkom manastiru postao redovnik. Tu je završio gimnaziju, a 1856. premešten je u franjevački manastir svetog Pankracija u Barabanu, u Mletačkoj, gde je svečano zavetovan i tada je postao monah(1) . U Veneciji je Ljudevit studirao filozofiju dve godine, a potom i teologiju tri godine. U Dubrovnik se vratio 1862. godine kao školovani sveštenik.

"Cavtate, sanjo i žudnjo moja, jedino u tebi ja videh da čovek, za malo trenutaka, može čestit biti", pisao je Ljudevit Vuličević o rodnom Cavtatu, o kome pesnik reče: "Cavtat, srpski cvet, divotno cvati sred srpskog Dubrovnika".

Pismo Ljudevita Vuličevića Strosmajeru
"Vjeruj mi, Presvijetli Biskupe, da Ti se je bolje manuti slavjanskih srpskih nekatoličkih predjela, i da je bolje Srbe i Slavjane ostavngi u onoj vjeri u kojoj su se rodili, jer kad bi se oni podali vatikanskoj vlasti, izgubili bi suznanje svoje sile i sovijest svoga naroda, duhovno bi poginuli. Izgubili bi onu muževnu cjeloću koju Rim krnji u ljudima. Pogledaj malko u povijest, prigledaj odnošaje Rim-pape sa Slavjanima, i uvjerićeš se, da gorega dušmanina od Vatikana mi nismo imali. Viđi povijest ovih Slavena blizu kojih ja živim. Papa ih je zbog vjere izdesetao nožem i vatrom, i Papi su pomagali njemački carevi. Viđi povijest slavne Češke, i zgroziđeš se radi progonstva kojim ih je svetost vatikanska progonila. Ko je u Poljacima uništio slavjansku sovijest? Rim zacijelo; i ako dobro uvidiš uzroke poljske propasti, ispovidjećeš da joj je Rim prvi i najveći. Koje uzrok da su se Srbi bogumilci u Bosni poturčili? Okrutnost vatikanska i ondašnjih ugarskih kraljeva."

1 monah
lat. monachus ← grč. monakhós: sam, jedini > onaj koji se zavjetima vezuje i potpuno predaje monaštvu; u istočnim crkvama svi su redovnici monasi, u zapadnoj samo neki (benediktinci, kamaldoležani, valambrozanci, silvestrini, olivetani, cisterciti, kartuzijanci)

*** poslanica > poruka crkvenog poglavara svećenstvu i pastvi

Sriemski Hrvat, Vukovar 9. listopada 1879
Glavni urednik: Fran Večerina

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Srpanj 16, 2012, 12:22:21


 

Treća poslanica Vuličevićeva


Svim onim, koji preporučaju Hrvatom slogu ili bolje rekuć popuštanje pred vjerskim srbizmom u Hrvatskoj, neka im bude ravnalom za svaki budući savjet novosadska "Zastava" i u njoj dosele napisane tri poslanice dalmatinskoj mladeži, razpopa Ljudevita Vuličevića. Prve dvie poslanice, o kojih smo već u našem listu govorili iztiču se svojom goropadnošću, treća nadilazi sve, ona siže i onamo gdje prestaje umovanje zdrava razuma. Težko bi nam bilo sliediti poslanicu u svih njezinih pogrdah, kojimi obiluje proti hrvatskomu narodu. Težko bi nam bilo vaditi rieč po rieč iz poslanice i na nje odgovarati, kad je ciela poslanica ništa drugo no osvada i pogrda.

Vuličeviću neima hrvatstva i državnog prava hrvatskog, za nj neima poviesti hrvatske. Jednim potezom pera briše prije talijanski pitomac sad srbski mitnik Hrvate sa lica zemlje, a da im se još bolje osveti i mrtve ih grdi. Tako čedni Vuličević, koji se veseli što će dalmatinska obala postati jednom srbskom, koja nije nikada hrvatskom bila, ma da je i Vetranić spominjao "hrvatske žale" o "kojieh se more otmansko razbija".

Za tobožnja bezdjela hrvatskih vojnika u Italiji, koja iztiče Vuličević, neće Hrvati odgovarati pred povješću. Poviest, nepodmitljiva vjestnica istine, neće suditi naroda kao što ga Vuličević sudi. Poviest znati će suditi i prosuditi tko je što či-nio kao sluga po nalogu, gdje se ima krivnja pripisati, gdje komu grieh uračunati. Hrvati u Italiji nisu bili no austrijski vojnici, koji su se junački borili i boreć se branili svoj život. Rat sam sobom donaša nered. Kulturni Njemac ostavio je neliepu uspomenu u francezkom narodu za rata od g. 1870-71. Ponašanje srbskih vojnika prema ruskim častnikom i dobrovoljcem za zadnjeg srbsko-turskog rata žigosao je sam ruski car Aleksander pred starodavnim plemstvom ruskim u Moskvi. Srbski vojnici stojahu prema ruskim častnikom i dobrovoljcem u posve drugom odnošaju no hrvatski vojnici prema Talijanom. Srbe je imala vezati zahvalnost prema pomagateljem iprijateljem, hrvatski vojnik mrzio je Talijanca, jer ga je taj nesamo u borbi napadao već i na ulici u mirnoj šetnji.

Vuličević, svojim mahnitanjem neće smesti poštene mladeži dalmatinske. Njegove će poslanice biti onakove iste trajnosti, kao što će biti trajan i novac koga je Vuličević po svoj prilici dobio da ih piše. Najviše nam je žao da se ovakim piskaranjem razdalek jaz sve više širi, da na ovaj način neće i nemože doći do sloge dok god nebude nestalo strasti i fanatizma a mjesto njih nadošla istina i osvjedočenje.

Hrvatski narod neće moći ni htjeti ni smjeti hladno motriti gdje ga se nečuvenim načinom grdi, gdje mu se poviest taji po čovjeku, koji zatajiv zavjet Bogu i crkvi, prima se misije, koja se odsjevati mora u neporočnosti značaja i moralnih kriepostih njezinog predstavnika.

N ebismo ni to bili napisali radi Vuličevića, no to napisasmo zato jer je to natiskao list koji se čita, koga uredjuje čovjek, koji sjedi kao zastupnik na hrvatskom saboru. "Zastava" od uviek služi se proti Hrvatom onim istim načinom, kog rabe bečke i peštanske novine kad govore o kneževini Srbiji i tamošnjem narodu. U tom ih srbski novosadski list sliedi na divan način kad piše proti Hrvatom. Tu se nepobija, već se grdi, strast i fanatizam prevladjuju svaku objektivnost. "Zastava" može i dalje primati i plaćati ako ju je volja poslanice Vuličevićeve dalmaltinskoj mladeži, al na hrvatskoj obali dalmatinskoj neće nicati Srbi.

"Preobrazivaoc" Vuličević kako se to sam krsti, neka se neboji da će ga Hrvati smatrati "prećeranim" oni ga žale, jer čitajuć njegove poslanice vide ga gdje se sve više i više približava - ludnici.

Sriemski Hrvat 27. studenog 1879
Glavni urednik: Fran Večerina

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Srpanj 16, 2012, 12:24:30


 

Mati, a ne vjera zazva svoje sinove da Srpstvu rade


Kako zagrebački listovi javljaju, drže se kod zemaljske vlade konferencije o preustrojstvu uprave pod predsjedničtvom banovim. Razprave se u tom pogledu vode s obziromi na Krajinu.

"Srpski List" što izlazi ćirilicom u Zadru o kom već na uvodnom mjestu govorimo, rado se zadire i o naše odnošaje u Sriemu u nekakvih dopisih iz Vukovara, koji sadržavaju pravi atentat na zdrav razum. Uz izkićenu frazu i surovu prostotu, težko je u tih dopisih naći ma i jednu pametnu misao, a kako se taj list mahnita sa svojim srpstvom neka samo služe sledeći stavci njegovog uvodnog članka pisanog po razpopu Vuličeviću.

Ondje se govori: "Mati a ne vjera zazva svoje sinove da Srpstvu rade. Drugi (biskup Strosmayer op. ur.) reče: Sve za vjeru i za domovinu; ali mi govorimo, sve za srpstvo". Zar nije to shodan odgovor našoj mlitavosti od lista koji o Dalmaciji veli "da bi zazvana bila da Srpstvo uskrsne" a Bosna i Hercegovina su mu srpske zemlje ? Taj list vješto agitira po Dalmaciji, a sad je počeo i po Sriemu, nu tu neće naći kao što drugdje žalibože popustljivost i prekomjerne obzire, već odriešitost, kojom mi Hrvati u Sriemu zastupamo naša načela.

Dok ovako "Srbski list" udara u razdor, beogradski "Istok" organ ministra. Ristića, povoljnije piše o srbsko-hrvatskih odnošajih nepovlaćeć ni tu demarkacionalnu liniju med jednim i drugim plemenom, već onako diplomatićki govoreć o Srbih u Hrvatskoj, s kojimi će se i iz kneževine tražiti da se Hrvati nagode dakako samo zato jer to neide Hrvatom u prilog već Srbima. "Istok" sa svojim savjetom mogao bi ostati kod kuće, a hrvatski list koji mu veseljem konstatira susretljivost, neka znade, da bizantinizam nije ravan iskrenosti.

Sriemski Hrvat 29. srpnja 1880
Glavni urednik: Fran Večerina

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Srpanj 16, 2012, 12:27:32


 

Brčko dne 28. studena 1880  
(Fanatična tobožnja pobjeda)


Kod nas u Bosni, izmedju svih novina. najviše se čita "Sriemski Hrvat" i "Obzor". Ovaj potonji list bio je u većoj vriednosti, dok nije pokazao svoju slabost u borbi sa "Zastavom", koja je vazda medju crkvom zapadnom i iztočnom prije 800 i njekoliko godina na nesreću duševnu i materijalnu našega naroda učinjeni razdor: ne samo obnovila već poput užasnog požara medju ova dva elementa t.j. sliedbenici crkve iztočne i zapadne razpalila, te na toliko utvrdila, da bi se mogla nadati izmirenju i jedinstvenoj slogi ovih elemenata netom onda, kad bi se jedan od njih u drugu stranu svieta preselio, oli kad bi poželji naših nadri Srba u Bosnu došla Srbija, te sve papovce u srbsku - pravoslavnu vjeru pritjerala, a Muhamedance pod crvenu jabuku odpratila. Ali prvim su sva ova nemoguća, onda nije prilike da će se religiozna mržnja medju ovim elementim prije suda obćenoga utrnuti: a naše bosanske nadri Srbe mogu i parvcevi u nadi i želji za srbstvom načeti.-

Molim štovane čitaoce ovoga častnog lista, a i one, koji su povod dali ovom mom dopisu da se nenadju uvriedjeni narodnom poslovicom:
„Nebojim se pasa, al mi nije draga njihova lava". Nebojimo se mi katolici naših nadri Srba, da nas neposrbe; niti su u stanju isti, našu braću po staroj krvi, zemlji i jeziku muhamedance protjerati u Aziju. Medjutim čudimo se ini, te se ćudit može i ciela Europa fanatičnoj propagandi i misiji srbske "Zastave", koja se i danas od srbskih misionara skrovito čita (buduć ju austrijska vlada iz obzira politićnog za Basnu i Hercegoviuu zabranila)

Naši kršćani rugali su se turskom fanatizmu, te su svojimi vapaji i tužbama cielu Europu napunili proti aziatskom fanatizmu samosilja, a kraj toga još i danas nakon tri god. okupacije, oni se tako ponašaju, da bi se mogli punim pravom prispodobiti žiteljem skrajne Azije VIII. vieka. Ovoj istini neka bude samo ovi fanatični, skrajne glupe smjelosti, čin za primjer.

Dana 14. o. mj. privedoše djevojku rodjenu katolikinju, iz kuće njene matere u drugu sa namjenom vjenčat istu za momka svoga (grčko-iztočnog vjeroizpovjedanja). Ovo vjenčanje buduć spadalo na župnika katoličkog, pisaisti župniku ženjenika, da se on tomu neprotivi, već da zahtjeva od ženjenika. da se obveže na uvjete pod kojim crkva sveta katolićka i Isukrstova (od majora mala praecavenda) mogla bi dopustiti mješovitu bračbu. Župnik grčko-iztočni na ovo odgovori da je na ime, pronašao djevojku, rodjenu katolikinju priklonitu srdcem i dušom zaprići na "srbsku" pravoslavnu vjeru i to stranom iz udjelenja (neznam ćijega) stranom iz usrećenja prama momku iste vjere.

Ovo se g. kat. žnpniku učini nevjerojatno na temelju izpita prije učinjenog, na kom je djevojka očitovala, da ona ima doduševolju udat se za Stanka Krsmanovića, ali da nekani ni po jedan način svoju vjeru sa njegovom zamjeniti. Na temelju indi ovoga izpita tražio je iz svoje dužnosti g. župník kat. da se cura vrati k materi, da se stavi u podpunu prostost, te da svoje mnienje i duševno osvjedočenje putem redovnim na sudu u prisutnosti vlastitoga žnpnika i svjedoka na to uzeti očituje. Al badava djevojku više nije mogao dobiti kat. župnik ni onda, kada se je obratio na kotarsku oblast, da ista svojim posredovanjem cielu stvar odgodi, dok se nedodje do zrelijega osvjedučenja i rješenja, jer naši focianci* (nezaslužuju drugog imena) u sporazumljenju svoga vladike i paroka na tu smjelost skrajnu dodjoše, da se usudiše otvoreno reći: "Ma, Austrija topove proti nama naperila, mi ćemo ovu šokicu na našu srbsku pravoslavnu vjeru prevesti, te ju za brata mladoga Srbina vjenčati".

Dne dakle 24. istog mjeseca dovedoše Jelku, kćer pok. Tunje Kamenjaša u svoju crkvu, te ju iznova u vodu turaše i okrstiše. Mora se po obredima crkve focianske u ovakom slučaju skiniti krst šokački, to na novog brata ili sestru metnuti krst pravoslavni. Sram budi njihovih duhovnika, koji su prost narod u toliku bludnju zaveli.

Sutra dan poslije obavljenog vjenčanja, t.j. od pol dana pa svu drugu skoro noć, po svim sokacima ciele varoši, sva Srbadija malo i veliko skupa sa svatovima i novom sestrom "srbkinjom" praviše mačju muziku, prkoseći katolicima ovim riečma: "Ugrabismo jednu šokicu; ovako ćemo sve jednu po jednu na našu slavnu srbsku vjeru prevesti". Ovo prkosenje dalo je povod bogogrdnim psovkama zakona, vjere i duše i većih. - Ova skrajna fanatična naših nadri Srba - rodjenih Bošnjaka - smjelost, tako je ogoríčala same muhamedance, da su klmajući glavom nazvali nas katolike mlitavcima i kukavicama govoreći: "Vaš car, vaša vlada, vaš zakon sudi, pa vidite šta se radi! Neka ju pokrstiše i posrbiše, jer tako bezobrazno prkose, jer barem poštenim ljudima nedaju mira! Valah toga pasjaluka mi nebi mogli gledati, pa kud puklo da puklo! Što bi oni radili da je nedaj Alah (Bože) njihova Srbija, ili Rusija u našu Bosnu došla! Valah i bila sve bi vas latine izsrbili, a nas Turke hametom uništili ! "

Ovako nam rekoše muhamedanci a mi ćutismo vični uviek sve strpljivo podnašati, nu uz ovakove odnošaje treba skinuti sa sebe mantiju strpljivosti i postavit se ozbiljnije na branik svoje vjere i narodnosti. Izazovom grčko-iztočnjaka radjati će se nesloga i razdor, a vlada bi već jednom imala da pogleda gdje se zakon krši i nasilje čini.

_________
* Focije > carigradski patrijarh (858-867. i 878-886), svetac; za njegove vladavine istočna crkva postiže značajne crkvene i političke uspjehe

Sriemski Hrvat 2. prosinca 1880.
Glavni urednik: Fran Večerina

 


Naslov: Srbin katolik - moguće ali samo u Srbiji
Autor: Marica - Srpanj 18, 2012, 11:52:10


 

Boris Tadić: Hrvati, nemojte se ljutiti! Ruđer Bošković je bio Srbin katolik

13. 01. 2012


SRPSKI predsjednik je na pitanje novinara tko su najveće povijesne osobe u srpskom narodu kazao da su to Nikola Tesla, Dositej Obradović, Vuk Karadžić, Mihailo Pupin, Milutin Milanković i Ruđer Bošković
http://www.index.hr/vijesti/clanak/boris-tadic-hrvati-nemojte-se-ljutiti-rudjer-boskovic-je-bio-srbin-katolik/593541.aspx

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~  


Malo sam po internetu istraživala te našla, između ostalih, ove članke i komentare o Ruđeru Boškoviću:

[...] Da je Boškovićev djed Boško bio pravoslavni srpski seljak u Orakovi (to se selo zapravo naziva Orahov Dol), ne mogu dokazati ni osporiti, ali mi se čini vrlo nevjerojatnim, jer na tom području u blizini mora gotovo nema Srba. Sigurno je netočno da je Boškovićev otac Nikola bio trgovac u Novom Pazaru, njega je tamo poslao poslodavac Gleđević nakon što je kod njega radio nekoliko godina u Dubrovniku. Osim kod Petronijevića nigdje nisam našao da je Nikola u Dubrovniku prešao iz pravoslavne u katoličku vjeru. [...]
Piše Gojko Borić
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac386.nsf/AllWebDocs/Rugjer_Boskovic_je_nas_suvremenik_

[...] Boškovići su iz Orahov Do, malog sela u zaleđu Dubrovnika. Njihov otac Nikola, po zanimanju trgovac, preselio se u Dubrovnik. Nikola je oženio Paulu Bettera, kćerke jedne talijanske bogate obitelji. Njihova djeca nasljedila su Nikolinu nadarenost za pjesništvo Tri sina, Baro (Bartolomej), Ruđe (Rogerius) i Ivan (Giovanni) studirali su teologiju i postali svećenici. Najstariji sin Božo (Natalis) ostao je, kao nasljednik, kod kuće i brinuo o majci, koja je doživjela starost od  više od 100 godina i o neudanoj sestri Anici također pjesnički nadarenoj. Sin Petar, također pjesnički nadaren, stajao je pred briljantnom političkom karijerom koja je prekinuta pogibljem u tragičnoj nesreći. Druga Nikolina kćerka Marija Dumna bila časna sestra u samostanu sv. Katarine Sijenske u Dubrovniku. Najstarija kći Marija Ruse udala se i zasnovala potomstvo. [...]

U Boškovićevu rodnom selu nije bilo pravoslavaca >
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac478.nsf/AllWebDocs/Na_Istoku_nista_novo_II._ili_Kako_znameniti_Hrvati_postaju_Srbi

[...] O tome kako je zapravo Hrvat svjedoče brojna pisma koja je pisao svojoj sestri Anici u kojima je pisao kako nije zaboravio hrvatski jezik. Dok je bio u Beču 1757. godine, pružio je podršku hrvatskim vojnicima koji su kretali u sedmogodišnji rat, a dok je bio u Parizu, nazočio je vojnoj paradi gdje je uzvikivao “Evo ih, moji hrabri Hrvati.” Kao što vidimo znamo gdje ga je srce vuklo. [...]
http://www.zivotopis.hr/biografija/ruder-boskovic/

Grbovi nekih srpskih plemićkih porodica u Dubrovniku
http://www.mycity.rs/Istorija/Grbovi-nekih-srpskih-plemickih-porodica-u-Dubrovniku.html

Dali je, kod gore navedenih plemića Boškovića, stvarno riječ o obitelji Ruđera Boškovića, nije dokazano.
http://en.wikipedia.org/wiki/House_of_Bo%C5%A1kovi%C4%87

Boškovići > http://www.forum.hr/archive/index.php/t-597925.html

http://www.ifzg.hr/djelatnici/martinovicIvica/osobnaStranica/Ljetopis%20zivota%20i%20djela%20Rudera%20Boskovica.PDF

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~  


Gospodin Boris Tadić sigurno moli Boga kao što je to Petar Kočić činio: "O Bože moj, veliki i silni nedostižni, daj mi krupne i goleme riječi, koje dušman ne razumije, a narod razumije!"
No, mi Hrvati razumijemo ovu taktiku prisvajanja svih pravoslavnih balkanskih naroda k srbstvu i Srbiji.
"Gdje je i jedan srpski grob tu je Srbija" - A što ako Srba izvan Srbije nema? Onda se treba, "krupnim i golemim riječima" pravoslavni i katolički narod ubijediti da su Srbi!

Po kojim kriterijama Tadić i ostali Srbi zaključuju tko je Srbin a tko nije?

1.   Po prezimenu?
2.   Po nacionalnosti roditelja?
3.   Po pripadnosti nekoj Crkvi?
4.   Po Krsnome Listu?

-   Poznato je da prezime Bošković, kao i mnoga druga prezimena, susrećemo od 1375 u raznim poveljama i arhivskoj građi i u Srbiji i u Hrvatskoj. Dobar primjer je prezime Drašković; ako je Vuk Srbin, ban Juraj nije!

-   Kod narodnosti moramo da se pitamo koja opće svojstvo ti imigranti koji su se naselili u drugoj zemlji donose sa sobom i koji politički-kulturni-tradicionalni osjećaj njeguju. Kulturi pripada i jezik tj. dijalekt.

-   Kada govorimo o nacionalnim pravoslavnim crkvama koje su same sa sobom upravljale onda moramo početi od Pećke patrijarhije koja je uglavnom obuhvatala Srbe, ali i mnoge druge pravoslavne balkanske narode pod njenu nadležnost. S tim je nesumnjivo, da svaki pravoslavac nije Srbin. Uz sve to treba naglasiti da su pećki patrijarhi većinom bili Bugari a ne Srbi.

-   Krsni List je oduvijek bio jedan od najvažnijih dokaza tko je pripadnik koje Crkve. Tu nema dvojbe! Kada bi jedan Srbin bio katolik onda najprije moramo srušiti definaciju narodnosti, a to bi bilo apsurdno. Nijedan Srbin neće se odreći svoje kulture i tradicije a kao takav nemože nikada biti prihvaćen u rimski novicijat. Nevjerovatno da bi jedan pravoslavni Srbin svoga sina Ruđera, dao krstiti 26. svibnja 1711 u katoličkoj crkvi.

a.   Za Talijane je Ruđer Josip Bošković (Ruggiero Giuseppe) Talijan jer mu je majka Paola Beretta Talijanka, a on je od svoje 14 godine živio i školovao se i pokopan je u Italiji. Osim toga Dubrovnik je do 1797 pripadao Mletačkoj Republici a ne Srbiji.

b.   Francuzi tvrde da je R. Bošković Francuz jer je 9. prosinca 1773 primio francusko državljanstvo, a u Dubrovniku, nakon Habsburške Monarhije, 27. svibnja 1806. Francuska je preuzela vlast.

c.   Srbi tvrde da je R. Bošković Srbin iz nedokazanih i nerazumljivih razloga.

d.   Za Hrvate je R. Bošković Hrvat jer se je sam kao takav osjećao i izjašnjavao.

-   Ako je moje ime: Serena (Williams) - Jackie (Kennedy) Yagan. Dali sam ja onda Afrikanka, Francuskinja, Amerikanka ili Indijanka?  

Rosa Yagan Miličić > (Naklada Bošković) > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1390.0
Kakva slučajnost da i ovdije, kao nakladnika, susrećemo prezime Bošković.

-   Dali je onda Franjo Tuđman njemači Židov? Samo njemačka prezimena imaju nastavak -mann kao np. Kaufmann što znači trgovac: kauf + mann
http://en.wikipedia.org/wiki/Tuchman

-   Tko su onda Zemani /Seemann/ pomorac (moja najbliža rodbina)? Česi ili Nijemci ili ipak Hrvati?
http://www.nomen-online.de/bedeutung/nachname/Seemann-1254.html

-   Dali su Rožmani (Rosenmann) i Radman (čovjek koji pravi točkove) Hrvati?
http://www.ruzulu.com/

Gospodin Tadić je zaboravio navesti "Srbina-katolika-Hrvata" Petra Preradovića!

Zagrebačka groblja
Odgovor #21 : Srpanj 11, 2010, 15:03:39 > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1983.15

I na kraju moram zaključiti da je izjava "katolički Srbin" za mene tako besmislena kao tvrdnja, da je dan-noć.

Svaki čovjek je ono što on osjeća, a Ruđer Bošković osjećao se Hrvatom i katolikom iz rodnoga hrvatskog Dubrovnika.

Uz sve te dokaze i teze vidljiva je sva bijeda Srbije koja kao vukovi trgaju jednog individua u dva dijela. Nitko od Hrvata nije niti Teslu, Boroevića, Preradovića, Boškovića i druge tjerao da se osjećaju Hrvatima. Hrvatska voli i poštiva sav svoj narod unutar svojih stoljetnih granica. Teritorijalni snovi Hrvatskoj nisu potrebni jer razvitak znači sve osim veličine i množine.

Nitko nije ono što drugi misle da je. To je sloboda intelekta

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Srpska%20orijentacija.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Srpska%20orijentacija.jpg)
Srpska orijentacija - smjer prema željenom cilju.
Kuda sada krenuti?  U Nebeskom carstvu ima još mjesta!

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Srpanj 30, 2012, 23:03:44



Kako smo već rekli upravo su vanjski čimbenici pomgli stvaranje srpstva u Hratskoj iliti nejasnoj identifikaciji vjere i nacije, odnosno poistovjećivanja pravoslavne vjere sa srpskom narodnošću.

To je bilo najizraženije za banovanja bana Mađara Khuena Hedervarija,u pravo tad srpski pokret uzima mah. Otvaranjem srpsko-pravoslavnih škola u Hrvatskoj je omogućen daljnji razvoj srpstva koji je i na političkoj sceni stvorio ravnotežu snaga u korist vlastodrzaca i slabio daljni hrvatski nacionalni razvoj.

Fenomen srbizacije hrvatskih pravoslavaca najbolje vidi iz pisanja novina iz toga doba, npr. u Agramer Tagbaltu iz 1891.17, 18 i 1904, piše jedan umirovljeni grkoistočni časnik(pravoslavni oficir) koji se smatrao Hrvatom (iako se oni i dan danas negiraju), pisao je pod pseudonimom S.S.Kirinski: “Obzirom na odnose, razlozene u mom prvom  članku, namece se pitanje, kako to, da se naši jednovjernici u Hrvatskoj vole nazivati Srbima, a ne Hrvatima. Evo odgovora: Ime Srbin uvezao je u našu domovinu nekadašnji karlovački episkop Mušicki. Taj crkveni dosojanstvenik, koji bijaše na glasu zbog velike učenosti započne prvi svom duhovnom stadu propovjedati, da nisu ni Vlasi, ni hrišćani, ni Hrvati - a tim imenom se zvahu bar u postojećoj banskoj Granici svi pripadnici istočne Crkve - nego Srbi.“
Samo iz ovoga je vidno da pravovoslavci nisu imali razvijenu nacionalnu svijest da su Srbi, nego da je bio u tijeku proces srbizacije.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Srpanj 30, 2012, 23:55:36


Citat: max 2 - Srpanj 30, 2012, 23:03:44


Ime Srbin uvezao je u našu domovinu nekadašnji karlovački episkop Mušicki. Taj crkveni dosojanstvenik, koji bijaše na glasu zbog velike učenosti započne prvi svom duhovnom stadu propovjedati, da nisu ni Vlasi, ni hrišćani, ni Hrvati - a tim imenom se zvahu bar u postojećoj banskoj Granici svi pripadnici istočne Crkve - nego Srbi.“
Samo iz ovoga je vidno da pravovoslavci nisu imali razvijenu nacionalnu svijest da su Srbi, nego da je bio u tijeku proces srbizacije.


To je najveći zločin koji je uzrokovala SPC na Balkanu. Mnogo veći zločin nego što su naši narodi pretrpjeli od Turaka i Nijemaca jer taj zločin traje sve do danas. Tom zločinu na čovječanstvu pomoažu takvi kao Vuk Drašković ili Tomislav Nikolić. Bez srbizacije nebi Srbija toliko dugo mogla svoj narod voditi u ratove i propast. Meni je stvarno žao naroda u Srbiji.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Srpanj 31, 2012, 19:00:17



Glede istog pitanja ili fenomena srbizacije hrvatskih parvoslavaca pisao je Đuro Deželić u Grudobranu kraljevine Hrvatske 1904 godine:

Crkva pravoslavnih naših nije se zvala ni srbska ni srbsko-pravoslavna ,nego se je plaškom vladici (1774) službeno pisalo: "Visoko blagorodnom gospodstvu Pavlu Nenadviću iztočne crkve grčog obreda, vladici karlovačom u Plaški ...". Ni sami pravoslavni vladike nisu se nikad nazivali ni pisali srbski, a severinsko vladičanstvo u bjelovarskoj pukovniji (1735) upravo se nazivalo Horvatsko vladičanstvo i na njegovu pečatnjaku je pisalo: "Simeon Filipović, Božijeju milostiju pravoslavni episkop horvatski i žumberski."

"..., a mi kad ovo priobćujemo niti smo proti srbskom narodu u njegovoj domovini niti smo proti pravoslavnim u našoj domovini, nego smo proti tomu da se pravoslavna vjera kod nas služi orudjem srbske politike i da se u hrvatski narod unosi srbsko ime i hrvatski sugrađani posrbljuju i narod ciepa ..."

"...Hrvati ne mogu i nesmiju dozvoliti da se srbstvo u Hrvatskoj veže na grko-iztočnu vjeru i crkvu, vjera spada savjesti i vječnom interesom, a narodnost se odnosi na zemaljske proibitko, tko to dvoje mieša, taj bez dvojbe radi proti božijoj odredbi i proti vjeri i narodu svomu, jer ovom otimaju vjeru i snizuju ono što je za čovjeka najsvetije ..."

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Kolovoz 01, 2012, 13:48:16


Citat: max 2 - Srpanj 31, 2012, 19:00:17


Glede istog pitanja ili fenomena srbizacije hrvatskih parvoslavaca pisao je Đuro Deželić u Grudobranu kraljevine Hrvatske 1904 godine:

Crkva pravoslavnih naših nije se zvala ni srbska ni srbsko-pravoslavna, ...

 

Nenad Čanak: Srpska pravoslavna crkva postoji od 1920. godine!

http://www.youtube.com/v/QvxKh0m8AqE?version=3&feature=player_detailpage
http://www.youtube.com/v/QvxKh0m8AqE?version=3&feature=player_detailpage

Nenad Čanak o patrijarhu Pavlu

http://www.youtube.com/v/F6mowQeVyE4? version=3&feature=player_detailpage
http://www.youtube.com/v/F6mowQeVyE4? version=3&feature=player_detailpage

 

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Kolovoz 03, 2012, 20:35:04



Sv. Sava je zadobio autonomiju u povoljnom političkom trenutku, stvorio je bazu za daljni razvoj srpske crkve. On je  sin vladara Raške i brat tadašnjeg trenutnog vladara, sasma je normalno da je radio u interesu svoje države i svoje obitelji, sve to ima jednu široku politicku pozadinu,d a pomogne bratu u borbi za vlast i da se oslobode od Bizanta te da se otarasi službene religije, a to je bizantsko pravoslavlje, koje je bilo centrifugalna sila asimilacije i pokoravanja ostalih naroda.

Obje crkve i srpska i bizantska imaju zajedničku osnovu, bizantsko i srpsko pravoslavlje, koje je kasnije bilo isto kao i bizantsko pravoslavlje centrifugalna sila asimilacije nesrba.

Dolaskom Turaka i nestankom srpske srednjevijekovne države, prežijevla je crkva koja je prenosila predaju o nekadašnjoj srpskoj drzavi, nestalo je bilo plemstvo kao nosioc svijesti i državnosti, te je tu ulogu preuzela crkva i viši kler koji je bio pismen, u biti pogresno je reci da je crkva pruzela tu ulogu jer to je bila spontana reakcija, to je normalno, crkva i država, to je jedno. Pokret srpstva se upravo i razvio u Vojvodini medu pravoslavnim svecenicima.

To je više manje povijest srpske crkve, a drugo je stvar i činjenica to sto je srpska crkva u svom nametanju srpskog identiteta nesrbima negativno djelovala na svijest pravoslavaca, to je dovelo do protonoacionalizma i etnocentrizma kakav vidimo u današnjem obliku i kod Srba i Hrvata i Bosnjaka. Uz napomenu da je kod Hrvata i Bosnjaka to bila reakcija na poistovjecenje pravoslavlja sa srpstvom.

Sve to nastojanje za ponovnim osnivanjem srpske drzave kulminiralo je krajem 19 st. pojavom nacionalnih preporoda i završilo 1918 jednom klimavom prilikom u sklopu SHS-a i Jugoslavije proglašenjem srpske patrijaršije, nadalje normalno je  da pravoslavni žele biti sa pravoslavnima, pravoslavca je bilo daleko na zapadu, konkretno u Hrvatskoj i srpski pokret (i pravoslavlje) ih je nastojao zokružiti u jednu cijelinu drzave i crkve što ih dovodi u sukob sa ostalim narodima, znamo (i te kako) da je to dovelo do sukoba i ratova, evo vec skoro sto godina.

Do 1918 Crkva se u Srbiji nazivala: Pravoslavna crkva kneževine Srbije, 1920 dolazi do ujedinjenja i naziv se mijenja indikativan, Srpska pravoslavna crkva, jednim dijelom i pod uplivom jugoslavenstva,"Srbi i Hrvati su jedan narod Srbi su pravoslavni, a Hrvati katolici". I sama tvorevina SHS se nazivala Kraljevina Srba (pravoslavci), Hrvata (katolici) i Slovenaca.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Kolovoz 03, 2012, 20:50:53



http://www.srpsko-nasledje.rs/sr-l/1998/10/article-4.html

Još jedan dokaz da pravoslavci u Hrvatskoj ni u prvom svjetskom ratu nisu imali potpuno razvijenu nacionalnu svijest da su Srbi, sami Srbi govore kako su se ponijeli u prvom svjetskom ratu. U Bosni je bilo nesto drugačije, proces srbizacije je bio znatnije uznapredovao.

U borbama na Gučevu, 13. zagrebački korpus naneo je Srbima mnogo jada. U bici na bajonet, sa braćom Hrvatima i Ličanima izginuo je čitav Rudnički odred četničkog vojvode Vojina Tankosića. Od 700 boraca, posle Gučeva, u stroju je ostalo samo 50. Računa se da je Zagrebački korpus ubio u Kolubarskoj bici 4.200 boraca srpske Moravske divizije. Jedan od poginulih bio je i Dimitrije Tucović, koji će, pred smrt, u svoj dnevnik uneti predosećanje da će "poginuti od bratske ruke"

Rabi se naziv Ličani, a njih ima pravoslavnih i katolika.

Akademik Ljubomir Stojanović iznosi jedan karakterističan slučaj koji se zbio u Mačvi, a koji se tiče razočaranosti legendarnog vojvode Vuka u nespremnost zarobljenih Srba u austrougarskim uniformama da se jave u dobrovoljce. Kad je on, posle jedne ljute bitke, iz gomile zarobljenika izdvojio Srbe na jednu stranu i pozvao ih da uđu u sastav njegove jedinice - niko, ama baš niko, nije hteo da se pozivu odazove. Ranjen u desnu ruku, vojvoda Vuk je tada levom rukom jednom od tih zarobljenika - "otčupao uvo".

 


Naslov: Pravoslavlje i Srbija
Autor: Marica - Kolovoz 04, 2012, 16:31:10


Citat: max 2 - Kolovoz 03, 2012, 20:35:04


Do 1918 Crkva se u Srbiji nazivala: Pravoslavna crkva kneževine Srbije,1920 dolazi do ujedinjenja i naziv se mijenja indikativan, Srpska pravoslavna crkva, jednim dijelom i pod uplivom jugoslavenstva, "Srbi i Hrvati su jedan narod Srbi su pravoslavni, a Hrvati katolici". I sama tvorevina SHS se nazivala Kraljevina Srba (pravoslavci), Hrvata (katolici) i Slovenaca.


A što su Slovenci?

Kada ovakve tvrdnje, bilo od koga pa i da su od Sv. Save, čitam, dižu mi se, kao mački, dlake.

Biti ću neformalna te jasno, kratko i jednostavno opisati moj stav o toj srbskoj vjerskoj i narodnoj pripadnosti.

O tomu tko je čiji pravoslavac ili katolik, o tomu smo već x-puta diskutirali. Ja se ne pomičem ni milimetar od moga stava jer su mi svi drugi stavovi nelogični i propagandistički. Jasno je tko ima interesa da sve hrvatske pravoslavce napravi Srbijancima. Naravno Srbija, a i neobrazovani sloj hrvatskih pravsolavaca što nam je potvrđeno u Domovinskom ratu. Ti hrvatski pravoslavci koji NIKADA nisu od svojih predaka čuli da su oni došli iz Srbije u Hrvatsku, koji čak ne znaju za drugu domovinu osim Hrvatske, ti su bili np. u Dabru najbolji i najaktivniji saveznici četnika iz Srbije. Da su ti Dabarski Srbi osjećali se Hrvatima, oni nikada ne bi u prvom jeep-u četničke kolone, žmigavcem pokazivali četnicima iz Srbije koje su kuće u Dabru katoličke - "ustaške". S krivicom Dabarskih pravoslavaca (Srba) zaklane su nedužne žene čiji očevi, braća, a ni njihovi muževi nisu nikada bili ustaše jer su im muževi rođeni 1928 i nadalje. Uz pomoć tih glupih Dabarskih "Srbina" zaklana je moja ujna Mare. Njezino tijelo, osim noge u zimskoj čizmici i torbice sa njezinim lijekovima, nije nikada pronađeno.

Zar tom hrvatskom pravoslavnom narodu nije oduvijek bilo u Hrvatskoj dobro, bolje nego hrvatskim katolicima? Zar su mislili da će sa Dražom Mihailovićem i Miloševićem bolje živjeti iako ni Mihailović, a ni Milošević nisu mogli, sa svojim četnicima, NIKADA okupirati Hrvatsku. Znači ti glupani su stajali, u zadnja dva rata, na strani neprijatelja i borili se protiv svoje domovine. Pa ako se ojećaju Srbijancima (Srbima iz Srbije) onda im se treba odmah da ukine hrvatsk domovnica - potvrda domovine. I opet se ponavljam: Srbijanci mogu imati samo dozvolu boravka u Hrvatskoj već zbog plaćanja poreza državi u kojoj rade i žive.

Osim toga i to kažem bez arogancije; Hrvatima nije stalo do onih ljudi koji imaju hrvatsku domovnicu, a politički i vijerski stoje uz Srbiju. Neka vrate domovnicu i Hrvati će im sigurno još platiti putne troškove za put u Srbiju koja jedva čeka na "povratak" svoje braće i sestara. Sreća tima povratnicima da ih Srbija danas ne može transportirati za Kosovo kao što je Milošević učinio sa "Srbima" iz Krajine. Eto tako je onaj Milošević postupio sa hrvatskim pravoslavcima, a ti glupani su za njega Hrvatsku pljačkali, palili, mine postavljali, klali i našu zemlju krvlju natapali. Katolicima u Vojvodini ne bi ni na pamet palo, da traže tamo svoju "Hrvatsku krajinu".

Što su ti pravoslavni Hrvati u zadnja dva rata htjeli postići? Koji cilj su imali? Sigurno ne braniti Hrvatsku od srpskih četnika i srpskih popova! Stvarno je šteta da su takvi ostali u Hrvatskoj i da nisu bar 1995 otišli u svoju "domovinu" jer Hrvatska ne mora i neće da školuje, daje radna mjesta i hrani svoje neprijatelje.

Meni nikako nije jasno da se najmanje 100.000 pravoslavnih Hrvata mogu osjećati Srbima. Nema zemlje na ovom svijetu, osim muslimanskih država, u kojoj je stanovništvo jedne te iste vjere. Dali su svi katolici, i oni u Meksiku i oni u Hrvatskoj, Vatikanci?

Ja ne mogu da imam respekta prema većini Srbina jer mi njihovo tumačenje vjere i nacionalnosti liči na njihovu usporedbu sa Judaizmom.

Pogledajmo tko su Židovi i naći ćemo odmah na svaku činjenicu odgovor tko su ljudi pravoslavne vjere. Po tumačenju SPC bi onda svi mi morali biti Židovi. Možda zato mnogi muslimani nas kršćane ne vole kao što SPC i njezini političari ne voli katolike?

Kao Židova nazivamo pripadnika židovskog naroda i židovske vjere.
-   Pravoslavci nisu pripadnici jednog naroda.

Pod "židovski naroda", podrazumjevaju se 12 povijesnih plemena nastala od praoca židovskog naroda Jakova, kao i svih naroda koji su potomci praočeva Abrahama, Izaka i Jakova čija proročanstva, po prvoj knjizi Mojsija, govore o blagoslovu cijelog židovskog naroda: Tko je rođen od židovske majke je, dakle, u Talmudu, Židov isto kao i onaj koji je poprimio židovsku vjeru, bez obzira na njegovo porijeklo.

-   Tko je praotac pravoslavbih "Srba“? Neuri i Budini?
-   Tko je blagoslovio srpsko pleme -/na?
-   Kojim plemenima su uopće svi pravoslavni vjernici pripadali?
-   Jedinstvo jednog naroda čine zajednička nacionalna i kulturna tradicija koje nemaju hrvatski pravoslavci i srpskih pravoslavaci jer nisu dio jedne cjeline. Zato ne mogu srpski pravoslavci nikada biti cijelina svih pravoslavnih naroda bez obzira kuda se oni selili i raštrkali.

Pojam "židovski narod" se odnosi ne samo na narod koji na jednom određenom području živi nego i židovska dijaspora koja je raspršena po cijelom svijetu. Zbrojimo li broj Židova po cijelom svijetu ustanoviti ćemo da od 13.083.900 u Izraelu živi samo 5.025.000.

-   O dijaspori i raštrkanosti, kao kod Roma ili Židova, ne mogu Srbi da govore jer ne mogu da dokažu da su Vlasi, Makedonci, Crnogorci i drugi jedno pleme od istoga praoca, jer se svi oni i po jeziku i po kulturi razlikuju od Srba. Zašto i kada su stočarski nomadi na području Hrvatske poprimili pravoslavnu vjeru, poznato je.

Čiji narod su onih 1,44% protestanata koji su rođeni i žive u Srbiji? Kojim jezikom oni govore, čiju kulturu oni njeguju? Naravno da ti protestani nisu ni Južnoafrikanci, Australci ili Norvežani već Srbi protestanti.

Hrvatski i bosanski pravoslavci ("Srbi") pišu latinicom, ne ćirilicom, govore ijekavicom i ne srpski jezik (avlija-dvorište, jok-nema, kavu ispeći-skuhati). Što taj narod onda ima, osim vjere, zajedničkoga sa Srbijancima?

http://de.wikipedia.org/wiki/Liste_der_Religionen

Što je američki predsjednik Barack Hussein Obama?
-   Kenijanac?
-   Havajanac?
-   ili samo američki musliman?
-   ili američki kršćan s imenom Barack Hussein, a znamo da je Barack arapsko ime ‏بارك‎ / Bārak i znači "blaženi"? Kršćansko ime sigurno to nije.
-   ili (po majci) Englez i Nijemac?
Uz sve to pet godina je pohađao školu kod rimokatoličkih kapucina u Indoneziji što je također utjecalo na njegov kulturni razvoj. Dakle, kojoj kulturi on pripada? Koju kulturu on njeguje?

U ovim glupim pitanjima je cijeli odgovor o hrvatskim "Srbima" (Srbijancima).

Najbolje je biti budista jer ta religija voli sve narode, jer ona ne zna za mržnju. Koji je još vjerski vođa-poglavar, osim Dalaj Lama (1989), dobio Nobelovu nagradu za mir?

Gdje su u ovom popisu Srbi i Hrvati?
http://de.wikipedia.org/wiki/Liste_der_Friedensnobelpreistr%C3%A4ger

Meni je najvažnija moja sloboda i trudim se da tako ostane, ne dozvoljavam da me nitko manipulira za svoje interese. Meni je moj susjed važan dali crnac, dali bijelac, koju vjeru on "njeguje" svejedno mi je ako je on karakter-poštenjak. A ako je on govnar onda nije vrijedan, ma ni kolko je crno pod noktom bez obzira čiji je on državljanin i u što vjeruje.

Svi mi smo sasvim slučajno ono što jesmo i gdje jesmo. Nije to naša "zarada" Čemo onda ovo natezanje oko "dobrih" i "loših" religija jer ako raj postoji onda ćemo mi i tamo nastvaiti ratovati za i protiv "Velikog srpskog raja". To bi za mene bilo strašno jer bih morala vječno lebditi između zemlje i neba tražeći za svoju dušu jedno mjesto mira.

Mi "vjernici" smo vic-figure i sprdnja jer se ne pridržavamo božjih zapovijedi. Malo smiješno je kad mi u druge, a drugi u nas upiremo prstom. Bilo bi bolje da si s tim prstom iskpamo bale iz nosa i da konačno osjetimo svu smrad koju, već stoljećima, oko sebe širimo.

Za mene je tema SPC dovoljno diskutirana i s ovim, iako malo ironičnim komentarom, završena. Dali smo nas četvro što postigli s našim komentarima ... to samo Bog zna.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Kolovoz 04, 2012, 16:45:19


Citat: max 2 - Kolovoz 03, 2012, 20:50:53


http://www.srpsko-nasledje.rs/sr-l/1998/10/article-4.html

Još jedan dokaz da pravoslavci u Hrvatskoj ni u prvom svjetskom ratu nisu imali potpuno razvijenu nacionalnu svijest da su Srbi, sami Srbi govore kako su se ponijeli u prvom svjetskom ratu. U Bosni je bilo nesto drugačije, proces srbizacije je bio znatnije uznapredovao.


Kako ja to sada trebam da razumijem?
Znači Srbi su još u razvoju i "oštri" im se do danas nacionalna svijest? Koliko će to dugo još trajati dok se potpuno "razviju" kao np. Vuk Drašković koji danas uzdiže Mihailovićev četnički program?

Ako je to tako s "razvojom", onda su mi draži oni srpski generali iz K.u.K. monarhije kao Svetozar Boroević.

Sramota Srbije > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=990.0
Vuk Drašković "Noć đenerala" > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2864.msg6959#msg6959

Zar je ovo "razvijanje nacionalne svijesti" od 1918 pa do 1941? Bome se svijest "razvila"!

:haha

Program etničkog čišćenja i stvaranja Velike Srbije


Već u rujnu 1941. g. Mihailović je dostavio izbjegličkoj vladi u Londonu program četničkog pokreta tijekom i po završetku Drugog svjetskog rata. U njemu, između ostalog stoji:
•   "b) omeđiti ‘defakto’ srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj."
•   "d) u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi..."
•   "g) izraditi plan za čišćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice."
•   "v) posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom."

Nakon toga, 20. prosinca 1941. g. Draža Mihailović je podređenim zapovjednicima dao tzv. "Instrukcije" u kojima jasno iznosi plan stvaranja Velike Srbije zasnovane na ubijanju i protjerivanju nesrpskog stanovništva, naročito Hrvata i Muslimana. U Instrukcijama nalaže:

 “... Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu i u granicama predratne Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srema, Banata i Bačke...”
 “... Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata...”
 “... Stvoriti neposredno zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i između Srbije i Slovenačke, čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a Bosne i Hercegovine od muslimanskog i katoličkog življa...”

http://hr.wikipedia.org/wiki/Dragoljub_(Dra%C5%BEa)_Mihailovi%C4%87

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Kolovoz 05, 2012, 13:32:34


Citat: Marica - Kolovoz 04, 2012, 16:31:10

Zar tom hrvatskom pravoslavnom narodu nije oduvijek bilo u Hrvatskoj dobro, bolje nego hrvatskim katolicima?  Znači ti glupani su stajali, u zadnja dva rata, na strani neprijatelja i borili se protiv svoje domovine.


To sve treba gledati u širokom aspektu, ima sve svoje zašto. Pravoslavci u Hrvatskoj su tradicionalno antihrvatski element od dana njihovog doseljenja, postojali su vanjski čimbenici koji su tome doprinijeli.

Oni su potomci pravoslavnih Vlaha koji su bili glavna navalna snaga turskih prodiranja u Hrvatsku i dalje, poslije smirivanja stanja na granici Vlasi nezadovoljni turskim gospodstvom prelaze u Hrvatsku odnosno hrvatsko plemstvo ih mami na pusta područja da ih nasele i pokmete.

Međutim, bit Vlaha je da su uvijek uz određene privilegije i povlastice bili slobodni i nisu se htjeli pokoriti hrvatskom plemstvu, a austrijske vojne vlasti  u strahu od slabljenja granice nastoje zadrzati Vlahe i upravo po nekim povijesnicarima austrijske vlasti ih rabe  da oslabi i rastvori hrvatsko plemstvo i hrvatsku državnu ideju,sva daljnja borba Vlaha je bila uperena protiv hrvatskog plemstva, ne iz vjerskih ni iz etnickoh motiva nego čisto socijalno-klasnih, Vlasi su u trvenju Austrije i hrvatskog plemstva nastojali izvući svoju korist, isto kao i austrija koja je rabeći Vlahe i njihov sukob sa hrvatskim plemstvom nastojala naći svoj interes.

Već je tu stvoren jedan mentalitet i tradicija svega antihrvatskog,Vlasi iz osobnog interesa zadrzavanja slobode ostaju vjerni caru i vlasti protiv Hrvata,n adalje austrijske vlasti daju i pravoslavnoj crkvi niz privilegija i povlastica iz razloga da Vlahe održi pokorne i zadovoljne, isto kao i iz razloga zbog prelasta Katolicke crkve i suzbijanja njene moci ,o tom smo pisali, sukob Katolicke crkve i drzave  u kojoj se nalazila.

Upravo u toj raspri i trvenju interesa srpska se crkva na osnovi privilegija i izdvajanja Vlaha i grko-istočne crkve uigrala u ulogu "narodne" crkve u Hrvatskoj, (oni to naravno ne priznaju).

Njihovo ponašanje je glupo i neshvatljivo, ali oni tome nisu krivi, to je stanje puka i način života, oni su uvjereni da su oni u pravu, njih se stalno huška, to je jedna paklena antihrvatska propaganda, da su ugrozeni i da ih se želi istrebiti, a upravo je obrnuto, njih se rabilo i rabi protiv Hrvatske i protiv njih samih, to je pokazao zadnji rat, nadalje to je takav mentalitet (planinci), zaostalost i neznanje su glavni krivac i uzrok svemu, upravo zahvaljujuci tom mentalitetu sa njima se lako manipuliralo.

Najbitnije od svega  je i vjerski  odgoj dvaju crkava, KC je mnogo bolje formirala kršćanina od srpske crkve ili crkve Sv. Save. Upravo u stalnom i bolesnom forsiranju i formiranju srpskog identiteta srpska je crkva izgubila svoj vjerski, dogmatski i kršćansko-odgojni krakter, činjenica koja je mnogima ostala skrivena, pa i cijelom svijetu.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Kolovoz 05, 2012, 16:09:47


Citat: Marica - Kolovoz 04, 2012, 16:31:10

Ja ne mogu da imam respekta prema većini Srbina jer mi njihovo tumačenje vjere i nacionalnosti liči na njihovu usporedbu sa Judaizmom.


Kod Srba je to novijeg datuma.

Očevidno(očigledno),euforija nacionalne svesti pre i posle prvog svetskog rata, aktivno učestovanje  Crkve u političim zbivanjima i ratovima poslednja dva stoleća, uticala je, neminovno, na izvesno "sužavanje" crkvene svesti i dovelo do tendencije njenog poistovećivanja sa nacionalnom svešću.

Vladika Amfilohije Radović

 


Naslov: Turci i Vlasi u Hrvatskoj
Autor: Marica - Kolovoz 06, 2012, 01:07:00


 

Citat: max 2 - Kolovoz 05, 2012, 13:32:34


To sve treba gledati u širokom aspektu, ima sve svoje zašto. Pravoslavci u Hrvatskoj su tradicionalno antihrvatski element od dana njihovog doseljenja, postojali su vanjski čimbenici koji su tome doprinijeli.


Moram da spomenem pokrštene Turčine, da Turčine jer kod njih znamo da su kao naši neprijatelji došli iz Turske u Liku i ostali kod nas poslje izgona Turaka. Dok su lički Vlasi dolazili ne samo kao martolozi, a da i jesu Hrvati bi ih isto tako akceptirali kao prekrštene Turčine. Meni su mnoge "turske" obitelji na području Brinja i Otočca poznate. Tako se Amići danas zovu Anići a np. Murati (katolici), Basare (pravoslavci) i dr. su zadržali tj. uzeli si prezimena po izgledu ili struci ili imenu oca.

Sada će Srbijanci i srpski popovi tvrditi da su Hrvati prihvalili čiste Turčine samo zato jer su prešli u katoličku vjeru. To bi bilo od SPC isto toliko glupo kao kada se utopljenik hvata za slamku, jer za Hrvate nije bilo bitno koje vjere su ti novi doseljenici što su nam dokazali i Frankopani i pop Mesić. Pored mnogih drugih, oni su naseljavali Vlahe i Turčine po Lici. Problem između pravoslavnih Vlaha (svi Vlasi nisu bili pravoslavni) i Hrvata je u tome, da su Vlasi kao i Turci kod nas uživali veće privilegije nego Hrvati. Vlasi i Turci su bili oslobođeni od plaćanja poreza, Hrvati ne. A Turci, da su i ostali muslimani, Hrvatima ne bi bili trn u oku. Turci su se dobrovoljno i namjerno prilagodili Hrvatima i poprimili naše običaje. Dobrovoljno jer su imali izbor otići natrag u Tursku ili ostati. To mi danas zovemo asimilacija: pol. sociol. stapanje pojedinca (npr. doseljenika) ili skupine (npr. Nacionalne  ili jezične manjine) s novom sredinom, preuzimanjem njezina jezika, (vjere), načina života. Ili inegracija: uklapanje u novu sredinu, učenjem jezika i svladavanjem osnovnih pravila života u njoj; obostrana prilagodba pojedinca ili etničke zajednice s drugačijim sociološkim okolnostima.

Tradicionalno antihrvatski element bili su ne samo Vlasi, martolozi nego i Turci !

-   Nakon izgona Turaka iz Like, nije se moglo vidjeti da neke turske hodže iz Turske hodaju po Lici i "preokreću" svoje otpadnike, kao ovce na ražnju, mame ih da njeguju svoju tursku kulturi u novoj sredini - Lici. Upravo to su radili srpski popovi i vladike; iz Srbije dolazili u Liku i pričali nepismenom narodu tko, što i odakle su, iako ni sami srpski popovi nisu znali odkuda taj narod sve dolazi i potječe. To nije igralo ni najmanju ulogu za Srpsku crkvu nego da stvori Veliku Srbiju s granicom do Slovenije, što znači da je cilj SPC bio pregaziti Hrvatsku a Hrvate ili prekrstiti ili istrijebiti. Za taj cilj su im najbolje služili ti nepismeni stočarski nomadi i martolozi. Taj plan srpske granice do Slovenije je usporedljiv s najvećim logorom fašističke Njemačke. S tim je SPC počinila najveći zločin na čovječanstvu za sva vremena. Ali to još nije SPC i njezinim pristašama; od kralja pa do četničkog Vojvode Nikolića i Vuka Draškovića, dovoljno jer SPC do danas propagira pravoslavlje kao nacionalnost.

Za vrijeme turske vladavine nitko nije brutalnije i u tom opsegu postupa sa Hrvatima nego što su to činili Turci, i nakon njihovog izgona Hrvati se nisu osvećivali na muslimanskim otpadnicima. Zašto bi onda Vlahe geldali kao neprijatelje? Tu nema logike!

Da se Srpska crkva nije intenzivno miješala u hrvatsko stanovništvo, pravoslavni Hrvati, dali stočari, martolozi ili Vlasi živjeli bi, u miru, isto kao turski otpadnici u zajednici sa Hrvatima.

U 17., 18., i 19. stoljeću taj narod je bio nepismen i ne zamjeram mu manipulaciju Srpske crkve ali zamjeram Srbima i SPC, da nikako ne prestaju širiti iskrivljenu povijest u hrvatskim pravoslavnim crkvama. Zamjeram im da još uvijek vode podmuklu propagandističku politiku prema Hrvatskoj.

Srpski san je "isanjan", mladež-intelektualci se u Srbiji bude. Nadam se, u njihovom interesu, da su konačno pravoslavni Hrvati se probudili i da nikada više neće dići ruku protiv Hrvatske.

________________________
Turska prezimena u Lici > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2618.0

Područje Like u razdoblju vladavine Turaka > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=293.0

Martoloz > plaćeni vojnik u pograničnim vojnim formacijama Osmanskog Carstva na Balkanu (15. do 19. st.); u početku ob. regrutirani među lokalnim kršćanima, kasnije gotovo isključivo muslimani.

Jovan Pejin na HRT-u izvređao Hrvate > Vukovar je oduvijek bio srpski, a Hrvati samo prisvajaju tuđe", "Svi Hrvati su primitivci", "Pogledajte dokle je stigla Srbija, a dokle Hrvatska", "Četnici nisu činili zločine, a katolički svećenici u ustašama jesu"
Utorak, 20 ožujak 2012 13:21
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=556.180  Odgovor #182 : Svibanj 25, 2012, 13:54:49

I kada bi laži od gosp. Jovana Pejina bile istina što nam je s tim rekao?
Da su katolički svećenici u ustašama činili zločine i to "samo" od 1941-1945 - "samo" četiri godine, dok SPC čine stoljećima, do dan danas, te zločine.


Polaganje četničke zakletve Tomislava Nikolića  
Vukovar je bio srpski grad. Tamo se Hrvati nemaju što vraćati
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=556.180  Odgovor #185 : Svibanj 27, 2012, 22:39:08

Vuk Drašković knjiga "Noć đenerala"
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2864.msg6973#msg6973  Odgovor #3 : Srpanj 26, 2012, 08:52:06

A SPC? Kako se ponašala tijekom Drugog svjetskog rata? Nikad se od nje nije čula ni riječ osude genocida, žutih vrpci, logora, rasizma. Predstavnici Svetog sinoda su odmah po dolasku Nijemaca otišli na poklonjenje njemačkom vojnom zapovjedniku i izjavili, prvo pismeno u tisku, zatim usmeno u posjetu, i ovo: “Sveti Arhijerejski Sinod će lojalno izvršavati zakone i naredbe okupatorskih i zemaljskih vlasti i uticaće preko svojih organa na potpuno održanje reda, mira i pokornosti”.
Antisemitizam u Srbiji za vrijeme Drugog svjetskog rata > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2868.msg6969;topicseen#msg6969  Odgovor #2 : Kolovoz 01, 2012, 13:08:18

Simo Dubajić: Samo mi je žao što nisam ubio sto tisuća

 


Naslov: Propaganda iz Srbije
Autor: Marica - Kolovoz 06, 2012, 13:39:17



To je točno, to je istina:

[...] U Drugom svjetskom ratu crkva Svetog Đurđa u Otočcu sačuvana je zahvaljujući uglednom katoličkom kanoniku župniku otočkom Grgi Starčeviću, koji je uz podršku gradonačelnika Otočca Dane Katalinića, prvaka Hrvatske Seljačke Stranke, spriječio rušenje. Sačuvana je tako od ustaškog terora ne samo ta crkva. Ni jedna pravoslavna  crkva u Gackoj dolini nije srušena od strane ustaša. Ni jedan pravoslavni sveštenik u Gackoj dolini nije ubijen od strane ustaša. Protojereju Đuri Orliću i ostalim sveštenicima date su propusnice za odlazak u Srbiju. [...]

[...]Početkom rata 1991. godine zapaljivim granatama JNA je spalila veliku i lijepu katoličku crkvu Svetog Trojstva u Otočcu, sagrađenu 1684. godine. Nakon toga bilo je namjera da se zapali naša crkva Svetog Đurđa, ali je to energično spriječio velečasni gospodin Pezelj, katolički župnik u Otočcu. [...]
Napisao Inž. Đorđe Ilijć
Izvor: http://eparhija-gornjokarlovacka.hr/Publikacije-SvSava03-L.htm

Jedan dokaz o propagandističkim lažima današnjih intelektualaca iz Srbije:

Jovan Pejin na HRT-u izvređao Hrvate > Vukovar je oduvijek bio srpski, a Hrvati samo prisvajaju tuđe", "Svi Hrvati su primitivci", "Pogledajte dokle je stigla Srbija, a dokle Hrvatska", "Četnici nisu činili zločine, a katolički svećenici u ustašama jesu"
Utorak, 20 ožujak 2012 13:21
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=556.180  Odgovor #182 : Svibanj 25, 2012, 13:54:49

 


Naslov: Odg: Turci i Vlasi u Hrvatskoj
Autor: max 2 - Kolovoz 07, 2012, 19:09:19


Citat: Marica - Kolovoz 06, 2012, 01:07:00

Nakon izgona Turaka iz Like, nije se moglo vidjeti da neke turske hodže iz Turske hodaju po Lici i "preokreću" PC do danas propagira pravoslavlje kao nacionalnost.

Za vrijeme turske vladavine nitko nije brutalnije i u tom opsegu postupa sa Hrvatima nego što su to činili Turci, i nakon njihovog izgona Hrvati se nisu osvećivali na muslimanskim otpadnicima. Zašto bi onda Vlahe geldali kao neprijatelje? Tu nema logike!

Da se Srpska crkva nije intenzivno miješala u hrvatsko stanovništvo, pravoslavni Hrvati, dali stočari, martolozi ili Vlasi živjeli bi, u miru, isto kao turski otpadnici u zajednici sa Hrvatima.

U 17., 18., i 19. stoljeću taj narod je bio nepismen i ne zamjeram mu manipulaciju Srpske crkve ali zamjeram Srbima i SPC, da nikako ne prestaju širiti iskrivljenu povijest u hrvatskim pravoslavnim crkvama. Zamjeram im da još uvijek vode podmuklu propagandističku politiku prema Hrvatskoj.


Na početku 19 st.pravoslavno stanovništvo Banske Hrvatske i Dalmacije nije imalo kristaliziranu nacionalnu svijest o srpstvu i pripadnosti srpskom narodu. Očitovala se svijest o pripadnosti pravoslavnoj crkvenoj zajednici. Pojavom srpskog pokreta Vuka Karadzica i Ilije Garasanina ta se svijest nadopunjuje prosvijetiteljsko književnim časopisima npr. u Dalmaciji je to bio Srpsko–dalmatinski magazin. U Banskoj Hrvatskoj npr. "Srbobran" urednika Pavla Jovanovica kojeg su nazivali "dinarčić",vjerovatno zbog potpore u dinarima koju je dobivao iz Beograda.

Nadalje, prilike, posebice ekonomske u Dalmaciji i Banskoj Hrvatskoj bijahu teške , živjelo se oskudno i na rubu gladi, zemlja škrta a naroda mnogo, Hrvati pritisnuti Mađarima i pritiskom od mađarizacije ne imahu političke moći za promjenu stanja,te su tražili saveznika ,polako se okretahu Srbima, panslavizmu i jugoslaventvu, Srbija je 1878 priznata kao samostalna drzava i svi čekaše spas i izbavljenje u Srbiji i Rusiji, pravoslavni puk u poboljašanju ekonomskih prilika, a i sami Hrvati u promjenama političkog stanja.

Glavni stup srpskog pokreta bijahu popovi grko-istočne crkve, upravo je srpstvo i sazrelo, posebice u Dalmaciju u pravoslavnim manastirima, u Banskoj Hrvatskoj vrata srpskom pokretu otvori ban Madar Khuen Hedervari koji vjestim političkim potezima i spletkama davanja povlastica grko-istočnoj crkvi stvori raspon snagu u svoju korist i oslabi hrvatsku oporbu.

Svemu tome treba pridodati i tajne agente tadašnje Kneževine Srbije koji su obilazili posebice Dalmaciju. Samo neki od njih su svećenik Đorđe Nikolajević, Stefan Mitrov Ljubiša, Bogoljub Petranović itd...

Oni uvelike ubrzavaju srpski pokret i srbizaciju pravoslavnog dijela pucanstava u Hrvatskoj i Dalmaciji. U Hrvatskoj je svecenstvo, jedan dio intelektualaca i trgovaca vrlo rano poprimilo srpsku nacionalnu svijest.

U knjizi “Trijalizam i hrvatska drzava“ Nikole Bjelovučića, 1911. predlaže se osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve u stvari na vec postojećoj Patrijaršiji u Karlovcima, osnivanje dva odsjeka Pravoslavne crkve, jedan za srpsko-pravoslavne, a jedan za Hrvate pravoslavne vjere, dokaz da su Hrvati pravoslavci postojali i da se jedan dio pravoslavne populacije nije bio posrbio, uprkos propagandi i povlastcama.

 


Naslov: Srbija i Papa
Autor: Marica - Kolovoz 10, 2012, 15:48:09


 

Benedikt XVI: Dobri odnosi sa Srbijom

http://www.youtube.com/v/Ow6FkWgEwk0? version=3&feature=player_detailpage
http://www.youtube.com/v/Ow6FkWgEwk0? version=3&feature=player_detailpage.



Bolje bi zvučilo "jednosmjerni odnosi".
Srbija njeguje odnose po potrebi ili je netko čuo, ja nisam, da je od postojanja SPC (samostalna od 1882, priznata od 1920), jedan od Papa bio pozvan u posjetu Srbije?

Vatikan, a i Hrvatska nisu se nikada, dovoljno ako uopće, odupirali srpskoj crkvenoj eliti iako je SPC, uz pomoću Ruske pravoslavne crkve, otvoreno radila na srbizacije Hrvatske.

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~

Dnevni događaji u Zagrebu

Ruski mitropolit Antonije u Zagrebu 1922,
a pozvali su ga Srbi u Hrvatsku


Glava ruske crkve u emigraciji, mitropolit Antonije, boravio je ovih dana u Zagrebu. Tom prilikom priredili su mu zagrebački Rusi kod buffeta i kavane u Maksimiru srdačnu dobrodošlicu.
-   Lijeva slika snimljena je u času, kad ruski general Adelberg pruža mitropolitu kao gostu kruh i sol; iza mitropolita stoji ovdješnji ruksi konzul Frechmine.
-   Desna slika pokazuje mitropolita Antonija "en face" (licem prema fotoaparatu) gdje sjedi u društvu ruskih velikodostojanstvenika.

Takva prava, kao što su Srbijanci i pravoslavni hrvatski narod uživali u Hrvatskoj, Hrvati nisu imali np. pravo da pozovu Papu u posjetu u Hrvatsku a kamo li u Srbiju.  I to je ne -djelo SPC u Hrvatskoj.

Slava 4. haubičkog puka (pukovnije) u Zagrebu 1922

 


Nedavno su oficiri i momčad 4. haubičkog puka u Zagrebu u dvorištu topničke vojarne u donjoj Ilici proslavili 20-godišnjicu postanka svoga puka.
-   Treća slika prikazuje svečano blagoslužje i rezanje kolača u prisustvu komandanta pukovnika Pešića (na slici među oficirima u sredini),
-   dok je na četvrtoj slici prikazano srpsko pjevačko društvo u Zagrebu.
-   Na petoj slici su oficiri slavljenici s njihovim gospođama.
-   Dolje lijevo ti isti oficiri vodeći kolo s gospodama, momčadi i s nekim civilistima.
-   Na zadnjoj slici snimljeno je cjelokupno "srpsko pjevačko društvo" sa svojim dirigentom Paščanom (desno od zajala haubice) koji je sudjelovao kod slave.

DiS, 14. lipnja 1922

Samo šest i pol godina nakon srpskog slavlja u Zagrebu, ovako se "pozdravljaju" Hrvati u Srbiji. Koja razlika u kulturnom ponašanju i toleranciji! Zar ne gospodine Pejin *?

1928 atentat u Beogradu

http://www.youtube.com/v/sIkNWLaG9Nk?version=3&feature=player_detailpage
http://www.youtube.com/v/sIkNWLaG9Nk?version=3&feature=player_detailpage ...



1937 srpski zločin u Senju > http://www.youtube.com/watch?v=1jvGwgTQMwM

Senjske žrtve > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1754.0

SPC i kralj bili su jedna zajednička politička institucija u Srbiji. Kralj je odlučivao tko će u SPC biti glava a tko rep. Dobar mitropolit za kralja bio je samo onaj koji "sanja" i radi u smislu Velike Srbije.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Gavro%20Zmejanovic%20metropolita%20Srbije%20%2015_%20rujna%201908.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Gavro%20Zmejanovic%20metropolita%20Srbije%20%2015_%20rujna%201908.jpg)
Klikni za uvećani prikaz


Gavro Zmejanović rođen 25. kolovoza 1847, jednoglasno izabran 18. svibnja 1896 za episkopa (biskupa) od Vršca u Vojvodini. Godine 1898 podnio je optužnicu kod ugarskoga ministra kulture protiv patrijarha Đure Brankovića zbog krađe Crkvene kase-novca, našto je Zmejanoviću 4. kolovoza ukinuta plaća. 1. 8. 1908 je kandidat Pašićeve Narodne radikalne stranke koja je, nakon uvođenja šestojanuarske dikatature, 1929 zabranjena.

Ovakva "zagušljiva" atmosfera bila je u cijeloj Hrvatskoj. To je istina! Uzaldu se Srbija trudi još jednom - ponovo - pisati iskrivljenu povijest.

_________
* Jovan Pejin na HRT-u izvređao Hrvate > Vukovar je oduvijek bio srpski, a Hrvati samo prisvajaju tuđe", "Svi Hrvati su primitivci", "Pogledajte dokle je stigla Srbija, a dokle Hrvatska", "Četnici nisu činili zločine, a katolički svećenici u ustašama jesu"
Utorak, 20 ožujak 2012 13:21
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=556.180  Odgovor #182 : Svibanj 25, 2012, 13:54:49

 


Naslov: Odg: Srpska pravoslavna crkva protiv svih
Autor: max 2 - Kolovoz 12, 2012, 12:13:55


Citat: Marica - Lipanj 11, 2012, 01:49:24

Više > http://www.hrvatskipravoslavci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=280:srpska-pravoslavna-crkva-protiv-svih&catid=1:vijesti&Itemid=10


Ideja o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi nije ni u kom slučaju nova,niti se prvi put pojavila u NDH, kako se nepravedno i neistinito prikazuje. Najveća je glupost i nepravda poistovjetiti HPC sa ustašama.

Hrvatski političar Eugen Kvaternik 1825-1871 u svom dnevniku 1861 piše:

Dne 8.prosinca. Bijah kod bana, da se s njim oprostim i ponesoh mu svoj govor. Bijaše izvanredno uljudan sa mnom. Razgovarsmo o politici, osudih otvoreno politiku koju sada Beč vodi prema Hrvatima.O tome ce se za dva mjeseca i sam valjda osvjedočiti. Upozorih ga kao hrvatskog bana, neka pripazi na srpsko rovarenje u Bosni. Ovo je sve rusko maslo, on mi odgovori da znade za to rovarenje i za taj pokret. Govor pade i na srpske zaključke od prošlog travnja. On kaže, da je sabor raspušten radi tog pitanja???, jer bi se strasti bile raspalile. Natuknuh mu potrebu patrijarhata hrvatske pravoslavne crkve.

 


Naslov: Pozadina sukoba oko isticanja srpske zastave u Hrvatskoj
Autor: Marica - Kolovoz 15, 2012, 22:22:43



Još  jedan dokaz da je grko-istočna crkva u Hrvtskoj bila glavni nosioc svesrpskog pokreta i koju je ona ulogu stvarno odigrala.

Pozadina sukoba oko isticanja srpske zastave u Hrvatskoj
na prijelazu iz XIX. u XX. stoijeće *


Pri koncu XIX. stoljeća velikosrpsko presizanje u Hrvatskoj iskazuje se  demonstrativnim isticanjem srpske zastave uz istodobno širenje propagande protiv zemaljske crveno-bijelo-plave trobojnice. Zbog toga su zahtjevi za isticanjem srpske zastave zapravo negiranje državnopravnog položaja onodobne Hrvatske i svojevrsna pobuna protiv hrvatskih državnih vlasti.

U ovome ćemo članku prikazati prilike što su na prijelomu stoljeća vladale u onim dijelovima Trojedne kraljevine u kojima je izvršnu vlast imao Ban, a zakonodavnu Sabor kraljevine Dalmacije, Slavonije i Hrvatske, dakle u onodobnoj kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Prema popisu pučanstva iz godine 1890. Kr jevina Hrvatska i Slavonija je brojala 2,186.410 civilnih osoba.(1) Pretpostavimo li da su svi onodobni pripadnici grčko-istočne vjeroispovijedi bili Srbi, 1890. godine u Hrvatskoj i Savoniji bilo je 657.443 Srba, dakle oko 26% sveukupnoga pučanstva. Kraljevina Hrvatska i Slavonija je bila podijeljena na osam županija: Ličko-Krbavsku, Modruško-Riečku, Zagrebačku, Varaždinsku, Bjelovarsko-Križevačku Požešku, Virovitičku i Sriemsku. Udio Srba bitno se je razlikovao od županije do županije – od manje nego li 1% u Varaždinskoj županiji do oko 45% u Sriemu, te oko 51% u Ličko-Krbavskoj županiji. Hrvata je bilo oko 62% od sveukupnoga pučanstva. I dok se udio Hrvata u gradskome pučanstvu smanjuje tek za nekoliko postotaka, Srba je u gradovima bilo samo 11,8%. Čak je i u Sriemu njihov udio u gradskome pučanstvu bio izrazito nesrazmjeran. Od 347.022 stanovnika Sriema 45% bio je Srba, 25,8% Hrvata i 16,5% Nijemaca. U gradovima je međutim Nijemaca bilo 32,5%, Hrvata 22%, a Srba 35% žiteljstva.

Gradsko pučanstvo u Hrvatskoj i Slavoniji 1890 g. po županijama i prema nacionalnosti u postotcima (2)

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Gradsko%20pucanstvo%20u%20Hrvatskoj%20i%20Slavoniji%201890%20g.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Gradsko%20pucanstvo%20u%20Hrvatskoj%20i%20Slavoniji%201890%20g.jpg)
Klikni za uvećani prikaz


Ti statistički podatci iskazuju seosko obilježje srpskoga pučanstva. Ličko-Krbavska je županija bila najnerazvijeniji dio Hrvatske, što je tad još donedavno bio u sklopu vojne granice. Na uglavnom neplodnome tlu živjeli su Srbi izrazito okrenuti sebi samima, ne pokazujući spremnost prilagoditi se okolišu i državnopravnoj stvarnosti. Tome nasuprot, svoja su htijenja težili nametnuti sveukupnoj zajednici. U ovom članku korišteni su arhivski izvori što se uglavnom odnose na prilike u Ličko-krbavskoj županiji, budući da su događaji što su se tamo odigrali imali odlučni utjecaj na razvoj zbivanja u cijeloj Hrvatskoj. Stanje u Županiji sriemskoj nije uzeto u obzir, budući da su tamo Srbi, ne obzirući se na državnu vlast, već desetljećima uglavnom provodili svoju volju. Velikosrpsko presizanje polučilo je, izuzmemo li Sriem, prve uspjehe u Ličko-krbavskoj županiji, koji su odmah potom poslužili kao presedan i uvedeni u ostale dijelove Hrvatske. Zlokobna politika potvrđivanja zatečenih prilika, pa bile one i protuzakonite, što je bila provođena snažnom rukom bana Khuen-Héderváry, ohrabrivala je Srbe u njihovim težnjama što nisu znale mjere, za povlaštenim položajem, a s druge pak strane takva je politika izazivala veliko nezadovoljstvo među nesrpskim pučanstvom. Pri tome su čak zahtjevi, kako pripadnika oporbene Stranke prava, tako i upravnih činovnika odanih zakonu, da se odredbe temeljnoga zakona štuju na cijelome području Kraljevine, bili osuđivani kao huškanje, te im se je pripisivala odgovornost za neprijateljsko ponašanje Srba.

Uloga najistaknutije prethodnice u velikosrgskoj propagandi bila je dodijeljena grčko-istočnome svećenstvu i srpskim učiteljiina. Oni su bili ti koji su u vjerskim, no s vremenom sve otvorenije i agresivnije, i u državnim pučkim školama, najviše utjecali na odgoj i političko oblikovanje širokih krugova srpskoga pučanstva u smjeru velikosrbstva. U tekstu "Srpska narodna škola na kraju XIX. stoljeća" stavljene su pred srpsku pučku školu dvije zadaće: oblikovanje srpskoga nacionalnog karaktera i obrazovanih ljudi. Izgradnji srpskoga narodnog karaktera pridonijet će "gorljiva ljubav prema školi i crkvi, poznavanje prošlosti narodne, što će se najbo je moći postići sa izučavanjem srpske istorije, te srpskih narodnih pesama, i naposljetku lep, karakteran primer vaspitača".(3) Naljprečom zadaćom pučke škole označeni su održavanje srpskoga imena i srpskoga jezika. Tu zadaću valjalo je da u zajedničkome radu ispune crkva i škola, budući da su u tekstu kao uzori navedene osobe sv. Save i cara Dušana, bivali slavljeni kako kao borci za svoju crkvu, tako i za srpstvo. Srpska pučka škola, što je stajala pod okriljem grčko-istočne crkve, trebala je "da stvori narodu srpskom čelik karaktere, koji se žrtvuju za rod i dom".(4) Odgoj za predanost, ili barem za štovanje domovine Hrvatske u kojoj su živjeli, i iz čijega su skromnoga proračuna bila izdvajana također i sredstva za grčko-istočnu crkvu, nije se nalazio na popisu srpskih vrlina. Djeca su bila odgajana da budu borci za srpstvo i usmjeravana da šire i razviju samo ono što je srpsko. Tome sukladno Srbi su ona područja Hrvatske u kojima su, makar i u malim zatvorenim skupinama, živjeli, običavali označavati kao "srpsku zemlju" u kojoj bi trebala biti samo srpska obilježja i u kojoj bi se valjalo pokoravati jedino željama i naređenjima grčko-istočnogaa svećenstva, dotično predstavnika tamošnje srpske političke elite. Zemaljska zastava Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije bivala je obeščašćivana, a izvješavana srpska zastava. Veliki župan Ličko-Krbavske županije, Srbin Budo Budisavljević, koji je svojedobno bio član srpskoga crkveno-narodnog kongresa, kao visoki činovnik često bi prikrivao prave nakane velikosrpskih izgreda, no ponekad ni on nije mogao izbjeći, a da Banu ne podastre činjenice što su tešo teretile grčko-istočno svećeništvo. U srpnju 1892. g. izvjestio je o jednome izgredu na Plitvičkim jezerima pri kojemu je jedan grčko-istočni svećenik praćen još dvojicom svećenika istomišljenika, pred društvom tamo okupljenim na izletu, izrekao zdravicu srpskoj braći iz Korenice, "iz srpske Like, na srpskim jezerima".(5) Isti taj svećeník, Mirko Petrović, upisao se je već godinu dana prije u knjigu dojmova na istim jezerima slijedećim stihovima:

"Srpska volja diže grud
Srpska volja hoće svud
hoće da se glasi - pa i na
srpskim jezerima plitvičkim"(6)


Veliki župan završava svoje izvješće primjedbom, da se "ono ... ponašanje mlađeg naraštaja među srbsko-pravoslavnim sveštenstvom ... ni sa strane takta i razbora, niti s gledišta političkoga povladiti ne smije, odobriti ne može". Dalje iznosi on mišljenje, da takvi ispadi mogu "do dna uzmutiti prepotrebiti sklad i slogu sinova ta hrvatske ta srpske narodnosti na hrvatskoj grudi zemlje naše".(7) Na navedeni ispad upozoren je i episkop Mihailo Gruić. Rujna 1892. g. obaviješćuje episkop Bana što je u veezi s time poduzeo. U pismu staje on zaštitniči uz paroha Petrovića primjećujući da je ovaj "živ po naravi, koja se lako dade pisanjem "Srbobrana" zavesti".(8)

Za episkopa Gruića problem je bio riješen izricanjem opomene M. Petroviću. Taj slučaj ne bismo međutim nikako mogli zanemariti kao neki ispad jedne "usijane glave". On je odražavao političke poglede najvećega dijela grčko-istočnoga svećenstva. Pa i sam veliki župan Budisavljević izvješćuje, zaprepašćen, o "besmislenoj prem vješto tkanoj bajci, po kojoj se zemaljska zastava kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije nevieštom narodu označuje kao ... rimo-katoička, čim se hoće uprav da izazove zazor i priepor vjerski a u daljoj konzekvenciji i plemenski".(9) Slijepa mržnja na sve što se nazivalo hrvatskim, bila je već nazočna . I ne samo da se je tom "bijesnom strašću" uvijek iznova orgiješivalo o temeljni zakon već je ona "... odtisnula šire krugove obćinstva na nedobru stranu veliesrbskih osjećaja pa možda i ubitačnih težnji ..."(10) Grčko-istočni episkop bivao je na svojim putovanjima po Ličko-Krbavskoj županiji od mnoštva pozdravljan uzvicima "Živjela Srbija" i "Živio kralj Aleksandar", a i samo spominjanje hrvatske domovine nerado se je čulo.

Za ispada u selu Jošane (upravna općina Udbina; 1890. g. svi žitelji (1715) grčko-iztočni) hrvatska zemaljska zastava što je u povodu posjeta predstojnika Odjela za bogoštovje i nastavu I. Kršnjavoga bila izvješena na školskoj zgradi, nakon njegova odlaska biva, raztrgana i zamrljana, nađena pod mostom.

_______________
* Ovaj je članak prijevod rukopisa "Die Hintergründe des Streites um da Hissen der serbischen Fahne in Kroatien um die Wende des 19 Jahunderts". Njemački je izvornik 2. svibnja 1994. G. prihvaćen za objavljanje u časopisu "Die Mitteilung des Österreichischen Staatsarchivs"
  1 "Političko i sudbeno razdieljivanje kraljevine Hrvatske i Slavonije, Zagreb 1895.
  2 Budući da je hrvatski jezik pri popisu pučanstva bio označen kao "hrvatski ili srpski", Srbi su od Hrvata odijeljeni prema pripadnosti grčko-istočnoj vjeroispovijedi. Nijemci su ovdije smatrani svi oni koji su kao svoj materinjski jezik naveli njemački. Budući da su ostale narodnosne dkupine tvorile tek neznatan dio sveukupnog pučanstva kao i pučanstva gradova, ovdje nisu uzete u razmatranje.
IZVORI: "Političko i sudbeno razdieljenje kraljevine Hrvatske i Slavonije", Zagreb 1892; Isto 1895.
  3 "Godišnji izvještaj o srpsko-narodnoj osnovnoj školi u Zagrebu za školsku 1895-96 godinu", Zagreb 1896., str. 5.
  4 Isto.
  5 Hrvatski državni arhiv (dalje: HDA), PRZV, k. 393, 6-14 3080/1892.
  6 Isto.
  7 Isto.
  8 isto.
  9 HDA; PRZV, k. 390, 6-14, 860/1892.
10 Isto.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska%20Zastava-logo%20-2.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska%20Zastava-logo%20-2.gif)
1. od 3

 


Naslov: Pozadina sukoba oko isticanja srpske zastave u Hrvatskoj
Autor: Marica - Kolovoz 15, 2012, 22:25:25



Nakon prvih redarstvenili izviđanja bili su, ako ne za izvođenje, a ono za poticanje, osumnjičeni učite Jovo Vurdelja i paroh Dane Budisavljević. Obojica su čak prkosno izjavili oružniku "da i znamo mi krivca, odati htjeli nebi".(11) Iskazima trojice svjedoka bili su učitelj i paroh optuženi za poticanje na obeščašćivanje zemaljske zastave. Oružništvo je podnijelo prijavu državnome odvjetništvu u Gospiću. Međutim, na poticaj državnoga nadodvjetnika u Zagrebu, kazneni je postupak morao biti obustavljen i slučaj predan političkim vlastima na redarstveno uredovanje. Odgovomi činovnik, kako je u takvim slučajevima bilo uobičajeno, odugovlačio je s postupkom, kako bi nakon nekog vremena mogao ustvrditi da zbog izgubljenog traga nije mogao otkriti počinitelja.(12) Nadalje, oružništvo i državno odvjetništvo pri provođenju istrage u mjestima pretežno naseljenim Srbima, nailazilo je na zid šutnje. Jedva da bi itko bio spreman svjedočiti protiv paroha ili učitelja na sudu. A ako je među Srbima i bilo takvih koji su htjeli svjedočiti, u suglasju sa svojom savješću, od strane tamošnjih vodećih srpskih krugova primijenjivana je politika zastrašivanja.(13)

Takve prilike bile su posljedak dugotrajna procesa. U ovom ćemo se članku ograničiti tek na najvažnija gleditša i činjenice, što su od odlučnoga značenja za razumijevanje problema. Bit će jasno da pojedinačni pokušaji zabranjivanja srpske zastave nisu bili uzrokom neprijateljskoga držanja Srba prema Hrvatima, već da su te zabrane bile tek zakašnjela, i k tome još nedosljedno provođena, obrana u nuždi.

Godine 1875., 24. veljače, obratio se je general Anton Mollinary, u ime c. i k. Generalkomande kao krajiške zemaljske upravne oblasti u Zagrebu, banu Ivanu Mažuraniću. U svojemu dopisu izvješćivao je da je za svečanih prigoda na javnim zgradama i trgovima "uslijedj zamijene kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske sa srpskom zastavom, dolazi o do pobuna i demonstracija".(14) Zeleći stati na kraj tim postupcima, odlučio se je Mollinary donijeti odgovarajuću naredbu. Pa s obzirom da je htio sadržaj buduće naredbe uskladiti s "u Trojednome kraljevstvu vladajućim običajima i pravom", zamolio je Bana da imenuje jednoga ili dvojicu vladinih činovnika; zajedno s osobama iz Generalkomande i s zapovjednikom stožera, pukovnikom König, koji da je znalac ceremonijala vezanih uz zastave, ti vladini činovnici imali bi sastaviti željenu naredbu.(15) Uz sudjelovanje odjelnoga savjetnika Maksimilijana Mihalića izdana je, i 8. travnja 1875. svim c. i k. oblastima i uredima što su potpadali pod Generalkomancñi odaslana, okružna naredba o uporabi zastava pri svečanim prigodama. Prijepis naredbe dostavio je Mollinary još istoga dana Banu. Srpska zastava bila je zabranjena. Propisi o isticanju zastava vrijedili su kako za privatne, tako i za javne zgrade, pri čemu su u potonje ubrajane i "privatne zgrade u kojima se nalaze državne. Zemaljske, gradske ili obćinske oblasti i uredi, kao i korporacija škole i ostale javne ustanove, te crkve, bogomolje i župni dvori".(16) Hoteći djelovati smirujuće naredba isticanje srpske zastave ne označuje demonstrativnim, neprijateljskim činom, več zabunom, pa je stoga zabrana srpske zastave izrečena u obliku pojašnjenja.(17) Prema jednome Mollinary-evom dopisu, od 20. studenoga 1876 g., upućenome Banu, trebale su donesene odredbe biti primijenjivane i u Provincijalu.(18) No hrvatska se je vlada očigledno skanjivala na području Provincijala donijeti naredbu slovom koje bi srpska zastava bila nedvojbeno zabranjena. Iz Predsjedništva kraljevske zemaljske vlade dostavljen je tek 8. lipnja 1876. g. prijepis navedene naredbe Odjelu za unutamje poslove "na službeno znanje" i uz primjedbu da naredba vrijedi za područje pod upravom Generalkomande.(19)

General Anton Mollinary izvješćuje u istome dopisu, da su u jednoj općini na putokazima nanesene, umjesto zemaljskih, "srpske nacionalne boje", pa da redanje obojenih pruga nije bilo ispravno. Mollinary stoga pita da li su u Provincijalu u međuvremenu "donesene neke odredbe koje bi eventualno mogle biti prenesene i u Vojnu krajinu".(20) Slovom paragrafa 61. temeljnoga zakona I:1868. o hrvatsko-ugarskoj nagodbi bilo je za autonomne poslove, što znači za zakonodavstvo i upravu u svim unutarnjim poslovima, bogoštovju, nastavi i pravosuđu (osim sudbenosti u pomorskom pravu) propisano da "imadu se unutar granica kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije upotrebljivati sjedinjene boje i grbovi istih kraljevina, potonji proviđeni krunom sv. Stjepana". Izgled zemaljske zastave nije pobliže opisan i tek 16. studenoga 1876. g. izdala je kraljevska zemaljska vlda u Zagrebu naredbu kojom se utvrđuje da "...ima poredanje zemaljskih bojah vazda takovo biti, da je prva druga crvena, druga biela, i treća modra, četvrta opet crvena itd.. Svako rugo redanje bojah, pače isto redanje, ali početak drugom negoli crljenom bojom, je protupropisno, ter se imade posvud odmah odstraníti i ispraviti..." (21) Srpska zastava, za razliku od naredbe što ju je godinu dana ranije izdao Mollinary, nije bila spomenuta. Povodom izdavanju ove naredbe bila je naime činjenica da se lokalne vlasti pri bojanju putokaza nisu uvijek služie zemaljskim bojama; često se je dešavalo da su u Slavoniji bili obojeni bíelo-plavo, a u Hrvatskoj bielo-crveno. Naredba je bila otisnuta u Zborniku zakona i naredaba i time je u javnosti, s pravnoga stajališta, trebala biti otklonjena svaka pravna dvojba. Usuprot tome množili su se pokušaji uvođenja srpske zastave u normalnu uporabu. Pa čak i u samome glavnome gradu, u Zagrebu, u kojemu se je 1890. godine od 37.529 žitelja samo njih 1.204 izjasnilo pripadnicima "grko-iztočne vjeroizpoviesti", primjećivalo se jeveć kod Srba isticanje htijenja za posebnim položajem, i kao posljedak tomu isticanje pretenzija na posebna prava.

Godine 1882, 31. ožujka, odobrio je vladin Odjel za unutarnje poslove pravila "Srpskoga pjevačkoga društva u Zagrebu". Šest godina potom šalje to isto pjeva o društvo molbu da se odobre promjene njegovih pravila. Glasom paragrafa 2. predloženih pravila trebala je biti uvedena zastava društva, i to "trobojna crveno-plavo-biela".(22) Zahtjev je siječnja 1889. g. bio odbijen "budući da bi po paragrafu 2 preinačenih pravila imalo društvo služiti se zastavom sa zemaljskim bojami, kojih poredanje neodgovara postojećoj u tom pogledu normativnoj naredbi kr. zem. vlade od 16. studena 1876. br. 18307. glasom koje imade poredanje zemalj. bojah vazda takovo biti, da je prva najgornja pruga crvena, druga biela, a treća modra".(23) Poglavarstvo grada Zagreba priopćilo je tu odluku pjevačkome društvu 30. ožujka, a već 8. travnja uložio je tajnik društva priziv vladinome Odjelu za unutarnje poslove. Priziv je obrazlagan tvrdnjom da su svi članovi pjevačkoga društva Srbi, pridnici "pravoslavne vjere", i da se je posljetkom toga društveni odbor odlaučio "sasma prirodno i logično za srpske narodne boje, tj. za trobojnicu crveno-plavo-bijelu - kako ju notorno od vajkada upotrebljuju danom prilikom Srb i u svim zernljah pod krunom Svetog Stjepana, kao i u cijeloj Austro-Ugarskoj monarhiji".(24) Ta izjava skrivala je prave činjenice i iznijela neke krajnje upitne tvrdnje. Iz vladinoga Odjela za unutamje poslove poslano je 19. travnja pismo ugarskom ministru unutarnjih poslova. U pismu je postavljeno pitanje "da li u kraljevini Ugarskoj postojeća srpska zabavna dobrotvorna ili ovim slična društva rabe zastave u srpskili narodnih bojah".(25) Ugarski ministar unutarnjih poslova poslao je, s tim u svezi, 8. Svibnja 1889. g. dopis banu Khuen-Hedervary. U tom dopisu on potvrđuje kako je u Ugarsko doista bilo slučajeva da je uporaba srpske zastave bila dozvoljena. Istodobno, međutim, ugarski je ministar upozorio na to "da ista može uzrokom biti takovom političkom pokretu, koji izbjegavati, i izbjegavati dati u političkom interesu vlade leži".(26) Ta se je primjedba odnosila prije svega na prilike u Hrvatskoj, u kojoj demonstrativno isticanje srpske zastave i istodobna obeščašćivanja zemaljske zastave više nije moglo biti označavano kao znak naglašavanja narodne posebnosti, već kao zna htijenja izmaknuti se zemaljsskoj vlasti, akoi kad to bude moguće. Budući da postupak u Ugarskoj ni u kojem slučaju nije mogao poslužiti kao presedan u Hrvatskoj, na što je u svojemu pismu ukazao i ugarski ministar, zaključio je dopis primjedbom, da "... ako bi dakle Preuzvišenost Vaša za shodno i kako ne dvojim za preporučivo smatrala, da se tamo uporaba srpske zastave ne dozvoli, to bi Preuzvišenost Vašu u ovom pravcu za buduće podupirala ugarska vlada sa sličnim postupkom".(27) Tome baš suprotno, ban Khuen-Hederváry razmišljao je, međutim, o tome na koji način da isticanje srpske zastave prikaže kao čin u skladu sa zakonom, pa da ga stoga i dopusti. O tom prikladnom načinu razmíšljala je dakako i zainteresirana strana. U molbama da se dopusti isticanje srpske zastave, ta zastava sve češće nije bila označavana kao srpska trobojnica, već kao srpska crkveno-narodna zastava. Nakana je pri tome bila izbjeći prigovorima, da se u granicama Kraljevine Hrvatske i Slavonije teži udomaćiti zastavu jedne strane države. Ban Khuen-Hedervary bio je voljan sudjelovati u toj igri. Mjeseca ožujka 1892. g. obratio se je na patrijarha Brankovića i zatražio objašnjenje o nastanku i značenju crveno-plavo-bijele trobojnice što su je Srbi označavali kao "boje srbske patrijaršije". Osim toga, pitao je također postoji li moguće neka službena odluka na kojoj bi se upotreba iste temeljila.(28) Patrijarh si je uzeo dovoljno vremena za pronalaženje odgovora. I pored toga, nije se mogao do kraja prosinca ničemu boljemu domisliti, osim ustvrditi da se iste boje nalaze u grb: Karlovačke mitropolije. Iz njegovoga dopisa je proizlazilo de ne postoji crkvena crveno-plavo-bijela zastava. On istg tako nije ništa znao o tome da li je ikgda donesena službena odluka o u trebi te zastave. Na kraju iznio je on pretpostavku da je "upotreba srpske trobojne zastave među Srbima nastanjenim u zemljama ugarske krune.. ušla u običaj u godini 1848, jer niti se sečam, niti mogoh naći kakvog pismenog traga o tome, da se ta zastava prilikom raznih narodnih i crkveni svečanosti i prije toga upotrebljavala".(29)

_________________
11 Isto.
12 Isto. '
13 Isto; HDA; PRZV, k. 478, 6-14, 6272/1896.
14 HDA; PRZV, k. 64, 938/1875.
15 Isto.
16 Isto.
17 "... zur Vermeidung einer Verwechslung der kroat. slav. dalm. mit der aus serbischen Farben bestehenden serbischen Fahne deren Benutzung nicht gestattet ist, wird bemerkt, daß sich bei ersteren die weiße, bei serbischen aber blaue Streifen in der Mitte befindet …" Isto.
18 HDA; UOZV, VI-11-c/14045 (1876).
19 HDA; PRZV, k. 64, 933/1875.
20 HDA; UOZV, VI-11-c/14045 (1876).
21 Isto.
22 HDA; PRZV, k. 390, 6-14, 860/1892.
23 HDA; UOZV, Razdjel XIII, 13-4, k. 847, 20798/1888.
24 HDA; PRZV, k. 390, 6-14, 860/1892.
25 HDA; UOZV, Razdijel XIII, 13-4, K. 847, 20798/1888.
26 HDA; PRZV, k. 390, 6-14, 860/1892.
27 Isto.
28 Isto.
29 Isto.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska%20Zastava-logo%20-2.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska%20Zastava-logo%20-2.gif)
2. od 3

 


Naslov: Pozadina sukoba oko isticanja srpske zastave u Hrvatskoj
Autor: Marica - Kolovoz 15, 2012, 22:27:44



Spor oko isticanja srpske zastave ban Khuen-Hederváry pretvorio je u spretno vođenu igru s temeljnim zakonom njemu izručenih kraljevina Hrvatske i Slavonije, što su je i Srbi u Ličko-Krbavskoj Županiji, uz pomoć svojega zagovornika, velikoga župana Bude Budisavljevića, znali dobro iskoristiti. Godine 1892. izvješćivao je veliki župan o grupi Srba iz sela Divoselo (upravna općina: Gospić; 1890. g.: Hrvata 102, Srba 2205) koja je izjahala pred svog episkopa, predvođena dvojicom koji su nosili srpske zastave, naoružani s po dva pištolja i velikim noževima . Pri susretu izjavili su da oni srpske zastave "živi ne predaju nikomu". Veliki župan nije se ustručavaopokazati i ponešto divljenja za te "mrke al odvažne ljude".(30) O tome kako se mnogi upravni činovnici često nisu pridržavali propisa, moglo bi se navesti niz primjera. Uoči vizitacije episkopa M. Gruića u svibnju 1893. g. tražio je  kotarski predstojnik iz Brinja (upravni kotar: Senj; 1890. g.: Hrvata 2763, Srba 38) od županijske oblasti u Gospiću upute kako valja postupiti "u vezi s namjeravanim izvješavanjem srpske zastave". Iz županijske oblasti "...dostavljena je kotarske oblasti predstojništvu znanja i shodnoga ravnanja radi okružna naredba postojavše generalkomande kao krajiške zemaljske uprave oblasti od 8. travnja 1875. broj 231/Pri kojom je izvješenje srbskih zastava i na privatnim kućama prigodom ma kakove svečanosti izrikom zabranjeno".(31) Ta naredba bila je poznata svim oblastima u Ličko-Krbavskoj Županiji. I pored toga bili su oružnici često onemogućavani u izvršavanju svojih dužnosti. Pa ako je srpska zastava oružničkim posredovanjem i bila odstranjena, vrlo je često kotarski predstojnik, kao na primjer s proljeća 1893. g. u Kuli (upravna općina: Osik; 1890. g.: Hrvata 811, Srba 2021), znao narediti da se srpska zastava ponovno izvjesi.(32) Upravo navedeni primjeri nisu baš pridonosili štovanju zakona. Oni su štoviše velikosrpstvom zadojene snage poticali na tvrdokorno istrajanje u nepoštivanju državnopravnoga poretka. Mnogobrojni ispadi služili su međutim velikome županu Budisavljeviću kao povod pritisku na bana da bude izdana jedna odgovarajuća naredba. I dok je u početku tražio zakonsko reguliranje "da li, tko, kada i gdje u zemlji smije upotrebljavati srbsku trobojnicu", vrlo brzo u njegovim zahtijevanjima "da li" i "gdje" bivaju izostavljeni.(33) U istome dopisu od 12. lipnja 1892. g. u kojemu je Budisavljević na gotovo dramatičan način izvješćivao bana o velikosrpskim osjećajima širokih krugova među Srbima, u što se je uvjerio tijekom svojih putovanja Ličko-Krbavskom županijom, ustvrdio je veliki župan samozadovoljno kako je prigodom njegovoga i episkopa Gruića dolaska u Gračac (1890. g.: Hrvata 318, Srba 1185), slijedom njegove osobne odluke "...da bogme ostala je srbska 'kao patrijaršijska' zastava" i nadalje izvješena.(34) Izraz "patrijaršijska zastava" stavljen je i u tom povjerljivome izvješću u navodnike, budući da je taj naziv u stvari prikrivao njezin pravi znamen. Srpska zastava je na brzu ruku, a u svrhu zaobilaženja zakonskih propisa, nazvana "crkveno-narodna zastava srpsko-pravoslavne crkve". Na zamolbu grčko-istočnoga crkvenoga odbora iz Udbine (1890. g.: Hrvata 1234, Srba 126), da u povodu dolaska episkopa M. Gruića bude dopušteno isticanje "srpske narodne zastave", bio je tako dopušteno izvješivanje "crkveno-narodne zastave srpsko-pravoslavne crkve".(35) Pri tome su, kako pripadnici grčko-istočnoga crkvenoga odbora, tako i ban, mislili naravno na istu, naime, na "srpsku narodnu zastavu". Ban Khuen-Hedervary u obliku jedne upute upravljene na velikoga župana Budisavljevića 13. lipnja 1893. g. dozvolio je isticanje srpske zastave u Ličko-Krbavskoj županiji. U navedenoj uputi on ustvrđuje "...da neima zaprieke, da secrkveno-narodna zastava srpsko-pravoslavne crkve izvjesi na parohijalnoj crkvi i parohijalnom domu dotičnoga mjesta; dočim se nipošto ne može dozvoliti izvješenje dotične zastave na ostalih sgradah, poimence oblastnih... "(36) Jedanaest dana potom ta je kratka uputa dopunjena nekim važnim odredbama. Bilo je naređeno da "crkveno-narodna zastava srpsko-pravoslavne crkve" ne smije nikada biti izvješavana sama, već uz zemaljsku zastavu. Ban je ukazao na to da je ta zastava "ista sa zastavom narodnostnom kraljevine Srbije", te da posljedkom toga njezino isticanje bez zemaljske zastave ima demonstrativno političko obilježje. Zbog toga "...se...u interesu sačuvanja postojećih državno-pravnih odnošaja u ovih kraljevinah ne može ni iz političkih niti policajnih razloga dozvoliti ovakovo demonstrativno postupanje".(37) Usuprot tome bilo je takvo ponašanje i nadalje trpljeno. Potpuno u skladu s njezinim isključivo nacionalnim znamenom, srpsku su zastavu Srbi isticali ne samo na crkvenim tomjevima u tijeku crkvenih svečanosti, nego prije svega svakim drugim mogućim povodom. Teorijski bilo bi moguće da je taj narod, zbog duboka vjerskog nagnuća, navodno crkvenu zastavu kao simbol predanosti bogu želio obožavati svakom prigodom. Narodu, međutim, koji je naredbama morao biti potican na pribivanje jutarnjim misama, kako bi pravoslavno svećenstvo moglo obavljati svoje kanonske dužnosti. Ttakvom se narodu ne bi baš mogla pripisivati gorljiva pobožnost.(38) Navedena uputa o isticanju zastava bila je zapravo službenom tajnom, pa su se u tadašnjim političkim okolnostima tako potajno poništavale odredbe temeljnoga zakona i zakonskih propisa.

Veliki Župan Budisavljević molio je bana u već spomenutom dopisu od 12. lipnja 1893. g. da se pitanje isticanja srpske zastave uredi na isti način za cijelu zemlju. Ban Khuen-Haderváry odgovorio je, međutim, da on ne nalazi "za sada za shodno" izdati jednu opcćnitu naredbu o isticanju srpske zastave. On je naime bio upoznat s velikim nezadovoljstvom, kao i s brojnim zamolbama kojima je tražena zabrana srpske zastave.

Spomenimo ovdje samo neke primjere.  Kada je u predvečerje rođendanu cara i kralja Franje Josipa I. 17. kolovoza 1894. g., na crkvenome tornju grčko-istočne crkve u Otočcu (1890. g.: Hrvata oko 670, Srba 102) bila izvješena srpska zastava, zahtijevao je općinski načelnik Otočca Martin Hećimović da je kotarski predstojnik odstrani. Njegovome zahtjevu nije se izašlo u susret, pa se je M. Hećimović već slijedećega dana obratio caru i kralju tražeći "... očinsku zaštitu za sebe i za vjerne podanike koji u očaju pate".(39) Nadalje je izvješćivao da je kotarski predstojnik iz Otočca "...na grčko-istočnome crkvenome tornju dao izvjesiti umjesto kao dosada crno-žutu, stranu zastavu kraljevine Srbije desno od uobičajene zemaljske zastave, pridavši time istoj prednost, što je ... vjerne podanike bez razlike staleža uvrijedilo, te povrijedilo autonomiju zemlje, pa ponizilo i samu osobu Njegovoga c. i k. Veličanstva".(40) Gospićka županijska oblast obavijestila je predsjedništvo zagrebačke vlade da je Martin Hećimović suspendiran".. pak se nalazi u disciplinarnoj istrazi koja će svršiti po svoj prilici njegovim odpustom iz obćinske službe, jer čovjek, koji se je usudio ovakovu prijavu podnieti Njegovom c. i kr. apoštolskom veličanstvu te sličnu prijavu kr. državnom odjvetničtvu i c. i kr. sbomom zapovjedničtvu proti odredbama svojih predpostavljenih oblasti, neće se moći o ćinskoj službi više trpiti".(41) Neka ovdje bude tek spomenuto da se je županijska oblast tim svojim postupkom ogriješila o odredbe njoj pretpostavljenih oblasti, budući da je izvješivanje srpske zastave, odnosno, "crkveno-narodne zastave srpsko-pravoslavne crkve" glasom banove upute bilo dopušteno samo u povodu crkvenih svečanosti.

Slično je završio i sukob u Gospiću (sjedište Županije: 1890. g.: Hrvata 1750, Srba 557) . Nakon neuspjelih pokušaja da se ishodi zabrana srpske zastave, odlučili su članovi općinskoga vijeća poslati u Zagreb izaslanstvo za kraljeva posjeta gradu, listopada 1895. g., kako bi kralju izložili problem demonstrativnoga isticanja srpske narodne zastave. Članovi općinskoga vijeća, a osobito mjesni prvaci Stranke prava među njima, bili su zbog odlučnoga otpora velikosrpskome prodoru u Gospiću već duže vremena velikome županu Budisavljeviću trn u oku. Njegovim zauzimanjem gospićko je općinsko vijeće, zbog prekoračenja svojih ovlasti, odlukom Odjela za unutarnje poslove zemaljske vlade, bilo raspušteno.(42)

Oba slučaja prikazuju kako je ban bio odlučan svim sredstvima nemetnuti Hrvatima svoju volju i, s druge strane, kako je još uvijek bila snažna vjera Hrvata u njihova kralja i njegovu pravednu, zaštitničku ruku što pruža pomoć. Opća naredba o isticanju srpske zastave nije bila donesena niti slijedećih godina.

Godine 1913., 22. rujna, obratila se je zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu hrvatskoj vladi moleći obavijest o praksi u Hrvatskoj i Slavoniji glede uporabe, dotično glede dopuštenja uporabe srpskoga grba i drugih srpskih nacionalnih oznaka, kao i o mjerama što su moguće glede toga problema u izgledu. Zemaljska vlada u Sarajevu izrazila je u pismu zabrinutost zbog stanja u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine, budući da su tamo, nakon što je nošenje kape sa srpskim i crnogorskim grbom bilo zabranjeno, Srbi na te ka e počeli stavljati stari grb kneževine Srbije. Nadalje je upozoreno da "ta okolnost, da ove kape nosi samo mlada generacija i to očito u demonstrativnoj namjeri, pokazuje na paralelu sa svojevremenim rasprostranjivanjem zvijezde savojskog grba, koja je kao "Stella d' ltalia" igrala stanovitu ulogu u gubitku bivših talijanskih pokrajina naše monarkije".(43) U Zagrebu se je mjesecima okolišavalo s odgovorom. Tek 28. lipnja 1914. g. odaslan je iz Predsjedništva vlade dopis svim velikim županima, u kojemu su veliki župani zamoljeni da pošalju izvješća o praksi glede isticanja srpske zastave, uporabe srpskoga grba, te ostalih srpski nacionalnih simbola. Iz izvješća proistječe da je isticanje srpske zastave posvuda gdje su Srbi bili brojčano znatnije zastupljeni postalo običajem. Skoro podjednako kod mladih se je muškaraca uvriježilo nošenje kapa sa srpskim grbom. U Virovitičkoj, Požeškoj i Sriemskoj županiji toleriralo se je čak i to da se srpske zastave ističu i na zgradama gradskih poglavarstava i općina. Pri toni je samo za Ličko-Krbavsku županiju postojala tajna uputa glede isticana srpske zastave. U ostalim županijama, kako je naveo veliki župan Zagrebačke županije "...iste se izvješuju po običaju, a oblasti, da ne izazivlju u narodu nepotrebnu uzbuđenost, to trpe" (44)

Veliki župan Požeške Županije završio je svoje izvješće tvrdnjom da "...oblasti...nisu izvješivanje srpskih zastava zabranjivale, a to s razlogom, što je upitna zastava trpljena bila, naravski pod imenom "crkvene zastave", što faktično nije, pošto crkva imade svoje posebne zastave koje rabi u procesijama, dočim srpsku pri takovim zgodama ne rabe".(45) Srpske zastave su isticane kako pri odom crkvenih, tako i privatnih svečanosti "... na grčko-istočnim crkvama ošnosno privatnim domovima sve ostentativnije ... nose se u svečanim sgodama kao u svatovima itd. ter... to nema karakter crkvene zastave, nego narodne i ... to je od eminentne vežnosti za nacionalni odgoj prostog puka grčko-istočne vjeroispovijesti".(46)

Dugotrajna dvosmislena politika zemaljske vlade u Zagrebu spram isticanja srpskih zastava i inih srpskih nacionalnih znamena okončana je tek nakon smrtonosnih pucnja u Sarajevu. Ban Ivan Skerlecz izdao je 21. studenoga 1914. "pošto se je tokom vremena u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji uobičajilo upotrebljavati zastave, koje ni državnopravno ni politički ne odgovaraju ... naredbu o upotrebi zastava i oznaka".(47) Crveno-bijelo-plava trobojnica proglašena je u Hrvatskoj i Slavoniji nacionalnom zastavom. Nadalje je bilo propisano da za autonomne poslove kao službena bude u uporabi ista zastava s grbovima kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalrnacije proviđenim krunom Sv. Stjepana. U svečanim prigodama bila je još dozvoljena uporaba ugarske crveno-bijelo-zelene trobojnice i "crno-žute austrijske zastave". Paragrafom 3. je pak utvrđeno da "upotreba zastava drugih država, te drugih narodnih ili političkih zastava nije dozvoljena".(48) Prijepis naredbe bio je prvih dana godine 1915. poslan zemaljskoj vladi za Bosnu i Hercegovinu. U nadolazeće četiri ratne godine nije međutim za Bosnu i Hercegovinu donesena bilo kakova naredba glede zastava. Tada je uskoro bilo za sve prekasno - došao je kraj Habsburške monarhije, a stvaranjem nove državne tvorevine, što se je smjestila i na područjima Hrvatske, ispunjeni su i velikosrpski snovi, u ovom članku naznačeni.

__________________
30 HDA; PRZV, k. 388, 6-14, 2601/1891.
31 HDA; PRZV, k. 390, 6-14, 860/1892.
32 Isto.
33 HDA; PRZV, k. 393, 6-14, 3326/1892.
34 HDA; PRZV, k. 390, 6-14, 860/1892.
35 lsto.
36 Isto.
37 Isto.
38 "Službeni glasnik" Odjela za bogoštovje i nastavu..., Zagreb 1893, kom. ll, str. 33.
39 HDA; PRZV, k. 466, 6-14, 1676/1894.
40 isto.
41 Isto.
42 HDA; PRZV, k. 468, 6-14, 4147/1894. – i HDA; UOZV, k. 1030, 3-12, 48896/1895.
43 HDA; PRZV, k. 798, 6-14, 5203/1913.
44 Isto.
45 Isto.
46 Isto.
47 "Zbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju". Godina 1915, Zagreb 1916., str. 146
48 Isto, str. 147.

Zusammenfassung

Die Hintergründe des Streites um das Hissen der serbischen Fahne
in Kroatien um die Wende des 19. Jahrhunderts


Das großserbische Übergreifen in Kroatien um die Wende des 19. Jahrhunderts offenbarte sich unter anderem auch durch demonstratives Hissen der serbischen Fahne, während gleichzeitig eine geschickte Propaganda gegen die rot-weiß-blaue Landesfahne, vor allem seitens der griechisch-orientalischen Geistlichen, verbreitet wurde. Es werden in diesem Aufsatz vorwiegend die Archivalien betreffs der Lage in der Lika-Krbava Gespanschaft bearbeitet, weil die dortigen zahlreichen Ausschreitungen von dem Lika-Krbava Großgespan, dem Serben Budo Budisavljević, zum Anlass genommen wurden, bei dem Banus die Genehmigung des Hissens der serbischen Fahne zu fordern. Da aber der Willen, die serbische Fahne bei je-der Gelegenheit zu hissen, meistens von der offenen Ablehnung der kroatischen Landesfahne begleitet wurde, ist es angemessen festzustellen, dass er eigentlich als eine Art der Meuterei gegen die kroatische Landesgewalt zu verstehen ist.

Ljerka Racko
Izvorni znanstveni rad
Zavod za hrvatsku povijest
Zagreb 1994
http://hrcak.srce.hr/

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska%20Zastava-logo%20-2.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Hrvatska%20Zastava-logo%20-2.gif)
3. od 3

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Kolovoz 16, 2012, 19:50:18


Pa i sam veliki župan Budisavljević izvješćuje, zaprepašćen, o "besmislenoj prem vješto tkanoj bajci, po kojoj se zemaljska zastava kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije nevieštom narodu označuje kao ... rimo-katoička, čim se hoće uprav da izazove zazor i priepor vjerski a u daljoj konzekvenciji i plemenski"

Ovo je nadasve najzanimljiviji dio gdje se nepismenom narodu hrvatska zastava označuje kao katolička???

Sredstva nisu birana.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: Marica - Kolovoz 16, 2012, 21:49:18



Ali Max,
to nije sve. Srbiji, pogotovo njihovom kralju nije bilo dovoljno da se srpska zastava po Hrvatskoj vijori, ne, nego kralj je izdao pravila kako treba služiti svetu misu u katoličkim crkvama.

 


Naslov: Odg: SPC - Srpska pravoslavna crkva
Autor: max 2 - Kolovoz 19, 2012, 13:40:27


Citat: Ante_Bruno_Busic - Srpanj 02, 2012, 13:10:02


Makse ti si istinski pravas i 100% se slazem s tobom !
 
SVAKA CAST


Izvorno pravašvo je liberalna demokracija, to je izvorno pravaštvo ili nauk Ante Starčevića. Današnje “pravašvo“ i “pravaške“ stranke u Hrvatskoj ne znaju što je to, njima su ti pojmovi nejasni, gube se između nekakve “desnice“ i “ljevice“, posebice im je nejasno pitanje ustaša i pravaštva.

Ante Starčević je imao ideju suverene i samostalne Hrvatske bez ikakvog vanjskog upliva ili saveza, dok su današnje “pravaške“ stranke pod uplivom jugoslavenske ideologije, te  su prisiljene biti  nekakva “desnica“.

Protivnici Ante Starčevića i njegove ideologije izgovorili su mnoge neistine na njegov račun,od toga je najpoznatija ona da je on bio katolik klerikalac, on je bio katolik, vjernik, ali ne klerikalac i fanatik kako ga rado Srbi optužuju, dokaz tome su njegovi govori protiv KC i miješanaj crkve u politiku, on je bio vizionar i prije sto godina je imao viziju države i crkve onakvih kakve su danas vecinom u svijetu, crkva je odvojena od  države, a vjera je slobodan izbor pojedinca.

Nadalje, njegov pokret upravo i nije pobjedio jer si je u KC stvori neprijatelja, znamo da je KC u Hrvatskoj uzela smjer jugoslavenstva, a on kao malo tko iz toga doba je spazio da je jugoslavenstvo velikosrpstvo.

To svjedoči sam Štrosmajer kad kaže u pismu Račkom: “U Srbiji su mislili da je to u korist Srbiji, što smo mi utučeni. Koliko sljepoće, koliko upravo bizantske zloće i zavisti.“

Dalje, upravo nije bio klerikalac i fanatik jer je i pravoslavne smatrao Hrvatima, što su u suštini i bili, to se vidi i po pisanju pravoslavaca iz toga vremena koji se čudom čude, otkud sad Srbi, i to se vidi iz odgovora Ivana Kukuljevića Vuku: ...“Srbalja u Hrvatskoj neima, niti im ima traga.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: Marica - Kolovoz 19, 2012, 15:22:04



Ja mislim, da je Radićeva stranka počinila, što se hrvatske nezavisnosti tiče, najveću grešku.
Radić: "Hoćemo da budemo sa Srbijom, ali ne pod Srbijom, hoćemo Srbina za brata, a ne za gospodara".

Problem je, da od 1918 nitko nije shvatio da je od svih naših "štićenika" Srbija bila najgorji izbor – upravo zbog SPC.

S politikom Josipa Franka Hrvatska bi ostala, u sustavu austrijske – katoličke – monarhije u kojoj se nebi namećalo pitanje srpstva i utjecaj Srpske pravoslavne crkve.

Ujedinjenje sa Srbijom koštalo je hrvatski narod, za sva vremena, najviše žrtava.

 


Naslov: O aktivnom sudjelovanju Srpske pravoslavne crkve u agresiji
Autor: Marica - Rujan 18, 2012, 11:12:23


 

O aktivnom sudjelovanju Srpske pravoslavne crkve u agresiji


U slozenoj strukturi svekolikog zlocina velikosrpskih osvajanja posebno mjesto i aktivnu ulogu igra Srpska pravoslavna crkva (SPC) sa Svetim arhijerejskim sinodom na celu. Uloga Srpske pravoslavne crkve a posebice Svetog arhijerejskog sinoda je u najmanju ruku ortastvo u zlocinu. Paleta tih aktivnosti je siroka i sarolika, od ideoloske potpore srpskim nacionalistima i fundamentalistima do izravnog sudjelovanja u naoruzavanju svoje pastve. Militantni pastiri su dijelili naoruzanje svom razularenom stadu. U arhivima o tome postoji obilje dokumentacije. U povijesti nije poznato tako izravno, neskriveno, takoreci drsko, uplitanje vjerskih velikodostojnika u ideoloskom utemeljenju, ali i u prakticnoj pripremi zlocina.
 
Pripadnici pokreta otpora u Sarajevu su jos u prvim danima agresije na Bosnu i Hercegovinu otkrili nekoliko pravoslavnih popova koji su izravno naoruzavali svoje toboznje vjernike. Kod njih su nadjeni pravi arsenali pjesadijskog i protuoklopnog naoruzanja, a posebice specijalni nozevi za klanje i celicne zice za davljenje, odnosno besumnu likvidaciju. Pravoslavna crkva u mjestu Meljine u sarajevskom naselju Dobrinja, iako jos nedovrsena tijekom cijele 1991. godine je zapravo bila logisticki centar srpske paravojske. Njen pop ju je vise koristio za raspodjelu oruzja i streljiva nego za bogosluzje. Buduci se nalazi u neposrednoj blizini ogromnog kompleksa vojnih kasarni bivse JNA Lukavica, ova je crkva bila transmisija za oruzje koje se iz kasarne Lukavica tajno prebacivalo u crkvu, a nakon bogosluzja dijelilo pravoslavnim vjernicima. Odgovornost Patrijarsije SPC lezi u tome sto je, osim ucesca u inauguriranju Milosevicevog rezima, ocekivala da on zavrsi svoju imperijalnu pustolovinu, svjesna da Srbija mozda moze izaci iz nje sa vecim teritorijem i utjecajem. Neki od pravoslavnih crkvenih velikodostojnika su optuzili Milosevica za “izdaju ratne i velike Srbije”. Nisu pri tome napadnuti visoki svecenici SPC-a za guranje srpskog naroda u rat. Milosevic je zapravo kriv zato sto je velikosrpski osvajacki rat bezuspjesno poceo privoditi kraju. Osim njega, svi su, navodno, bili u pravu - SANU, SPC, opozicija, socijalisti, cetnici, novinari, Univerzitet, vojska, dobrovoljci. Ako je vec SPC znala da je Milosevic toliko kriv, zasto ga je onda uporno pratila na ratnom pohodu ka “Velikoj Srbiji”? Sve su to, ustvari, pokusaji i obmane. Igra na dva terena, militantnom i toboznjem mirotvornom. U crkvenoj doktrini nema isprike za savez sa snagama zla. Vulgarizacija pravoslavlja danas je, vise nego ikada, prisutna kod srpskog naroda. Jedan od razloga je, dakako, sadrzan u svezi SPC s vladajucim srpskim nacionalistima.
 
Sveti arhijerejski sinod (SAS) je na svom saboru 18. sijecnja 1992. godine sluzbeno objavio militantni stav Pravoslavne crkve. Tada je receno da “crkva i srpski narod nikada nisu priznavali avnojevske granice” i da “nicije nagodbe ne obavezuju narod, kao celinu, bez njegove saglasnosti i bez blagoslova njegove matere pravoslavne srpske crkve”. Pokazujuci time da se vise bavi politikom nego vjerskim poslovima. Sveti arhijerejski sinod je u prosincu iste godine, potpuno nepozvan izdao priopcenje u kojem je SPC pokraj svih stradanja stanovnika R BiH, nasla primjerenim reci da nije bilo masovnog silovanja Muslimanki u Bosni od strane Srba, te da su to “optuzbe fabrikovane u sluzbi necasne ratne propagande protiv srpskog naroda u celini”. U svibnju 1993. godine SPC je podrzala i referendum cije je rezultate odbacila medjunarodna zajednica na okupiranim podrucjima R BiH pokazujuci na ovaj nacin da otvoreno stoje iza agresorskih snaga i ciljeva. Srpski patrijarh Pavle ni u jednoj prilici nije decidirano osudio masovne zlocine koje su pocinili Srbi nad Bosnjacima-Muslimanima i Hrvatima. Umjesto toga on je cak izrazavao podrsku srpskoj vojsci posvecujuci zapravo njihov terorizam prema narodu Bosne i Hercegovine.

Muhamed Zlatan Hrenovica
Ponedjeljak, 07 Svibanj 2012 08:01
http://www.hrvatskipravoslavci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=604:o-aktivnom-ucescu-srpske-pravoslavne-crkve-u-agresiji&catid=1:vijesti&Itemid=10

_________________
Beogradska Arena 92 jadikuje što je sve manje Srba u Hrvatskoj-
Zato raste broj hrvatskih pravoslavac

http://www.hrvatskipravoslavci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=73%3Aarena&catid=1%3Avijesti&Itemid=7&showall=1

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: Marica - Rujan 19, 2012, 01:04:34



Srpska pravoslavna crkva u Karlovcu

Nečuven postupak crkvenog dostojanstveika. Poznato je, da je njegova svetost patrijarka Branković podigao tužbu proti dr. Mušickomu sbog zločina klevete. Nu s time nije svršilo. Patrijarkin odvjetnik došao u Karlovce i tamo utužio sve članove crkvenog zbora, koji su l. ožujka glasovala za predlog dr. Mušickoga, koji predlog je uvrijedljiv za patrijarku Brankovića. Da jedan crkveni dostojanstvenik crkvenog zbora tuži većinu članovah istoga zbora zbog nanešene mu uvrede klevetom, sasvim je osamljem slučaj na svijetu. Šta takova moglo se desiti samo medju Srbi, kojim izvanredno pristoji ona narodna od glave riba zaudara.

Moslavački glasnik, 16. ožujka 1907
_______________
Georgije Branković (13. ožujak 1830. - 17. svibanj 1907.) arhiepiskop karlovački, mitropolit i patrijarh srpski od 1890. do 1907

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: Ante_Bruno_Busic - Listopad 08, 2012, 10:59:50


Citat: Marica - Kolovoz 19, 2012, 15:22:04


Ja mislim, da je Radićeva stranka počinila, što se hrvatske nezavisnosti tiče, najveću grešku.
Radić: "Hoćemo da budemo sa Srbijom, ali ne pod Srbijom, hoćemo Srbina za brata, a ne za gospodara".

Problem je, da od 1918 nitko nije shvatio da je od svih naših "štićenika" Srbija bila najgorji izbor – upravo zbog SPC.

S politikom Josipa Franka Hrvatska bi ostala, u sustavu austrijske – katoličke – monarhije u kojoj se nebi namećalo pitanje srpstva i utjecaj Srpske pravoslavne crkve.

Ujedinjenje sa Srbijom koštalo je hrvatski narod, za sva vremena, najviše žrtava.


Josip Frank je samo podvala austraougarske i vodi samo u suzanjstvo istoj a zato je  i podvaljen u protivnom politici Ante Starcevica. Ante Starcevic je i bana Jelacica kritizirao sto se ukljucio boriti na austrijskoj strani protiv madjarske.

Vi morate ljudi shvatiti da od suzbe tudjinu nema kruha !

PS:

Ujedno, da bi jedan narod mora rasti u uzrasti i izgradjivati, ne moze biti pod vlasti tudjih rasa i kultura u ovom slucaju madjara koji su dojahali iz mongolije pa se pomjesali sa fincima ni germanima koji takodjer nemaju veze sa nama vec su kao  Goti upravo ratovali sa Hunima Atile koji su se pretopili u madjare i kasnije stvorili pakt.

Kako da se zastiti procvat jednog narod i njegove kulture pod tudjim uplivom jezika, obicaja itd

OVO JE NE DOMOLJUBAN STAV


Upravo ovo je jedna od stvari koju Marica uporno brka ! Marica se poziva da je nacionalnost drzavnost? Pa onda kad bi bila drzava austrougarska a hrvatska samo regija poput slavonije u hrvatskoj (zupanijski nivo) onda hrvati nebi upce postojali kao narod niti bi smio postojati hrvatski sabor u okviru te drzave niti hrvatski ban , jer kome sluzi hrvatski Ban i Hrvatski Sabor u austriji kad hrvati ne postoje u tom slucaju jer nema niko hrvatskog drzavljanstva jer nema hrvatske drzave.

O cemu  mi onda pricamo ovdje na ovoj stranici vec mjesec dana? Koji su to onda hrvati koji TRAZE DRZAVU?  Kako onda upce mogu postojati hrvati kad nema drzave hrvatske koja ih cini hrvatima? Ko u tom slucaju trazi drzavu? "hrvati"?   Pa to je ne moguce onda jer nema 1000 g hrvatske koja bi ih cinila hrvatima !

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: Marica - Listopad 08, 2012, 12:37:37


Citat: Marica - Kolovoz 19, 2012, 15:22:04


Ja mislim, da je Radićeva stranka počinila, što se hrvatske nezavisnosti tiče, najveću grešku.
Radić: "Hoćemo da budemo sa Srbijom, ali ne pod Srbijom, hoćemo Srbina za brata, a ne za gospodara".

Problem je, da od 1918 nitko nije shvatio da je od svih naših "štićenika" Srbija bila najgorji izbor – upravo zbog SPC.

S politikom Josipa Franka Hrvatska bi ostala, u sustavu austrijske – katoličke – monarhije u kojoj se nebi namećalo pitanje srpstva i utjecaj Srpske pravoslavne crkve.

Ujedinjenje sa Srbijom koštalo je hrvatski narod, za sva vremena, najviše žrtava.

 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Listopad 08, 2012, 10:59:50

Josip Frank je samo podvala austraougarske i vodi samo u suzanjstvo istoj a zato je  i podvaljen u protivnom politici Ante Starcevica. Ante Starcevic je i bana Jelacica kritizirao sto se ukljucio boriti na austrijskoj strani protiv madjarske.

Vi morate ljudi shvatiti da od suzbe tudjinu nema kruha !

PS:

Ujedno, da bi jedan narod mora rasti u uzrasti i izgradjivati, ne moze biti pod vlasti tudjih rasa i kultura u ovom slucaju madjara koji su dojahali iz mongolije pa se pomjesali sa fincima ni germanima koji takodjer nemaju veze sa nama vec su kao  Goti upravo ratovali sa Hunima Atile koji su se pretopili u madjare i kasnije stvorili pakt.

Kako da se zastiti procvat jednog narod i njegove kulture pod tudjim uplivom jezika, obicaja itd

OVO JE NE DOMOLJUBAN STAV

 

Upravo ovo je jedna od stvari koju Marica uporno brka! Marica se poziva da je nacionalnost drzavnost? Pa onda kad bi bila drzava austrougarska a hrvatska samo regija poput slavonije u hrvatskoj (zupanijski nivo) onda hrvati nebi upce postojali kao narod niti bi smio postojati hrvatski sabor u okviru te drzave niti hrvatski ban , jer kome sluzi hrvatski Ban i Hrvatski Sabor u austriji kad hrvati ne postoje u tom slucaju jer nema niko hrvatskog drzavljanstva jer nema hrvatske drzave.

O cemu  mi onda pricamo ovdje na ovoj stranici vec mjesec dana? Koji su to onda hrvati koji TRAZE DRZAVU?  Kako onda upce mogu postojati hrvati kad nema drzave hrvatske koja ih cini hrvatima? Ko u tom slucaju trazi drzavu? "hrvati"?   Pa to je ne moguce onda jer nema 1000 g hrvatske koja bi ih cinila hrvatima !


Ja ne brkam ništa, pa čak ni onda kada je u pitanju stoljetno iseljeništvo. Dok dijaspora zna kada je, dali iz ekonomskih ili političkih razloga, napustila svoju domovinu, to Hrvati pravoslavne vjere ne mogu o sebi reći. S kojim pravom, ako jednom Vlahu (mletač. riječ za Primorca) ili jednom Srbinu nije poznato njegovo porijeklo, može da tvrdi, da je Srbin u Hrvatskoj.

Tih dokaza nema, osim da je SPC hodala po Dinari i Velebitu i nepismenim pastirima tvrdila da im je pradomovina Srbija a oni kao takvi Srbi.

Pravoslavni Hrvati nisu usporedljivi s bilo kojim drugim narodima sa područja drugih vjerskih zajednica kao np. Cigani ili Židovi.

- Dokaži mi porjeklo "Srba" u Hrvatskoj.
- Dokaži odkuda du došli np. Lučanski Vlasi kada su od 1646 do 1746 naseljavali Brinjski kraj.
- Dokaži kada su ti nomadski stočari počeli sebe smatrati Srbima.

Danšnji problem ondašnjih nomada, od Biokova do Velebita, je u tome da su bili nepismeni te se je tu SPC našla na plodnom tlu za svoj san o Velikoj Srbiji.

Ali ne samo SPC je ovdje svoj posao obavila sa bravurom, nego i Srbija s provedbom velikosrpske ideologije u školama od 1918-1940. Milan Kranjčević je to lijepo opisao na primjeru Osnovne škole u Švici.

Gdje su ti Krsni listovi po kojima SPC tvrdi da su neki Hrvati Srbini?

I na kraju, ovakvo isticanje svoje nacionalnosti (sinonim za državljanstvo po podrijeklu) ne susrećemo kod nijednih drugih hrvatskih vjernika kao kod onih pravoslavne vjere. Hrvatski Židovi se oduvijek osjećaju Hrvatima jevrejske vjere ili si ti čuo da se oni nazivaju Izraelcima?

Dok "Srbi" u Hrvatskoj ne mogu dokazati njihovo porjeklo, ja ne mogu, a ni neću da akceptiram tvrdnju o "hrvatskim Srbima".

Marica "neljubiljiva"

PS:

Radići, i tisuće drugih Hrvata, su svoje brastvo sa Srbijom platili životom, zar je to bila Hrvatima bolja alternativa od austrijske "pokrajine"?
Gdje su bile u Kraljevini Jugoslaviji Vojne akademije?
Koliko Hrvata majora-generala je u toj vojsci bilo?

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: Ante_Bruno_Busic - Listopad 09, 2012, 09:10:46


Ja se slazem s time, medjutim sto onda Janjevci na kosovu ne kazu da su Albanci?
Bunjevci doduse u vojvodini su pisali pismo Ivi Sanaderu da "nisu hrvati vec Bunjevci" i da im je zemlja srbija.

NO, poenta je u tome da ni srbi ni  hrvati generalno nemaju etnicki definiran identitet. U hrvatima ima, avara, slavena, gota, huna, ilira, zidova, turaka....
U srbima ima roma, bugara, vlaha i turaka i ilira itd.... slavena naravno...

Ici sad u krvna zrnca je malo potesko odrediti


Eto toliko za najljubazniju Maricu koja je ikad postojala :D

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: Ante_Bruno_Busic - Listopad 09, 2012, 10:12:54



Sto tice pravoslavaca u HR moramo uci u povjest.

Hrvaska pa i juzna Italija je podpadala po Bizant (tj istocnu rimsku imperiju ili pravoslavni nauk)

http://forum.paradoxplaza.com/forum/showthread.php?583387-Why-is-De-Jure-HRE-so-small-not-including-Burgundy-and-Italy
ovdje je nazocna karta Bizanta
Puno je previranja bilo oko vlasti i uticaja Rima ok tko ce vladati Hrvatskom, zapad ili istok.
Knez Zdeslav
http://en.wikipedia.org/wiki/Zdeslav_of_Croatia

Tijekom vladavine kneza Zdeslava (878. – 879.) Dalmacija je došla pod vlast Bizanta. Uz pomoć pape Ivana VIII. na vlast 879. godine, prevratom, dolazi prvi priznati hrvatski knez Branimir, dux Chroatorum, (879. – 892.), koji oslobađa Dalmaciju od vlasti Bizanta, osim u gradovima i na otocima, i u gospodarskom i političkom životu jača Dalmaciju i Hrvati se opredjeljuju za zapadnu crkvu. Nakon smrti kneza Branimira za kneza je proglašen knez Muncimir, mlađi brat kneza Zdeslava, i najmlađi sin kneza Trpimira, koji vlada Dalmacijom od 892. do oko 910. godine i koji ne priznaje ni romansku a ni bizantinsku vlast, već se naziva "divino munere Croatorum dux", "S Božjom pomoću knez Hrvata".
http://hr.wikipedia.org/wiki/Srednjovjekovna_hrvatska_dr%C5%BEava#Primorska_Hrvatska

Tijekom vladavine Trpimira II. (oko 928.- 935.) i Krešimira I. (oko 935. – 945.) Hrvatska je uspjela zadržati ranije stečenu moć i dobre odnose s Bizantom ali i s papom, dok je za Miroslava (945. – 949.) i Krešimira II. (949. – 969.) došlo do unutarnjih sukoba za prijestolje, gdje ban Pribina čak i ubija Miroslava. Tijekom ovoga vremena, Hrvatska slabi da se čak i neka njena područja odcjepljuju od nje. Iako je kralj Mihajlo Krešimir II. uspio donekle obnoviti hrvatsku moć, Bizant ponovno uspostavlja svoju vlast nad dalmatinskim gradovima i otocima.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Srednjovjekovna_hrvatska_dr%C5%BEava#Dinastija_Trpimirovi.C4.87a_i_Hrvatska_kraljevina

Nakon smrti Krešimira II. na prijestolu ga nasljeđuje njegov sin Stjepan Držislav (969. – 997.) koji njeguje dobre odnose s Bizantom, pa mu Bizant ponovno vraća upravu nad dalmatinskim gradovima i otocima, pa se on kruni kraljem Hrvatske i Dalmacije.

Kako god, svaki hrvatski knez ili kralj se uzastopno mjenjao sa rima na bizant do toga da je narod i ako privrzeniji Bizantu odgovorio na sudbonosno Zvonimirovo DA papi, koje je trazilo i da se placa porez vatikanu i ratuje u krizarskim pohodima, naravno rezultiralo u pogubljenju Zvominira.

Zasto je ovo sve bitno? Zato sto su sami Hrvati su povjesno bili vecinski pravoslavne vjere pa glede toga nije zacudjujuce da ima "pravoslavnih hrvata" kao faktora.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: Marica - Listopad 09, 2012, 23:26:53


 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Listopad 09, 2012, 09:10:46

Eto toliko za najljubazniju Maricu koja je ikad postojala :D


Ja sam neljubljiva, a ti si samo tvrdoglav. Zato ćemo ti i ja tjerati "mak na konac" do zadnjega daha.

Jel' te gospon Ante?!

:milovati

A sada budimo ozbiljni.


Nakon izgona Turaka iz naše domovine, dosta Turaka je ostalo u Htvatskoj. Danas ih se samo po prezimenu može prepoznati. Svi oni, iako znaju svoje porijeklo – nacionalnost - osjećaju se Hrvatima i poneki su, np. Murati bolji Ličani i Hrvati od np. Mesića.

Njima nije potreban neki "Pupovac".

Što se Bunjevaca tiče, mislim da bar oni trebaju da znaju svoje porijeklo, svoju religiju, bez obzira kojim stoljetnim putem su došli do mjesta gdje su danas nastanjeni.

Janjevci na Kosovu, nije dobar primjer, ali ostati ću ti odgovor dužna jer nemam vremena da se upuštam i u tu temu.

"Krvna zrnca" … hm … namjerno vučeš temu porijekla u smješno!

Rodoslovlje je najbolji dokaz našeg porijekla. Tko ne zna tko mu je praotac tj. onaj koji je postavio početak ili začetak jedne obiteljske zajednice, taj ne može sa sigurnošću da tvrdi kojoj nacionalnosti - državljanstvu po porijeklu - on pripada. Dali ti sigurno znaš odkuda je tvoj praotac došao i u koju religiju je on vjerovao? Dali je on možda bio bogumil ili pataren?

Ostavimo teoriju o biološkom porijeklu jer mi za takvu diskusiju nedostaje znanje. Majka uvijek zna koje dijete je njezino, očevi često, djede i bake manje-više, a dijete prihvaće onu ženu za majku koja ga odgaja.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Listopad 30, 2012, 22:02:27


 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Listopad 09, 2012, 09:10:46

Ja se slazem s time, medjutim sto onda Janjevci na kosovu ne kazu da su Albanci?
Bunjevci doduse u vojvodini su pisali pismo Ivi Sanaderu da "nisu hrvati vec Bunjevci" i da im je zemlja srbija.

NO, poenta je u tome da ni srbi ni  hrvati generalno nemaju etnicki definiran identitet. U hrvatima ima, avara, slavena, gota, huna, ilira, zidova, turaka....
U srbima ima roma, bugara, vlaha i turaka i ilira itd.... slavena naravno...

Ici sad u krvna zrnca je malo potesko odrediti

Eto toliko za najljubazniju Maricu koja je ikad postojala :D


Ne razumijem te; etnički definiran identitet? Na osnovu podrijetla ili ?

Pa svi su narodi nastali miješanjem raznih etnija, obično izbije na površinu i prevlada ime najbrojnije etnije u spontanom dugotrajnom procesu asimilacije, u slučaju nasilne asimilacije i pokušaju naturanja jednog imena drugoj etniji dolazi do sukoba npr. hrvatsko-srpski sukob nije ništa drugo doli naturanje srpskog imena i nasilan pokušaj srbizacije Hrvata i ostalih nesrba u srpsko i jugoslavensko ime, to je i sam Vuk priznao: “ oni (Hrvati) toga imena neće“ (srpskog).
Etnija je stanje svijesti više ljudi  o nečem zajedničom, podrijetlo, povijest jezik itd.

Hrvati dolaze iz Irana, do danas od tih iranskih Hrvata je ostala samo ime, na putu su asimilirali razne skupine i etnije –narode, došli u Hrvatsku i stvorili s vremenom jednu zatvorenu skupinu etniju-narod Hrvate. Dolaskom Turaka veliki broj tih Hrvata je izbjegao  na zapad i s vremenom se asimilira u druge narode, osim nekih enklava koje su ostale i do danas, još jedan dokaz da narodi nastaju asimilacijom raznih skupina i naroda, a neke skupine opstaju i izbjegnu asimilaciju u drugo ime.
Neki narodi i etnije ostaju imuni iz nekih određenih razloga i neasimiliraju se u druge nego opstanu dugo vremena, eto Janjevci, međutim mentalitetom su isti kao i njihovi susjedi na Kosovu Albanci.

Isto tako je i sa Bugarima npr., koji su smjesa Slavena, Vlaha, avarsko-mongolskih skupina itd. koji su s vremenom stvorili današnje Bugare, tako je i sa Srbima (Srbijancima).

Sa hrvatskim i bosanskim Srbima je drugačaje, oni su dobrim dijelo potomci pravoslavnih Vlaha i starosjedilačkog stanovništva koje je prešlo na pravoslavnu vjeru, a ta je masa pojavom srpskog nacionalnog pokreta krajem 19 st. posrbljena na osnovu pravoslavne vjere.

Nije sporno njihovo vlaško podrijetlo, sporno je to što su oni posrbljeni van Srbije i svi daljnji sukobi idu ka tome da se ti teritoriju na kojem oni žive stave u okvir Srbije. Ta srbizacija je fenomen koji je mnogima ostao skriven i do danas. Jedan spontani proces asimilacije u društvo je normaln ako spomenuta skupina npr. Vlasi u Bosni nije imala snage da se odupre tome jer kako onda shvatiti Iliju Garašanina koji o bosanskim pravoslavcima piše kao o pravoslavnim Bosancima, “neće Srbiji biti teško pridobiti Bošnjake istočne vjere“.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Listopad 30, 2012, 22:38:26


 

Citat: Marica - Listopad 09, 2012, 23:26:53

 

Citat: Ante_Bruno_Busic - Listopad 09, 2012, 09:10:46

Eto toliko za najljubazniju Maricu koja je ikad postojala :D


Ja sam neljubljiva, a ti si samo tvrdoglav. Zato ćemo ti i ja tjerati "mak na konac" do zadnjega daha.

Jel' te gospon Ante?!

:milovati

A sada budimo ozbiljni.


Nakon izgona Turaka iz naše domovine, dosta Turaka je ostalo u Htvatskoj. Danas ih se samo po prezimenu može prepoznati. Svi oni, iako znaju svoje porijeklo – nacionalnost - osjećaju se Hrvatima i poneki su, np. Murati bolji Ličani i Hrvati od np. Mesića.


Turci koji su ostali nakon izgona Turaka s vremenom su pohrvaceni i danas se smatraju Hrvatima, to dokazuju i mnogobrojna prezimena. To je jedan spontani dugotrajni i vremenski proces asimilacije, kojemu se oni nisu mogli odupreti.

Pravoslavci u Hrvatskoj su podrijetlom Vlasi koji su se dosta dugo oduprli procesu asimilacije u hrvatsko ime, na osnovu njihove pravoslavne vjere i odredenih  privilegija te upravo njihova vlaška etnička pripadnost i svijest o tome jer oni su sami sebe tako nazivali; mi Vlasi.

Okružuni Hrvatima i posebice pojavom nacionalnih preporoda te pod uplivom hrvatskog nacionalnog preporoda, vlaško ime polako isčezava i uzima maha hrvatsko, dakle pravoslavni Hrvati. Taj proces se prekida pojavom srpskog pokreta i forsiranja jednačine pravoslavac=Srbin, to je stvorilo nejasan vjersko-etnički pojam Srbin, to je interesantno i vidi se i u pisanju Rade Čuića, vođe bune u Rakovici gdje on govori o serbima i katolicima, gdje je jasno da je serb sinonim za pravoslavnog i obrnuto.

Isto je i sa Bunjevcima,prve generacije koje su doselile u Gorski Kotar npr. smatralilu se se Bunjevcima dok je već druga generacija tu svijest izgubila ili je ona ostala samo kao sjecanje na  podrijetlo.

Nakaradni proces i fenomen srbizacije hrvatskih pravoslavaca je vidan i po prezimenima, npr. prezime Erdelj po rumunjskoj pokrajini Erdelj, sad ako se netko doselio u Hrvatsku iz Erdelja, normalno je da ostane Rumun, da se odupre procesu asimilacije u hrvatsko ime ili da se pohrvati, ne oni su posrbljeni.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Prosinac 01, 2012, 18:22:50



Hrvati su stari narod i imaju pravo na samoodržnje i na državu, upravo na etničkom principu. Hrvatsko je ime kao zasebne etničke grupe dokumentirano od Irana, Azova, Crnog mora, Ukrajine (Bili Hrvati), Češke, Poljske i redom na jug, prema Jadranskom moru, preko Slovenije, Karantanski Hrvati, u okolini Trsta postoje mnogi toponimi koji podsjećaju na podrijetlo,slovenska prezimena kao Hrvatin, selo Hrvatini itd....

Kroz cijelo srednjevjekovno razdoblje hrvatska država i hrvatski teritorij bili su sinonim za Hrvatsko Kraljevstvo, to je dokumentirano. Dokumentirana je svijest  i pripadnost hrvatstvu i Turske Hrvatske, zapadno od rijeke Vrbas, u CG, u Mačvi itd....
Postoji jedna državopravna i državotvorna hrvatska tradicija upravo na etničkm principu, jer u Hrvata postoji spoznaja o postojanju bliske etničke srodnosti na cijelom jednom prostoru, kao i u ostalih naroda.

Udaljili ste se od teme, vas dvoje, a i niste u jednu ruku, jer o SPC se nema baš što ni pisati osim da je ona glavni čimbenik srpskog identiteta, pripadnosti srpskom pravoslavlju, ako znamo da je pojavom nacionalnih pokreta krajem 19 st., kada su stvorene današnje moderne nacije srpska crkva bila glavna odrednica ka srpskoj narodnosti, poistovjećenje vjere i nacije, jedno mutno sredstvo, nazovimo tako, identifikacije.

S druge strane, pojavom nacionalnih pokreta Hrvati su bili ometani u razvoju i nacionalnom preporodu. Srbi su stjecajem okolnosti prvi zadobili državnost, dok je u Hrvata taj proces gušen.

Moderna hrvatska i srpska nacija nastale su na vjerskoj osnovi, poistovjećenje vjere i nacije u Srba, pravoslavlje=srpstvo, uzrokovalo je da se i katoličanstvo počelo poistovjećivati sa hrvatstvom, dakle katolik Hrvat, hrvatska je oporba bila preslaba da se odupre tome poistovjećivanju vjere i nacije ili pravoslavlje=srpstvo, i to je kod Hrvata uzrokovalo katoličkim hrvatstvom ili katolik Hrvat. Proces srbizacije hrvatskih pravoslavaca pomagan je vanjskim faktorima, Austrija i Mađari gušili su hrvatski nacionalni pokret i preporod.

U Hrvatskoj su postojali uvjeti za stvaranje viševjerske nacije, to se vidi i po pisanju pravoslavaca iz tog doba koji su se smatrali Hrvatima.

Kasnije se to dogodilo i u Bošnjaka, potpuno  poistovjećivanje bošnjačke narodnosti sa islamom i taj proces je i danas u njih u tijeku i nije završen.

U vrijeme nacionanog pokreta krajem 19 st., Bošnjaci su naginjali Hrvatima, to i sam Svetozar Pribićevic govori da većina  muslimanske inteligencije naginje Hrvatima i razmišlja hrvatski.

Upravo srpski fanatizam i upornost identificiranja pravoslavlje=Srbin, stvara u katolika i muslimana isti efekt, dakle poistovjećivanje vjere i nacije kod Hrvata i Bošnjaka, jer sjetimo se da nema ja bez drugog, jednostavna je formula formiranja identiteta, taj ja koji se određuje nasuprot drugom, u ovom slučaju srpski ja, pravoslavlje, stvorilo je druge mi, uvijek na vjerskoj osnovi.

Nadalje, taj srpski “mi“ zasnovan  na pravoslavlju i nije toliko vjerski koliko socijalno ekonomski, jer su muslimani bili vladajuća kasta i zemljoposjednici, a skoro sva zemlja je bila u njihovim rukama, dok su pravoslavni bili kmetovi. Upravo velikosrpski propagatori su lagali pravoslavni narod da će riješiti “agrarno“ pitanje u Bosni i podijeliti zemlju seljacima.

Proces srbizacije hrvatskih i bosanskih pravoslavaca je kompleksan i ima druge korjene,pogrešno je o tome raspravljati u okviru hrvatsko-srpskih odnosa. Hrvatski i bosanski pravoslavci  dobrim dijelom su podrijetlom od balkanskih Vlaha –Romana, nomada, koji su zaostali nakon dolaska Slavena i nakon formiranja prvih slavenskih država. Vlasi žive u stalnom sukobu sa tim državama, centralne vlasti ih nastoje učiniti politički nemoćnima i neškodljivima, budući je Pravoslavna crkva bila moćno sredstvo državne centralne vlasti nastoji ih posloveniti ili asimilirati, upravo je ona jedan od glavnih negatora vlaškog identiteta. Upravo to uporno, stoljetno bolesno ubijanje vlaške svijesti je njih fanatiziralo, a ne vjersko pitanje kako neki misle, upravo to je stvorilo u njih jedano nejasno “mi“, to je etnocentrizam, kod njih na vjerskoj osnovi, sjetimo se da u definiciji etnocentrizma postoji i šovinizma.

Bosanskim i hrvatskim pravoslavcima Pravoslavna je crkva (srpska) dva puta je ukrala identitet, prvi put u gušenju vlaškog identiteta i zatiranju vlaškog imena za vrijeme srednjeg vijeka i za vrijeme srpske i bugarske srednjevjekovne države, i drugi put kada su već u jednom dugotrajnom spontanom procesu asimilacije bili asimilarani u okolne narode, Hrvate i Bošnjake, oni su pretvoreni u Srbe.
To je genocid, kulturni genocid, profinjeni  i podmukli, dugotrjni proces ubijanja jednog naroda, etnocid.

Eto i tako nastaju narodi.

Ante Bruno piše o pojmovima narod, nacija. Budući da su ti pojmovi na Balkanskom poluotoku i posebice na prostoru ex-YU, zbog specifičnog nastajanja moderne hrvatske i srpske nacija, na vjerskoj osnovi pobrkani i pogrešno shvaćeni ja bih se usudio reći sljedeće.

Baza svega je etnicitet, u današnje vrijeme, i to je noviji izum, etnos, etnija od grčkog ethnos–narod, dakle etnička pripadnost. Grupa ljudi koja se po nečemu razlikuje od druge grupe, to je obično jezik, zajednička povijest, običaji,teritorij, kod nekih vjera, s tim treba biti oprezan, jer onda je to devijacija vjere, vjerski fanatizam, etnocentrizam i tu se već rađa i šovinizam, doduše se i bez vjere može stvoriti etnocentrizam, osnova se uvijek nađe, tu smo bez brige.

Ali, pozor pojam etnicitet se rabi i u i širokom rasnom obliku na europoide i negroide,ali opet pozor, rasa i etnija nisu isto, razlika je ta da pripadnici jednog dijela rase imaju dublju svijest i pripadnosti nečemu što ih više razlikuje od druge grupe, pa negdje i iste rase.

Obično se pripadnici raznih etničkih grupa pomješaju i u dugotrajnom procesu asimilacije i integracije i stvore novi etnos ili etničke grupe, narod.

Etnicitet se moze poistovjetiti sa nacijom, to je kada jedna etnička grupa stvori državu, to su moderne nacije države. Dalje opet postoje multietničke nacije države, to je Švicarska, Rusija , SAD, to je bila Jugoslavija, to je sad Bosna.

Pojam nacija državljanstvo je isto, mnogi se pozivaju na anglosasonski i njemački (etnocentrični) model, ali to je u principu isto. U Francurskoj si Francuz ako se smatraš Francuzom, dakle ako se na popisu stanovništva izjasniš etničkim Francuzom, ako ne izjasniš se onako kao smatraš, ali si u širokom politčkom smislu Francuz, državotvorni Francuz i to je bitno tako te svi vide i Francuzi i stranci.

Nacija država je bila i ex-YU, još jedan dokaz o pogrešnom shvaćanje pojma nacionalnost koji je doslovno poistovjećen sa pojmom etnicitet.

Sjećam se u jednom dokumentu jednog istarskog Hrvata iz 1949 ili 1950 je pisalo: nacinalnost: FNRJ, narodnost: Hrvat. Na ovim prostorima vlada shvaćanje da više naroda ne moze živjeti u jednoj državi i da svaki taj etnos mora biti čist, nenatrunjen stranim elementima i da mora živjeti sam u svojoj državi, to je nemoguće,t o su pokazali i zadnji ratovi.

Primjer Bosne koja je multietnička država, postoje tri naroda, etničke grupe Bošnjaci, Srbi i Hrvati, a državotvorno u političkom smislu su Bosanci i svatko drugi ih vidi kao takve, u jedno isto vrijeme moguće je izjasniti se na popisu stanovništva kao etnički narodnosni Bosanac, to je jedan neizbježni proces integracije i asimilacije, nisu li se i u ex-YU mnogi izjasnili kao Jugoslaveni? To su neizbježni procesi, a moguće je biti Srbin, Hrvat, Bošnjak, a u isto vrijeme biti samo u širokom politickom smislu državotvorni Bosanac.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Prosinac 01, 2012, 18:30:14


Udaljili smo se od teme Marice, ali nitko ni da bekne .... što je to, :razmisljam ili smo toliko pametni Ličani? :sramitse Sjetimo se dva velikana Ličanina Nikola Tesla i Ante Starčević.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: Marica - Prosinac 01, 2012, 19:45:37


Citat: max 2 - Prosinac 01, 2012, 18:30:14

Udaljili smo se od teme Marice, ali nitko ni da bekne ...


Ako smo se udljili, možemo se i vratiti jer znamo naš put. Ili? 

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Prosinac 02, 2012, 17:13:06



Pravoslavna crkva Kneževine Srbije,
tako se i nazivala Pravoslavna crkva u Srbiji do 1918 godine, koliko je opravdano pisati naziv Srpska pravoslavna crkva van Srbije prije 1918 godine? Doduše, propaganda srpskog pravoslavlja je bila oduvijek jaka, tako da je to pravoslavlje imalo  srpski karakter, pravoslavlje se temeljilo na srpskom pravoslavlju i na nestaloj srednjevjekovnoj srpskoj državi, po nekima, a po nekima opet intenzivnije promoviranje “srpskog pravoslavlja“ započelo je tek pojavom nacionalnih pokreta krajem 19. st. u Bosni i Hrvatskoj.

31. prosinca 1918 održana je prva konferencija pravoslavnih episkopa (srpskih)? Na toj konferenciji je razmatrano pitanje ujedinjenja pravoslavnih crkvenih organizacija u SHS i uspostavljanje Srpske patrijaršiji. Na konferenciji su pročitane odluke o ujedinjenju bosansko-hercegovačkih episkopa i Svetog sinoda Karlovačke mitropolije.

26. svibnja 1919 proglašeno je ujedinjenje “duhovno“, “moralno“ i “administrativno“, svih srpskih pravoslavnih oblasi u novostvorenoj Kraljevini SHS.

30 kolovoza 1920 u Srijemskim Karlovcima proglašena je Srpska patrijaršija.

Do ujedinjenja 1918 postojala je u Kraljevini Srbiji pravoslavna crkvena organizacija  sa pet eparhija beogradska, niška, žička, šabačka i timočka. Imala je “dostojanstvo mitropolije sa prvim episkopom, arhiepiskopom beogradskim i mitropolitom Srbije“. oga je birao Izvrsni Sabor, a potvrđivao kralj.

Pravoslavna crkva u okviru karlovačke mitropolije sastojala se od osam eparhija:
vršačka, temišvarska, budimska, sremska, karlovačka, bačka, gornjopakračka, plašćanska ili gornjokarlovačka. Obuhvaćala je sav pravoslavni narod u Hravstskoj, Ugarskoj i Slavoniji. Ona je bila samostalna Crkva podignuta u rang parijaršije sa prvim patrijarhom Josifom Rajačićom.

Pravoslavna crkva u Bosni imala je četiri eparhije, sa titulama mitropolije: dabrobosanska, zahumsko-hercegovačka, zvorničko-tuzlansku i banjalučko-bihaćku. Sporazumom iz 1880 između Beča i Carigradske patrijaršije bosanska mitropolije je imala široki oblik autonomije i samouprave. Duhovni  poglavar bio je i dalje Carigradski patrijarh, dok je episkope imenovao austrijski car.

U Bukovinsko-dalmatinskoj metropoliji nalazile su se dvije eparhije dalmatinsko-istarska i bokokotorsko-dubrovačka. Prije su pravoslavne crkvene općine u Dalmaciji bile pod upravom metropolije sa sjedištem u Veneciji. Ipak je brigu o pravoslavnim Dalamtincima vodio mitropolit zahumski, čijim je posredstvom postavljan episkop s titulom: episkop novski i primas dalmatinski.

I naravno Crnogorska pravoslavna crkva u Kraljevini Crnoj Gori sa tri eparhije cetinjska, nikšićka i pećka mitropolija. Doduše i Crnogorci su srbovali, oni su jedno vrijemo tvrdili da je upravo njihovo pravo i nasljedstvo Pećke patrijaršije. Njegoš je govorio: “Treba najprije srpstvo da se oslobodi (pravoslavlje)? i ujedini. Ja bih tada u moju Pećku patrijaršiju, a knez srpski u Prizren, meni duhovna, a njemu svjetovna vlast nad narodom slobodnim i ujedinjenim.“

Još jedan primjer nejasne upotrebe termina srpski, pravoslavni, srpske vjere ???

Ujedinjenje je obavljneo tek nakon odcjepljenja Pravoslavne crkve u Bosni i Heregovini, Makedoniji i Staroj Srbiji od Carigradske patrijaršije, proglašeno 26. svibnja 1919. Krajem srpnja 1919 godine u Carigrad odlazi delegacija na čelu sa Pantom Gavrilovićem, jugoslavenskim diplomatskim predstavnikom u Kairu.

Prema“Sporazumu između Vaseljenske patrijaršije i Vlade Kraljevine SHS radi određenja odnosa između Velike Crkve s jedne strane i Avtokefalne ujedinjene srpske pravoslavne crkve i Kraljevstva Srba Hrvata i Slovenaca s druge strane“ priznaje se i uvažava prisjedinjenje Srbiji mitropolija koje su potpadale pod Vaseljensku jurizdikciju : skopska, raško-prizrenska, debarsko–veleška, dio mitropolija vodenske i episkopija poleansko-dorjanska, strumička mitropolija, mitropolija u Bosni i Hercegovini, avtokefalne crkve Crnogorska i Karlovačka, eparhije zadarska i kotorska. Priznaje se ujedinjenje i proglašenje Patrijaršije.

Vlada SHS obvezuje se “pomoći“ Carigradsku crkvu sa milion i pol zlatnih franaka,k oje je ministarstvo financija SHS isplatilo na ime priznanja o  ujedinjenju 24. prosinca 1919 godine.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: Marica - Prosinac 03, 2012, 00:35:20



Iz ovog članka se jasno vide zajednički interesi srpskog kralja i srpske crkve: širenje srpstva izvan granica Srbije.

Uz atentat u Sarajevu ovo je drugi najveći zločin koji je Srbija i SPC poslije 1918. počinila na narodima izvan svojih granica.

Svaki pravoslavac nije Srbin, kao što Svaki Srbijanac nije pravoslavne vjere, to mora i SPC sa svojim diktatorskim (centralističkim) snovima konačno da shvati ako joj je važnija religija od statistika tj. sna o Velikoj Srbiji.

Srpska pravoslavna crkva nema pravo manipulirati hrvatski pravoslavni narod, ustvari ona nema nikakva prava u Hrvatskoj.

Uz temu SPC valja pročitati znanstveni članak Đ. Deželića "Naši novi Srbi" > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1644.msg7394;topicseen#msg7394 

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Prosinac 06, 2012, 21:27:05



Prije ujedinjenja 1922 postojala je i Pravoslavna crkva u Južnoj Srbiji i Makedoniji tj. na teritoriji koja su poslije balkanskih ratova pripali Srbiji, imala je sedam eparhija skopska, raško-prizrenska, veleško-debarska, pelagonijska, prespansko-ohridska i strumička, također pod upravom Carigradske patrijaršije.

Sveti sinod Vaseljenske patrijaršije,na osnovu sporazuma 18.03.1920, posebnom odlukom od 19.03.1920 usvojio je i odobrio da se sve eparhije koje su se našle u novoj tvorevini SHS, oslobode dotadašnje njene vlasti i da se pripoje autokefalnoj ujedinjenoj pravoslavnoj srpskoj crkvi.

Nadalje je Sveti Sinod Carigradske patrijaršije razmatrao novonastalo stanje u SPC, od 10 do 17 .02. 1922. pitanje o priznanju pripdnosti makedonskih eparhija ujedinjenoj srpskoj crkvi i o priznanju arhiepiskopu beogradskom i mitropolitu srpskom Dimitriju patrijaršijskog dostojanstva, odnosno o priznanju uzdignuća srpske crkve na patrijaršijski nivo, ako je i koliko je opravdanao nazivati sve dotadašnje pomjesne pravoslavne crkve i eparhije srpskima. Delegacija Craigradske patrijaršije je otputovala u Beograd sa kanonskim pismom Meleteja IV o prisjedinjenu eparhija koje su do tad bile pod jurizdikcijom Carigradske patrijaršije srpskoj crkvi.

Sinod SPC primio je u svečanoj dvorani 01. 04. 1922 od izaslanika Vaseljenske patrijaršije mitropolita amasijskog Germana tomos broj 1149 kojim  se priznaje odvajanje od Vaseljenske patrijaršije i prisjedinjenje srpskoj crkvi, a to su eparhije:
skopska,raško-prizrenska, veleško-debarska, pelagonijska, prespansko-ohridska, poleanska, dio eparhije vodenske, eparhija strumička, dabro-bosanska, hercegovačko-zahumska, zvorničko-tuzlanska, banjalučko-bihaćka i pripajanje-prisjedinjenje autokefalnih crkava Karlovačke, Crnogorske i dviju dalmatinskih eparhija bokokotorsko-dubrovačku i dalmatinsko istarsku sa Pravoslavnom crkvom Srbije u jednu avtokefalnu ujedinjenu Srpsku pravoslavnu crkvu Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca.

Naziv srpska je vrlo indikativan,u novoj državi je trebalo stvoriti pravoslavnu crkvu u okviru nove države,  Pravoslavnu crkvu Kraljevine SHS.

Arhiepiskop ohridski i makedonski, glavar MPC svjedočio je o tom aktu, kupnji, ujedinjenu .....
Kada je stvorena Kraljevina SHS,SPC nije htjela stvoriti pravoslavnu crkvu u okviru nove države,već su sve stavili u okrilje SPC, jurizdikciju nad tim je imala Carigradska patrijaršija, a SPC je to pravo kupila za novac milion i pol zlatnih franaka, to nije u suglasnosti sa evnđelskim naukom niti je u kanonima Crkve, u satav SPC ušla je i naša makedonska pravoslavna crkva (kao dio novih srpskih oblasti ),a da nas nitko nije ništa pitao.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Prosinac 09, 2012, 17:58:37


 

U biti teška tema SPC, jer do sada nije obrađivana ni korektno ni kritički.


O SPC postoje dvije činjenice, a to je da je SPC, uvijek, ukoliko i koliko je opravdano pisati i nazivati je “srpskom“ ili jednostavno srpskom crkvom do 1918 jer sjetimo se da je pravoslavlje anacionalno, nije etničko. Dosad su svi teksovi i povijest SPC obradivani jednostavno srpski i velikosrpski, pravoslavlje srpstvo i pravoslavan Srbin, što nije ni korektno ni ispravno.

SPC je najzaslužnija za stvaranje moderne srpske nacije od srpskih ustanaka do danas, i to je njezina povijesna uloga. Da nije bilo srpske crkve i popova vjerovatno nebi bilo ni Srbije u današnjem obliku, s druge strane u tome se pretjeralo, potenciranje i formiranje srpskog identiteta na vjerskoj osnovi, stvaranje “srpske“ vjere dovelo je do zapostavljanja vjerskog nauka u pravoslavaca.

Jovan Cvijić je toga uvelike svjestan kada kaže: “Kao što je poznato Crkva Svetog Save je mnogo manje utjecala na formiranje verskog čoveka nego katolička. ... jer pravoslavna vera je gotovo izgubila svoj crkveni i dogmatski i uzimala sve više etnički karakter i tako postala 'srpska crkva' i to je jedna činjenica koja je mnogima ostala skrivena“.

Crkva je postala narodno dobro koja održava nacionalnu svijest i nacionalno jedinstvo, sve ostale vjerske, dogmatske i kršćansko odgojne stvari bile su u drugom planu, kako kaže srpski teolog Mirko Đordević: “ SPC je na prvom mjestu srpstvo, tek onda ako nešto mjesta ostane i za pravoslavlje.“

Pojavom nacionalnih pokreta srpska je crkva bila glavni pokretač i propagator svesrpskog pokreta koji nije uvijek imao etnografske i pravno povijesne temelje, zbog toga se pribjegavalo mitovima i lažima, od srpske srednjevjekovne države pa nadalje. Crkva i sva njezina popratana ideologija zajedno sa srpsko-državnom ideologijom je uvijek bila u “obrani“ svesrpskog integralizma i nacionalizma, jedan od mitova i laži je stalna ugroženost Srba, koje u stvari nikad nije bilo, ni od strane KC ni od strane Osmanskog Carstva.

Pravoslavne crkve u Bosni i u Hrvatskoj mahom su sagrađene na temeljima katoličkih bogomolja koje su jednim dijelom katolici i poklanjali pravoslavnima i upravo u vrijeme najvećeg uspona Osmanskog Carstva, koje je dozvoljavalo gradnju pravoslavnih crkava i manastira, raja ako je ustajala u Bosni uvijek je ustajala iz socijalno ekonomskih razloga nikad iz vjerskih jer ako su Osmanlije branili pravoslavlje tko je onda izgradio tolike pravoslavne crkve u Bosni i Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je postojalo par pokušaj unije, koji je upravo od strane SPC preuveličan kao jedan od “razloga“ ugroženosti pravoslavaca, ali oni nikad nisu provedeni u dijelo jer su neki vladike unijati i ubijeni upravo od strane samih pravoslavaca, osim nekih iznimaka kao Žumberak, stanje je upravo bilo obrnuto postoji niz dokumenata hrvatskog plemstva i KC koji se žale na ponašanje pravoslavnih doseljenika (Vlaha) i njihovih nagona, pljačka i zlostavljanje starosjedilačkog katoličkog stanovništva.

Ni srpski ustanci sa Karađorđem nisu ni bili ustanci za oslobođenje srpskog naroda od turske vlasti.Ucviljena raja zlostanjena od lokalnih moćnika stala je na stranu sultana i centralne vlasti da se suzbije moć dahija, kasnije spletom okolnisti i upravo zahvaljujući potpori evrospkih sila koje su bile neprijatelj Turske ustanak je zadobio drug tijek i Srbija je dobila autonomiju, upravo ta potpora evropskih sila Srbiji odlulčila je svu kasniju politiku Srbije, Balkanskog poluotoka i sudbinu same Hrvatske .

Mit o Kosovu, jedina činjenica je da se na Kosovu nalazi veliki broj srpskih crkava koje su sagrađene u najslavnije vrijeme srpske države, sve ostalo su mitovi. Srpsko se carstvo raspalo nakon smrti cara Dušana, dakle davno prije bitke na Kosovu. Ni sama bitka nije bila isključivo srpska, bila je to neka vrsta kršćanske koalaicije protiv Turaka, na čelu sa jednim od lokalnih srpskih feudalaca,knezom Lazarom. Zašto se zaboravlja da su u se na strani kršćana borili i drugi narodi, Bosanci, Vlasi, Arbanasi itd.

Ako je to bio kraj srpskog carstva i početak “mučeništva“ srpskog naroda, kako onda objasniti vazalske obaveze Srba prema Turcima? U opsadi Bizanta 1453, napadači (Turci) nisu uspjeli jurišima osvojiti grad, pa je pokušano kopanjem tunela ispod zidina grada. Glavnu ulogu u ovome odigrali su srpski kopači lagunaši iz Novog Brda, koje je u okviru svojih vazlaskih obveza prema Turcima poslao srpski despot Đurađ Branković.

Iz knjige Mile Starčevića: Dr. Ante Starčević i Srbi

Razlike između srpskog i hrvatskog nacionalnog preporoda. Utjecaj Istočne crkve, Bizanta i Turaka na izgradnju srpske narodne psihe.

Narodni preporodi kod Srba i Hrvata različiti su i po političkim i po socijalnim uvjetima, pod kojima su se razvili, i po izrazitosti koju su vremenom pokazali. Kod Hrvata je čitavo jedno stoljeće prije Gaja idejno pripreman teren za njihov preporod, koji će se razviti iz političke borbe s Mađarima, a kod Srba koji nisu imali vodeće političke inteligencije, vezane tradicijom i socijalanim razlikama razvio se je u moderni nacionalizam iz borbe za goli život. Osim toga Hrvati su u težnji, da oko sebe, kao oko  kulturnog središta okupe sve Južne Slavene, prihvatili strano ime ilirsko, pod kojim je izvršen književni preporod, a političku su borbu koja se kretala isključivo oko očuvanja drzavopravnih tekovina vodili i dalje na bazi hrvatskoj. Time je hrvatski nacionalizam odmah na početku gubio na izrazitosti, što je dakako i oslabilo njegovu snagu. Kod Srba nasuprot gdje više nije bilo domaćeg plemstva, pa čak ni inteligencije, osim u Vojvodini, i gdje je već postojao izvjesni narodni osjećaj usko povezan s narodnom crkvom, razvio se je nacionalizam mnogo izrazitiji i primarniji nego kod Hrvata. Idejnu sadžinu takvom srpskom nacionalizmu dali su tek kasnije srpski intelektualci iz Vojvodine kao naknadno opravdanje  narodne borbe za oslobođenje. U toj činjenici moramo tražiti razlog, što je srpska narodna volja ničim nesprečavana, posve instinktivno i bez vrludanja pronašla svoj pravi put. Na odlučni čas obračuna sa vjekovnim neprijateljem –Turcima, spremala je Srbe njihova narodna crkva i pjesma u kojoj je srpstvo našlo izvor svoje duhovne snage i ideale.

Srbima je grkoistočna vjera i narodna poezija davala neslomivu zavjetnu misao koja se sastojala u osveti Kosova i u obnovi Dušanovog carstva. Predodžbu o Dušanovom carstvu izgradila je bujna mašta seljačkih guslara i primitivnih pravoslavnih popova koji su zaboravivši na satrapski postupak nekadanjih srpskih velikaša i plemića sa sebrima i meropahima gledali u svojoj dalekoj narodnoj prošlosti samo onakve likove vladara i heroja, kakvi su sami željeli, a kakvi nikada nisu postojali.

U toj iskrivljenoj povijesnoj slici starih vremena, kakvu je slikala srpska narodna poezija, ispadao je Dušan Silni, koji je bio više Grk negoli Srbin, kao idealni srednjevjekovni vitez, vrijedan nasljedovanja, a narodni renegat Kraljević Marko kao od Boga poslan heroj koji je kroz vijekove trebao biti personifikacija srpskog junaštva. Tako je i Kosovo gdje su Srbi potučeni pretvoreno u žarki nacionalni mit i simbol srpskog ratničkog duha. Iz guslarskih pjesama o Kosovu i Kraljeviću Marku hranila se je srpska bijedna raja mržnjom protiv rušitelja nakadašnje slave i neprijatelja svete i jedino prave bizantske vjere.

S vremenom je baš ta mržnja, koje je posljedica bila težnja za svetom, postala temeljnom karakteristikom srpskog nacionalizma. Bila je to strast koja nije poznavala granica kad je već jedanput uzburkala dušu naroda.U prvi čas ispoljilo se ono kao jako poticalo u borbi protiv turskog osvajača, “oskvrnitelja srpske rase“, a kasnije protiv svih onih sudjednih naroda kojima je srpstvo moglo zavidjeti.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: Marica - Prosinac 09, 2012, 20:10:13



Svaka veća ili manja tvrtka s ovakvim konceptom-djelovanjem, kao što ima SPC, već bi odavno pala u konkursnu masu svojih financijera. U slučaju Crkve ti su ulagači vjernici s kojim bi trebala dobra crkva da raste, a loša da se zatvori jer je "neproduktivna".

U slučaju SPC njezina jedina produktivnost je; negativna motivacija naroda ispunjena sa mržnjom, agresijom i ponosom. Te tri pokretačke snage imaju razarajuće djelovanje na narod (neprijatelja) i ostavljaju za sobom mnoge žrtve.

PSC je dobro znala da je mržnja - koja uzrokuje unutarnju napetost i uništava dušu - jače, izdržljivije i trajnije oružje od pušaka i tenkova. Tenovima je potrebno gorivo - mržnja se hrani lažima i ničim drugim.

Ponašanje SPC je toliko udaljeno od kršćanstva da ne zaslužuje naziv Crkve već partije – Srpska pravoslavan partija - jer kršćanstvo po Isusu Kristu ne mrzi. Isus je rekao: "Nemoj misliti da sam došao stvoriti novu religiju i za nju razarati ..."

San SPC o Velikoj Srbiji, bazira samo na mržnji i razaranju, a nikako na ljubavi prema bližnjem svome - narodu.

Danas diskutiramo o tomu tko je ratni zločinac i kako ga treba kazniti. Postavimo si pitanje dali ima većeg zločina nego neobrazovanu masu naroda manipulirati i od nje stvoriti ratnu mašineriju.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Prosinac 11, 2012, 20:11:30



Stanje sa Pravoslavnom crkvom u Bosni međutim je bilo vrlo složeno, koju neki i nazivaju “bosanskom pravoslavnom crkvom“. Srpska nacionalana ideja pojavljuje se u Bosni tek poslije srpskih ustanaka i učvršćivala se propagandnom djelatnošću srpskih (srbijanskih ), srbijanske vlade i ruskih agenata koji su na svaki način htjeli uvećati ruski utjecaj i upliv na Balkanskom poluotoku.

Sva ta propaganda koja se temeljila na navodnoj ugroženosti pravoslavaca od Katolicke crkve i muslimana udaljivala je pravoslavce od Austrije koja nastojući ih pridobiti udovoljava srpskim zahtjevima za autonomijom, koja se temeljila na miletskoj tradiciji iz Osmanskog carstva gdje je srpska crkva bila voditeljica i politička i vjerska svih pravoslavaca pod svojom jurizdikcijom.

Pokret za vjersko-crkvenom autonomijom najizraženiji je 1893-1903, gdje crkveno- školske općine nastoje u novim uvjetima zadržati sve ovlasti za sebe i tako ići u pravcu potpune političke autonomije, pokret je bio dobro organiziran ali ga je austrijska diplomacija dobrim dijelom suzbila, političkim potezima sa Carigradskom patrijaršijom koja je imala jurizdikciju nad pravoslavnima u Bosni.

Od polovice 50-ih godina prošlog stoljeća dolazi do poistovjećivanaj naziva pravoslvan –srbin, koji se temeljiio na nazivima srpsko-pravoslavnih škola, obilno pomagatim iz Crne Gore, Srbije i naravno Rusije.

Carigradska patrijaršija je priznala 1879 autokefalnost srpske crkve samo u granicama Srbije, međutim se srpska politička elita nije nikad odrekla ideje o obnovi srpskog carstva u granicama Pećke patrijaršije koja je bila moćno sredstvo u rukama srpskog nacionalizma. Austrijska aneksija Bosne upravo je stala na put srpskim nastojanjima za osvajenjem Bosne, zbog toga, može se reći i da je izazvan prvi svjetski rat.

Upravo zbog te nemogućnosti pripajanja Bosne srpski politički krugovi i elita optuživali  su Austriju i KC zbog navodne “denacionalizacije“ i ugroženosti BiH pravoslavaca, međutim u isto vrijeme srpski ideolog Ilija Garašanin ih naziva pravoslavnim Bošnjacima  i sam priznaje da neće Srbiji biti teško pridobiti Bošnjake “istočnog -veroispovedanija“, zaista je srpska politika i pokret zadobila i pridobila za svoju ideju i misao pravoslavce od polovine 19 st. Crnu Goru, Bosnu i najkasnije Hrvatsku.

Još o poziciji Pravoslavne crkve u Bosni, najveći zagovornik obnove Pećke patrijaršije je bio tadašnji beogradski mitropolit Mihajlo, taj potez nije bio izvediv zbog kompliciranog političkog stanja BIH.

Položaj BiH nije omogućavao Ekumenskom patrijarhatu bilo kakvu odluku o uređenju srpske patrijaršije i proširenje jurisdikcije na BiH, jer to crkveno-pravno nije bilo izvedivo budući da je formalno suveren te zemlje još bio sultan, a Srbija nije imala suvereno pravo na nju jer je de facto Monarhija raspolagala državnom vlašću nad BiH. Srpskom beogradskom metropolitu Mihajlu nedostajali su crkvenopravni temelji kojima bi zahtijevao jurisdikciju nad BiH, a ni potpuna autokefalnost Pravoslavne crkve u BiH nije bila ostvariva jer bi izazvala potpuno materijalno i crkvenopolitičko slabljenje Ekumenskog patrijarhata u očima pravoslavnog svijeta i osmanlijske vlade.
  

 


Naslov: Širenje srpstva po Hrvatskoj
Autor: Marica - Prosinac 12, 2012, 00:25:27


 

Paroh Borić zbog klevetanja na sudu


Gračac, 6. travnja 1905.

Danas ću Vam nešto zanimljivog javiti. Čujem da su me kod kr. kot. sudu tužili neki trgovci građani radi klevete ili potvore. Čujte i sudite.

Dne 15. ožujka u večer začuo sam da je paroh Milanko Borić, izrazio se pred Josom Mašićem: "Da će trgovci i žitelji pravoslavne vjere razrušiti katoličku crkvu i stan u Gračacu te na meni učiniti atentat; da je to čuo u Ploči i u  birtiji".

Pošto sam to čuo od vjerodostojne osobe, isti čas poslao sam prijavu oružničkoj postaji, moleć zaštitu i drugi dan podnio sam prijavu sudu.

Zar sam ja tom prijavom, koju sam bio dužan učiniti, oklevetao ili koga uvrijedio, neka sudi svaki, koji je ovo pročita.

Ako su gg. htjla tužiti za tu klevetu; to su nuždno morala tužiti ne župnika Bjelobarbića već paroha Borića, kad bi on rekao (što će valjda i na sudu kamo je pozvan) od koga je to poteklo – ili je on sam to izmislio - ili ga je tko na to naputio (čujem da je nekakvi presidial dobio, ali neodgovoram za istinu, jer nisam vidio) u što sumnjam-i, možda se je netko time htjeo pohvaliti, kako ga inteligencija i narod ljubi - da bi i zločin htio radi "te
ljubavi" izvesti.

Grozno se vara - jer da čuje što drugi čuju, razočarao bi se.

Sad ću u kratko odgovoriti g. Ćuku na pisanije u "Srbinu"* podpisano od njega.

Moj dragi Ćuče?

Ja dvojim pače sam sjeguran, da ono vi niste sastavili - jer niste kadar ni pismo privatno napisati - već ste u koncertu naših umjetnika što i d . . . . . .
A . . . . . . u cirkusu.

Vi ste mislili da ću vas počastiti kad budem s vama polemizirao. – Jako su Vas  - Čuti ćemo, kad se ova gg. od vas odmaknu, kako ćete onda pisati. Bolje bi bilo g. Ćuče da se popnete na zeleniju granu - pa tad da huknete - ali ne drugome već sebi.

Nabacujete se "da ćete badava srpske trobojnice Hrvatima dijeliti". Rađe ih prodajte što skuplje, da saberete one krune za "časni dug glavički" ili da dođete do onih novaca što ste ih vi dali za "još časniji dug" u Vrače !! - Još jednom vam poručujem; da se nedate zanos vući, jer vam se rugaju, već. se prihvatite svog dućana i čuvajte "svilene rubce" jer su preskupi!

Više se nenadajte, da ću vas u buduće počastiti odgovorom. Neka vaša gg. nemisle, da ću se ja s vama prepirati i međutim na njih zaboraviti.

Presna je laž i patvora da sam se hvalio "da sam premjestio Šajatovića" jer ja ni jedne rieči nisam proti istoga rekao; samo sam rekao "ovamo je došao Mijo pravoslavni Hrvat, a odlazi Miša ovejani (ovijen) "Srbin".

Vi bi morali bolje znati jer ste mu bili bliže - žašto je premješten.

Pošto mi se je slomilo pero – kad sam opao, dozvoli dragi "Hrvate", da prestanem, dok ga za drugi put nabrusim.

Tvoj pop Lujo Bjelobarbić, 11. travnja 1905

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~

Odgovr paroha Milanka Borića


U dopisu iz Gračaca, koga je napisao pop Lujo Bjelobarbić u broju 27. od 11. travnja o. g. Vašeg cienj. lista, stoji spomenuto:

"Dne 15. ožujka u večer začuo sam da je paroh Milanko Borić izrazio se pred Josom Mašićem, da će trgovci i žitelji pravoslavne vjere razrušiti crkvu i stan u Gračacu, te na meni učiniti atentat, da je to čuo u Ploči u birtiji".

Slavno uredničtvo! Pošto sam tim saobćenjem g. Bjelobarbića bezobzirno osumnjičen, to molim, da mi se na osnovu § 16. t.z. dozvoli u Vašem cienjenom listu pridonieti sliedeći "izpravak":

-   Nije istina da sam ja g. Josi Mašiču pripoviedao ma bilo o kakovom atentatu i razorenju, bilo proti ma komu.
-   Niie istina da sam ja i bio toga dana u birtiji sa Mašićem i s njim razgovor vodio, niti imam običaja u birtije zalaziti.

Daklen ono je sama izmišljotina posljednje vrsti, koja, nadam se, da će biti putem suda i dokazana.

U nadi, da će mi slavno uredničtvo molbi udovoljiti, bilježim se sa štovanjem.

U Ploči, 18. travnja 1905., Pop Milanko Borić
_____
* "Srbin" list Srpske samostalne stranke,
Gospić, Nakladnik: paroh Petar Krajinović, 1898 – 1911

** Ćuk, trgovac u Gračacu
*** Milanko Borić paroh u Pločama

 


Naslov: Širenje srpstva po Otočcu
Autor: Marica - Prosinac 12, 2012, 21:07:02



Govor dr. Mile Starčevića, zastupnika naroda, u saborskoj sjednici od 17. prosinca 1894, prigodom rasprave o proračunu.

Prenosim isječak iz Starčevićevog govora koji je povezan sa širenjem srpstva u Otočcu. Ličani su imali svoje katoličke i pravoslavne Vlahe i opirali se da se Vlahe posrbi, što im je u jako maloj mejri uspjelo jer SPC širila je laži "u ime Boga", a što je "po Bogu", tako je mislio jadni i nepismeni vlaški narod, mora da je istina. MD


[...] Naša vis. vlada. u svom radu, u glavnom sliedi drugarice bečku i peštansku, izvršujuć lozinku: "divide et impera" / podijeli pa vladaj/. To se najbolje opaža iz postupka s tako zvanim "srbskim pitanjem".

Njeg. preuzvišenost g. ban za interpelacije gosp. dr. Ružiča o zastavah izvoljela je izjaviti, da se naredbe vladine izdane god. 1876. o zastavama i danas vrše, te je izrično dodala: "da Njeg. preuzvišenosti nije poznato, da se u zemlji našoj vije zastava tuđ kraljevine, toga nije bilo i po mnienju Njegove preuzvišenosti i nikada neće biti".

Nas je s ove strane vis. kuće izjava Njeg. preuzvišenosti zaista iznenadila; jer znamo, da su se građani otočki, njih preko pedeset, u svibnju ove godine i gospićko obćinsko zastupstvo jednodušno u studenom ove godine obratili na Njeg. preuzvišenost te poslali predstavke, kojim mole, da se u krnljevini Hrvatskoj nevije zastava tuđe kraljevine i da se one naredbe od g. 1876. osnovane na zakonu točno vrše. Nu osim toga ja sam n stanju da pročitan jednu odluku kot. oblasti u Otočcu (čita):

Broj 4677.
Obćinskomu uredu u Otočcu.

Usljed brzojavne dozvole Njegove preuzvišenosti gospodina bana od danas broj l676]Pr., na pritužbu gosp. Ilije Mašića može se uz zemaljski i narodno-crkveni srbski barjak na crkvi izvjesiti.

U čom se občinski ured i parohijalno zvanje u Otočcu znanja i ravnanja radi obavješčuje.

Kr. kotarska oblast
U Otočcu 5. svibnja 1894.

Vučetić, v. r.

A odlukom iste oblasti od 4. svibnja nalaže se obć. poglavnrstvu, da mora postaviti stražu i da sve treba učiniti, kako da ta zastava bude mogla slobodno i mirno visjeti.

Isto tako je već obće poznata stvar, da je kot. predstojnik u Gospiću, g. Ostoja Vučković, kad je Njeg. prosvietlost biskup Gruić u Gospić dolazila, narod grčko-iztočne vjere vodio pod srbskom zastavom.

Isto tako protuzakonito izvješuju so nesamo na javnih zgradali, nego i na privatnih mađarske zastave. U tom se osobito iztiče nađarski konzorcij u Crikvenici, koji je ove godine dvaput izvjošivao mađarske zastave.

Iz ovoga se vidi, da ne samo da se naredbe vis. vlade ne drže, nego da se isto po somih činovnika krše, dapače, da so oni, koji nastoje, da se postojeći zakoni vrše kazne i skidaju sa službe, košto se je to dogodilo, otočkom načelniku g. Martinu Hećimoviću, čovjeku, koji se nikad nije bavio politikom, nu kao načelnik na zahtjev obćinarah išao je upozoriti predstojnika Vučetića na protuzakonit postupak njegov.

Širenje srbstva po službenih organih pobudilo je naročito u Lici i Sriemu medđ žitelji rimo-katolici i grčko-iztočnjaci antagonizam, (oprieke) koji će, ako se shodna sredstva za vremena ne upotrebljuje, bez dvojbe roditi žalostnimi posljedicami. Kakove posljedice možemo očekivali od ovog antagonizma, držim, da najbolje doka zuju sablažnjive razprave u Mitrovici i ona nedavno u Zagrebu.

Neuki narod i katoličke i grčko-iztočne vjere do nedavno se je u Lici pazio i podupirao kano pravu braća, a nijo se pitalo, jesi li ove ili ono vjere.

Nu na žalost odkda je veliki župan g. Budisavljević u Gospiću okrenula jo na gore. Tako su M. Oreškoviću, trgovcu u Lapcu, uoči Miholjica grčko-iztočnjaci skinuli napis s dućana, upalili štagalj i porazbijali prozore.

Dana 26. listopada ove godine navalili su žitelji grčko-iztočne vjere na stan uduve katolikinje u Medku, te joj porazbijali sve, što je bilo u stanu. Sirota udovu polužila je krivce sudu, nu uredujući sudac, kako kažu "Srbin", odriešio je zlikovce od obtužbe, a tužitljici kazao: "to sto mogli i kod kuću obaviti".

Nedavne bune proti glagoljici u senjskoj biskupiji također su pod antagonizma, koji postoji između žitelji katoličkih i grko-iztočnih. Žitelji grčko-iztočne vjere govorili su katolikom, da je glagoljica vlaške i da će se katolici "povlašiti". To se je činilo katolicima tim vjerojatnije, što presv. g. veliki. župan Budišavljević tako iatimno obći sa katoličkim svećenstvom, te jer se zna, odkada je Budisavljević vel. župan u Gospiću, da nije ni jedan kat. svećenik promaknut, niti je od vlade dobio kakvu podporu koja nije u milosti i pod okriljem velikog župana.

Za gospodarstevno stanje naroda visoka vlada malo što čini.

Kada se ustrojila zemaljska hipotekarna banka govorilo se i pisalo sa strane vladinih ljudih, da hipotekarna banka ima jedinu zadaću, da siromašni seljački narod iztrgne iz lihvarskih ruku. Tomu se je obćenito podavalo vjere. Nu što vidimo? Hipotekarna banka nedaje zajam izpod 500 for., nu kad se znade kako je seljački posjed razdieljen i razkomadan, to je nedvojbeno, da u Hrvatskoj tako rekuć nema takvog seljačtva koje bi moglo po procjeni procjeniteljah banke dobiti 300 for., a kamo li 500 for. Dakle vidimo, da je vrlo opravdano i liepo, što je rekao zastupnik slunjski, da bi i visoka vlada morala nastojati da se osnuju seljačke štedionice ili slični zavodi jer će inače naše seljačtvo propasti. [...]

Zagreb, 17. prosinca 1894

Što danas gosp. Pupovac kaže na ovu svoju manjinu i njezinu "ugroženost"?! MD

 


Naslov: Širenje srpstva po Senju
Autor: Marica - Prosinac 12, 2012, 21:11:01


 

Uzrok mržnji i razdoru!


U senjskoj gimnaziji uvjek se liepo slugahu u bratskoj ljubavi đaci Rišćani i katolici. Med tim đacima, koji u istinu jesu sinovi samo jednoga hrvatskog naroda., vladaše podpuna ljubav, podpuni mir, podpuna sloga.

To je sasma u redu. Tako mora biti. Mir, ljubav i sloga mora vladati med pravoslavnima i med katolicima. Ta, slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari!

Mira, ljubavi i sloge bilo je u senjskoj gimnaziji sve do onoga nesretnoga crnog dana, kad nam je na gimnaziju senjsku došao za vjeroučitelja neki paroh g. Vladimir Duić. Čim je taj gospodin vjeroučitelj Duić prekoračio preko školskoga praga, odmah je pred njime zadrhtao božji mir, zadrhtala je ljubav sveta, zadrhtala je sloga mila - mir se je pretvorio u inat, pravda u smutnje i zadjevice, ljubav sveta prometnu se u paklensku mržnju, a sladka sloga raztali se u neslogi ljutoj. Bože moj, do česa je Duićeva ruka dovela mladež našu! Krotki janjci postadoše vuci razdiravci.

Te smutnje na gimnaziji senjskoj najjače se razmahaše pred dve godine danah, tj. godine1892. Cieli grad Senj bijaše poradi toga u velikoj skrbi, jer je građanima senjskim najviše stalo do toga, da se mladež uzgaja ćudoredno i u strahu božjem. Proti tim smutnjuma na senjskoj gimnaziji osvanuo je u studenome god. 1892., dopis u "Hrvatskoj". U tom dopisu bijahu ona gospoda, na koju ta stvar spada, liepo i uljudno zamoljena, da odstrane iz gimnazije to kužno zlo. Nu, dotična gospoda nisu a ma baš ništa marila za taj istiniti dopis, pa nisu pravednu molbu uslišali. A jer gospoda nisu uslišila te pravedne molbe, smutnje se na gimnaziji nastaviše kroz cielu godinu 1892., pa pređoše u godinu devetdeset i treću i trajahu kroz cielu tu godinu devetdeset i treću. I tako se je mladež svađala i inatila mjesto da se uči i da se dobromu Bogu moli.

U srpnju godine 1893 izišao je proti tim smutnjama na senjskoj gimnaziji drugi dopis, a u njem je bio napadnut taj gospodin vjeroučitelj Duić. G. Duić je sbog toga dopisa sudu tužio g. Josipa Pasarića. Poradi toga ćemo taj dopis ovdje pretiskat. Taj dopis glasi ovako:

Senj 28. lipnja 1893

Strahote na našoj gimnaziji!
Kad za sada druge nije, nama je najviše do ilustracije odnošaja; tu bo je rogova i ter kakovih! A mi se nadamo: da će se pred njima možda preplašiti koji pospanac, ako nije za uviek vragu dušinu zapisao. U tu svrhu ovdje ćemo pokazati, što s druge strane odgovara zadnjim suspenzijama, nekih vjeroučitelja, naših političkih jednomišljenika.

Mi u studenom prošle godine javismo, kako su na ovomjestnoj gimnaziji djeca grčko-iztočne vjere na školskoj ploči pisala: "Krepao ravnatelj gimnazije!" "Živili Srbi!" "Krepali Hrvati!" Nadalje javismo, da su ta djecu. grčko-istnčne vjere gazila po hrvatskom grbu, psujući i projlinjući sve što je hrvatsko. Tom sgodom, kao prijatelji napredka u dobrome i plemenitome, iztaknusmo, da je moralni odgoj senjske gimnazijske mladeži u velikoj pogiblji.; da škola nije za politiku; da ne dopuštamo, da se tim grubim načinom vrieđa hrvatsko narodno ćuvstvo preko stotinu đaka od 6 srbskih; da će mladež, ako krivci ne budu kažnjeni, dobiti posve krive i pogubno pojmove o pravednosti, ter od njih nikada valjanih građana; da nije u redu u školi podržavati takovu mržnju, jer bi se moglo dogoditi isto što i med onim karlovačkim đacima, od kojih je jedan svoju vrtoglavost platio smrću. U istoj sgodi nuglasismo slutnju: da su djeca valjda od svojih starijih nahuškana. Mi se nadasmo: da će tim sabluznim stati na rep ravnatelj gimnazije g. Josip Mesek. Jesmo li se prevarili? Radi tih sablaznih, koja se na ovomjesnoj gimnaziji događaju od početka školske god. 1892.|93. a dandanas su u najliepšem cvietu. Gosp. je Mesek, doduše, vodio iztragu, pa je i krivce pronašao, ali niti jednoga njih kaznio.

Poslje toga djaci pravoslavne vjere javno se hvastahu, da oni mogu raditi štogođ je njih volja, jer da se ravnatelj (kojemu su oni na školskoj ploči napisali: "Krepao Mesek!") boji njih kezniti. U povodu toga mladi Srbijanci sasma podivljaše.

Bilo je tuj kojekakvih napadaja od strane pravoslavnih tečajem ove godine. A jučer na dan 27. lipnja nanesao je gimnazijalac Trbojević težku tjelesnu ozljedu svojemu suučeniku Markovčiću; on, koji reče: da bi volio biti pas nego li Hrvat, udario ga je tik pokraj sljepočnice kamenom tako jako, da se je Markovčić krvlju obliven na zemlju srušio ter sada leži u bolnici.

Nećemo ovdje obširno spominjati, kako se je nedavno u stanovitoj zgodi kod mladih Serbijanaca našlo oružja, kojim kaniše naše napadati i kako oni kane to poslje "Te Deuma" izvesti; kako su naše sveto evanđelje u stanovitu luknju bacili.

Tim nečuvenim nakanama pravoslavnih đaka kriv je u prvom redu njihov vjeroučitelj pravoslavni pop g. Duić.

U iztragi, koju je jošter jesenas vodio g. Mesek, dva đaka pravoslavne vjere, koji se Hrvatima smatraju, uztvrdiše, da ih njihov  vjeroučitelj Duić tečajem sata, što je određen za podučavanje u vjeri, huška proti hrvatskoj narodnosti; da ih mjesto u vjeronauku podučava u srbstvu, da ih uči pjevati srbske pjesme, da im ubuvljuje u glavu, da je sv. Otac papa prosti razbojnik it.d.

Dakle, onaj čin onoga gimnazijalca, što Mrakovčiću ranu nanese, to je posljedica odgoja jednoga pravoslavnog vjeroučitelja!!!

Brat toga glasovitoga vjeroučitelja priznao je, da je narisao hrvatski grb, da je u prisutnosti svojih suučenika pljuvao po hrvatskom grbu, pa da ga je zajedno s njima po hrvatskom grbu gazio. I ta je gnjusoba plod odgoju jednoga svećenika.

Kako je to, da ravnatelj nije niti proti njemu niti proti ikojem drugom krivcu ništa učinio?

Čujemo, da za sve te strahote na ovomjestnoj gimnaziji točno znade g. Kršnjavi, glavar prosvjete - pa on ni makac!"

Eto, to je dopis, u kom se crtaju strašne smutuje na senjskoj gimnaziji. Vjeroučitelj Duić se je tobož uvriedio, pa je sudu tužio g. Josipa Pasarića* poradi toga, što je taj dopis uvrstio usvoj list (novine). Nu, sl. kr. sudbeni stol u Zagrebu odbio je odlukom od 3. veljače 1894. Duićevu tužbu, jer se iz izkazah svjedokah uvjerio, "Da je tužitelj Duić u istinu đake pravoslavne vjere putio na mržnju i prezir proti đaka katoličkih Hrvata i da je privatni tužitelj kriv vladanju pravoslavnih đaka jer je iste kod poučavanja u religiji huškao proti hrvatske narodnosti i katoličke vjere."

Nu, g. vjeroučitelj Duić nije se zadovoljio s tom odsudom, pa se je pritužio banskom stolu. Banski stol je naredio, da se ta stvar imade razpraviti. Stvar se je razpravila u polovici mjeseca prosinca pred porotnim sudom n Zagrebu. Porotni je sud tu stvar razpravljao jedan dan i pol. Tečajem razprave došlo je na vidjelo jošter težjih stvarih. Napokon je porotni sud izrekao odsudu, kojom je riešio od obtužbe g. Pasarića. Iz te odsude sliedi:

Da tužitelj Duić u istinu jest putio pravoslavne đake na mržnju i prezir proti đaka katoličkih Hrvata i da pravoslavni paroh Duić u istinu jest kriv vladanju pravoslavnih đaka jer je te đake za podučavanje u vjeri huškao proti hrvatske narodnosti i proti katoličke vjere.

Eto takovim načinom nekoji ljudi zavađaju neuku mladost još u ranoj dobi.

Mi našoj jednokrvnoj braći Rišćanom ozbiljno savjetujemo, da se od nikoga neda za nos voditi. Neka med cielim našim narodom, bio on vjere koje mu drago, vlada ljubav. mir i sloga. Ta mi smo svi sinovi jednoga naroda, mi smo svi sinovi jedne domovine! Hrvatska je domovina naša. Dok smo mi nesložni, naša domovina propada, a naši se neprijatelji (u Srbiji) dižu i vesele se. Dok smo mi nesložni, mi smo proti naših neprijateljem slabiji, pa moramo propadeti.

Ta, slogom rastu male stvari, a neslogom sve pokvari!

Budimo dakle složni i ljubimo se, pa ćemo biti i jači i sretniji, jer će naša hrvatska zemlja biti jača. U to ime: Živila Hrvatska!

Hrvat, 5. siječnja 1895
________
* Prof. Josip Pasarić, urednik Vijenca (1869-1903) http://hr.wikipedia.org/wiki/Josip_Pasari%C4%87

Što danas gosp. Pupovac kaže na ovu svoju manjinu i njezinu "ugroženost"?! MD

 


Naslov: Odg: Širenje srpstva po Hrvatskoj
Autor: Marica - Prosinac 14, 2012, 13:38:33


 

I opet!


U gostionici g. Antića Vukelića, u kojoj je poslovođom g. Antončić, sbio se je jedan od onih slučajeva, koji su na žalost u posljednje vrieme učestali u našoj Lici. Danas u jutro oko 7 sati ubo je domobranski vodnik Sava Lončar četiri puta bajunetom Antu Ratkovića brzojavnog nadziratelja. Ozlieđni je prenešen u bolnicu, jer su ozljede veoma pogibeljne naravi. Povod svemu je račun. Ozleđeni je svoj račun podmirio, dočim je Lončar morao za svoj račun ostaviti prstenje u zalogu. Ozleđeni Antun Ratković je miran familiarni čovjek, dočim za Lončara čujemo, da je ovih dana htio napasti bajunetom na mirno zabavljajuće se društvo vičući: "Evo Srbina, gdje ste Hrvati, da Vas koljem".

Gospić, 13. studenog 1907

Što danas gosp. Pupovac kaže na ovu svoju manjinu i njezinu "ugroženost"?! MD

 


Naslov: Odg: Širenje srpstva po Hrvatskoj
Autor: Marica - Prosinac 14, 2012, 21:45:59


 

Gračac, 28. siečnja 1905


Pišem Vam nešto što zanimati može ne samo Liku, već i čitavu Hrvatsku. Na ulici u Gračcu možete od nekog vremena svaki dan sretiti sad jednog sad više njih sa srbskim vrbcam na prsima; nije to velim na svetačni dan veći na obične dane.

Stvoreno je "srbsko" tamburaško družtvo koja ima trobojne srbske znakove za svoje članove. Zna se dobro da isto družtvo neima dozvole, a ipak ono tjera sa svojim zborovođom svoju poznatu propagandu.

Izvršujući članovi toga družtva većinom su dnevničari suda i kot. oblasti. Dnevničari kot. oblasti, tako su se uživili u svoju ulogu kao tamburaši, da svoje trobojne (srpske) znakove družtva donose i u ured, pa u uredu prkose. S tim znakovima gledaju ih stranke, koje u ured dolaze. Tužno i zdvojno gledaju ih katolici činovnici, jer tih nepodobština neće, da udstrani g. upravitelj Pavlica, koji takove junake rado vidi.

Dnevničar Gaćeša sa takovim trobojnim znakom dođe u uredovnom poslu i pred g. upravitelja i pred g. vježbenika B. Ali mu ni zato ništa ne reknu.

Nedavno je slavio g. Vaso Pavlica svoje krstno ime; posluživala su mu 2 pisarčića, koji kao dnevničari, kot. oblasti su za ovo plaćeni, a ne da njemu služe. Jedan od njih obično trčko sad ovamo sad onamo poslužujući kuću g. upravitelja Pavlice, a ni ne zaviri u ured.

Na krstno ime g. upravitelja je jedan od tih pisrčića zvani N. Medaković imao široku srbuku trobojnu vrbcu preko prsa, pa je taj takov dočekivao i izpraćivao svakog gosta, koji g. upravitelju krstnom imenu došao čestitati. Tako je išao i po vani kad su ga stali po kojekakve stvari u grad. Još se je hvalio, da su tu vrbcu njemu njegov gospodin i gospa kupili, da mu je gospa za istu dala 10 novč.

Još mu je samo falila livreja*, kukovu je nekud: g. sudac Vaso Terzić za svoje pisare, konjnšare imao.

To sve nije ništa. U nedjelju na 22. siječnja kad je bio liep sanik, sanjkao se je, g. upravitelj Vaso Pavlica kroz Gračac sa svojom gospođom suprugom i punicom, pa je na saonicama otraga imao sag** sa grbom kraljevine Srbije. Gledala su ga ostala njegova braća te se ugodno smješila, prstom za saonicama upirali, toj novoj pojavi radovali. Ovakova, vele, još nismo imali!

Da nije bilo savjestnih ljudi s naše strane, bio bi g. uprevitelj dobro zapamtio svoje prvo sanjkanje u Gračacu. Al ovakomu je za sad dobro prošlo, dok ne čujemo što će oni ozgor reći.

Poslije njega sanjkali su se na istim saonicam sa tim sagom fanatizirani posrbica trgovčić Ćuk koji sa srbstvom reklamu pravi, te trobojne srbske vrbce daje - i badava valjda ih i on od nekog u tu svrhu i dobiva badava.

Sanjkao se je sa liepim društvom P. C. i M. M. kojima ne neću ni podpuno ime napisaiti, pa su kroz čitavo mjesto sanjkajući se simo tamo, trananikali svoju "vesela je Srbadija". - Je smo li u Hrvatskoj? Je li je g. Pavlica upravitelj kot. oblasti Hrvatske? - Pitamo više poglavara. Prije neg dobijemo odgovor, bojim se, vidjet ćemo se opet.

Gračac, 28. siečnja 1905
____________________

Gračac, 17. veljače 1905

Zapitani Spasenije Gaćeša, kočijaš upravitelja Pavice, što mu je isti rekao glede srbskog grba, navađam njegove vlastite rieči:
"Gospodin upravitelj mi je čitao naredbu   (?!) u kojoj glasi: Gdje smo mi u većini smiješ slobodno i zastavu i grb voziti, a gdje nismo tamo nesmiš".

__________
* livreja
fr. livrée - uniforma osobita kroja, ob. opšivena gajtanima (za dvorjane, vratare u hotelima i sl.)
** sag
lat. sagum - prostirač za pod, ob. od raznobojne vune, svilenih niti i sl.; tepih

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~


Molim Vas recite mi, gdje su 1905, a i prije i poslje, postojala takve "naredbe". Molim Vas recite mi dali je igdje u svijetu postojala manjina koja diktira zakone državi u kojoj živi. Nije!
Ta "vesela Srbadija" nije ni najmanje Hrvatsku poštivala, a u Srbiji, koju niksada nisu vidjeli, nije im bilo mjesta. Da su Hrvati u Srbiji pravili svoje zakone, ne bi više bjela dana ugledali. Čemu se onda čuditi, pored silnih srpskih provokacija i uvrijeda, da je došlo do mržnje kod poniženih Hrvata. Čuditi se možemo samo tomu, da su Hrvati sve to toliko dugo trpjeli. Danas se to više ne bi moglo dogotiti. Hvala Bogu, našim generalima i hrabrim braniteljima! MD

Što danas gosp. Pupovac kaže na ovu svoju manjinu i njezinu "ugroženost"?! MD

 


Naslov: Prizor na hrvatsko – srpskoj granici
Autor: Marica - Prosinac 14, 2012, 21:50:02



Ovaj post, koji mora, zbog usporedbe, da slijedi predhodnom postu o "veseloj Srbadiji" je najbolji dokaz kako su se Srbi u Srbiji ponašali prema hrvatskim pravoslavcima. Uz to je dokaz, da je Srbija i u to vrijeme bila za Hrvatsku strana država jer da nije ne bi bilo kontrole putnih isprava na granici između Hrvatske i Srbije. I u ovom postu koji slijedi vidljivo je gdje i koja manjina je ugržena. "Srbi" u Hrvatskoj to nisu bili prije 100 godina kao ni danas. U Srbiju nije Hrvat mogao ući ako graničarskoj straži nije njegov nos bio po volji, a u Hrvatskoj se vio srpski barjak, tukli i provocirali Hrvati. Srpski popovi i povjesničari mogu iskrivljivati svoju povijest kako god žele ali nije istina, da su pravoslavni Hrvati u Hrvatskoj ikada bili ugroženi. S neistinom Srbija svoju stoljetnu propagandu, koja je ujedno i stoljetni zločin, ne može oprati kao ni svoj san o Velikoj Srbiji pa koštao on izgorene zemlje i prolite krvi. MD

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~

Prizor na hrvatsko – srpskoj granici


Piše "H. P." Prije par dana bio sam u Zemunu, a onda nas više osoba ušlo na brod i da se vozimo u Beograd. S nami bio i jedan pravoslavni pop. Dođemo mi preko na beogradsku skelu, a tamo mora da ima svaka osoba putne izprave, a popo na svoju nesreću skoči iz lađe prvi van, a odmah ga straža primi i pita, kamo ide? A on ne kaže kamo ide, nego samo odreže: Ja sam Srbin! Straža njemu odgovara: Mi te nepitamo šta si, nego te tražimo putne izprave. Pop će opet: "Meni ne treba putne izprave, jer ja sam proto srbski". Straža će opet: Odkuda si?
"Ma ja sam iz preka iz Slavonije", a straža mu odvrati: "Pa nisi ti Srbin, nego slavenski vlah i Hrvat", pa primi protu za leđa i okrene ga u Zemun: "Ajde popo odkuda si došao, a u Srbiju nećeš dok pasuša hrvatskoga nedoneseš".

Tako je, kad hoće ljudi, da budu Srbi, koji ni Srbije vidili nisu!

Hrvat, 1. kolovoza 1905

Što danas gosp. Pupovac kaže na ovu svoju manjinu i njezinu "ugroženost"?! MD

 


Naslov: Odg: Širenje srpstva po Hrvatskoj
Autor: Marica - Prosinac 15, 2012, 15:15:54


 

Gračac, 1. veljače 1905.

Evo nas opet!


Javljamo se, pa da vidimo, da li će ovako dugo potrajati i da li će na ovakove tužbe visokoista išta odrediti - prije nego dođe do ozbiljnijeg komešanja med ovim siromašnim, a politički raztrovanim pučanstvom jedne krvi, jednog jezika, a na žalost vjerom pomoću propagande razdvojenog.

Jadna je to već sada slika, koja prikazuje današnje naše socialno stanje, a postaje sve to jadnija i strašnije, jer je pošteno, da ju naliče i izrade odrodi narodna hrvatskoga, kojima je do Hrvatske - do njenih životnih interesa, koliko do lanjskog sniega.

Sve je živilo u slozi i miru božjem, nije do nedavna tu bilo razlike u ničemu i bila je svakomu u dušu živo usađena ona "brat mi je mio, koje vjere bio ..."

Huškari, koji su počeli bili taj mir i slogu mutiti, kao da su se bili povukli u kut. Sad nam evo isti open oživljuju, od kako nam dođe novi upravitelj kot. oblasti sa "dvojezičnima posjetnicaina", on naime praveći vizite ima u dva džepa posjetnice, jedne sa ćirilicom (u lievom džepu do srca) a druge sa latinicom. Pa za koje misli da su njegovi, ostavlja im posjetnice ćiriliconi, da ih osvjedoči, da jo njihov dušom i tielom, a katolicima dą je s latinicom, da se ne dosjete kakove je farbe, ovakovih treba Hrvatska, a naročito'Gračac.

Uz njega njegov vježbenik g. Brkanović, kao da je sada sasma drugčiji, nego li je prije bio. Do sada - tako reći - nisi znao je li mužko ili žensko, a sad eto vidi se, što je.

Na 29. siečnja vjenčao se učitelj iz Tomingaja, Stevo Gaćeša, pa je u svatovima njegovim prvi djever gosp. Brkanović i i konji ovoga - jedino njegovi - na padno nakićeni sa srbskim trobojnim vrbcama, a sag po saonicama ima uvezen grb srbski. To je isti seg - čini se - posuđen od trgovčića Ćuka, koji je i gosp. upravitelju za paradu služio.

Nedjelja je, a svatove rado gleda sve što može na noge iz kuće, pa gleda i našeg liepog Stevu, gdje sjedi u saonicama, ne u cvieću več u samim srbskim trobojnicama, a otraga mu grb kraljevine Srbije.

Kad se čovjek taj znade tako za te stvari uzuesti, nije čudo, da je bio i "pjesnik rusko-japanskog rata" - dok nije pao Port Arthur. Kad mu ne pomaže njegova poznata zvanična "sposobnost", e to je sad ovako počeo raditi, pa misli, daće mu ovo pomoći, da dođe do pristavije! I hoće. Ovako oni i njihovi odgajaju narod. U mjesto da med narodom siju slogu i bratinstvo, oni ga raznarođuju.

Prošao je braći i blagdan sv. Save. Poznata naredba vladina dozvoljava za školsku djecu, da mogu blagdan sv. Save u školi proslaviti, a ovdje se time samo pravi velika srbska propaganda.

Iako je bila silna sniežna vijavica, tako da se nije moglo iz kuće, ipak je aranžerima pošlo za rukom, da je došlo k crkvi dosta odraslog svieta. U crkvi su brzo bili gotovi, jer su svi i djeca i ljudi, seljaci i žene u obhodu za litijom grnuli iz crkve u školu. Razumije se, da ni u obbodu nije falio g. upravitelj Pavica.

Tek u školi obavljene su prave ceremonije. Tu se je obavila velika srbska slava, a sv. Savo je samo figura, uz koju su učestnici uživali kako djeca – srbski sbore. I mali dječarac gospodina mjernika Mileusnića deklamovao je jednu kosovsku-srbsku pjesmu, a do nedavno, dok je bio u Lovincu i Sv. Roku med katolicima, učio ga otac da je pravoslavni Hrvat, pa se je mali tako i izkazivao, kad bi ga otac znao upitati, što si ti Nikica.

Svetosavska zabava i na večer prošla. izvrstno. (!) Sve bilo po srbski. A iz Lovinca paradirale su dvie gospođe. Bio je dakako i upravitelj kotara, a njegov vježbeuik držao proslov. Bilo je svega - samo niti spomena o Hrvatskoj, kao da su u kraljevini Srbiji.

Što danas gosp. Pupovac kaže na ovu svoju manjinu i njezinu "ugroženost"?!
Treba li uopće Hrvatska danas jednog Pupovca? MD

 


Naslov: "Srbobran" i manipulacija podsvijesti!
Autor: Marica - Prosinac 16, 2012, 13:32:29


 

Srbin Srbinu!


Pod ovim naslovom izašla je 30. kolovoza 1907 u "Srbobranu" sliedeća notica:

"Svraćamo pažnju naših čitalaca, a naročito općinskog poglavarstva, učitelja i srbskih školskih općina, na oglas. Srbska štampa je u Zagrebu u današnjem našem listu, kojim preporučuje školske knjige kao i sav ostali školski pisaći i risaći pribor za školsku upotrebu. Srbi i srbski zavodi kao i općinska poglavarstva, gdje su Srbi u većini, treba da pomažu srbske ustanove, a ne da idu u tuđinu koji je većinom i srbski dušmanin! Zato svuda i uvijek samo Srbin Srbinu!"

Ovako glasi ova mala notica u kojoj je jedanaest puta spomenuto ime "srbsko". Neka ga spomene i tisuću puta, nas se ne tiče ali moramo se obazirati na bezobrazluk "Srbobranov" gdje piše: "treba da se pomažu srbske ustanove, a ne da idu tuđincima koji je većinom i srbski dušmanin".

Eto ti vlasi tim jasno i glasno vele, da smo mi Hrvati tuđinci!

Čujte Hrvati, vi ste na vašoj grudi postali tuđinci.

Do česa nisu već vlasi došli i dokle je stigao njihov bezobrazluk! Upamtite Hrvati ove rieči, a napose vi u Zagrebu pa ako trebate paketić šibica idite radije kilometar puta daleko pa kupite kod Hrvata, a ne kupujte kod službenika srbske propagande.

Ovako je ovaj list "Srbobran" pisao i godine 1902 u mjesecu rujnu. Neka svakom Hrvatu bude deviza: "Svoj k svome".

U toj notici nazivlje nas "Srbobran" srbskim dušmanima; e da samo Bog da, ali nismo; da smo mi njihovi dušmani, ne bi oni podizali palače po Zagrebu i ne bi imali slavosrbske listove, a mi ih nazivali braćom nego bi im se vraćalo milo za drago.

Hrvati ovo upamtite!

Hrvat, 11. rujna 1907

__________
Srbobran: list za politiku, narodnu prosvetu i privredu
Mjesto izdavanja: Zagreb (1884 – 1902)
odgovorni urednik Pavle Jovanović
Jezik: srbski
Novi Srbobran: list za politiku, narodnu prosvetu i privredu
Mjesto izdavanja: Zagreb (1903-1914)
Jezik: srbski

Kakva manipulacija podsvijesti
U samo četiri rečenice ponoviti 11 puta jedan pojam!


Rudolf Augstein: Strastveni novinar ne može napisati članak bez podsvijesne želje promijeniti stvarnost.

Tko tvrdi da su nama Mađari bili prijatelji taj ne govori istinu. Mađarska je, samo da oslabi hrvatski otpor protiv germanizacije, mađarizacije i talijanizacije Hrvatske i Hrvata, pogotovo Starčevićevu stranku, odobravala i podržavala teror Srbije u Hrvatskoj, što je Mađarskoj s pomoću Srbije i SPC i uspijelo. Ali zato su Mađari 10. rujna 1919. dobili "po nosu" jer se pola milijuna Mađara u Vojvodini moralo posrbiti. Eto tako je Srbija naplaćivala svoje usluge Mađarskoj.

Našem "junaku" popu Mesiću zahvaljujemo naseljavanje Vlaha po našoj grudi, a Mađarskoj i SPC da su ti isti doseljenici postali posrbice. Kada bi pop Mesić znao koje stoljetno zlo je s tim počinio svome narodu, koliko krv se je prolilo, okrenuo bi se u grobu od sramote, a Ličani bi danas dobro trebali razmisliti koga sve nazivaju junakom. MD

________________
... Pop Marko Mesić je u Liku naselio Bunjevce (ili katoličke Vlahe), Kranjce Hrvate (iz Gorskog Kotara), Hrvate iz Brinja i okolice i nesjedinjene Vlahe, te je tako formirao u Lici novo naselje, koje se etnički bitno razlikovalo od onoga iz vremena prije Turaka. (Hrvatski katolički stražar s Nehaja) [/i]

Što danas gosp. Pupovac kaže na ovu svoju manjinu i njezinu "ugroženost"?!
Treba li uopće Hrvatska danas jednog Pupovca? MD

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Prosinac 16, 2012, 14:35:38



Karlovačka mitropolija je utemeljena Leopoldovim potvrđivanjem sedmorice pravoslavnih episkopa 4. ožujka 1695. godine, kada su episkopima imenovani Izaija Đaković (temišvarski), Stefan Metohijac (gornjokarlovački i kostajničko-zrinopoljski), Jeftimije Drobnjak (segedinski), Jeftimije Popović (budimski), Jefrem Banjanin (aradski), Jefimije Tetovac (mohačko-sigetski) i Spiridon Štibica (vršački) episkop. Državne vlasti nazivale su Pravoslavnu crkvu u početku raskolničkom ili šizmatičkom, ali se nakon molbe Arsenija III. Crnojevića 1706. i narodno-crkvenog sabora iz 1708. da se pravoslavni vjernici više ne nazivaju šizmaticima nego pripadnicima Istočne crkve grčkog obreda, rabio naziv grko-istočna, a za vladavine Marije Terezije grko-nesjedinjena crkva.

Pravoslavni vjernici svoju su crkvu nazivali (istočna) jeruzalemska crkva, pa su, primjerice, pravoslavni krajišnici Varaždinskoga generalata 1732. godine na pitanje povjerenstva kojoj crkvi pripadaju odgovorili da su pripadnici "svete jeruzalemske istočne crkve grčkog ispovijedanja i zakona i svetih dogmata", prvi lepavinsko-severinski episkop
Simeon Filipović u nekoliko se pisama potpisao kao "pravoslavni episkop horvatski ili episkop horvatski", a pravoslavni svećenik Konstantin Smoljanović iz Graberja kraj Marče prilikom istrage 1753. zbog kršenja zabrane naseljavanja pravoslavnog svećenstva u okolici Marče, jasno je rekao da vjeruje u "istočnu jeruzalemsku crkvu."

Uz naziv Jeruzalemska crkva  u ispravama karlovačkih mitropolita u 18. stoljeću može se naći izraz Istočna pravoslavna crkva, ili Istočna crkva grčkog obreda, kako je nazvana u povelji cara Karla VI. izdanoj 1713. godine gornjokarlovačkom episkopu Danilu Ljubotini,  a u naslovima su se karlovački mitropoliti nazivali mitropolitima svih Srba pod vlašću carskog veličanstva, odnosno slovjenoserpskog i valahijskog naroda, zatim mitropolitima sveg kršćanskog naroda pod vlašću presvjetlog cara (Karla VI.!) u Srbiji, Slavoniji, Ugarskoj, Hrvatskoj, Srijemu, Temišvarskom Banatu i Ugrovlaškoj, ili  arhiepiskopima sveg kršćanskog naroda Istočne crkve, i u naslovu često isticali čast carskog savjetnika.

Kontinuitet sjećanja pravoslavnog stanovništva o pripadnosti srpskoj narodnosti,o dolasku iz pradomovine Srbije(Raške)nije postojao,isto tako nije postojala svijest o pripadnosti srpskoj crkvi ili “srpskoj crkvi“.
Pravoslavno se stanovništvo nazivalo svakako,nikad Srbima i nikada pripadnicima “srpske crkve“,postojalo je promoviranje srpskog pravoslavlja,jedna centrifuglna sila iz Peći i kasnije iz Srijemskih Karlovaca ili Karlovačke mitropolije koja je ukidanjem Pećke patrijaršije postala njezina direktna nasljednica.

Vladika Mojsej Mioković, čije je sjedište eparhije preseljeno iz Plaškog u Karlovac za francuske vlasti na ovim prostorima (tzv. Ilirske pokrajine 1809.-1814.; Dalmacija već od 1805. kao dio francuske Kraljevine Italije), nazvao je vojnike hrvatskih provizornih pukovnija koji su se spremali za pohod na Rusiju 1812. „vitezovom horvatskim“. Poslije sloma u Rusiji Miokovićevim zalaganjem, u Veneciji je tiskana katihizis „Nauka hristijanska“ prote Stojana Šobata iz 1772, koji je do tada širen većim dijelom Plašćanskog vladičanstva isključivo rukopisno jer su ga krajiške vlasti ustrajno progonile:
Tko si ti?
Ja jesam čelovjek, Serblin, hristianin.
Po čemu zoveš se Serblin?
Zovem se Serblin po rodu i slovu onih ljudi od kojih proishodim i koji imenuju se Serbi.“

Pravoslavni krajišnici u krajiškim izvorima najčešće se spominju kao "Vlasi", a uz taj pojam pojavljuju se odrednice "Iliri grčkog obreda ili uskoci", "Tračani ili Rasciani, obično zvani Vlasima", "Rasciani ili Serviani", "Vlasi ili Rasciani", pa i "Vlasi ili uskoci", kojima se pripisuje pridjev "šizmatici", i rjeđe "heretici". Prema podacima zagrebačkih biskupa Franje Ergelskog i Petra Petretića krajiški katolički starosjedioci nazivani su "Slavoncima", a "Predavcima" su nazivani  "bosanski Hrvati katolici", koji su prebjegli iz Osmanskog Carstva u Krajinu i postali krajišnici. Podjelu svih krajišnika prema vjerskoj pripadnosti na Slavonce, katolike starosjedioce, Predavce, katolike pristigle s osmanskom područja, i Vlahe raskolnike, odnosno pravoslavne krajišnike jasno navodi zagrebački biskup Petar Petretić u izvješću o Marčanskoj biskupiji iz 1662. godine, a u prvoj polovici 18. stoljeća zagrebački biskupi Mirko Esterhazy i Juraj Branjug pravoslavne su krajišnike Varaždinskog generalata nazivali "Vlasima ili Rascianima", te katkad "Ilirima", imenima koje srpska historiografija drži oznakom pripadnosti srpskoj narodnosti ,na osnovu pravoslavne “srpske vjere“već od početka 17. Stoljeća, što nije ispravno ni povijesno točno. Pravoslavno krajiško pučanstvo je bilo različitog podrijetla, sastavljeno od pravoslavnih kršćana doseljavanih iz Osmanskog  Carstva tijekom 17. i 18. stoljeća, te dijela katolika starosjedilaca i doseljenih katolika iz Banske Krajine i drugih krajeva koji su u Krajini prihvaćali pravoslavlje najčešće zbog mogućnosti razvrgavanja brakova sklopljenih u Katoličkoj crkvi.

Vojno krajiške pukovnije su se uvijek nazivale hrvatskim i u njima nitko nikad nije spomenuo  najmanje izmišljene “srbe graničare“,kako se nastojala u novije vrijeme objasniti pojava Srba u Vojnoj Krajini ,nazivani su ili Hrvati ili seržani ili graničari ,unutar Vojne Krajine stanovništvo se je dijelilo samo na starosjedioce Hrvate
katolike,novodoseljene Kranjce katolike,s tim da je Kranjac postao sinonim za katolika u pojedinim predjelima npr. Gackoj dolini,dok je u Lici sinonim za katolika bio Bunjevac,(Vlasi katolici)koji su se i sami sa tim imenom identificirali,i koji nisu prihvacali ime Vlah zbog suprotnosti prema pravoslavnim Vlasima. Pravoslavni Vlasi najdulje su zadržali svoje etničko ime Vlah i to je u Banskoj Hrvatskoj bio i sinonim za pravoslavnog.

Na području hrvatskih pukovnija pravoslavno je stanovništvo za vrijeme francurske uprave  nazivano  Croates Grecs –grkoistočni Hrvati.

 


Naslov: Odg: Širenje srpstva po Sloveniji
Autor: Marica - Prosinac 17, 2012, 08:37:42


 

Razprava pred domobranskim divizionim sudom

Iz Ljubljane nam javljaju:


Ovdje se je vodila razprava pred domobranskim divizionim sudištem proti Josipu Sangulinu, pravniku, rođenom u Zagrebu godine 1892. Sangulin je bio obtužen radi smetnje javnog mira po § 65. a) k. -.

U noći od 14. rujna 1914. godine pošlo je družtvo mladih ljudi u neku javnu kuću. Vlastnica kuće Antonija Zdesić posvadila se je s obtuženim, koji je izjavio da je Srbin i da se moraju Srbi poštivati i kliknuo: Živila Srbija!

Vlastnica ga je dala zatvoriti. Optuženi priznao je čin, da je ovaj poklik izustio samo u šali, jer da je on Talijan te je bio uviek u protimbi sa Slavenima. Nakon provedene razprave osuđen je Sangulin na osam mjeseci težke tamnice. Sud nije uvažio obranu obtuženoga; jer ma da je on bio razpoložen protiv Slavena, ipak je njegovo vladanje bilo takovo, da se može zaključivati, da je sviestno razdražavao na mržnju protiv države.

Jutarnji list, 16. siječnja 1915.
_______________
U ovom slučaju je stvarno bila šala jednog malog Talijana koji je oponašao Srbina ali po tome vidimo, što se tiče solidnog ponašanja, sa Slovencima "nema šale". Moj pokojni ujak, kada je pričao o svojim lijepim uspomenama na Sloveniju, znao bi reći: "Kod Slovenca nema mrdanja; ili pravo ili zdravo (marš van)". Na, bravo! Trebali su Hrvati malo više preuzeti od Slovenaca, bar što se ponašanja prema "veseloj Srbadiji" tiče. Ali eto, mi Hrvati nismo gledali ni lijevo ni desno pa smo dozvolili "veseloj Srbadiji" ne samo da pjeva već i da srpske zastave stavlja gdje joj je milo.
Pozdrav u lijepu Sloveniju!  :ljubimte MD

Što danas gosp. Pupovac kaže na ovu svoju manjinu i njezinu "ugroženost"?!
Treba li uopće Hrvatska danas jednog Pupovca? MD

 


Naslov: Milutin Tesla
Autor: Marica - Siječanj 15, 2013, 19:10:02


 

Milutin Tesla

- prvi puta na internetu -

Iz starih dobrih vremena

Lička sloga


U listu "Lička sloga", koji se štampa u Zagrebu kao glasilo Ličana i "novine za gospodarstvo i prosvjetu", piše general u penziji g. Đuro Cvjetićanin veoma lijepu i poučnu crticu o ličkoj slogi i o tome kako je bilo nekad.
U toj crtici on pripovjeda ovo:


Prije današnje gospićke realne gimnazije, postojala je u Gospiću do 1878 g. niža realka.

Za ono vrijeme, naravski nije bilo mnogo đaka, kao danas, pa stoga po školskim propisima nije bilo zasebnih vjeroučitelja (katiheta) ni jedne ni druge vjere. Tu dužnost vršili su "usput" mjesní župnik, dotično mjesní paroh.

Još u moje mlado doba slušavao sam od starih ljudi, kako je u narodu vladala divna narodna sloga obiju vjera, pa stoga, mislim, ne će biti na odmet, ako ovdje iznesem istinski događaj iz tog doba, koji mi je prije nekih desetak godina ispripovijedao pok. admiral Makso Njegovan ** (katolik).

"Ja sam pohađao nižu realku u Gospiću - poče da mi priča simpatični Makso - a u onaj zeman bio u Gosiću katolički župnik (ercprister) Kostrenčić, a pravoslavni paroh Tesla (otac slavnog Nikole Tesle). Obojica su obdržali i katihizaciju na realci. Njihovo međusobno lično kolegijalno prijateljstvo bratske ljubavi bilo je za uzor svem ličkom narodu. - Ako bi se na pr. desio koji dan katolički svetac, a taj dan nije bilo liturgije u pravoslavnoj crkvi, onda je svaki put neizostavno paroh Tesla prisustvovao misi od početka do kraja na počasnoj stolici blizu oltara; isto je tako bilo obratno, ako nije bilo mise u katoličkoj crkvi, onda bi neizostavno Kostrenčić dolazio na liturgiju u pravoslavnu crkvu i sjedio također na počasnom mjestu.

Isto se bratski postupalo i u školi - na pr. kad je ko od njih (Kostrenčić ili Tesla) bio zapriječen ili zbog bolesti ili zbog odsutnosti izvan Gospića, da dođe na sat vjeronauk, onda nije kao što se to kasnije događalo na sat odsutnog vjeroučitelja dolazio svjetovni profesor (na pr. mjesto pdsutnog Lalića došao bi Pavlat, pa nam upisao nekoliko grugih redova iz matematike, valjda namjesto dogmatike), nego je u takom slučaju (odsutnosti) bilo jedan bilo drugi ispitivali vjeronauk u istoj sobi đake obju vjera. Ali što je najinteresantnije, jednom prilikom u odsutnosti Kostrenčića u korizmeno doba ispovjedao nas je i katolike i pravoslavne paroh Tesla. - Baš kad sam ja došao na red za ispovijed, upita me proto Tesla: "Što si ti Makso sagriješio?" - "Bogami, oče duhovni, ja sam ne znam, što bi mogao sagríješiti, ja sam još mali klapčić, pa i ne znam, što je to grijeh". - Na to će proto: "A da li ti što majci kradeš špajze?" - "E Boga mi 'esam kra'. Imamo u špajzi veliku padelu skuvane varenike, a skorup debel, da bi konji mogli po njem skakati, a da ne bi propali, pa ja onda, moj junače, potegnem s dva prsta ovaj pusti skorup, pa ga u najvećoj slasti progutam".

-   "Dobro, absoivirt, sagni glavu: "Gospode pomiluj raba tvojega Maksimilijana i oprosti mu voljnaja i nevoljnaja sočinenija v grehu itd."

Zagreb, Đuro Cvjetićanin
Primorske novine, 22. 06. 1937

________________
* Teslo-a; teslica je zavita sjekirica kojom se buši i izdubi drvo, slična bradvi. MD

** Maximilian Njegovan (1858-1930) > http://hr.wikipedia.org/wiki/Maximilian_Njegovan

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Siječanj 17, 2013, 19:50:55


Temeljna razlika ustroja  između Katoličke i Pravoslavne crkve je ta da Katolička crkva nastoji imati dobre odnose sa državom,i svakim sistemom u njoj, međutim kroz povijest i u prošlosti dolazilo je do stalnog trvenja između Crkve i države,gdje niti je Crkva uspjela pokoriti državu niti je država uspjela pokoriti Crkvu.Kroz povijest su poznati žestoki sukobi izmedu Katoličke crkve i države,to je bilo jedno vrijeme izraženo u Vojnoj Krajini gdje je Beč nastojao ovladati Katoličkkom crkvom,u tom stalnom trvenju i sukobima došlo je do ravnoteže snaga i ustaljenosti odnosa i interesa.Crkva je nastojala osigurati državi pokornog pojedinca,a zauzvrat je država dozvoljavala Crkvi slobodno djelovanje.Katolička crkva je jednostavno organizacija koja ne ovisi o nikome,ima svog  poglavara i gleda i provodi samo interese i nauk  Katoličke crkve,potpuno je neovisna kao vjerska institucija u svakoj državi.

U Pravoslavne crkve sve je drugačije.“U Bizantu je države iz sasvim sebičnih razloga podložila Crkvu i učinila je službenicom isključivo državnih i političkih ciljeva“.Ivo Pilar.

Ili još bolja Pilarova definicija i opis koji najbolje govori o povijesti,razvoju i ustroju  Pravoslavne crkve kroz vrijeme do danas :
“Bizantski car Konstantin I (306-337)premda još poganin,pokrstio se tek na samrti,podigne kršćanstvo do državne vjere,ali zatraži kao dobar političar,da se Crkva stavi bez suzdržavanja u službu državnih ciljeva i proibitaka.Odmah bijaše jasno da će Crkva,bar za početak ,pristati na taj posao,da bi se kršćanstvo iz položaja progonjene sekte uzdignulo do sjaja i moći državne vjere rimskog carstva.

Ali anatolska Crkva ne uzmogne se kasnije nikad više oteti iz tog položaja ,u koji bijaše izprva zapala,premda je često pokušavala.Jedanestvjekovno obstojanje Bizanta zapriečilo je u tom pravcu bilo kakav trajni uspjeh. Stupivši u podređeni položaj prema državi,dala joj je Crkva toliko snage,da se nije samo sačuvala uprkos svim napadima i potresima,nego je uspjela ,da si i Crkvu održi stalno podložnom.

Borba za oslobođenje Crkve i prilike koje tada vladahu u Bizantu najbolje se vide  iz zaključka  osmog općeg crkvenog sabora 869. Godine.Tako se npr.veli u 12.kanonu tog crkvenog sabora,da se skinutim smatra svaki onaj biskup,koji je došao na svoj položaj varkom ili nasiljem vladara,ako nebi htio vladati kućom Božijom po volji Božijoj i Crkve ,nego po ljudskoj volji.

Četrnaesti kanon nastoji utvrditi položaj biskupa prema caru,te veli: “Episkopat je slika nebeske hijerarhije,pa mu svi vladari i podanici moraju iskazivati sve počasti.Nijedan se biskup ne smije toliko poniziti,da vladarima i velikašima izlazi nadaleko u susret,da pred njima već nadaleko silazi s konja ili da sa strahopoštovanjem pada pred njima nice na zemlju.

On ne smije ni sjediti za istim stolom sa svjetovnim velikašima i uopće im ne smije iskazivati počasti,koje su oni njemu dužni iskazivati.On treba da ima svagda na pameti svoje mnogo više duhovno dostojanstvo,prema kojem je biskupova dužnost da prekorava i poziva na red velikaše .
Biskup koji se tim odredbama usprotivi,biti će kažnjen tako,da mu godinu dana neće biti dozvoljen pristup svetoj Euharistiji,a velikašu,koji se tome usprotivi dvije godine.

Prema tome izgleda da je u Bizantu i kod biskupa i velikaša postojala namjera,da se usprotive gornjim odredbama. Čini se da su bizantski basileusi navikli dosta bahato postupati s neposlušnim crkvenim glavarima jer 21.kanon veli : “Neka se ni jedan svijetovni moćnik ne usudi opsovati ili protjerati jednog patrijarha.22.kanon nadalje zabranjuje da se svijetovni velikaši miješaju u izbor patrijarha,metropolita i biskupa,jer u tom poslu oni nemaju što zapovijedati,nego im je samo šuteći sačekati crkvenu odluku.

Vidimo dakle,da se prohtjevi istočne Crkve razlikuju samo po svom obliku,a jedva po sadržaju od prohtjeva zapadne Crkve.

Ali od svih tih borbi ne bijaše nikakve koristi.Sve ostade po starome.I naprama Crkvi pobijedilo je grčko shvaćanje o potpunom žrtvovanju pojedinca državi.Crkva ostade u državi samo jači pojedinac.I kao što je grčko poimanje države postalo temeljem strašnog bizantskog poreznog sustava,tako je postalo i psihološkim temeljem za podređivanje Crkve državi.Sve te borbe bijahu korisne samo u jednom pravcu,one osiguraše Crkvi ugledni i materijalno pogodni položaj u državi.“

U pravoslavne je Crkve stvoren jedan mentalitet podložnosti državi i u novije vrijeme ideologijama,koliko se Pravoslavna crkva nije nikad uspjela iz toga položaja  izvući govore i činjenice da je Pravoslavna crkva kanonizirala i posvetila desetke careva,vladara i velikaša,koji u mnogo slučajeva nisu bili nista drugo nego okrutni ubojice svojih roditelja i vlastitog naroda.Metropolite i patrijarhe su postavljali i odobravali vladari i carevi i u vrijeme Bizanta,Srpskog  Carstva,Austro-ugarske,i u Otomanskom carstvu  i kasnije u Kraljevini SHS.

Pravoslavna je crkva postala samo jak politički pojedinac u državi,u Bizantu,Otomanskom carstvu i na našem primjeru ex Ju.Kolika je bila politička uloga i upliv Crkve u narodu i u novim ideologijama,koju je ona imala ulogu ,upravo propagatora u jačanju ideologije režima ,koliko je skrenula sa svog kanonskog puta koliko je bila i ostala i danas opsjednuta politikom govori i Svetozar Pribićević,koji zorno prikazuje da je Pravoslavna je crkva za vrijeme Kraljevine SHS bila samo režimska igračka.

"Potpuno je točno da su  u Jugoslaviji danas prilike posve zrele za uspostavljanje republike.Kakvo je bilo držanje Crkve,osobito Pravoslavne crkve koja je u tom pitanju imala najviše interesa?U srpskoj povijesti smatra se da je Sveti Sava pokušao izmiriti svoju sukobljenu braću,sinove osnivača dinastije Nemanjića,Stevana Nemanje.Patrijarh Dimitrije i njegov nasljednik Varnava nisu to učinili:oni su se u tom pitanju kao i u drugim opredjelili za kralja “pravoslavnog“.Kad sam bio u zatvoru čitao sam Gibbonovo djelo o propasti Rimskog Carstva.Gibbon dobro kaže da je oduvijek postojalo prisno jedinstvo između oltara i prijestolja,tako da se rijetko viđalo kako se crkvena zastava vije pokraj nacionalne.

Patrijarh Varnava je osobito na strani kraljeva apsolutizma i smatra da je heretik svaki čovjek koji podigne glavu protiv kraljeve apsolutne vlasti.On bi spalio sve heretike,ravnajuci se načelom svetog Augustina da je bolje spaliti nekoliko ljudi na ovom svijetu nego sve na onom svijetu.Ali sveti Augustin je to barem ograničio na vjerske heretike,dok za vladara kaže da samim tim što krši sporazum kojem duguje svoj izbor,narod ga više nije obavezan slušati.
Kralj očito više obmanjuje Varnavu koji bi to učenje proglasio heretičnim nego svetog Augustina,jer Varnava  u svojim propovjedanjima ne prestaje govoriti o “svemoćnu kralju“ i podsjeća me na dvorske ljude o kojima enciklopedist Raynal pise: “Na ustima su im samo ove riječi;kralj je to rekao,kralj to hoće,vidio sam kralja,večerao sam s kraljem.“ Arhijerejski sabor Pravoslavne crkve,s patrijarhom na čelu,postao je danas borbenim organom diktatorske vlasti.To uglavnom proizlazi iz činjenice da je Crkva tako reći postala sastavnim dijelom upravnog državnog aparata.Kralj ukazima imenuje patrijarha i vladike i odlučuje o svim pitanjima Crkve.Kralj je čak dopustio i ustav crkve koji je u srpsku crkvu uveo bizantski despotski sustav.

Pravoslavna vjera pod diktatorskim režimom,postala je državnom religijom u pravom smislu riječi,postala je državnom institucijom kao što je to bila u Kraljevini Srbiji prije rata u kojoj je cjelokupno stanovništvo bilo pravoslavno,s tim pooštrenjem što je ta državna institucija,poput svih drugih,bila istodobno pretvorena u režimsku ustanovu kao što su to okruzi ili banovinske uprave.

Zato je Pravoslavna crkva postala posve nepokretna:ona se uopće ne brine o svojoj sudbini:o tome se brine režim kojem ona služi.Tome se počima odupirati svećenstvo,ali taj otpor još nije organiziran i nije se mogao do sada očitovati zbog zastrašujućeg pritiska diktature.U zamjenu za svoju odanost režimu on pomaže patrijarhu da gradi pravoslavne crkve u posve katoličkim krajevima u svrhu vjerskog prozelitizma i u Beogradu se ozbiljno razmišlja o izgradnji saborne crkve koja bi stajala više stotina milijuna dinara.

Za cijelo razdoblje od 1918.do naših dana,iz patrijarhovih se usta nikad nije čula propovjed o pitanjima vjere i crkve,o odnosima čovjeka prema Bogu,o ljubavi prema našim bližnjima,o potrebama ljudske duše,o moralnim prilikama i o ciljevima života,nego uvijek o pitanjima nacionalnog i političkog značaja u smislu imperializma i megalomanije.On u njima ističe dvoglava orla,moćna kralja,krv prolivenu po bojnim poljima ratne žrtve,riječju sve ono što može služiti ciljevima krajnje borbenog nacionalizma,tako da po shvaćanju vrhovnog starješine srpske crkve ona ne smije dopustiti da je kasarna pretekne u nacionalističkoj propagandi.Jedini lijek protiv takvog stanja stvari je odvajanje crkve od države,sto je uostalom,demokracija cijelog svijeta ispisala u svom programu."

Svetozar Pribićević,La dictature du roi Alexsande,Paris 1934

 


Naslov: Odg: Milutin Tesla
Autor: max 2 - Siječanj 17, 2013, 19:58:04


Citat: Marica - Siječanj 15, 2013, 19:10:02

 

Milutin Tesla

- prvi puta na internetu -

Iz starih dobrih vremena

Lička sloga


U listu "Lička sloga", koji se štampa u Zagrebu kao glasilo Ličana i "novine za gospodarstvo i prosvjetu", piše general u penziji g. Đuro Cvjetićanin veoma lijepu i poučnu crticu o ličkoj slogi i o tome kako je bilo nekad.
U toj crtici on pripovjeda ovo: 


Ej ti, ljubomoran sam nekad, vrag zna i ti oklen ti ovi stari dobri tekstovi i đe i nađeš, i u kakvijem i kojijem starim knjižurinama se nalaze, al' neka imam i ja konja za trku ......

 


Naslov: Odg: Milutin Tesla
Autor: Marica - Siječanj 17, 2013, 21:36:37


Citat: max 2 - Siječanj 17, 2013, 19:58:04


Ej ti, ljubomoran sam nekad, vrag zna i ti oklen ti ovi stari dobri tekstovi i đe i nađeš, i u kakvijem i kojijem starim knjižurinama se nalaze, al' neka imam i ja konja za trku ......

 

OK, konja imaš, a imaš li i cilindar za Ascot?

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/frau00066.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/frau00066.gif)
Onda jamo!

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Siječanj 20, 2013, 21:44:12



Srbi (Raci, jer su najvećim dijelom u dokumentima tako i nazivani) seobom u susjednu Ugarsku su imali nastavak svije tradicije, svoje državne misli, na čelu sa narodnom crkvom, u vlastitoj zemlji ostala je baza svega, ostali su manastiri, ostalo je sjećanje na zlatno doba srpske države i srpske crkve, sve to sjećanje i predaju prenosila je i prenijela Crkva seobom  u Ugarsku, današnju Vojvodinu, pojavom nacionalnih pokreta i preporoda krajem 19 st srpski pokret se učvrstio, sazorio i pokreće se dalje upravo iz tadašnje Južne Ugarske, jer je upravo tu postojala mogućnost kulturnog uzdizanja i stvaranja političke ineteligencije i elite.

Ta inteligencija, elita i plemićke titule koje su novodoseljenici dobili zaslugama boreći se upravo za Austro –ugarsku, ponajviše na austrijskoj strani protiv Mađara, (zavadi pa vladaj) stvorena je upravo u današnjoj Vojvodini. Pod Turcima je u Srbiji plemstvo bilo nestalo, rastvorilo se i pretvoreno u kmetove i raju,k oja je bila nepismena, kako smo već rekli sjećanje i predaju o nestaloj srpskoj državu prenosila je srpska crkva i narod je slijedio samo svoju crkvu i popove.

Kolika je i neraskidiva bila veza između popova i naroda govori i jedan Francuz Picot o Racima koji su se doselili u današnju Vojvodinu: “Svijet je to vičan ratu, pa i u najobičnijeg čovjeka ima mnogo oružja. Oni su većim dijelom raskolnici (pravoslavni), koji priznaju svojim poglavarom, poglavicom gotovo kraljem, svoga patrijarha i slijede ga u svim stvarima kao pčele svoju kraljicu“.

Kad su se doseljenici doselili u današnju Vojvodinu 1690 godine patrijarh Arsenije Crnojević nazivao se “nadbiskup i patrijarh Raca, Rutena i Vlaha.“ Među doseljenicima bilo je i Albanaca katolika.

Zanimljiva je osoba Arsenija Crnojevića. Picot G. Pavl “Posve crkvena taština ovog prvosveštenika činjaše ga mnogo pristupačnijim nego ma koga drugoga laskavštinama bečkoga dvora.” G. Pavlović, Srbi u Ugarskoj, Novi Sad 1883,

Crnogorski povijesničar Milaković utvrđuje za Arsenija, da je bio Crnogorac sa Cetinja iz Bajca, “ali nije od loze Crnojevića, nego se tako prozvao… da sebi veću važnost pridobije i kod svoga naroda i kod austrijskog dvora”. Milaković D, Istorija Crne Gore, Zadar 1856, 105

I Ilarion Ruvarac se nešto čudio veleći: “Vaistinu je čudno to, da se u isto doba pojavi čovek, koji se izdavao za Despota Despotovića iliti od loze despota Đorđa Brankovića, koji nije bio ni jedno ni drugo, i patrijarh koji se piše Crnojević, a koji nije bio od loze zetskih Crnojevića. čovek, koji se izdavao za Despota Despotovića iliti od loze despota Đorđa Brankovića, koji nije bio ni jedno ni drugo, i patrijarh koji se piše Crnojević, a koji nije bio od loze zetskih Crnojevića".

S Arsenijem je prešla stara jezgra historijske srpske nacije, te iako se oni služe raškim imenom po staroj Raškoj, kolijevci srpske države, jasno je da se tu radi o prvom stvarnom doseljenju Srba na hrvatsko područje, u Srijem. Tu su prvi pravi, originalni Srbi u Hrvatskoj. S njima prelazi i ime srpsko, te se u 18 i 19 stoljeću osjeća značajno gibanje pod tim imenom. Novi Sad postaje “srpskom Atinom”.

Potomci ove migracije središte su preporoda srpskoga nacionalnog života i kulturnoga stvaranja, ali i središte veliko-srpske propagande u svim hrvatskim zemljama.

Nije proteklo niti par godina od njihova naseljenja, a već je patrijarha Arsenije poduzeo sve mjere da pomoću državne vlasti spravi pod svoju jurisdikciju sve pravoslavce u cijeloj monarhiji, kao što je nekada imao pod svojom vlasti sve zapadne pravoslavce u Turskoj. Radilo se o tome, da se što veći broj plataca crkvenoga poreza podvrgne patrijaršiji,
pa je stoga patrijarha bjesomučno navalio i na sve hrvatske Vlahe.
Vatroslav Murvar,1953

Kolika je bila veza crkve i države,koliko je crkva naslijedila državu njezinim nestankom govore i zapisi npr.jedan iz doba Otomanskog carstva: “U ono je doba sjedio na srpskom prijestolju Kir Filip u doba vladanja najvišeg osmanskog cara gospodara i emira Amurata.“

Ili onaj iz Manastira Krka iz 20.og srpnja 1614 godine ; “Jovan arhiepiskop pećki,vsim Srbljem, Bulgarom i zapdnim stranama patrijarha.“

Samo iz ovog naziva vidna je ogromna politička uloga i pretenzija srpske crkve i na bugarske zemlje, tj. nastojanje po bizantskom uzoru za  širenjem srpskog carstva i da sve pravoslavne podvrgne pod svoju jurizdikciju,dok se pravoslavni Vlasi i ne spominju,(u Dalmaciji Morlaci), upravo je njihovo poslovenjivanje i slavizacija bila jedna od  uloga Pravoslavne crkve,iako su pravoslavni Morlaci u Dalmaciji priznavali pećkog patrijarha za svog crkvenog poglavara nikad se nisu imenom Srba nazivali sve do pod kraj 19 st.kada je i Dalmacija bila obuhvaćena srpskim pokretom i srpska ideja je sazorila upravo u pravoslavnim manastirima. Morlaci su se smatrali pripadnicima Istočne crkve, ali su se nazivali Vlasi, u jednom zapisu oni i govore:“...nismo mi tu ništa krivi, nismo mi Crkve razdijelili.“

U manastiru Hopovo postoji zapis iz 1610: “Kad biješe  na prijestolju u Peći patrijarh vsem Srbljem i Bulgarom i inim mnogim stranama“.

Ili onaj iz 1689. god. pisan Caru Leopoldu “Ja smerni arhiepiskop Arsenije vsie srbskie i blgarskie zemli s vsemi episkopi i igumani i s vsemi hristiani poklonjenije.“

Iz ovih  zapisa može se izvlačiti iz konteksta u nedogled i prisutnosti Srbalja,međutim Hercegovina je postojbina Vlaha, kojih je ime dokumentirano u raznim dokumentima i spomenicama,pravoslavna je crkvana organizacija bila srpska i koja se temeljila na nestaloj srpskoj državi. Crkva se nazivala i slaveno-srpska,načelo je grčko i bizantsko, tko je bizantske vjere taj je Bizantinac, tko je grčke vjere taj je Grk!

Takvo shvaćanje i poimanje narodnosti ili moderno rečeno društva jednom je Zapadnjaku i katoliku nepojmljivo, poistovijećenje vjere i nacije. Doduše, u pogledu na vlast i u želji za vlasti nema razlike između obaju Crkava, dovoljno se sjetiti papinske države, samo što, kako je već rečeno, na Zapadu je dolazilo do sukoba između Crkve i države i niti je države pokorila Crkvu niti se je Crkva izdigla iznad države, dok je na Istoku Crkva pokorena od države, postala je njezin organ, tako da su im interesi isti.

Austrija je i inače išla pravoslavlju moćno na ruku: “Poslije oslobođenja Like od Turaka 1689 pravoslavni su otimali katoličke crkve i posjede, uskraćivali su građansku poslušnost, a vojnički zapovjednici nisu dopuštali biskupu (katoličkom) vizitacije.” Očito je da je Austrija nastavila tjeranjem iste politike, kakvu su usvojili Turci, iskorišćavajući podređenost pravoslavlja državnim svrhama.
Vatroslav Murvar 1953.

 


Naslov: Istočna crkva u Srbiji
Autor: Marica - Veljača 06, 2013, 12:53:19


 

Istočna crkva u Srbiji


U listopadu je sarajevski "Hrvatski dnevnik". (br. 246.) donio vrlo zanimljiv članak o višemu svećenatvu i njegovoj znaobrazbi u Srbiji. Vadimo i mi nešto.

Pošto je obćenito poznato, da srbijanski popovi nemaju nikakove naobrazbe, ne ćemo o njima govoriti[/u]. Nego ćemo posegnuti malo više, i ogledat ćemo si srbijanske prelete, kako se oni snalaze in puncto znanosti. Po redu ćemo obaći visoke srbske crkvene dostojanstvenike. Podaci su strogo autentični, jer smo ih dobili iz crkvenih krugova u Srbiji.

Dakle!

1. DIMITRIJE, mitropolit i arhiepiskop beogradski. Ima mu 60 godina.
Svršio je 4 razreda gimnazije i bogosloviju. Bio je pop u Lapovu. Vele, da je tukao svoju popadiju (suprugu), koja pobaci dijete i na porođaju umre. Dimitrije se pokaluđeri (živi u manastiru), i sad je mitropolit (biskup), na sreću Srbije.

2. NIKANOR, episkop niški. U dobi od 62 godine. (1843-1916)
Bio ie seoski pop u Pocerini (10 km. od Šabca). Veoma loš pop. Parohijani uhvatili ga kod tuđe žene, svezali ga, metnuli mu na vrat rogu, na ruke i noge lisice, i bacali ga u polje u kukuruz. Pop Stevan ga izbavi. Otide u Rusiju, svrši duhovnu Akademiju i sada je vladika. Narodna ga skupština optužuje za gadna djela.

3. KORNELIJ, bivši episkop čačanaki. Umro god. 1887.
Rodom iz Sombora. Bio je financ u Bačkoj. Prešao u Srbiju, a zatim postao iguman u samoatanu Ravanici. Okružnom načelniku Bogiću platio je 400 dukata, i tako je postao god. 1883. episkop. Nije učio niti gimnaziju niti bogosloviju. Kao episkop imao je živu ženu u Somboru.

4. MIELENTIJE, episkop krajinsko-timočki. Sad u Zaječaru. Ima mu 49 godina.
Nije učio gimnaziju. Bio je opančarski kalfa u Valjevu, zatim kočijaš u Obrenovcu. Posnst je iz skandalozne knjige "Porušeni ideali". Postane monah i pokrade manastir Rakovicu. Onda pobježe sa mitropolitom Mihajlom u Rusiju. Svrši kao "benevolus" duhovnu akademiju, postane. rektor bogoslovije u Prizrenu - sad je episkop.

5. SAVA, nazvani Dečanac, episkop čačanski. Imadu mu 73 godine.
Postao je vladika poslije Kornelija.
Pisati ne zna. Za muku potpisuje svoje ime, ali u mjesto "Сава", on sepotpisujе:Сова, Соса, Сева, сvski put drugčije. Kao kaluđer dečanski, otišao je nepismen u Rusiju i kao "benevolus" svrišo duhovnu akademiju. Postao je rektor prizrenske bogoslovije. On je patentirani patriot. Brani visoke Dečane iz Čačka, a ne ide mu se u Dečane. Išao je protiv Bugra kao vojvoda dobrovoljaca, ali nije bio u ratu, jer mu barut smrdi. Podnosi "schiessen" ali ne "erschiessen" (podnosi pucati ali ne ubijati).

6. SEKGIJE, episkop šabački. Imadu mu 42 godine.
Svršio je u Rusiji seminariju i duhovnu akademiju. Gimnazije nema. Bio je vjeroučitelj na realci; kao suplent polagao je tri puta vjeroučiteljski ispit ali je svaki puta na ispitu propao. Od suplenta postane uslijed protekcije
motropolite Dimitrija vladikom godine 1905. Godine 1908. mitropolit Dimitrije osudi svoga klienta episkopa Sergija na 6 mjeseci epitimije. Lišen uprave izdržao je kaznu na ponos Srbije. Sergije ne čita ništa. Po ruskom kazivanju zgodan je za Orient.

7. NIKIFOR, episkop raško-prizrenski. Nepismen. Drug episkopa Melentija. Ima mu 49 godina.
Nama niti gimnazije niti osnovnih škola. Potpuno nepismen. Rodom iz Barande u Banatu. Kao sluga manastirski postane monah i otide u Chalkidon i svrši kao "benevolus" bogosloviju. Pošto je naučio govoriti grčki, postade vladika raško-prizrenski. Sad je pravoslavna sila u Makedoniji i čupa popove na oltaru. Kad je Nikifor došao u Carigrad, da ga patriarha zavladiči, rekao je patriarh: "Što mi Srbi dovedoše toga majmuna!"Nikofor je naime vrlo malena stasa. Pusillus spiritu et statura.

8. VIĆENTIJE, episkop u Skoplju. Ima mu 56 godina
Nema nikakovih škola niti bogoslovije. Potpuno nepismen. Kao monah postao je igumanom. Prije je bio knjigovežački šegrt. A sad je vladika i metropolit vilajeta skopljanskog. Širi po onim krajevima srbsku misao, a narod ga zove "sebskim volom".

9. MIHAJLO, arhimandrit "Srbskog Podvorja", manastira u Moskvi. Ima mu 39 godina.
Bio je lugar. Pošto mu je žena umrla, primi monaški red i postane starješina srbskog manastira u Moskvi. Nema nikakvih škola niti bogoslovije. Sad se, makar bez škole, upisao u duhovnu akademiju i sprema se za vladiku. U Moskivi živi sa jednom jevrejkom.

10. MIHAJLO, arhimandrit manastira Bogovađe. Ima mu 43 godine.
Nepismen. Gimnazije nije učio, već je bio po zanatu terzija. Na jedno je oko ćorav. Ležao je 7 mjeseci kod sreske oblasti u Valjevu u okovima i zatvoren zbog ubojstva počinjenog na Nikoli Bugarskom. Poradi nedostataka dokaza pušten je na slobodu. Ubio je također jeromonaha Nićifora u Ljubostinji jer mu bjaše rival ali se nije vodila nikakva istraga. Sad je eto arhimandrit.

11. TIHON, arhimandrit u manastiru Tronoši na Drini. Ima mu 59 godina.
Rodom je iz Bačke. Nema ni osnovne škole niti bogoslovije. Skroz nepismen. Bio je sluga kod igumana Budića u manastiru Šišatovcu u Sriemu. Prešao je u Srbiju god. 1874., pokaluđerio se i bio je 16 godina iguman, a sad je arhimandrit. Otac mu je Ciganin, živi u selu Parabuće i nosi još i danas cigansko odijelo.

12. MELENTIJE KLAIĆ, arhimandrit u manastiru Bukovu.
Rodom je iz Kamenice u Srijemu. Nema nikakvih škola, nepismen. Prije je bio crkveni sluga, zatim je prešao u Srbiju, tu je postao monah i sad je starješina u manastiru Bukovu u timočkoj eparhiji.

13. VELIMIR PROKIĆ, paroh u Zlotu. Star 47 godina.
Nema škola, niti bogoslovije.
Bio je crkveni slug a zatim sluga manastirski. Godine 1898. postane pop i
dobije parohijn Zlot, što ju je kupio za gotovo novce od episkopa Melentije - kojemu nema suda. Sljedbenici Simona Vračara.

14. KLAIĆ, paroh u Sićevu kod Niša. Ima mu 41 godina.
Rodom iz Kamenice u Srijemu. Bio je crkveni sluga, a u austrijskoj vojsci je dotjerao do stražmeštra. Škola ne ima niti bogoslovije. Sad je paroh u Sićevu kraj Niša sa 480 domova.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Crni%20leptir.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Crni%20leptir.gif)
Odkud tima nepismenim popovima njihovo vjero-znanje? Čuli - kazali!


Da ovim zaključimo ovu žalosnu seriju. Držimo, da predstavnici srpsko-pravoslavnog sveštenstva u Srbiji, vladike i arhimandriti najbolje raprezentiraju duševni nivo svoga klera. Jedan od rijetkih inteligentnih pravolavnih svećenika u Srbiji, koji je imao ovaj dopis u rukama, nadodao je vlastoručno ove riječi: "Poznam svakoga od njih, što su ovdje opisani. Ovakovih prelata i svećenika ima u Srbiji mnogo. Ovo su pravi obrednici kao zanatlije i nemaju pojma o prezviterskomu pozivu. Crkva im je dućan, a popovi su profesioniste - globe i pljačkaju narod. Pravoslavlje nema, i svemu ovome biće naskoro kraj ..."

I djeca ovakove - "intelligoncije" prebacuju katoličkoj crkvi, da je neprijateljica nauke i znanosti. Hrvatski pokretaši hlepe za "istočnom kulturom".

A kako su obljubljeni pravoslavni popovi kod svoga naroda, vidi se iz slijedećeg.

  1.   Gjorgje Popović, paroh u Zlotu, ubijen noću u selu i bačen u vodu.
  2.   Šakrak, paroh u Urovici, ubijen i opljačkan.
  3.   Mladen Popović, paroh u Velesnici ubijen i opljačkan.
  4.   Pop Ješa, paroh u Žitnom Potoku, ubijen. Ubio ga popadijin ljubavnik Prolović. Prolović osuđen na 20 godina robije, a popadija (supruga) na smrt. Strijeljanje je izvršeno u varoši Prokuplju.
  5.   Pop Jakov, paroh u Trnavcu, zaklan i opljačkan.
  6.   Pop Jova, paroh u Joševi šabačkoj, zaklan.
  7.   Dimitrije Atanacković, paroh u Požarevcu zaklan.
  8.   Joša Stafanović, nazvan "pop vjeverica", paroh u Zagubici, zaklan.
  9.   Gjorgje Ignjatović, paroh crkve Rabrovske u Kalni ubijen.
10.   Sava Pržić, paroh u Zlotu, ubijen i motikama premlaćen.
11.   Grigorije Vujanović, paroh u Zakuti ubijen.
12.   Kosta Joakimović, paroh u Požarevcu, zaklan.
13.   Iguman Mentija, iz Manastirice kod Kladovo, zaklan u manastiru. Manastir za kaznu zatvoren.
14.   Damjan Vujković, paroh n Varni, Iškopali mu oči. Još je i sada živ, a sin mu je kapelan kod slijepoga oca.
15.   Pop Mita leskovački, paroh iz Kumerova, zadano mu 18 rana
16.   Milutin Subotić, paroh iz Ramnđa, zlostavljen i upaljeno mu guvno. Izgorolo mu 10.000 krstina (kup snopova složenih unakrst) žita.
17.   Sava Abat, starješina manastira Vujna, zaklan.
18.   Ljubo Milovanović, paroh u Krivelju, noževima izubijan, popadija od
19.   straha poludjela. Pop ranama podlegao.
20.   Iveza Vučetić, paroh iz Šovljaka u Mačvi, zlostavljen. Jedva ostao živ.
21.   Marko Švabić, paroh n Gornjanima, ubijen u svojoj kući.
22.   Pop Pera, paroh u Jaloviku, ubijen.
23.   Steva Popović, paroh u Jasenici, ubijen.
24.   Teofan, iguman. manastira Jošanica, ubijen.
25.   Chrisant, iguman manastira Klisura, ubijen
26.   Isaija, arhimandrit manastira Blagoveštenje, ubijen.
27.   Teodozijo, abat manastira Nikolje, ubijen.
28.   Sava, abat manastira Vujno ubijęn.
29.   Mihajlo, abat manastira Relatinac, ubijen.
30.   Mihajio, abat manastira. Gručarica, ubijen i opljačkan.
31.   Jeromonah Vićentije iz manastira Ljubostinja, ubijen od manastirskog brastva iz zavisti.
32.   Arhimandrit Gedeon iz manastira Rakovica kod Beograda – peškirom udavljen.

Kako je kod višeg srpsko - pravoslavnog sveštentva naobrazba na "visokom" stepenu, tako je i ostalo svećanstvo "obljubeno", da ga od same ljubavi pale, kolju, dave i ubijaju.

Hrvat, 24. 12. 1910

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Crni%20leptir.gif) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Crni%20leptir.gif)
Tako je bilo i ostalo do danas

 

http://www.youtube.com/v/-iz5iUrE_yg?version=3&feature=player_detailpage
http://www.youtube.com/v/-iz5iUrE_yg?version=3&feature=player_detailpage

 

http://www.youtube.com/v/50fGkI5oSZ4?version=3&feature=player_embedded
http://www.youtube.com/v/50fGkI5oSZ4?version=3&feature=player_embedded


Religije su se razvile pod utjecajem čovjeka-grješnika i njegovih organizacija kao crkva, koja pokušava da objasni i opravda svoju vjeru, svoju mržnju i svoja zlodjela.

Dok je Isus iz Nazareta propovjedao, pod vedrim nebom u najjednostavnijoj odjeći, o socijalnom društvu i ljubavi, imao je tisuće simpatizera. Religijama je za to potrebno: raskošne i ogromne crkve, zlato, svila, brokat i bezbrojni simboli. Koja religija ima pravo da tvrdi da je bolja od druge?

Ako sve religije samo Bogu služe, zašto onda nije Bog centar njihovih misli i njihovih djelovanja? Ako je Bog jedan jedini, zar nije dovoljna jedna vjera?
Kršćani se međusobno mrze, da bi ujedinjeno mrzili Židove do istrebljenja i td. Prave 'božje sluge' dnevno i tiho pomažu svome bližnjem, a susrećemo ih na ulici, na kolodvoru, u bolnici ... svugdje, osim u crkvi. Zar smo mi analfabeti, da nam religije trebaju interpretirati Bibliju ili božju volju?

Marica

 


Naslov: SPC: "U ime vjere, poštivamo samo sebe"
Autor: Marica - Veljača 07, 2013, 00:31:39


 

SPC: "U ime vjere, poštivamo samo sebe"   :razmisljam

Amfilohije se ruga Adnanu Čirgiću


http://www.youtube.com/v/Q_m2hfme0Fk?version=3&feature=player_detailpage
http://www.youtube.com/v/Q_m2hfme0Fk?version=3&feature=player_detailpage .

 

Mitropolit Mihailo osudio Amfilohijevu izjavu

http://www.youtube.com/v/NxAArPE4uWY?version=3&feature=player_detailpage
http://www.youtube.com/v/NxAArPE4uWY?version=3&feature=player_detailpage

Svaka čast ovom čovjeku - pravom kršćaninu.
Propovijeda vjeru u Isusa Krista.
Što ne pripada zajedno, ne može zajedno rasti.
Pozdrav u Crnu Goru! Marica


Mitropolit Mihailo, crnogor. ćiril. Mитрополит Михаило (Ramovo Ždrijelo, Žabljak, Crna Gora, 8. studenog 1938., svjetovno ime Miraš Dedeić), drugi je poglavar obnovljene Crnogorske pravoslavne Crkve.
 
Službeni naziv mu je: Arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorski, poglavar Crnogorske pravoslavne Crkve mitropolit Mihailo.
 
Mitropolit Mihailo je po nacionalnosti Crnogorac te stoluje u Cetinju. Osim crnogorskog, govori talijanski, ruski i grčki jezik.
 
Zamijenio je prvog poglavara obnovljene Crnogorske pravoslavne Crkve, vikarnog episkopa Antonija Abramovića koji je preminuo 1996.

Životopis
Prije nego je postao svećenik, Dedeić je diplomirao na teologiju u Beogradu 1969., potom predavao bogosloviju u monaškoj školi u Manastiru Ostrog. Završio je postdiplomski studij na Orijentalnom institutu u Rimu 1973. godine a potom pohađao Rusku duhovnu akademiju Svetoga Sergija u gradu Zagorsk. Radio pri državnim arhivima u SFRJ, SSSR-u i Italiji.
 
Rukopoložen je za mirskog pravoslavnog svećenika u lipnju 1988. u Beču, u crkvi Sv. Trojice, od strane Mitropolita Austrije i egzarha Italije i Mađarske Hrizostoma, uz pratnju episkopa Austrijskoga Mihaila Hristopulisa, grčkoga arhimandrita Svete Gore, arhimandrita ruskoga i bugarskoga i bio pravoslavni paroh Carigradske patrijaršije u Rimu gdje je kasnije i proizveden u arhimandrita. 1997. je dao ostavku na službu Carigradskom patrijarhatu.[

Na tronu Crnogorske crkve
U crkvi Sv. Paraskeve u Sofiji, 1998. godine, hirotoniran je za episkopa (vladiku) od strane Patrijarha Bugarskoga Pimena i sedam mitropolita i episkopa Bugarske pravoslavne Crkve.
 
Na Cetinju je 31. listopada 1998. godine, Mihailo introniziran (svečano ustoličen) za mitropolita autokefalne (samostalne) Crnogorske pravoslavne crkve koja je, od strane Srpske pravoslavne crkve, nasilno ukinuta po srpskom vojnom anektiranju Kraljevine Crne Gore 1918. godine, a obnovljena aklamacijom, na crnogorskom crkveno-narodnom zboru koji je održan na blagdan Lučindan 1993. godine na Cetinju.
 
Srpska pravoslavna Crkva u Crnoj Gori, koja je pod jurisdikcijom Patrijaršije u Beogradu i koja opstoji u Crnoj Gori i nakon što je ona svibnja 2006. proglasila neovisnost, žestoko osporava kanonsku utemeljenost Crnogorske pravoslavne crkve.
 
Posjet Hrvatskoj  
Mitropolit Mihailo boravio je sredinom 2005. u Hrvatskoj i odao počast žrtvama Vukovara iz Domovinskog rata. Mitropolit Mihailo je, kao prvi pravoslavni arhijerej, položio vijenac ispod spomenika na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata i mjestu masovne grobnice na Ovčari.
 
"Svaki pošten čovjek, bio kršćanin ili nekršćanin, treba doći u Vukovar i posjetiti ovo mjesto", rekao je mitropolit Mihailo.
 
Vanjske poveznice
Službene stranice Crnogorske pravoslavne crkve http://www.cpc.org.me/latinica/
Mihailov intervjuu za list "Pobjeda", listopad 2010. http://www.pobjeda.me/arhiva/?datum=2010-10-23&id=193657
Mihailo u posjetu Vukovaru http://www.kriz-zivota.com/tekstovi.php?id=1384&rubrika=4-32k-

Tekst: http://hr.wikipedia.org/wiki/Mihailo_(mitropolit)

 


Naslov: 70 riječi - što na tu srpsku propagandu još reći?!
Autor: Marica - Veljača 07, 2013, 11:07:30


 

 Srpske vodene pesme  

"Na srpskim jezerim" - u slavu Kosov-Vidov-begaj dana.

                                 

   

Srbi levo - Srbi  desno
Srbi spreda - Srbi straga
Srbi ozgo - Srbi ozdo
Srbi gore - Srbi vode
Srbi svi i svuda i oko ....
I oko, i oko i čelo
Časte se braćo veselo veselo!

 

Srpski Bogo srpstva svesilnoga,
Mili Bogo srpstva svemoćnoga.
Dragi Bogo srpstva prevojanog
Silnog srpstva ljuto zakaljenog
Do sto puta vrućo podgrijanog
Na sve "vorme" toplo prokuvanog
I u Beču i u Pešti ravnoj
I u gradu srpskom Beogradu
I u onom ladnu Petrogradu!
Srpski Bogo i anđeli srpski
Dođ'te vidit i čudo pogledat
Što se radi na "srpskim jezerim"
Gdje ognjište vodenog je srpstva
Usred mile "Trojednice" srpske
Steklišim* tako ljuto mrzke ....
Ostroilo - predpotopna slavo
Gdje si naša dična srpska glavo?'
Ostroilo od potopnih dana,
Što nam spavaš toliko zemana?
Ostroilo od potopa diko
Dorasao tebi nije niko
Nek stekliši* naljute se na te
Probudi se i protegni gnjate
Da dušmane goniš na sve strane
I očuvaš Srbe Jezerčane
Po jezerim što se milo bane. -
Ostroilo zelja ti rodilo
Srpstvo te je tvoje prodičilo
Po jezerim kada je plovilo
Srpske muve po njima lovilo
Srpske rake hvatalo za krake
Žabe srpske u vodu gonilo
I guštere u vodu topilo
S vevericam kolo uhvatilo
Srpske pesme vešto izvodilo
Pod bukvama srpskim se hladilo
Na koprivam sladko počinulo,
Podcikujuć milo srbujući:
"Hopa cupa hop - Srbin skače skok
Kada beži - on ne leži – brz je kao top
Cupa cupu cup - Srba ima svud
Hej čirom belengirom - bolest ido širom"
.
Pogledajte do devet jezera
•   (Tol'ko bilo i srpskih careva)
Gdje strmoglav ruše jadno druge
•   (Prava dika srpskog carovanja)
Na to devet srpskih jezera
Nagrnula sila Srbinova
Da srbuju, da srpski piruju
Srpstvo milo vodom razširuju ....
A kakva su ta srpska jezera?
Baš su stalna ka i srpska vera
Pana jugo - ona se bibaju
Puno sever - svakud se gibaju ....
Gledaj na dno - u srpsko jezerce
Opazit ćeš srpsko milo lice
Tu ja rače - momče srbijanče -
Rado lovi sitne ribičice
Ili jede "mudre" gljvičice
Da mu dadu snagu srbovanju
Nek je krepko u srpskom beganju ...
Gledaš potok - šumadinake boje
Tu Srbljani - potrbuške stoje
I pevaju mile pesme svoje:
Oje, oje, oje
Tužno srpstvo moje ....
Gledaj šumu - prava srpska šuma
Odtud ime miloj šumadiji
Koja svijnce šalje Mlađariji ....
Kolko u njoj imade stabala
Toliko je i naših Srbalja.
Vidiš bukve - prave srpske bukve
Razpoznatih ih nije težke muke ....
Tu kvrgaste, ondje napuknute
Vidiš u mah, da dobru ne slute
Slomio ih zub ljutoga tresa
Stekliškoga* lopovskoga biesa ....
Gledaj trave - srpske prave trave
Dok je trave - srpstvu nije strave. -
Gledaj tamo, šumovite bazge
Dok je bazge - hranit će se mazge
Ove rastu gdje ih i ne siješ
Samo ako teke što srbnješ.
•   (I tako dalje - dalje dalje
Al ostavmo sad te srpske halje).

Zaglavak na priglavak:
(Po napjevu "rado ide Srbin na Slivnicu")

Oj Kosovo srpstva mila diko
Tebe srpstvu još ne ote nitko
Na tebi je slava uzčuvana
Još od onih Vukovijeh dana ....
Vuče jeste srpstva milog otac
A sin gradi kolac kao otac
Tu netreba voljeg razgovora
Srb će onud kuda ko Srbin mora
Na kosovu srpstvo se raztalo
Na jezerim opet se sastalo ....
Begajući i tamo i amo
Nek je srpstvu slavje uzčuvano ....
Hej hop cupa cupa
Nek se čuje srpska lupa
Hej hop hop hop
Nek se vidi srpski skok
Oj na levo brate Stevo
Oj na desno srpska sestro
Uvati se do mene
Da ti lišce nevene
Jezera se neka tresu
Jere srpska jesu, jesu
Makar stekliš* zubim škljoca
I Srbina česte boca
Al jezera stalno stoje
Steklišah* se ništ ne boje
Prem su crne srpske boje
Hopa cupa hop
Srbi gore Srbi dole
Srbi, Srbi na sve strane
A to nije tek od lane ...
Ove pesme nisu šala
Srpska slava; nje je dala
Na jezerim što su srpska
Nek steklišim* budu mrzka.


Spjevao i listu "Србину" u Gospiću, namenu Srbin Franitelija Ćuk iz Svračje Drage, 20. lipnja 1899.

(http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Umjesto%20krunice-puska.jpg) (http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Umjesto%20krunice-puska.jpg)
Umjesto krunice, puška!

_________________
* stekliš
pripadnik Stranke prava A. Starčevića nastale u 19. st. (zbog žestokih napada na protivnike)

* *  70 puta ističe se srpstvo u tekstu od ukupno 683 riječi.
Što na tu - pranje mozga - srpsku propagandu još reći?!

* * * "Србин": list Srpske samostalne stranke u Hrvatskoj
Gospić : P. M. Krajinović, 1898 – 1911

List "Србин" je srpskim trgovcima davao veliko značenje u nacionalnoj misiji i stalno pozivao da im se pomogne. Devizu "svoj svome" smatrao je korisnom za takvu vrstu rodoljublja. Bezbroj puta se u Srbinu ponavlja kako su Srbi nekada držali svu trgovinu "od Beča i Pešte preko cijog Balkana". Židovi su najveći krivci što je taj primat izgubljen ... trgovci su nositelji najrodoljubivijih akcija. To Srbin izriče ovim riječima: "U srpskim neoslobođenim zemljama trgovci su oni koji stalno rade na dobru narodnom. Da njih nije... srpska bi stvar mnogo puta bila propala". Srbin nadalje opisuje osnivanje Srpske štedionice u Gospiću, koja je počela s glavnicom od 30.000 for uplaćenih u 1.000 akcija u srpskim općinama gospićkog i gračačkog kotara.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Veljača 16, 2013, 11:39:21



Da navedem jedan primjer: Poznati,danas već pokojni srpski prvak u Sarajevu,Petar Petrović Petraki bijaše zapravo pravoslavni Albanac, on mi je u svoje doba sam pričao, da je rodom iz Korče u Makedoniji i da se isprava prezivao Petraki, a i kod kuće je razgovaro albanski. A albanski i srpski zacjelo nisu jedno te isto, to su nam bar balkanski ratovi pokazali. Pa ipak bijaše taj Albanac srpskim prvakom i nitko ne bijaše zapazio, da nije rasni Srbin. Njegovi se sinovi ne prezivaju više Petraki nego Petrović. Kako to? Kao jedan od najbogatijih sarajlija bijaše on član srpske crkvene općine, pa čak i njezin predsjednik i time eo ipso Srbin. Na taj način su Srbi na čitavom jugu, Monarhije i u hrvatskim zemljama posrbili sav pravoslavni element, Rumunje, Rusine, Grke i Cincare.U Zemunu Mitrovici i Osieku pa i u Zagrebu bilo je početkom 19. st. mnogo Grka (npr. Dimitrie Demetar je bio podrijetlom Grk) i Cincara (makedonski Vlasi). Njihovi su potomci danas Srbi. Premda bijahu poslovenjeni u hrvatskoj sredini, ne postadoše oni Hrvati nego Srbi.

Ivo Pilar,1918

Dolazimo dakle do ovog zaključka:

1. Srbi imadu jedino svoj crkvi zahvaliti, što ih toliko ima i što su se tako raširili, da danas mogu nastupiti kao politički čimbenik.

2. U svoj Crkvi imaju Srbi oruđe za umnožavanje svoje narodne misli kojoj nema premca. To sredstvo oduzima okolnim narodima njihove pripadnike i privodi ih k srpstvu.

To su već i drugi opazili, Franz Miklošić (slovenski filolog) koji je bezuvjetno prvorazredni autoritet,piše, kako sam već spomenuo “o neodoljivoj snazi srpskog naroda, koja je na zapadu posrbila Hrvate,na jugu Albance, posvuda Vlahe, a na jugoistoku Bugare. "Samo što Miklošiću ne bijaše jasno da je srbska narodna crkva onaj čimbenik koji predstavlja tu neodoljivu asimilacijsku snagu.

Isto, Ivo Pilar, 1918

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Veljača 16, 2013, 14:07:01



Crnogorska pravoslavna crkva se  spominje kao samostalna 1855, a “srpska“ crkva je dobila nezavisnost od Carigradske patrijaršije tek 1879.

Crnogorska autokefalnost je kanonski verifikovana od strane Carigradske patrijaršije: “Pomjesne crkve sa svojom samostalnom upravom ili samoupravne crkve (autokefalne) su: 1. Carigradska, 2. Aleksandrijska, 3. Antiohijska, 4. Jeruzalimska, 5. Ciparska, 6. Ruska, 7. Karlovačka, 8. Sinajska, 9. Crnogorska i 10. Crkva u Kraljevini Grčkoj".

G. A. Rali i M. Potli, "Sintagma", knjiga s Katalogom autokefalnih crkava, Atina, 1855, str. 529, napomenuto da je štampana po blagoslovu Carigradskog patrijarha.

U ovoj se  knjizi “ srpska crkva “ ni ne spominje.

Spominje se Karlovačka koja je ipak imala srpski karakter, međutim “srpsku“ ni srbijansku ne spominje nitko.

I po drugi put se nezavisnost CPC spominje prije nego nezavisnost “srpske” crkve.
U državnom Kneževine Crne Gore 1905. godine bilo je normirano u članu 40. sljedeće: "Državna vjera je u Crnoj Gori istočno pravoslavna. Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve, ali održava jedinstvo u dogmama s istočno pravoslavnom Vaseljenskom crkvom. Sve ostale priznate vjeroispovijesti slobodne su u Crnoj Gori".

Dakle i ovaj put samostalnost CPC se spominje 1905, a “srpska”patrijarsija je proglašena 1922.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Veljača 16, 2013, 19:12:07



Pod konac 18. stoljeća naseliše se u čitavoj Austro-Ugarskoj, a osobito na njenom jugu levantinski trgovci  po narodnosti Grci ili Cincari, po vjeri grkoistočnjaci. Zbog svojih zamjernih poslovnih sposobnosti oni posvuda stekoše ugled i bogatstvo, kao npr. u Beču Dumbe, Sine, Spire, Todeski,no oni koji prebivahu u Beču postadoše Njemcima, a na jugu se u razdoblju od godine 1860 -1900, nacionaliziraše u Srbe, pa čak i tamo gdje su živjeli u čisto hrvatskoj sredini.Tako poznajem u Zagrebu isprva grčku porodicu Gavela, koja boravi u Zagrebu već preko sto godina, a danas je srpska.

Srbi svakako zahvaljuju svoj Crkvi i u političkom smislu mnogo više, nego što se obično misli. Posredovanjem Crkve, Srbi su sve do danas preuzeli predaju fine bizantske politike i diplomacije, koju vode najrafiniranijm sredstvima.S vaki Srbin je rođeni diplomat i političar, a to svojstvo stječe on već crkvenim odgojom. Odatle i njihovi zamjerni uspjesi i na diplomatskom području.

Rasadnici te političke vještine su crkvene i školske općine, u kojima laici sudjeluju u upravi Crkve i stječu svoje prvo školovanje u bizantskoj političkoj umjetnosti. Tamo oni stječu i poduku o političkim smicalicama koje smo tako često vidjeli tokom ove knjige. Vidjeli smo također, kako su pravoslavni i duhovni crkveni ideali postali uzorima nacionalnog stremljenja. Pri tom upozoravam na Pećku patrijaršiju i činjenicu da se misao o novoj srpskoj državi porodila naprije u glavi mitropolita Stratimirovića. Što svakog promatrača mora zapanjiti, to je neobično brzo širenej političkih misli, novih pogleda itd. To sve širi Crkva, njezino svećenstvo i njezina organizacija. Budući da crkvena i nacionalna nastojanja idu uvijek zajedno ima svaka politička misao i vjersku primjesu i pozadinu, pa je zato shvaća i onaj najneobrazovaniji i ona ga se prima.

Idem, Ivo Pilar, 1918

 


Naslov: Veliki san Srpske pravoslavne crkve je odsanjan
Autor: Marica - Veljača 17, 2013, 09:23:28


 

 Veliki san Srpske pravoslavne crkve je odsanjan  


http://www.imenik.hr/moj/detalji/1612578/karlovac/srpska-pravoslavna-crkva-u-hrvatskoj

SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA U HRVATSKOJ
47000 Karlovac, Celestina Medovića 11

______________________________

Ovakav naziv uz to još netočan ne smije da se pojavi na bilo kojoj službenoj stranici jer u Hrvatskoj nije nikada postojala SRPSKA pravoslavna crkva. Srpska pravoslavna crkva može samo postojati u Srbiji i nigdje drugdje. Hrvati pravoslavne vjere imaju svoju Hrvatsku pravoslavnu crkvu.

Veliki san Srpske pravoslavne crkve o Velikoj srpskoj crkvi je odsanjan . Nema što dalmatinska eparhija, s nerealnim idejama i izgubiljenom iluzijom, od hrvatske Vlade da zahtjeva jer Hrvati pravoslavne vjere znaju gdje im je djedovina i očevina - Hrvatska - i prema tome; najnormalnije je da su pripadnici Hrvatske pravoslavne crkve koja se ne samo imenom već i svojom ideologijom drastično razlikuje od SPC.

Marica
______________________________

http://www.hrvatskipravoslavci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=117:pra

Srpska narodna stranka u RH osudila je osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, ocijenivši da je ta organizacija po svom poslanstvu "antisrpska, nacionalistička i u stvarnoj suštini antipravoslavna." U istom priopćenju optužuje utemeljitelje HPC da su "bivši sveštenici Pravoslavne crkve, kojima je zbog duhovnih, materijalnih i krivičnih prestupa oduzet sveštenički čin", dodavši da članovi HPC nisu pravoslavci nego katolici!

Dalmatinska eparhija SPC oštro je osudila namjeru osnivanja HPC, kao i vladika Fotije, te su zatražili od premijerke Jadranke Kosor i predsjednika Ive Josipovića da zabrane "osnivanje te crkve, s obzirom na njeno loše značenje u prošlosti i njenu povezanost s genocidom nad Srbima, Jevrejima i Romima." Pisma Gerasima i Fotije, objavljena su preko Interneta Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript , na engleskom jeziku gdje je stavljen naglasak na "the dark secret of the Holocaust" nad "nevinim" ortodoksnim Srbima u Hrvatskoj. ...

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Veljača 17, 2013, 15:09:36



U Monarhiji još uvijek nemaju pravu predodžbu o tome koliko Srbija vlada nad Srbima u inozemstvu i kakao je slijepo slijede.Sredstvo za to vladanje bijaše vjerske prirode,a to je upravo ono što se u Monarhiji nije shvaćalo.

Položaj Srba nakon godine 1830 bijaše izvanredno povoljan. Međunarodna diplomacija stalno ih je  pomagala spram Turske, jer se njena vladavina u Evropi smatrala nemogućom.Osim toga natjecahu se Rusija i Austrija o prevlast na Balkanu, pa su vještom politikom mogli imati potporu jedne od tih dvije velevlasti. Ne smije se ni predvidjeti, da je položaj Srba nakon god. 1868 postao i u Austriji mnogo povoljnijim, a osobito u Hrvatskoj i Slavoniji nakon Khuena, i da se vlast nako Kallayeve smrti i u Bosni otvoreno naslanjala na Srbe. U doba aneksije nastala je u tom mala stanka, ali se kasnije u Bosni opet s time nastavilo.

Tako je nakon god.1860. stalno rasla politička snaga Srba i znatno prešla političku snagu Hrvata, a to tim više što su Srbi imali posvuda uspjeha nakon god. 1860 sa svojim svesrpskim pokretom. Budući da je opasnost toga pokreta ostala širokim krugovima u monarhiji gotovo savim nepoznata, zapravo sve do aneksije, naišli su Srbi u Monarhiji posvuda zapravo samo na potporu, a svakako vise nego Hrvati. Tako im je uspjelo da nakon god. 1860 da pridobiju široke grkoistočne gomile za srpsku narodnu misao.Tu činjenicu oni nastoje na svaki način prikriti, kao da se je netom posrbljeni element odavno nazivao srpskim. Tragično je samo da ih je državna vlast u tom poslu često izravno podupirala, kao npr. u Hrvatskoj i Slavoniji. Pitanje je dakako, da li je državnoj vlasti bilo moguće zapriečiti takav razvoj. Ja u to sumnjam, i to poradi toga , što se on pojavio gotovo isključivo u crkvenoj mantiji i zbog toga mu je neobično teško prići.

Ivo Pilar, 1918.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Veljača 18, 2013, 17:29:11



Jedan dobar tekst koji govori kako kaže sam naslov, nasilno spriječena asimilacija Vlaha ili pravoslavnog stanovništva i koju je glavnu ulogu u tome opet imala srpska crkva, mitovi glede crkvene unije, u nekim su krajevima ti pokušaji bili spontani i od samih paravoslavaca, a ono malo što je uspjelo ugušeno je u krvi upravo od predstavnika grkoistočne Crkve. Nadalje, treba spomenuti da su Vlasi bili nomadi i da su pojedini odlutali daleko na zapad, daleko od pravoslavne crkvene organizacije i duboko među katolike. Ponekad bi  godinama cijele  generacije bile nekrštene, dok nebi dolutao neki pravoslavni kaluđer ili katolički fratar. Primjeri prisilnog prelaska (prevođenja)pravoslavaca na katoličku vjeru nisu zabilježeni, dok je obratnih slucajeva bilo, posebice u Bosni.

Uloga pravoslavne Crkve koja je iz razloga vjersko prozelitizma mnogo puta nalazila zajedničke protuhrvatske i protukatoličke interese sa Austrijom, ta protuhrvatska tradicija ostala je ukorijenjena u pravoslavnom stanovništvu skroz do današnjih dana, od vremena bana Khuena Hedervariya, Kraljevine SHS, kasnije SFRJ, uvijek su pravoslavci bili Trojanski konj u Hrvatskoj protiv nje i na kraju 1995, upravo protiv sebe samih. Vrlo komplicirano i složeno.

Vatroslav Murvar

Nasiljem spriječena asimilacija Vlaha
sa narodom i zemljom Hrvata


U doba kada je postalo jasno da turska moć stalno opada, vlaški elemenat sve više prebjegava na kršćansku stranu, nudeći iste one usluge svojim novim kršćanskim gospodarima protiv svojih dosadašnjih gospodara Turaka: neprekidno provaljivanje u neprijateljsko područje, praćeno strahovitim nasiljima i pljačkom, tako da područje postane zrelim za okupaciju koja slijedi, a da osvajač ne izgubi malo ili ništa. Ekonomija turske krvi pretvara se sada u ekonomiju kršćanske krvi i teško se osvećuje Turcima po njihovom vlastitom sistemu. Austrija sada organizira slične vojne krajine sa istim povlasticama i istim ljuskim materijalom prema Turskoj, kakove su svojedobno Turci organizirali prema austrijskim granicama.

Osobito nakon velikoga kršćansko-islamskog rata 1593–1606 dolaze Vlasi najprije sami u masama, a kasnije ih austrijske vlasti dovode i koloniziraju na opustjelim posjedima hrvatskih plemića prema turskoj granici. Tako su naseljeni Vlasi u varaždinskom i karlovačkom generalatu. Pismo Rafe Levakovića tajniku kongregacije za širenje vjere u Rimu od 20 kolovoza 1641 ocrtava naseljavanje Vlaha u Ivaničkoj kapetaniji sa tisućama vlaških kuća, a visoka kulturna sredina kršćanske Hrvatske omogućuje točnu rekonstrukciju ovih vlaških seoba izvedenih po Austriji, budući da je gotovo svako naseljavanje točno zabilježeno u brojnim suvremenim spomenicima.

Hrvatska zemlja, oslobođena u ovim uspješnim ratovima od turske vlasti najvećim ulogom hrvatske krvi, ne vraća se materi zemlji Hrvatskoj, već se u njima organiziraju posebni vojnički režimi pod izravnim zapovjedništvom austrijskih generala. Austrijski dvor nema uopće namjeru da tu zemlju vrati Hrvatskoj pod vlast bana i hrvatskoga Sabora. Prebjegavanje i naseljavanje Vlaha po Hrvatskoj dolazi austrijskoj politici kao naručeno, te ga ona podupire svim svojim raspoloživim snagama.

Međutim hrvatski Sabor s banovima na čelu jasno je shvatio, kuda vodi austrijska politika povlastica Vlasima, te su stoga poduzeli korake za što većim približavanjem starosjedioca sa doseljenicima. Obična je austrijska kleveta, koja se još danas povlači po srpskim školskim knjigama, da su hrvatski plemići htjeli učiniti Vlahe svojim kmetovima. Hrvatski je Sabor donio zakonski prijedlog o vlaškim privilegijama na svojoj sjednici u Zagrebu 21 veljače 1629, koji je što više proširen u obliku posebnih proklamacija na Vlahe:
“Ako se Vlaški sinove k orsagu dobrovoljno pridadu, od orsaga (hrvatske države) slobodu hote ovaku imati: Najprvo na tlaku ne budu hodili i za kmete ne budu držani …” Dalje se nižu točke ovoga zakonskog prijedloga, koji predviđa izvanredne slobode i privilegije za doseljene Vlahe.

“Ovaj nacrt vlaškog zakona tako je pravedan i slobodouman, te je upravo čudo – veli povijesnik Vjekoslav Klaić – da ga Vlasi nijesu objeručke prihvatili i time postali gotovo posve ravnopravni plemstvu hrvatskog kraljevstva.”

S jedne strane strašili su Vlahe austrijski generali na licu mjesta pričama o kmetovanju, a s druge strane austrijski dvor je na sve moguće načine izigravao poklisara hrvatskoga Sabora zagrebačkoga velikog prepošta Benedikta Vinkovića, koji je poslan na dvor isključivo u svrhu uređenja vlaškoga pitanja u hrvatskom kraljevstvu. Vinković na dvoru nije mogao ništa obaviti. “Vlasi ostadoše i dalje pod vlašću austrijskih generala, pa se je tako i teritorijalno stala stvarati vojnička krajina dakako na štetu cjelokupnosti hrvatskog kraljevstva, od kojega se komad po komad odkidalo krajeve u kojima bi se Vlasi nastanjivali.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Veljača 18, 2013, 17:41:06



Hrvati nisu međutim ostali samo kod riječi. Predstavnik hrvatskoga Sabora Kobašić (Kovačić) prvi je uz velike osobne žrtve naselio Vlahe u današnjem Žumberku i dao im sva selišta svoga imanja. Zagrebački biskup Petar Domitrović (1611–1628) dao je Simi Vratanji, prvom vlaškom vladici u emigraciji, ne samo svoje imanje Marča kod Ivanić-kloštra nego i samu crkvu Sviju Svetih, uz koju je vladika Vratanja sagradio prvi manastir Računa se da je tada oko 60.000 duša dobilo posjede iz ruku Katoličke crkve i hrvatskih plemića. sa svim onim privilegijama, koje je hrvatski Sabor predvidio u svom zakonskom prijedlogu, a koje su hrvatski seljaci dobili tek 1848 sa banom Jelačićem.

Hrvatska tolerancija je jedinstvena za ono doba. Uspostavljaju se vrlo srdačni odnosi između predstavnika hrvatske države i vlaških vladika. Nije samo prvi vlaški vladika u Hrvatskoj Sima Vratanja promicao suradnju i razumijevanje između starosjedioca i doseljenika, već su u tom pravcu nastavili i njegovi nasljednici. Marčanski vladika Gabre Mijakić (1663–1670) zaslužuje štovanje sviju Hrvata zbog svoje ljubavi prema novoj domovini Hrvatskoj, za koju je položio život zajedno sa svojim velikim prijateljem i hrvatskim banom-mučenikom, pogubljenim u Bečkom Novom Mjestu, Petrom Zrinskim.

Mir u Vašvaru (10 kolovoza 1664) pokazao je jasno i Hrvatima i Madžarima da car Leopold I i austrijski dvor ne idu za oslobađanjem hrvatskih i madžarskih zemalja od turske vlasti. Čitava je oslobođena područja bečki dvor prepustio Turcima bez ikakva razloga. Oslobođene dijelove Hrvatske dvor ne će da ujedini s hrvatskom državom i da stavi pod nadležnost bana i Sabora. Na brojne i ogorčene proteste hrvatskih banova i Sabora radi ovakvoga nepoštenog, protu-ustavnog i protu-ugovornog držanja, bečki dvor odgovara davanjem pune slobode djelatnosti svojim generalima.

Ovi dapače prelaze i na područje banovoga hrvatskog kraljevstva. Njemačka vojska organizira čitave hajke na hrvatske djevojke i žene nad kojima izvršavaju grozna silovanja. Još danas će vrlo često Austrijanci govoriti o kulturnoj misiji Austrije na Balkanu. Misija Austrije bila je čisto germanizatorska u svim vremenima jednako, te je se ne može ničim razlikovati od pruskoga “Drang nach Osten”.

Nakon tajanstvenog ubojstva bana Nikole Zrinskog, koje je očito organizirao bečki dvor metkom u leđa inscenirajući nesretan slučaj prilikom lova, bečki dvor je prisiljen imenovati njegova brata Petra Zrinskoga hrvatskim banom, ali tri godine odlaže saziv Hrvatskoga Sabora, koji bi imao ustoličiti novoga bana. Kidanje i gaženje ustavnih sloboda i ponašanje divljačke njemačke soldateske po Hrvatskoj predigra su germanizaciji i kolonizaciji austrijskih seljaka u bogatu hrvatsku zemlju. To bi imao biti početak konačne likvidacije hrvatskoga naroda, iscrpljenoga turskim ratovima na obranu kršćanstva, u prvom redu Austrije i Italije.

Cvijet hrvatskoga plemstva pod vodstvom hrvatskih književnika Petra Zrinskoga, hrvatskoga bana te pjesnika Krste Frankopana ustaje na obranu slobode svoje pogažene domovine. Zapad je već toliko izigrao svoga saveznika, da prevarenom savezniku ne preostaje ništa drugo nego spasiti svoju egzistenciju suradnjom s Turcima, kako su to ranije učinila ostala hrvatska braća iz središnjega hrvatskog prostora. Turci su još uvijek živo zainteresirani prijateljstvom Hrvata i nude Hrvatskoj položaj nezavisnoga kraljevstva pod zaštitom sultana. Koliko su napredovali razgovori Zrinskoga sa Turcima teško je reći. Nema mnogo podataka.

Vlaškivladika Gabre Mijakić pristaje bez svakog oklijevanja uz ove hrvatske vođe. Tako se vlaška migracija pod njegovim vodstvom u krvavom ustanku postavila na stranu Hrvata i ustala protiv zajedničkoga neprijatelja, koji je do sada Vlahe huškao protiv Hrvata. Vladika Mijakić se tako sprijateljio s banom Petrom Zrinskim, da ga je proglasio svojim dragim sinom, dok je ban Petar vladiku Gabru nazivao svojim ljubljenim ocem. U Beču su počeli bjesniti radi toga saveza. Za kratko vrijeme bio je Mijakić ulovljen i bačen u tamnicu, u kojoj je umro nakon tamnovanja od 16 godina, na 25 listopada 1686. Tako je do smrti ostao vjeran svojoj ideologiji. Kroz 16 godina tamnice nisu od njega mogli izmamiti niti jednu riječ protiv Petra Zrinskoga, jer je on uvijek ostao samo njegov otac”

Na prevaru i na časnu carsku riječ, da im se ne će ništa dogoditi, dozvaše Petra Zrinskog i Krstu Frankopana, tobože na izglađenje sviju nesporazuma u Beč. Tu je Beč, već po nebrojeni put, opet zloupotrebio katoličku Crkvu, prevarivši i zagrebačkoga biskupa, koji je onda u najboljoj namjeri nagovorio Zrinskoga da pođe u Beč, jer se radi o ozbiljnom
pomirenju i udovoljenju hrvatskim zahtjevima.

Kada su plemeniti Hrvati, vjerujući u zadanu carsku riječ i u zajedničku potrebu kršćanstva da se uredi nepravedno stanje, došli da sklope mir, budu bačeni u tamnicu i pogubljeni, a njihove obitelji istrijebljene do poslijednjega nedužnog djeteta.

Tako je katolička “apostolska” dinastija štitila katolicizam, jer su svi ovi vladike bile živo zanimani unijom s Rimom, a njihova suradnja s Hrvatima samo je podupirala ovaj razvoj. Dokumenti o tome vrlo su brojni. Na taj je način Austrija “pravila” Hrvate, kako to jednoglasno tvrde ugledni srpski učenjaci!

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Veljača 18, 2013, 17:53:02



Nasljednik Gabre Mijakića na vladičanskoj stolici Pavao Zoričić (1671–1685), usprkos strašne tragedije Gabrine još oduševljenije radi na što tješnjoj zajednici doseljenika sa starosjediocima poput Vratanje i Mijakića. Jednako ostaje vjeran ideji Unije s Rimom, te osniva sjemenište na Griču u Zagrebu 1675. Od svoga osnutka ovo je sjemenište bilo žarište hrvatske misli među doseljenicima. U njemu se odgojio i veliki hrvatski povijesnik Tadija Smičiklas, te čitav niz hrvatskih javnih radnika.

Austrijski povijesnici priznaju da je Zrinskom uspjelo okupiti i Morlake (katoličke Vlahe) i Vlahe (pravoslavne Vlahe) u frontu protiv Austrije. I svojim neuspjelim ustankom Zrinski je uspio barem odgoditi planove o centralizaciji i germanizaciji Hrvatske. Ali je zato Austrija sada imala slobodne ruke u huškanju Vlaha protiv njihove nove domovine Hrvatske.

Svi hrvatski napori bili su uzalud. “Austrija je s Krajinom i s migracijama imala svoje posebne političke račune. Ona je naime držala, da će preko migracija dobiti protektorat nad svim slavenskim narodima i nad drugim kršćanima na Balkanu i da će na taj način istisnuti utjecaj Rusije na Balkanskom poluotoku i u susjednim zemljama. To je bio ton austrijske dvorske politike i osobito gradačkoga ratnoga vijeća od cara Ferdinanda do Leopolda (1527–1705). I kasnije pa i u našem stoljeću austrijski se dvor rado navraćao na ovu utopističku ideju.

Orijentacijom Vlaha prema Hrvatima Zoričić nastavlja sa linijom suradnje, koju su zacrtali Vratanja i Mijakić i nakon tragedije Mijakić- Zrinski-Frankopan. Austrija je bila prisiljena ogledati se za novim saveznikom u borbi proti hrvatske i madžarske države. Našla ga je u patrijarhu Crnojeviću.

Kompromitiran svojom suradnjom sa Austrijom patrijarh Arsenije, lažno nazvani Crnojević, napušta svoje sjedište u siromašnim crnogorskim brdima te sa 36.000 raških obitelji – kako se oni sami nazivaju u suvremenim spomenicima: Razien, Rasciani, Raczok – 1689 prelazi na sjevero- istočni rub hrvatskih i južni dio madžarskih zemalja. U sukobu Rašana i Madžara, jer dolaze na madžarsku i hrvatsku zemlju dopuštenjem austrijskoga dvora, dvor će ih svim silama pomagati i raspirivati njihove ambicije na štetu Madžara isto onako, kao što je pokušao iskoristiti Vlahe protiv hrvatske države.

Austrija je i inače išla pravoslavlju moćno na ruku: “Poslije oslobođenja Like od Turaka 1689 pravoslavni su otimali katoličke crkve i posjede, uskraćivali su građansku poslušnost, a vojnički zapovjednici nisu dopuštali biskupu (katoličkom) vizitacije.” Očito je da je Austrija nastavila tjeranjem iste politike, kakvu su usvojili Turci, iskorišćavajući podređenost pravoslavlja državnim svrhama.

U zgodan čas pojavio se patrijarha Arsenija u području monarhije. Zrinski je ležao već dugo u zemlji, a njegov ljubljeni otac vladika Gabre Mijakić već tri godine. Obojica usmrćeni prevarom “apostolskih” vladara.

U Austriji je bjesnio kurs protu-hrvatske i protu-ugarske politike. Stoga je patrijarha mogao očekivati pomoć dvora, a nije trebao strahovati da će njegova drskost na štetu katoličke Crkve biti kažnjena. Arsenije je uništio dvije od tri unijatske episkopije i to metodama, koje do tada nisu bile poznate našem svijetu – najprije prijetnjama ubojstva i paleža, te stvarnim izvršenjem tih prijetnja.

Izvršioci su po starom nomadskom običaju bili noć i zasjeda iz busije. U svim ovim slučajevima vlast ih doista nije pozvala na odgovornost, iako je po sadržaju prijetnja bilo jasno, u čije ime dolaze ovi zločini. “Kad je Arsenije boravio u manastiru Lepavini u blizini Koprivnice, poručio je 5 lipnja 1693 preko Đure Kusića tadanjem marčanskom vladici Isaiji Popoviću, da će Popović i marčanski kaluđeri jedno jutro osvanuti mrtvi u Marči’, ako se ne odreku katoličke Crkve.”

Prijetnje su bile ostvarene. “U manastiru u Marči radilo je od 1611– 1734 ravno 12 episkopa, koji su polazili stazama jedinstva. U zagrebačkom arhivu zabilježen je pod datumom od 19 studenog 1735 izvještaj o provali u manastir Marču. Po uputi Sime Filipovića – kako se kaže u tom izvještaju – navalilo je na manastir više konjanika s dva kaluđera iz manastira Lepavine i s dvojicom ‘popova’. Sjedinjene monahe, koje su zatekli u manastiru, vezali su na rukama i nogama i u donje tamnice bacili mučeći ih na zvjerski način.”

Drugi dokumenat pronađen po Radoslavu Lopašiću potvrđuje u cijelosti ovo arhivsko vrelo i ilustrira “uselenje” pravoslavaca u grko-katolički samostan putem sile. Tri godine kasnije je ipak manastir vraćen vlasnicima. Međutim bizantska osveta imala je tek doći. Filipović je nagovorio harambašu Tomaševića, koji je u ponoći 1739 na 28 lipnja – valjda vidovdanska mistika, jer baš na sam Vidovdan – “sašao s gora i pretvorio marčanski samostan u prah i
pepeo”.


Pomoću austrijskih vlasti na granicama Arseniju je pošlo za rukom, da protjera sjedinjenoga biskupa u Pakracu Ljubibratića preko granice. Kažu, da je Ljubibratić odveden u Rusiju, gdje su mu ‘sudili’. O tomu izvješćuje zagrebačkoga biskupa Brajkovića rektor isusovačkog kolegija u Požegi Andrija Horvat pod datumom od 17 lipnja 1704. Zanimljivo je da su iste metode zabilježene i u 19 stoljeću…

Baš ovom doseljenju Srba u južnu Ugarsku i na sjevero-istočni rub Hrvatske pod Arsenijem povodom su oni mirovni ugovori kršćanskoga svijeta s Turskom, koji postavljaju granice između kršćanskoga i islamskoga posjeda upravo u srce hrvatskim zemalja, na Uni i Savi. Te će sudbonosne granice ostati stoljećima, 1699–1878–1918, izrezujući tako sredinu Hrvatske od one Hrvatske na sjeveru, čije slobode Beč sve više gazi, i od one Hrvatske na Jadranu, u kojoj se ugnijezdila Venecija.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Ožujak 09, 2013, 15:37:44


 

Citat:

Kažu da je povijest učiteljica života, a ne mora ni biti, za neke vjerovatno i nije. Povijest je postojala i ona se ne može modificirati, može, i to u svrhu ideologije, ali to je opasno, to je igra s vatrom koja stvara samo sukobe. Zbog toga se najbolje pozvati na konkretne i realne povijesne izvore.


Hrvati su se za ljubav Jugoslavije i jugoslavenstva bili spremni mnogo toga odreći, dok se Srbi nisu htjeli odreći ničega, štoviše Srbi su se htjeli samo okoristiti tj. postati veći.

Može se reći da je Srpska pravoslavna crkva bila i ostala jedan od glavnih zapreka stvaranja jugoslavenske ideje. Srpska pravoslavna crkva je tvorac vjerskog fundamentalizma. Srpska pravoslavna crkva je tvorac vjerskog etnocentrizma na području ex Jugoslavije.

Srpska pravoslavna crkva i “srpsko pravoslavlje“ su glavni i jedini čimbenik pripadnosti modernoj srpskoj narodnosti stvaranje moderne srpske nacije na vjerskoj osnovi, upravo je stvorilo i bošnjačku i hrvatsku monoreligijsku naciju, i bez obzira koliko je SPC u početku bila glavni nosioc i voditeljica oko koje su se okupljali Srbi posebice u tuđim krajevima, konkretno doseljavanjem u današnju Vojvodinu, jer sasvim je normalno da se novodoseljeni nastoje sačuvati i odrzati na okupu, sve kasnije propovjedanje i ideje SPC i srpske inteligencije pretvorilo se i postalo agresivno i napadačko .

ULAZI LI VJERA POSRIJEDI?


Dosta smo puta razmišljali opstoji li danas kakva bitna razlika između Srba i Hrvata, pak iskreno ispovijedamo da nijesmo došli do zaključka što bi nas zadovoljio. Tu nema nikakva velikog pitanja u pravom smislu te riječi, a plemensko spada u historiju. Mi mislimo da su u ovoj borbi posrijedi više osjećaji nego razum te smo uvjereni da jedan od odlučujućih elemenata u toj znamenitoj raspri jest sama razlika vjere iz koje se, opet, rađaju dva politička pravca. Ovo Hrvati uopće prepoznavaju, dok Srbi odrijeišito niječu.

Kad ih slušaš njima nije ni najmanje do vjere, za njih biva svejedno katolik, pravoslavni, protestant, vjernik i bezvjernik, jer su oni pravi slobodnjaci. Tako u riječima, u činu stvar stoji drugačije jer su Srbin i pravoslavni istovjetna stvar. U saborima u Zagrebu i Zadru svi pravoslavni zastupnici pripadaju srpskoj stranci, a uopće teško je naći  pravoslavnog koji joj ne pripada. Rijetke iznimke, ukoliko se katolika tiču, kako srpski omladinci u Dubrovniku, umjetno odgojeni i pojedine osobe po Dalmaciji, npr. dr. Bakotić i dr. Pavlović, nekadašnji gorljivi Hrvati, ne mijenjaju stvar nego potvrđuju pravilo.

Ideja srpska živi samo gdje se pravoslavni živalj nalazi, a gdje ga nema, nema ni srpstvu traga, a u našem Dubrovniku tobožnje srpstvo temelji se na pravoslavlju. Tu ima priličan broj Herccgovaca koji su tijekom vremena nadošli. Nekad su bili tvrdi oslon narodne stranke i odlučni zagovaratelji sjedinjenja, a danas su slijepi saveznici onih autonomaša koji su radi njih blijedili naše ljude kako hoće da povlaše Dubrovnik te u ime vjere pozivali gradanstvo na otpor. Do toga su došli ne iz kakvog srpskogo osvjedočenja, nego jer su ih tako izvana potpuhali, inače bi i danas s nama, koji smo s njima sveđ plemenito postupali. Prišaptavali su im kako će domalo gospodovati u Dubrovniku.

A to nije čudo, ako zbog žalosnih pojava na našemu obzorju oni povjerovaše da je tako, vidjevši gdje većina Dubrovčana svaki je ponos i ugled izgubila, a neki mladi upravo poludjeli, nije, dakle, čudo da pravoslavn Srbi kod nas podižu sve veće glavu.

I snošljivost vjerska, toliko od Srba rastrubljena, nije nego himba.Zgodi se da pravoslavni zaljubi se u katoličku djevojku. Ali, bila ljubav kakva mu drago, ako se ona ne odreče svoje vjere i ne prijeđe na pravoslavlje, tu uopće o ženidbi nema govora. Iskustvo uči nas da je tako, a iznimke nijesu nego bijele muhe.

Nego, idimo naprijed te vidimo kako je sa školom. Tu slijedi ista igra. Srbi hoće svoju učionicu u vjerskom obliku, gdje i učitelj treba da bude njihove vjere. Njihovo ponašanje  u ovom poslu baš  je smiješno. Dok u svakoj prigodi ističu pravo na konfesionalnu obuku, kad katolici to traže, ne priznaju im po onoj staroj njihovoj što je moje, to je moje, a  što je  tvoje i moje je.

Tad dođe na srijedu njihov poznati bizantski liberalizam, gdje tužni, za ljubav slobodnjačkih načela, protrnu kad čuju da se samo govori o kakvom Liechtensteinovu prijedlogu.

Nikad nijesu tako smiješni bili kako onda kad su austrijski Nijemci zapoečeli agitaciju protiv prijedloga kneza Liechtensteina obrativši se na općine da prosvjeduju. Vidjeli smo onda kod nas da oni, što su nas najviše mamili, bili su srpski pristaše.

Je li moguće pomisliti što glupljega i istodobno bezočnijega? Dok za se hoće svi i svuda vjersku školu, kad je drugi ištu, opiru se!

To je njihov liberalizam u komu se zrcali lijepi pojam što imaju o pravu i pravici. Kad drugi zahtjevaju konfesionalnu obuku, ne za se, nego za svakoga jednako, tad su natražnjaci, ultramontanci, jezuite, dok njihova konfesionalna škola jest postulat vjerske slobode! Pak da poštena čovjeka ne ozlovolje ta bizantska šaranja!

Vjerski ekskluzivizam na kojem se temelji srpstvo morao je po prirodi da urodi političko-vjerskim pojmom, iz koga se izlegla politička srpska stranka, što kreće pravcem sasvim protivnim pravcu hrvatskomu,  uzalud mi imademo jedan jezik i narod jedan. Isključiva narav srpstva, sveđ teži za tim da nađe prikladno tlo u kojemu se može razvijati u svome, više vjerskom nego političkom pravcu. Narav same stvari hoće da ideja srpska ište zemljište gdje pravoslavlje gospoduje ili  bar gdje se nametnuti može.

Političko srpstvo i pravoslavjlje potrebiti su jedan drugomu tako da jedan bez drugoga ne daju se ni pojmiti, te sačinjavaju, kao rekosmo jednu, te istu stvar, gdje se vjera od politike ne može razlučiti,k ao ni politika od vjere.

Proslijedmo. Ivan Đaja, sad Jovan, Dubrovčanin, uspeo se nekako u Srbiji do ministarske stolice. Udes je htio da se tu nađe kad je skupština odlučila da kraljicu gone, što je ministarstvo formalno bilo obvezano da provede ili da se odreče i tako ne okalja sebe ni zemlju onim sramotnim činom. Kad se velika graja podigla na Đaju nakon izgona, što mu je srpsko novinstvo predbacilo? Da je Šokac jezuitski pitomac itd. Nije se pitalo je li on s političkog vida dobro ili zlo radio; velika mana njegova bila je što je katolik. Pak, premda u tom poslu vjera nije utjecati mogla dotjeraše šovinizam dotle da su ga obružili smiješnom optužbom što je dao proliti nevinu srpsku krv da vidi da li je iste boje kao šokačka. Imamo i drugih primjera.

Na 17. maja o. g. prigodom arnautskih napadaja sastala se đačka skupština u Beogradu, te sastavila rezoluciju u kojoj se kaže: da se ima zamoliti ruski car da i on svojom mogućom rukom čuva pravoslavlje i srpstvo od nasilja što Arnauti i Bugari izvršuju  na srpskom pučanstvu u staroj Srbiji i Makedoniji. Tako je bilo rečeno. Kako će pak ruski car čuvati srpsko pravoslavlje od pravoslavlja bugarskog, to nek znadu one svjesne glave.

Lako se uviđa da u takvim prilikama hrvatstvo i srpstvo ne mogu da zajedno opstoje te da srpska ideja isključuje hrvatsku, i protivno, odatle se rađa ona neprestana borba što je svagdano imamo pred očima. Tako stvari obično svrše pobjedom jednog, a propasću drugog ali kadikad dogodi se nešto gore, te dođe neko treć što sve umiri na šteti obiju, a na svoju korist! To bi bilo žalosno, te svak bi morao misliti kako bi otklonio tu opću nesreću. Ali to se ne postiže nijekajući fakta, nego pripoznavajući ih i razmišljajući je li moguće da se slična katastrofa zapriječi. Mi velimo da jest, ali pod jednim samim uvjetom, biva, da se rasplamsana mašta nekih krugova zauzda te, uvažujući današnje okolnosti, pusti providnost, koja drži u svemogućoj ruci udes naroda, da se stara za ono sto će u bližem ili daljem vremenu nastati iz događaja, koji će slijediti bez nas i protiv nas. Trebalo bi ukrotiti čuvstvo da razum vlada, jer, dok pravoslavlje sa svoje strane istovjetuje se sa srpstvom, nije čudo, ako s druge strane, hrvatstvo, prisiljeno na obranu, prisvaja sve to više vjersko obilježje.

Nužno je da mi svi koji se nalazimo na jugu Monarhije pripoznamo činjenice što se ne daju vikom izbrisati. Naši pravoslavni, na temelju strogo narodnog načela bez vjerskih miješanija, neka zauzm tu svoj stari položaj priznajući nanovo ono što su nekad svi skupa bez iznimke priznavali, naime, da Dalmacija, ako hoće da sebe pomogne i spasi od tuđinskog talijanskog i njemačkog  upliva, treba da ponovi s užom Hrvatskom svoju staru svezu.

Pokle su, pak, Bosna i Hercegovina faktično spojene s Monarhijom, trebalo  bi da pravoslavni, nazvani Srbi, sa svojima sljedbenicima priznaju  kako i mi, da i one moraju uljestiu u zajednicu na temelju narodnog načela koji je  Italiju i Njemačku ujedinio.

Nek promisle da čovjek mora da se zadovolji sa onim što se postignuti može, a ne da iz prkosa i ovo propusti, jer ne može da ima sve što žudi. I gore pomenute zemlje imaju svojih suplemenika što ne žive s njima u političkoj zajednici, kao što i moćna Francuska ima ih u Belgiji i Švajcarskoj da ne govorimo o pokrajinama ocijepljenim god. 1870. nakon velikih čuvenih nesreća.

Uzaludna prepiranja čija je Bosna i Hercegovina. Neka prestanu.

S etnografskog i historijskog gledišta mi držimo da su ipak bliže nama nego ikomu drugomu. Ali pustimo i to na stranu. Kad su danas prikladnije prilike da se ove zemlje združe s Trojednicom, ne pojmimo kako u tom Srbi uviđaju tako strahovitu nepravdu da svagdano jadikuju pred svijetom i bogom načinom takvim što ne bi bio opravdan ni onda kad bi im te zemlje tu skoro silom otete bile kao Elzas i Lotaringija bijahu od Francuske.

Da su negdašnje turske pokrajine napučene samim pravoslavnima stvar sa strogo srpskog državnog gledišta bila bi nekako razumljiva. Ali, ondje veći dio muhamedanci su i katolici, koje, mislimo, da bi novo malo kraljevstvo na Dunavu mučno probavilo, bez da mu pogibeljni prevrati i sukobi želudac ne pokvare. Mi zato zagovaramo cjelokupnost trojedne kraljevine, sjedinjene Dalmacije i spojenje zaposjednutih zemalja u jednu cjelinu. Da je sporazuma i sloge, možda bi se dalo izvesti u zgodnom času, ali ovako mučnije će se postići. Još mučnije ono drugo za čim teže pravoslavni Srbi, jer Hrvati, bez sumnje mnogo učeniji i izobraženiji i svakom pogledu, neće se nikad pokoriti sanjarijama srpske hegemonije.

Frano Supilo: Crvena Hrvatska, I, br. 22, 4. VII. 1891.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Ožujak 09, 2013, 16:41:05


 

Vjerska mržnja


Došao nedavno kotarski predstojnik M. Serviro od pete do glave, na naša krasna Plitvička jezera. Kako je vučijeg zalogaja a kokošije pohlepe našao se brzo u hotelu "Svrbina". Opazivši hrvatski nadpis na gostionicu izdreči se na gostioničarku veleć: "Zašto na srbskoj gostionici nije srbski nadpis?"
Na to pristupi k njemu prosjak moleć milosrdnju. Moj ti Poglaviti rukom u džep, izvadi 4 novč. u tvrdo, pak reče :"Ako si 'Srbin'dati ću ti ih, ako si 'Šokac' neću.“ Prosjak bio ne bio u tom slučaju morao je biti Srbin, a moj ti mrki Srbo nadoda: "Prokleto ti bilo ako si me prevario."

Hrvat, Gospić, 5. studenog 1895

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Ožujak 10, 2013, 12:31:03



Tabu tema i dogma u hrvatskoj histriografiji; pravoslavni Hrvati. Njihovo postojanje je dokumentirano, zbog ideoloških okvira oni su maknuti sa povijesne scene.
Ideja Hrvatske pravoslavne crkve nije Pavelićeva i ustaška, to je podmetanje u političkoj i ideološkoj borbi, protuhrvatskoj, ideja i problem Pravoslavne crkve postojali su davno prije Pavelića i ustaša.

I pojedini hrvatski pravoslavci bili su svijesni pitanja Pravoslavne crkve u Hrvatskoj, nastranog poistovjećivanja vjere i narodnosti, rabljenja vjere u političke svrhe i samim time devijacijom vjere i pogrešnim shvaćanjem iste. Ovdje se može govoriti o poslanici dijelu hrvatskih pravoslavaca jer je proces srbizacije već bio uznapredovao, bez obzira na to u Hrvatskoj je postojao jedan dio pravoslavaca koji se smatrao Hrvatima do zadnjeg trenutka.

Poslanica  Marka Mileusnića, pravoslavnog pravaša. On je bio saborski zastupnik Dugog Sela 1913.-1918. i načelnik Sesveta.

Poslanica onim pravoslavnim Hrvatom, koji kažu da su Srbi.

Braćo moja

Nemili dogadjaj, što se je ovih dana Vašom krivnjom dogodio pred našom svetom pravoslavnom crkvom, sili me da na Vas upravim nekoliko iskrenih i ozbiljnih riječi. Nigdje na svijetu nema sablazni, da se vjera istovjetuje s narodnošću, samo su tako zvani srbi kadri bili da takova što izmisle. Ali Vi, braćo moja, niste tomu krivi. Vi ste samo žrtva kobne predsude i licemjerne nauke, koja se je izvana uvukla u naš čestiti pravoslavni narod u Hrvatskoj, da nas razdvoji i da oslabi našu narodnu snagu.

Ako je to, na žalost, kod nas donekle uspjelo, tomu su krivi oni, koji su se za svoje sebične svrhe poslužili vjerskim fanatizmom, pa su našoj svetoj pravoslavnoj vjeri nametnuli tudje narodno ime. A nije tomu davno, što se za to kod nas u Hrvatskoj još nije znalo. Meni je već evo pedeseta godina, a još imam, hvala Bogu živa otca, koji mi danomice veli: "Sinko, ovo je sramota! Kakovo srbstvo i kakova srbska vjera? Što su onda Rusi, koji su takodjer pravoslavni"? I to mi veli priprosti krajišnik Ličanin, koji nije učio nikakovih visokih školah. Na našu svetu pravoslavnu crkvu izvješavala se politička zastava tudje države, a mi ne znamo da smo ikada bili Srbi ili srbske vjere.

A i nama je braćo moja, najveći je amanet naša sveta pravoslavna vjera, koje se mi ne odričemo za nikakovu cijenu na svietu. I mi ljubimo našu pravoslavnu crkvu i o sigurno više nego Vi, jer nećemo, da nam služi kao političko oružje proti našoj otačbini i proti onom narodu kojemu smo svi, i mi i Vi, rodjeni sinovi.

Samo naši dušmani šire klevetu, da nas naša braća katolici mrze rad toga, što smo pravoslavne vjere. Ja sam već blizu trideset godinah na čelu obćini od kojih petnaest tisućah dušah, sve samih katolikah, pa ipak nisam doživio ni jednog jedinog trenutka da mi je itko moje vjerske običaje povriedio, nego se dapače mogu ponositi, da sa svima živim u najdivnijem skladu i u najvećoj ljubavi.

Okanite se dakle i Vi krivoga puta, kojim ste zašli pa se smatrajte onim, što jeste i što morate biti. Jedno je vjera, a drugo je narodnosti tko mieša jedno i drugo, taj mora doživiti ovakve žalosne posljedice kao što ste i Vi doživili.

Nu, ja sam uvjeren da još i danas imade mnogo pravoslavnih, koji se poput mene i moga otca sa ponosom nazivlju Hrvati, kao što smo se nekoć svi zvali, a bit će ih s vremenom još i više, koji će se odreći opasne i zlokobne igre s našim vjerskim svetinjami, jer bi nam se inače moglo dogoditi, da ćemo biti izključeni i u tudji i u svom rodjenom narodu.

U Maksimiru 18. listopada 1895 Marko Mileusnić, pravoslavni Hrvat

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: Marica - Ožujak 10, 2013, 14:01:38


 

Citat: max 2 - Ožujak 10, 2013, 12:31:03


[. . .] Ako je to, na žalost, kod nas donekle uspjelo, tomu su krivi oni, koji su se za svoje sebične svrhe poslužili vjerskim fanatizmom, pa su našoj svetoj pravoslavnoj vjeri nametnuli tudje narodno ime. A nije tomu davno, što se za to kod nas u Hrvatskoj još nije znalo. Meni je već evo pedeseta godina, a još imam, hvala Bogu živa otca, koji mi danomice veli: “Sinko, ovo je sramota! Kakovo srbstvo i kakova srbska vjera? Što su onda Rusi, koji su takodjer pravoslavni“? I to mi veli priprosti krajišnik Ličanin, koji nije učio nikakovih visokih školah. Na našu svetu pravoslavnu crkvu izvješavala se politička zastava tudje države, a mi ne znamo da smo ikada bili Srbi ili srbske vjere. [. . .]

[. . .] Samo naši dušmani šire klevetu, da nas naša braća katolici mrze rad toga, što smo pravoslavne vjere. Ja sam već blizu trideset godinah na čelu obćini od kojih petnaest tisućah dušah, sve samih katolikah, pa ipak nisam doživio ni jednog jedinog trenutka da mi je itko moje vjerske običaje povriedio, nego se dapače mogu ponositi, da sa svima živim u najdivnijem skladu i u najvećoj ljubavi. [. . .]

U Maksimiru 18. listopada 1895 Marko Mileusnić, pravoslavni Hrvat

:bravo


Da je u Hrvatskoj bilo više "Marka Mileusnića" bili bi najjači i najnapredmiji u Europi, Srbija bi se odavno iz svog velikog i dugog sna probudila. Kao budna možda bi od male Kneževine Srbije i nepismenog kneza Miloša postigla neki mali napredak. Možda smo i mi Hrvati nešto od "Mileusnića" naučili, kao i Srbi koji neka "njeguju" svoje srpstvo ali samo unutar njihovih granica.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Ožujak 10, 2013, 14:31:26



Prošli tjedan čitao sam u dičnoj “Hrvatskoj“ izjavu štovanog bilježnika g. Marka Mileusnića, u kojoj stvalja na srdce zabludjenim Hrvatom pravoslavne vjere, da si izbiju jednom iz glave, mogu punim pravom reći fiksnu ideju, da su Srbi. I ja sam, gospodine uredniče, član svete pravoslavne crkve, ali ne znam kako bih mogao kao takav nazvati se Srbinim.

Rodjen sam u Čemernici kraj Gline u Hrvatskoj te se još danas dobro sjećam, da kao dijete, a poslije kao mladić, nisam nikada čuo, da je moj otac,moj djed ili tko drugi iz mog sela, ako je tamo rodjen, ma bio kojemu drago vjere, nazivao se Srbinom, nego uvijek Hrvatom.Imade tomu par godina da se počelo, dakako lažnimi izjavami, po našemu puku pravoslavne vjere širiti takozvano srbstvo:mnogo ih je žalibože povjerovalo širiteljima srbstva, te danas veliki dio pravoslavnih živućih u Hrvatskoj, nazivlju se Srbi.

Ali što je najveća sramota i Bogu plakati, da ti ljudi rodjeni na hrvatskom tlu, mrze sve što je hrvatsko. S toga i ja, kao obrtninik očitujem ovdje javno, upravo stoga, što sam član svete pravoslavne vjere, da sam Hrvat, te da ću kao takav uvijek živiti i umrieti, a moliti ću se dragomu Bogu, da ostale zabludjene ovce dodju jednom k pameti, pak da se povrate svom stadu, milom hrvatskom narodu. U to ime kličem: Živila velika i slobodna Hrvatska! Ostajem sa štovanjem Mile Vujanović, pravoslavni Hrvat, bravarski i kovački obrtnik u Sisku.

Hrvat, Gospić, 5. studenog 1895

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Ožujak 18, 2013, 21:43:55



Saborska rasprava o nazivu Pravoslavne crkve u Hrvatskoj koja se sve do 1918 nazivala grko-istočna.

Na predstavku arhijerejskog sinoda pravoslavne srbske mitropolije karlovačke zaklju čio je kombinovani bogoštovni i pravosudni odbor od 10 i 12 prosinca 1902 godine podastrieti saboru na odluku prijedlog,da se pitanje naziva grko-istočne crkve riješi sporazumno između kraljevske zemaljske vlade i arhijerejskog sinoda. Predlog kombinovanog odbora iznio je dr Svetislav Šumanović na 49. saborskoj sjednici 13.12.1902 godine.
Ban Dragutin grof Hedervary usvojio je taj predlog.

Na to je uzeo riječ dr August Harambašić :Gospodo vi ste uvijek nervozni ,kad mi s ove strane kažemo da  sav naš ustavni život i parlamentarizam nije nego fikcija,da je iluzoran. A ipak vi sami dan na dan potvrđujete naše riječi. Tako i s 53 saborskog poslovnika,koji ste također stvorili samo zato,da ga ne održavate, kaže jasno i glasno (čita):“Prije nego se koji predlog stavi na dnevni red,mora biti tiskan i barem prije tri dana prije zametnute saborske razprave među članove podjeljen.“

A drugi dio toga kaže: “Samo u prešnim slučajevima,ako to kuća sa dvije trećine glasova zaključi, moci će se predlog prvi dojdući dan,iza kako bude tiskan i među članove podieljen, uzeti u saborsku raspravu.“

Međutim što smo danas doživili? Prije četvrt sata dobili smo taj predlog i odmah se o njemu otvara debata. Ne samo da nije ležao pred članovima sabora tri dana nego ni pol sata. Evidentno je  da je 53 povrieđen, (na ljevici :Aliquando valet, aliquando non valet). Vaš poslovnik vriedi samo onda kad hoćete da terorizirate opoziciju i izključujete njezine članove na 30 i 90 sjednica.

Gospodo,da se je postupalo po 53 članu saborskog poslovnika,bilo bi se sa ove strane visoke kuće o tom pitanju, koji je na dnevnom redu,prozboriti temeljitije, nego ovako.Ali ja ipak smatram svojom dužnošću, da i u ovom momentu kažem, što mislim, da je nuždno, da kažem kao zastupnik hrvatskog naroda.

Gospodin izvjestitelj obrazlažući predlog koji je na dnevnom redu izvolio je kazati samo ono, što je u tom predlogu štampano: Uvažujući razlaganje arhijerejskog sinoda, da se po nauci njegove crkve, njegovom naučanju i brizi povjerena vjeroizpoviest ima dogmatički pravilno nazivati pravoslavna i dosljedno tome crkva “srbsko-pravoslavna“, ali nije za to naveo apsolutno nikakovih dokaza. Ja bih bio zahvalan gospodinu izvjestitelju, kao i njegovom svetom srhijerejskom sinodu, da navede te dogmatičke dokaze, da se grko-iztočna vjeroizpovjest i grko-iztočna crkva ima nazivati “srbsko-pravoslavna“ u Kraljevini Hrvatskoj.

Ja ću dozvoliti gospodinu izvjestitelju, da se ta crkva i vjeroizpovjest zove pravoslavna jer to ne znači ništa drugo nego prijevod za riječ  “ortodox“, ali da iza toga logički sliedi, da se ta crkva i vjeroizpovjest mora zvati srbsko-pravoslavna, to je samo logika i dogmatika svetog arhijerejskog sinoda karlovačkog.

Da sam ja imao vremena, i to ne tri dana nego samo jedan dan bio bih gospodinu izvjestitelju i svetom sinodu karlovačkom dokazao na temelju dogmatike vladike Milasa, da je sasvim pravilno i opravdano i da su oni zakonodavci, koji su nekoć taj naziv grčko-iztočnoj crkvi i vjeroizpovjesti u Kraljevini Hrvatskoj i Ugarskoj, imali posve pravo, kad su tu crkvu i vjeroispovjezt nazvali imenom, koje joj patri koje joj ide, a to je ime grčko-iztočna,isto tako, kao što i našoj katoličkoj pripada rimokatolička jer smo podvrženi Rimu, jer u Rimu imamo svog vrhovnog crkvenog poglavara. Isto tako neće ni gospodin izvjestitelj, ni ijedan član pravoslavne vjeroizpovjesti, kao ni sam sveti sinod u Karlovcima moći uztvrditi, a kamoli dokazati  da ta vjeroizpovjest i njezini sljedbenici nisu bili podređeni grčkom (carigradskom, naziv grčki se rabio iz drugih razloga i to je zasebna tema) patriarki, te su uslied toga i dobili naziv grko-iztočnjaci.

Ali gospodo, pošto mi znamo, da se pripadnici te vjeroizpovjesti u najmocnijem slavenskom carstvu, u silnoj Rusiji, nazivlju pravoslavni: pošto to ime u slavenskim jezicima uobće, kao i u hrvatskom napose mnogo ljepše zvuči pošto je to ime nekako slavno, to ja, gospodo, koji želim iskrenu slogu i bratsku ljubav s onim članovima našeg naroda, koji hoće na svu silu da se nazivlju Srbi, ja također nemam ništa proti tomu, da se njihova crkva u božije ime i s božijim blagoslovom, zove crkva pravoslavna. Ali da se uz to doda ime srbsko, to je nonsens! Zastupnik dr.Frank: To je agitacija proti Hrvatskoj-Zastupnik Šumanović: Nije.

Ja u tom ne vidim ništa drugo, nego to, da vi na početku 20-og vijeka ostajete uvijek i neprestance u onoj vašoj staroj i zlosretnoj pogriješki da na temelju vjere stvarate narodnost.

Jer, što bi vi rekli, da mi kažemo: hrvatska katolička crkva, hrvatska židovska crkva? Zastupnik Šumanović. Kalvinska može ali katolička ne.

Ja opet ponavljam da to nije ništa drugo, nego nositi mržnju i sijati razdor u jednojezičnom i jednokrvnom narodu u ime vjere i na temelju vjere. I ja, kako rekoh, još jednom pozivljem gospodina izvjestitelja, neka nam navede te dogmatičke razloge ,koji govore za “srbsko-pravoslavnu crkvu. Zastupnik Šumanović: Nisu dogmatički razlozi.

Ali ovdje je tako rečeno, ja bih te razloge rado čuo, a da sam imao vremena, ponavljam, bio bih na temelju dogmatike vladike Milasa dokazao da je naslov grčko-iztočna vjera i grčko-iztočna crkva sasvim opravdan. Zato ne mogu pristati na taj predlog i glasovat ću protiv njemu, a u ostalom imam samo još i čast izjaviti to, da su sigurno gospodin izvjestitelj i gospoda članovi te “srbsko-pravoslavne“ crkve uvjereni ob onom, što nije rekao gospodin ban, ali ću kao iskren čovjek reći ja, naime, da iz ovoga predloga neće biti posve ništa: da taj predlog možete već danas smatrati kao odklonjen, jer se u njemu na koncu kaže da se to ima uraditi u sporazumku sa svim nadležnim zakonodavnim faktorima gdje ta crkva ili vjeroizpovjest sačinjavaju jednu cjelinu, dakle s privolom ugarskog sabora, a ja sam podpuno uvjeren, ako vi na početku 20-og stoljeća i počinite takvu donquixoteriju, da jednu vjeroizpovjest nazovete narodnim imenom ja sam uvjeren da takova što neće učiniti ugarski sabor. (Zastupnik Šumanović: Već je zaključeno kasno ste se javili!) niti će na takova što pristati ugarska vlada.

Uslied toga se ja ni najmanje ne bojim, da ćete vi taj predlog provesti, a ako ga budete proveli, provest ćete ga samo na proklestvo i naše i vaše, kod kojega ja neću da sudjelujem i zato taj predlog otklanjam.

Trba znati da su poslije ove saborskk e sjednice u Hrvatskoj uslijedile burne političke promjene, 16.prosinca 1902 odogođeno je zasjedanje Sabora na neograničeno vrijeme. Naziv grčko-iztočna za pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj ostao je do 1922.tj. do proglašenja srpske patrijaršije u novostvorenoj državi Kraljevini SHS.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Ožujak 18, 2013, 21:57:14


Primjer širenja vjerske i antihrvatske  netrpeljivosti ,koju su upravo raznosli pravoslavni,"srpski"popovi i "vjeroučitelji",i primjer srbizacije Hrvata ,a ne kako su nas bombardirali evo zadnjih 100 godina o navodnoj "kroatizaciji" Srba.

U senjskoj gimnaziji uvjek se liepo slugahu u bratskoj ljubavi đaci Rišćani i katolici. Med tim đacima, koji u istinu jesu sinovi samo jednoga hrvatskog naroda., vladaše podpuna ljubav, podpuni mir, podpuna sloga.

To je sasma u redu. Tako mora biti. Mir, ljubav i sloga mora vladati med pravoslavnima i med katolicima. Ta, slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari!

Mira, ljubavi i sloge bilo je u senjskoj gimnaziji sve do onoga nesretnoga crnog dana, kad nam je na gimnaziju senjsku došao za vjeroučitelja nekiparoh g. Vladimir Duić. Čim je taj gospodin vjeroučitelj Duić prekoračio preko školskoga praga, odmah je pred njime zadrhtao božji mir, zadrhtala je ljubav sveta, zadrhtala je sloga mila - mir se je pretvorio u inat, pravda u smutnje i zadjevice, ljubav sveta prometnu se u paklensku mržnju, a sladka sloga raztali se u neslogi ljutoj. Bože moj, do česa je Duićeva ruka dovela mladež našu! Krotki janjci postadoše vuci razdiravci.

Te smutnje na gimnaziji senjskoj najjače se razmahaše pred dve godine danah, tj. godine1892. Cieli grad Senj bijaše poradi toga u velikoj skrbi, jer je građanima senjskim najviše stalo do toga, da se mladež uzgaja ćudoredno i u strahu božjem. Proti tim smutnjuma na senjskoj gimnaziji osvanuo je u studenome god. 1892., dopis u "Hrvatskoj". U tom dopisu bijahu ona gospoda, na koju ta stvar spada, liepo i uljudno zamoljena, da odstrane iz gimnazije to kužno zlo. Nu, dotična gospoda nisu a ma baš ništa marila za taj istiniti dopis, pa nisu pravednu molbu uslišali. A jer gospoda nisu uslišila te pravedne molbe, smutnje se na gimnaziji nastaviše kroz cielu godinu 1892., pa pređoše u godinu devetdeset i treću i trajahu kroz cielu tu godinu devetdeset i treću. I tako se je mladež svađala i inatila mjesto da se uči i da se dobromu Bogu moli.

U srpnju godine 1893 izišao je proti tim smutnjama na senjskoj gimnaziji drugi dopis, a u njem je bio napadnut taj gospodin vjeroučitelj Duić. G. Duić je sbog toga dopisa sudu tužio g. Josipa Pasarića. Poradi toga ćemo taj dopis ovdje pretiskat. Taj dopis glasi ovako:

Senj 28. lipnja 1893

Strahote na našoj gimnaziji!
Kad za sada druge nije, nama je najviše do ilustracije odnošaja; tu bo je rogova i ter kakovih! A mi se nadamo: da će se pred njima možda preplašiti koji pospanac, ako nije za uviek vragu dušinu zapisao. U tu svrhu ovdje ćemo pokazati, što s druge strane odgovara zadnjim suspenzijama, nekih vjeroučitelja, naših političkih jednomišljenika.

Mi u studenom prošle godine javismo, kako su na ovomjestnoj gimnaziji djeca grčko-iztočne vjere na školskoj ploči pisala: "Krepao ravnatelj gimnazije!" "Živili Srbi!" "Krepali Hrvati!" Nadalje javismo, da su ta djecu. grčko-istnčne vjere gazila po hrvatskom grbu, psujući i projlinjući sve što je hrvatsko. Tom sgodom, kao prijatelji napredka u dobrome i plemenitome, iztaknusmo, da je moralni odgoj senjske gimnazijske mladeži u velikoj pogiblji.; da škola nije za politiku; da ne dopuštamo, da se tim grubim načinom vrieđa hrvatsko narodno ćuvstvopreko stotinu đaka od 6 srbskih; da će mladež, ako krivci ne budu kažnjeni, dobiti posve krive i pogubno pojmove o pravednosti, ter od njih nikada valjanih građana; da nije u redu u školi podržavati takovu mržnju, jer bi se moglo dogoditi isto što i med onim karlovačkim đacima, od kojih je jedan svoju vrtoglavost platio smrću.

U istoj sgodi nuglasismo slutnju: da su djeca valjda od svojih starijih nahuškana. Mi se nadasmo: da će tim sabluznim stati na rep ravnatelj gimnazije g. Josip Mesek. Jesmo li se prevarili? Radi tih sablaznih, koja se na ovomjesnoj gimnaziji događaju od početka školske god. 1892.|93. a dandanas su u najliepšem cvietu. Gosp. je Mesek, doduše, vodio iztragu, pa je i krivce pronašao, ali niti jednoga njih kaznio.

Poslje toga djaci pravoslavne vjere javno se hvastahu, da oni mogu raditi štogođ je njih volja, jer da se ravnatelj (kojemu su oni na školskoj ploči napisali: "Krepao Mesek!") boji njih kezniti. U povodu toga mladi Srbijanci sasma podivljaše.

Bilo je tuj kojekakvih napadaja od strane pravoslavnih tečajem ove godine. A jučer na dan 27. lipnja nanesao je gimnazijalac Trbojević težku tjelesnu ozljedu svojemu suučeniku Markovčiću; on, koji reče: da bi volio biti pas nego li Hrvat, udario ga je tik pokraj sljepočnice kamenom tako jako, da se je Markovčić krvlju obliven na zemlju srušio ter sada leži u bolnici.

Nećemo ovdje obširno spominjati, kako se je nedavno u stanovitoj zgodi kod mladih Serbijanaca našlo oružja, kojim kaniše naše napadati i kako oni kane to poslje "Te Deuma" izvesti; kako su naše sveto evanđelje u stanovitu luknju bacili.

Tim nečuvenim nakanama pravoslavnih đaka kriv je u prvom redu njihov vjeroučitelj pravoslavni pop g. Duić.

U iztragi, koju je jošter jesenas vodio g. Mesek, dva đaka pravoslavne vjere, koji se Hrvatima smatraju, uztvrdiše, da ih njihov  vjeroučitelj Duić tečajem sata, što je određen za podučavanje u vjeri, huška proti hrvatskoj narodnosti; da ih mjesto u vjeronauku podučava u srbstvu, da ih uči pjevati srbske pjesme, da im ubuvljuje u glavu, da je sv. Otac papa prosti razbojnik it.d.

Dakle, onaj čin onoga gimnazijalca, što Mrakovčiću ranu nanese, to je posljedica odgoja jednoga pravoslavnog vjeroučitelja!!!

Brat toga glasovitoga vjeroučitelja priznao je, da je narisao hrvatski grb, da je u prisutnosti svojih suučenika pljuvao po hrvatskom grbu, pa da ga je zajedno s njima po hrvatskom grbu gazio. I ta je gnjusoba plod odgoju jednoga svećenika.

Kako je to, da ravnatelj nije niti proti njemu niti proti ikojem drugom krivcu ništa učinio?

Čujemo, da za sve te strahote na ovomjestnoj gimnaziji točno znade g. Kršnjavi, glavar prosvjete - pa on ni makac!"

Eto, to je dopis, u kom se crtaju strašne smutuje na senjskoj gimnaziji. Vjeroučitelj Duić se je tobož uvriedio, pa je sudu tužio g. Josipa Pasarića* poradi toga, što je taj dopis uvrstio usvoj list (novine). Nu, sl. kr. sudbeni stol u Zagrebu odbio je odlukom od 3. veljače 1894. Duićevu tužbu, jer se iz izkazah svjedokah uvjerio, "Da je tužitelj Duić u istinu đake pravoslavne vjere putio na mržnju i prezir proti đaka katoličkih Hrvata i da je privatni tužitelj kriv vladanju pravoslavnih đaka jer je iste kod poučavanja u religiji huškao proti hrvatske narodnosti i katoličke vjere."

Nu, g. vjeroučitelj Duić nije se zadovoljio s tom odsudom, pa se je pritužio banskom stolu. Banski stol je naredio, da se ta stvar imade razpraviti. Stvar se je razpravila u polovici mjeseca prosinca pred porotnim sudom n Zagrebu. Porotni je sud tu stvar razpravljao jedan dan i pol.Tečajem razprave došlo je na vidjelo jošter težjih stvarih. Napokon je porotni sud izrekao odsudu, kojom je riešio od obtužbe g. Pasarića. Iz te odsude sliedi:

Da tužitelj Duić u istinu jest putio pravoslavne đake na mržnju i prezir proti đaka katoličkih Hrvata i da pravoslavni paroh Duić u istinu jest kriv vladanju pravoslavnih đaka jer je te đake za podučavanje u vjeri huškao proti hrvatske narodnosti i proti katoličke vjere.

Eto takovim načinom nekoji ljudi zavađaju neuku mladost još u ranoj dobi.

Mi našoj jednokrvnoj braći Rišćanom ozbiljno savjetujemo, da se od nikoga neda za nos voditi. Neka med cielim našim narodom, bio on vjere koje mu drago, vlada ljubav. mir i sloga. Ta mi smo svi sinovi jednoga naroda, mi smo svi sinovi jedne domovine! Hrvatska je domovina naša. Dok smo mi nesložni, naša domovina propada, a naši se neprijatelji (u Srbiji) dižu i vesele se. Dok smo mi nesložni, mi smo proti naših neprijateljem slabiji, pa moramo propadeti.

Ta, slogom rastu male stvari, a neslogom sve pokvari!

Budimo dakle složni i ljubimo se, pa ćemo biti i jači i sretniji, jer će naša hrvatska zemlja biti jača. U to ime: Živila Hrvatska!

Hrvat, 5. siječnja 1895

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Ožujak 19, 2013, 23:10:03



Naša vis. vlada. u svom radu, u glavnom sliedi drugarice bečku i peštansku, izvršujuć lozinku: "divide et impera" / podijeli pa vladaj/. To se najbolje opaža iz postupka s tako zvanim "srbskim pitanjem".

Njeg. preuzvišenost g. ban za interpelacije gosp. dr. Ružiča o zastavah izvoljela je izjaviti, da se naredbe vladine izdane god. 1876. o zastavama i danas vrše, te je izrično dodala: "da Njeg. preuzvišenosti nije poznato, da se u zemlji našoj vije zastava tuđ kraljevine, toga nije bilo i po mnienju Njegove preuzvišenosti i nikada neće biti".

Nas je s ove strane vis. kuće izjava Njeg. preuzvišenosti zaista iznenadila; jer znamo, da su se građani otočki, njih preko pedeset, u svibnju ove godine i gospićko obćinsko zastupstvo jednodušno u studenom ove godine obratili na Njeg. preuzvišenost te poslali predstavke, kojim mole, da se u krnljevini Hrvatskoj nevije zastava tuđe kraljevine i da se one naredbe od g. 1876. osnovane na zakonu točno vrše. Nu osim toga ja sam n stanju da pročitan jednu odluku kot. oblasti u Otočcu (čita):

Broj 4677.
Obćinskomu uredu u Otočcu.

Usljed brzojavne dozvole Njegove preuzvišenosti gospodina bana od danas broj l676]Pr., na pritužbu gosp. Ilije Mašića može se uz zemaljski i narodno-crkveni srbski barjak na crkvi izvjesiti.

U čom se občinski ured i parohijalno zvanje u Otočcu znanja i ravnanja radi obavješčuje.

Kr. kotarska oblast
U Otočcu 5. svibnja 1894.

Vučetić, v. r.

A odlukom iste oblasti od 4. svibnja nalaže se obć. poglavnrstvu, da mora postaviti stražu i da sve treba učiniti, kako da ta zastava bude mogla slobodno i mirno visjeti.

Isto tako je već obće poznata stvar, da je kot. predstojnik u Gospiću, g. Ostoja Vučković, kad je Njeg. prosvietlost biskup Gruić u Gospić dolazila, narod grčko-iztočne vjere vodio pod srbskom zastavom.

Isto tako protuzakonito izvješuju so nesamo na javnih zgradali, nego i na privatnih mađarske zastave. U tom se osobito iztiče nađarski konzorcij u Crikvenici, koji je ove godine dvaput izvjošivao mađarske zastave.

Iz ovoga se vidi, da ne samo da se naredbe vis. vlade ne drže, nego da se isto po somih činovnika krše, dapače, da so oni, koji nastoje, da se postojeći zakoni vrše kazne i skidaju sa službe, košto se je to dogodilo, otočkom načelniku g. Martinu Hećimoviću, čovjeku, koji se nikad nije bavio politikom, nu kao načelnik na zahtjev obćinarah išao je upozoriti predstojnika Vučetića na protuzakonit postupak njegov.

Širenje srbstva po službenih organih pobudilo je naročito u Lici i Sriemu medđ žitelji rimo-katolici i grčko-iztočnjaci antagonizam, (oprieke) koji će, ako se shodna sredstva za vremena ne upotrebljuje, bez dvojbe roditi žalostnimi posljedicami. Kakove posljedice možemo očekivali od ovog antagonizma, držim, da najbolje doka zuju sablažnjive razprave u Mitrovici i ona nedavno u Zagrebu.

Neuki narod i katoličke i grčko-iztočne vjere do nedavno se je u Lici pazio i podupirao kano pravu braća, a nijo se pitalo, jesi li ove ili ono vjere. Nu na žalost odkda je veliki župan g. Budisavljević u Gospiću okrenula jo na gore. Tako su M. Oreškoviću, trgovcu u Lapcu, uoči Miholjica grčko-iztočnjaci skinuli napis s dućana, upalili štagalj i porazbijali prozore.

Dana 26. listopada ove godine navalili su žitelji grčko-iztočne vjere na stan uduve katolikinje u Medku, te joj porazbijali sve, što je bilo u stanu. Sirota udovu polužila je krivce sudu, nu uredujući sudac, kako kažu "Srbin", odriešio je zlikovce od obtužbe, a tužitljici kazao: "to sto mogli i kod kuću obaviti".

Nedavne bune proti glagoljici u senjskoj biskupiji također su pod antagonizma, koji postoji između žitelji katoličkih i grko-iztočnih. Žitelji grčko-iztočne vjere govorili su katolikom, da je glagoljica vlaške i da će se katolici "povlašiti". To se je činilo katolicima tim vjerojatnije, što presv. g. veliki. župan Budišavljević tako iatimno obći sa katoličkim svećenstvom, te jer se zna, odkada je Budisavljević vel. župan u Gospiću, da nije ni jedan kat. svećenik promaknut, niti je od vlade dobio kakvu podporu koja nije u milosti i pod okriljem velikog župana.

Zagreb, 17. prosinca 1894

Ovaj govor Mile Starčevića si ti postavila, još jedan primjer koju je ulogu imala “srpska crkva”, od pojave srpskog pokreta polovinom 19 st. i njegovim propagiranjem u Hrvatskoj, novine u Hrvatskoj i saborske sjednice pune su žalbi na ponašanje grčko-iztočnog svećenstva i na njihovo širenje vjerske mržnje i netrpeljivosti.

Mile Starčević je nećak Ante Starčevića,koje je jugo  i srpska historiografija te  jedan dio hrvatske prikazivala kao mrzitelje Srba i tvorce ustaštva, što naravno ne odgovara  povijesnoj istini. Ante Starčević je s pravom i znanstveno utvrdio podrietlo pravoslavaca u Hrvatskoj, kao i mnogi tadašnji znanstvenici, a znanost je to i danas potvrdila.

Fenomen srbizacije hrvatskih pravoslavaca je povijesna istina i činjenica, bolje rečeno fenomen srbizacije pravoslavnih Hrvata, njihovo je postojanje dokumentirano.

Sve ostalo ima  ideološku postavku u koju spada i jugoslavenstvo s kraja 19.st. od kojeg je  velik dio hrvatske inteligencije očekivao mnogo.Jugoslavenstvo je samo prikriveno velikosrpstvo kojeg je glavni propagator bila  “srpska crkva”.

Uz jugoslavenstvo Hrvati(jedan dio) su od Srbije, posebice nakon balkanskih ratova očekivali mnogo, spas. Srbima Jugoslavija nije bila potrebna, oni su bili dovoljni sami sebi Srbi su dobili državnst prije nego Hrvati i svi ostali faktori bili su Srbiji naklonjeniji, pojavom nacionalnih pokreta Hrvati su u tom razvoju bili ometani, a Srbija je imala sve mogućnosti suverene države da se širi. Srpski pokret u Hrvatskoj uz istovremeno hrvatsko jugoslavenstvo bio je čisto srpski i velikosrpski, glavno oružje u tom bila je “srpska crkva”.

“…jer Srblji imena svoga, koje ima svoju istoriju u svijetu i u slavenstvu, ni za čije ime promjeniti neće, ni za ljubav ilirstva, ni jugoslavenstva ni hrvatstva…”Patrijarh Rajačić.

U ometanju Hrvata u njihovom razvoju, ispleli su se interesi srpskog pokreta i mađarske politike u Hrvatskoj, koja je u svrhu ometanja hrvatskog nacionalnog pokreta rabila pravoslavnu populaciju otvarajući vrata srpskoj agitaciji, i tako stvarajući opoziciju hrvatskom pokretu.

Khuen-Hedervary i mađaroni u koaliciji sa Srbima vladali su Hrvatskom, a srpsko je koaliranje s mađaronima bilo jedan od glavnih razloga općega pogoršanja odnosa između Srba i Hrvata.

Pravoslavna populacija je rabljena u protuhrvatske svrhe, vjerskim fanatizmom, kojeg je osim “srpske crkve” i njezinog poimanja stvari, dakle vjerskim prozelitizmom i revnijim,dakle i radikalnijim baštinjenjem crkvenog  raskola kojeg je “srpska crkva” naslijedila od Bizanta, raspirivali su i stranci, vlastodršci, Austrija i Madari, zavadi pa vladaj.

Ali Srbi u Hrvatskoj moraju shvatiti da ne mogu živjeti u zemlji kao izražaj tuđinske  ugnjetavačke vlasti. Mađari su u doba Khuena Hedervaryja u banskoj Hrvatskoj, a ministra Benjamina Kallaya u Bosni, iskorištavali srpsko pučanstvo da bi pomoću njega,s tvaranjem straha i odvajanjem od većine spriječili normalno ujedinjavanje hrvatskih zemalja koje bi dovelo do oslobođenja Hrvatske. Ova je protuhrvatska politika bila posebno očevidna u Dalmaciji, gdje su Austrijanci pomoću Srba stvarali talijansku izbornu većinu, takozvani  Italoserbi,koja je u svojoj konačnici skrivila da je nakon prvog svjetskog rata Zadar potpao pod Italiju, a koja je u drugom svjetskom ratu imala za posljedicu talijansko–srpski savez protiv novostvorene hrvatske države.

Najtragičniji neuspjeh hrvatske politike, koji se ne spominje. Hrvatsko pravoslavno pučanstvo, koje je bilo velikim dijelom nacionalno nesvjesno, posrbilo se pod utjecajem propagande iz Srbije, koju je Mađarska pomagala svim silama da bi slomila otpor Hrvata. Još je početkom 19.st mitropolita Stratimirović slao svoje kaluđere u Dalmaciu,da među tamošnjim kaluđerima organiziraju molbe za cara da se Dalmacija pripoji banskoj Hrvatskoj. Još je početkom šezdesetih godina 19 st. narodni zastupnik za kotar Knin, Božidar Petranović, pravoslavac, jasno isticao svoje hrvatstvo, te je bio jedan od rijetkih koji je zahtjevao da se hrvatski jezik i službeno nazove hrvatskim. Još je početkom pedesetih godina Petar Preradović, sin pravoslavnih roditelja smatrao normalnim da je Hrvat[/b]

Pod utjecajem beogradske vlade, koja je preko mitropolije a kasnije patrijaršije u Karlovcima vodila velikosrpsku politiku, te pod zaštitom bana Khuena Hedervaryija, velikog prijatelja Srba, popovi i trgovci, dakle dva glavna staleža među pravoslavnim pucanstvom, postaje nacionalno Srbim te su tijekom idućih desetljeća poveli za sobom seljačke mase koje su se tome najdulje odupirale. Tako je u doba kada se hrvatstvo trebalo afirmirati kao suvremeni političko-nacionalni pojam, te raditi na svom ostvarenju u obliku države, nastala u Hrvatskoj jaka struja koja prije nije postojala.

U Hrvatskoj je u doba liberalizma i vjerskog indiferentizma stvorena na temelju vjere narodna manjina, koja je hrvatsku politiku toliko zakočila da je Hrvatska još i danas bez svoje narodne države.

Zahvaljujući  posestrimi kraljevini Ugarskoj te katoličkom veličanstvu u Beču u Hrvatskoj je stvoren problem koji će kasnije dovesti do teških prolijevanja krvi, a da se nitko neće sjetiti upreti prstom na prave krivce koji su zbog svojih trenutnih interesa nametnuli jednom narodu najteži teret koji se može zamisliti, neprijateljsko uporište stvoreno na temelju vjerskih razlika.

Ivo Korsky, Hrvatski nacionalizam, Buenos Aires, 1983

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Ožujak 24, 2013, 12:08:19



Promoviranje velikosrpstva bilo je najintenzivnije poslije i u vrijeme bosansko-hercegovačkog ustanka 1875 god. posebice Glini, Kostajnici, Dubici i nešto manje u Petrinji.

Na a tom području tada boravi pretendent na srpsko prijestolje Petar Karađorđević-Mrkonjić i socijalisti Vasa Pelagić i Manojlo Hrvačanin, zbog okupljanja srpskih dobrovoljaca i njihova prebacivanja u Bosnu i Hercegovinu s krajnjim ciljem njezina ujedinjenja sa Srbijom i Crnom Gorom.

Zapovjedni general i glavar uprave Hrvatskoslavonske vojne krajine u Zagrebu Antun Mollinary pismeno upozorava gradonačelnike Kostajnice i Petrinje na velikosrpsku promidžbu koja se u zadnje vrijeme širi među krajiškim stanovništvom i izbjeglicama. Petrinjski gradonačelnik smatra da je u Petrinji tek nekoliko stanovnika pravoslavne vjere “nadahnuto velikosrpstvom” među kojima su samo dvojica članovi tamošnje čitaonice. Prema izvješću kotarskog pristava u Glini Jovana Vojnovića, član tamošnje čitaonice Đoko Urica pristaša je i najpovjerljivija je osoba Petra Karađorđevića. Osim toga, taj bivši krajiški časnik, sada trgovac i gostioničar, u vlastitoj je kući u Poštarskoj ulici u Glini nekoliko puta davao utočište i skrivao Petra Karađorđevića, Pavla Jovanovića i dr.

Učitelj Mile Babić učitelj petrinjskog učiteljišta od listopada 1878. svoja politička stajališta ponajviše javno iznosi izvan čitaonice i to pred učenicima učiteljišta pravoslavne vjere s kojima zajedno pjeva pjesme Prag je ovo milog Srbina, Čuj Dušane, Srbin Srbstvo slavi... i nazdravlja “knjazu Milanu i Velikoj Srbiji”.

Uprkos porastu velikosprskih nastojanja u Glini početkom 1878 svi pravoslavci  nemaju o tome uvijek jedinstvena stajališta. Učitelj Milan Rašković, član glinske čitaonice i predsjednik tamošnjega pjevačkog društva smatra da je glavna zadaća Društva “kročiti put hrvatske pjesme”. Pod njegovim ravnanjem početkom 1878. U prostorijama čitaonice glinskim građanima pjevane su Zajčeve pjesme U boj! i Živila Hrvatska! Tam gdje stoji od Vatroslava Lisinskog.

Narodne novine, 1878

Dopisnik Slobode iz Gline piše :….. koja “odiše samo onim idejami, koje moraju resiti svakog svjesnog i poštenog Hrvata, u kojoj čovjek čita samo plemenite i uzvišene stvari, što naime Hrvat po svetom pravu i historiji tražiti mora, dapače mora da ju čita i tzv. Srbin... da se popravi, da ne identificira vjeru i narodnosti, pa da postane tako dobrim Hrvatom, kao i svaki drugi...”. Ovakvo razmišljanje glinski pravaši i članovi čitaonice potkrepljuju, prema njima, “svima” poznatom činjenicom, da prije desetak godina stanovnici Gline i okolice pravoslavne vjere uopće nisu znali za “srbstvo i srpsku vjeru već su svi bili Hrvati”.

Sloboda, 1879

U rujnu 1878 godine dopisnik Obzora piše da u Lici do “pred godinu dana nije nitko doli sgoljnih Hrvata koga drugog poznavao dok se nekoliko nezdravih elemenata ovamo doseli, te nekakvo srbstvo u ovom čistom hrvatskom kraju propovjedati počeše”.

Obzor, 1878

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Ožujak 27, 2013, 18:47:05



U jednom svom pismu Savi Tekeliji, 1841.god. grof Janko Drašković zamjera pravoslavnom svećenstvu što izjednačavaje pravoslavlje i srpsku narodost, te Srbima proglašavaju i pravoslavne u Hrvatskoj, “.... i naše rišćane sve u srbski savez meće, kako da zakon naroda čini”.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Ožujak 27, 2013, 19:09:34



Vidi se da je njima svaki našinac istočne crkve pravim Srbinom, da oni dakle, slijedeći u tome bizantske državnike narodnost i vjeru istovjetuju.

Franji Rački, Srpski zahtjevi u trojedinoj kraljevini, Pozor 23. ožujka 1866 godine

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Ožujak 30, 2013, 19:48:03


 

Intervju mitropolita Crnogorske Pravoslavne Crkve Mihaila za face.tv

https://www.youtube.com/v/GtmY1udRYVY?version=3&feature=player_detailpage

 

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Ožujak 31, 2013, 17:27:34


 

Citat: Marica - Ožujak 10, 2013, 14:01:38

Da je u Hrvatskoj bilo više "Marka Mileusnića" bili bi najjači i najnapredmiji u Europi, Srbija bi se odavno iz svog velikog i dugog sna probudila. Kao budna možda bi od male Kneževine Srbije i nepismenog kneza Miloša postigla neki mali napredak. Možda smo i mi Hrvati nešto od "Mileusnića" naučili, kao i Srbi koji neka "njeguju" svoje srpstvo ali samo unutar njihovih granica.


Marko Mileusnić bi trebao biti iz okoline Otočca, iz Tokljaca, ali podaci o tome su još škrti, tako da taj podatak treba potvrditi.

Još je bio jedan Ličanin, pravoslavac i Hrvat te uvjereni pravaš i starčevićanac.

Nikola KOKOTOVIĆ, rođen  1859. u Gornjem Kosinju,  umro 06.01.1917 u Zagrebu.Uz Martina Lovrenčevića i Josipa Zočeka najvažnija je osoba novinstva Čiste stranke prava. Za vrijeme studiranja u Zagrebu pristupio je Stranci prava, te pisao mnogobrojne članke za Slobodu, Hrvatsku Vilu (od 1886. Balkan) i Smilje. Zajedno s Augustom Harambašićem uređivao je pravaški književni list Balkan. Kokotović je jedan od najčešće optuživanih pravaških novinskih urednika za veleizdaju. Iako je plaćao Srpskoj pravoslavnoj općini prinose za vjerske i školske potrebe žestoko je kritizirao srpstvo i srbizaciju hrvatskih pravoslavaca i aktivno se člancima u Hrvatskom Pravu borio protiv toga.

Uz njih ide i Milan Ogrizović iz Senja, takoder pravoslavac.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Travanj 30, 2013, 20:37:16



Pravoslavci u Hrvatskoj su imali svijest da su Hrvati, srpsko ime i tzv. ”srpstvo” nejasna definicija i poimanje vjere i etničke pripadnosti unešeno je u Hrvatsku pojavom srpskog pokreta kojega je u Hrvatskoj glavni nosioc bila srpska crkva i pravoslavno svećenstvo.

Nikakve svijesti o zasebnom srpskom etnicitetu u Hrvatskoj nije bilo, ni traga mu nema, a posebice u Vojnoj Krajini koja je postala argumenet koji to nije, niti može biti, na koji se velikosrbi pozivaju.

Kako onda objasniti pisanje pravoslavaca iz toga doba, kako onda objasniti njihove hrvatske osjećaje, ni traga nema “srpstvu“ ni  “srpskoj vjeri“, posrbljeni su Hrvati, jer ako laže koza, ne laže rog!

U Danici ilirskoj iz 1839. je pismo umirovljenog satnika Aleksandra T(e)rbuhovića, točnije iz 28. veljače te godine, pa i u vrijeme ilirskog pokreta, postoji evo na primjeru jedan, pravoslavni Hrvat, a primjera ima mnogo da su oni svi imali svijest da su Hrvati. “Srpstvo“ se u Hrvatsku uvuklo upravo u vrijeme i poslije Ilirskog pokreta.

Aleksandar Trbuhović je  u pohodu na Rusiju 1812. bio podporučnik 1. hrvatske provizorne pukovnije , jedna od postrojbi zbog kojih je Napoleon imao iznimno visoko mišljenje o hrvatskim vojnicima, katolicima i pravoslavnima (Croates Grecs).
Trbuhović opisuje jedan svoj susret sa ruskom bakicom koja je na njega kivna i ljuta iz razumljivih razloga, da bi udobrovoljio bakicu naš satnik (kapetan) Trbuhović, se poziva i na istu vjeru sa bakicom, na pravoslavlje i kaže da je pravoslavni hristijanin(kršćanin), dalje satnik spominje atamanvu palaču  i zapaljenu biblioteku u njoj za kojom satnika Trbuhovića peče savijest i na kraju  kaže ..... “baš mi Hrvati smo je zapalili.“

Satnik Trbuhović spominje vrlo jasno otečestvo – domovinu, i svijest o njoj, u suprotnosti i spominjanju Poljaka i Francuza satnik nedvojbeno i jasno drži do svog otečestva-domovine. “Nemoj krasna majko! vidiš, kako ti tvoje otečestvo miluješ, a tako i ja moje.“ Vrlo jasno izražava i svoju vjeru, pravoslavlje.

Razgovor satnika Trbuhovića i ruske bakice spominje i Drago Roksandić u svojoj knjizi Vojna Hrvatska –La Croatia Militaire, razgovor je doslovno cenzuriran i srezan te se samo spominje dio gdje satnik Trbuhović govori bakici da je pravoslavni hristijanin, dio u kojemon sebe naziva Hrvatom nema. Još jedan dokaz da iza svega  stoji ideološka postavka.

Pravoslavni Hrvati su činjenica, oni nisu “izum“ustaša, i kako se to rado serviralo i podmetalo Poglavniku, s ovim naravno ne branim ustaše i njihovu ideologiju ,jer se odmah sve doslovno shvati i kako se neki  pozivaju da su ovi i ovakvi postovi govor mržnje i guranje hrvatske “desnice“ ali kako smo rekli, ako laže koza, ne laže rog!

Sve ostalo je trla baba lana da joj prođe dan.

Domorodni Dopis
P. N. Gospodine i rodoljubče!
 
Deržite me izpričata za to, gde Vas sa ovo nekoliko prugah (linijah) uznemirujem. - Meni su iz ostale novine i Danica naše ljubimo Ilirie pod brojem 2 ovoga godišta i meseca.  Pri tom slučaju mislim, da najemnik, koi ima odpravljanje novinah, u dužnosti svojoj nekoje pokaranje zaslužio jest; premda ne onoliko, koliko ja u Rusii 1812 med Moskvom i Petrogradom od jedne ruske babe, u vesi (selu) Mitrovici za njezino otečestvo (otačbinu, domovinu) primiti moradoh. U toj vesi mi Ličani i Otočani na prednjih stražah stojeći, biah ja u jednoj kući, u kojoj osim jedne vilovne babe od domaćinah drugi nitko nebiaše. U sobi biaše ikona (kip) svete Bogorodice, k kojoj ja bez na što drugo misliti, pristupim i rečem: "sveta Bogorodice, pomozi mi!"
 
Moja baba, čuvši te reči berzo odgovori: "Mati Bogorodica nepomogaet jednu šelmu".
Okrenem se ja na te reči k babi i rečem: “Draga majko, zašto meni božja mati ne bi pomogla, i zašto sam ja šelma? (Šljam, nitkov). “Vot (eto) šuke francuzske, kako nepripoznaet, da je šelma i ožidaet milost majki božjoj“. Odgovori meni baba. Ma dobro majko, ja šelma 'i šuka; no kaži mi, zašto, ja te molim, rekoh ja.

Videći baba, da se ja nežestim, odgovori mi sa osmehavnim licem, koje je  izobražavaše :
 
“Sliši šelma francuzska! Ti si naše vesi i Moskvu razoril, i to ti ne bulo dosta, zapaljil palatu našega helmana kozačkago tu blizo. Ti traćiš našu slovnu Rusiu, naše ljubome  otčestvo, pak misliš, da ne bul šehna ni šuka, i ožidaeš (žudiš) milost majki božjej , o bezobrazniče “.
“Majko stara! znaš li ti, da bi drugi tebe za takove reči umorio, pak zašto meni tako gorko govoriš“, rekoh ja.

“Umori me šelmn, ja ti boljšego mislil ni govorit nemogua“,  kaza baba.

Majko ja sam pravoslavne vere jako i ti, Bog bude tebe i tvoje otečestvo za takove reči pokarnl; ja niesam šuka ni šelma; nego pravoslavni Hristianina rekoh ja.

“Možno ne bolo, no čalaj Otčenaš i verovanie  podpre baba. Ja moljah te obedve molitve, a baba samo uho budući, zinula začudjena, gdé po njezinoj misli Francuz  njezinu molitvu znade. A kad ja doverših molitve, reče ona: Ne Dalji Bog zna šelma poljska? Ma majko! dakle ja još i sad šelmu, a niesam ni Poljaka rekoh ja. “Iz Vrag našega otečestva do smerli šelma, a bul lažni Hristianin, a ne bul; no ti si i Poljak.“

Onda ja rekoh: “Malo dalje od Poljske jest moje otečestvo.“Vrag ti, vrag tvoje otečestvou“,  veli baba.
“Nemoj krasna majko! vidiš, kako ti tvoje otečestvo miluješ, a tako i ja moje“, odgovorim ja.
“Pak što tu tražiš, što nepaziš jego?“  odgovara baba.  “Naš car iziskava lako, majko stara“, velim ja.
“Vaš car takaj jàko ti“. kaže baba.“Nu, majko! sad bude mir i mi vaši prijatelji“, velim ja. “I to nebulo; što mišliš šelma, da naš gospodar vam mirdozvolit. Posmolri troškol ti budeš u Siberiu do merzla morja stupal“.

“Hvala ti, majko! i dovle sam otrudnio; ja volim k našemu jadranskdmu moru stupati, neželi k merzlomu vašemu“. “Ne vidit šelma svoje otečestvo,i znaj konec delo krasit“, odgovara baba.

“Da konac delo krasi  kaže i naša poslovica, no majko! Bog srecu deli, a baba detci jaja “, odgovorih ja. Eto  ja sam se trudio, babu u bolju misao prama sebi dovesti, ali sve za obstunj (badava). Nu istu vecer  poteraše nas kozaci, i mi počesmo ustupati, i baš u istom mestu malo je falilo, da ja u Siberiu nezavirih; jerbo kozaci usernuše u selo, i ja malo uhvatjen nebih.

Baba je pravo govorila za palatu hetmanovu; jer ju baš mi Horvati, ali na zapovoved Napoleona pod načelstvom generala Delzona zapalismo. Za onom krasnom bibliotekoin žalim i danas, koja u istoj palati propade.

Promislite dakle ljubimi gospodine, ljubav one babe za njezino otečestvo: pak onda sudlite, jesam li ja dužan, novine i Danicu našu potraživati.

U Petrinji meseca Sečnja.
Vas počitujući domorodac Terbuhović, kapetan u miru.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Svibanj 01, 2013, 12:08:59



O svijesti pravoslavaca iz doba buđenja nacionalnih pokreta postoje mnogi uvjerljivi povijesni podaci i dokumenti.Upravo su se neke političke struje zanosile,posebice pravaši,da su upravo Krajišnici –graničari najrealnija snaga u očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta i imena i koji će srušiti Austriju.

Izraz “srpstvo“ispočetka bila je vjerska kategorija i u pravoslavnom stanovništvu tako i shvaćan ,to potvrđuje i sam satnik Trbuhović u svom pismu Ljudevitu Gaju 26.ožujka 1835: “Ja sam rođeni Hrvat ,ma po zakonu crkve serpske......“.
Krajišnici –graničari su se svi bez obzira na vjeroispovjest nazivali Hrvati i njima je to bilo narodno ime, štoviše u njih je bila razvijena svijest o zajedničkoj pripadnosti graničarima,  bez obzira na vjeru, i Ante Starčević je imao taj osjećaj.

U Vojnoj Krajini nije postojala nikakva izdvojenost na Hrvate i “srbe graničare“, ta teza uopće ne drži vodu, jer ako uzmemo npr. regionalna imena Ogulinci, Slunjani, Otočani, a znamo da je u svakoj toj sredini stanovnistvo po vjeroispovjesti skoro brojčano jednako, sasma je nemoguće da su u rat za Austriju išli razdvojeni na Hrvate i “srbe graničare“, logika to ne dozvoljava, a ni povijesni izvori koji o tome govore.

Oni su išli zajedno,rame uz rame, borili se zajedno, npr. slavna bitka kod Malborgheta, samo jedan primjer. Oni su se zajedno klali za drugoga i zajedno pjevali: “Oj Krajino krvava haljino, krvav bio ko te je stvorio.“

Vjerski sukobi temeljeni na vjerskom antagonizmu pravoslavni –katolici, na koje se pozivaju pojedinci nisu zabilježeni. Srpski vjerski etnocentrizam nije postojao i on je i danas u fazi završavanja.

Pravoslavno je stanovnistvo doslovno iščupano iz svoje matice. Posrbljeno, to je fenomen, cijelom svijetu ostao sakriven.

Sve je počelo pojavom srpskog pokreta kad je vrag opravio (poslao) srpsku crkvu, da ona ureduje.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Svibanj 01, 2013, 16:02:11



Oni su imali svijest da su Hrvati, sve ostalo je ideologija i laž, u stvari sugestija i još gore autosugestija onih koji pišu takve stvari. Srpski se pokret temeljio i temelji se i danas na pravoslavnoj vjeri i na tzv. srpskoj narodnoj crkvi. To je etnocentrizam na vjerskoj osnovi, izdvajanje.

Srpstvo je u Hrvatskoj ojačalo zahvaljujući Mađarima koji su na taj način stvorili opziciju hrvatskom pokretu.

Pod kraj 19 st. srpstvo je u Hrvatskoj i Bosni postalo vrlo jak politički  čimbenik na koje su svi morali računati Hrvati, Austrija i Mađari. Sav daljnji tijek hrvatske politike morao se računati sa Srbima.

Isprva se posrbio  jedan tanki sloj višeg svećenstva i trgovaca, zatim inteligencija od kojih se jedan dio odupro srbizaciji, dok su široke narodne mase i dalje dugo sačuvale svijest o hrvatskoj narodnosti.

80-ih godina jedan je kustos muzeja Stipe Janjić u selu Ponikva kod Dubrava Donjih u oviru etnoloških istraživanaja razgovarao sa jednim starcem od 90 godina. Na pitanja kako se zove koji predmet starac mu je odgovorio :“Mi Hrvati srpske vjere to zovemo .....“

“Pastoralna“ djelatnost pravoslavnog klera bila je posvećena (i danas je) širenju srpske nacionalne misli, a ne kršćanske istine i propovjedanje vjere.

Propovjedano je “srpstvo“ ne kršćanstvo (i danas je tako).

Narodu treba propovjedati istine,prave i temeljne istine pravoslavne vjere ,a ne srpske kako to danas biva.
Katolički list 1897

Identifikacijiom pravoslavne vjere i srpske nacionalne ideje, kao i nemarom pravoslavnog svećenstva prema duhovnim potrebama svojih vjernika Katolički list objašnjava i prelaz nekih skupina pravoslavaca na Grkokatoličku vjeru, nadalje na optužbe o navodnoj ugroženosti i neravnopravnosti Pravoslavne crkve u banskoj Hrvatskoj, Katolički list odgovara da Pravoslavna crkva ima svu autonomiju i naglašenu potporu režima.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Svibanj 01, 2013, 20:17:15



Na poznatom zasjedanju Hrvatskog sabora godine 1861 na kojem su sudjelovali i krajiški zastupnici, dakle katolici i pravoslavni, koji su zbog svog neočekivanog držanja protjerani sa Sabora i protiv njih poduzete sankcije, napisali su njih pedesatak zastupnika i uputili Saboru oprosnicu koju su potpisali i neki pravoslavci Jovan Omčikus, Vaso Brkić, prota Nikola Begović i mnogi drugi.

Oni naglašavaju žaljenje ....“što nam crne duše osujetiše pravedne želje svih krajišnika, da i mi s vami zajedno, i našu krvavu otadžbinu krajišku vojničkog jarma oslobodimo i na ustavnu preustrojimo, da se već jednom prelomi zid onaj od bajuneta i sabalja, što nas i vas braću (misli se na Vojnu Krajinu i civilnu Hrvatsku), već tri kobna vijeka luči na štetu cijeloga naroda hrvatskoga“.

Dalje oni mole zastupnike Banske Hrvatske koji ostaju u Saboru ....“da naše nesreće ne zaboravite: vi imate i vami ostaje pravo koje nami otimaju, zakonito zahtijevati da se s nas ono tristogodišnje ropstvo već jednoć skine: spomenite da smo  n e s r e t n a  b r a ć a   v a š a,  da smo krv od krvi vaše, da smo k r v a v o  u d o  n a r o d a  h r v a t s k o g a, to jest da smo sinovi jedne domovine Hrvatske, koji sa vama jednako pravo na slobodu imamo, koje se ionako nikada i nipošto odreći nećemo, dokle god i jednoga samo krajiškoga Hrvata na životu bude.“
 
Na kraju su se potpisali: zastupnici naroda hrvatskoga Krajine vojničke.

Tužno.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Svibanj 19, 2013, 18:00:20



U vrijeme Rakovičke bune ustanici su nastupali kao Hrvati obiju vjera, povod je bio poboljšanje socijalno ekonomskih prilika, za prosti puk, (organizatori ustanka imali su druge ciljeve sa  širokom političkom pozadinom), a direktan povod je bio mjeračina šuma od strane Mađara.

Vjersko pitanje između ustanika ili ako hoćemo današnje “nacionalno“uopće s nije ni naziralo,da su pravoslavni ustanici nastupali kao Hrvati i da im nikakvi srpski nacionalni preporodi nisu bili na pameti pokazuje i jedan od vođa bune Rade Čuić, koji jedne zgode piše da u bunu idu zajedno i serbi i katolici. Još jedan dokaz da je serb pod uplivom Karlovače mitropolije koja je širila srpsko ime i velikosrpsku ideju u narodu imao vjersku oznaku tj. pravoslavan.

Čuić je izabran od Kvaternika i bio je formalni vođa bune, bio je pretplatnik pravaškog lista Hervatska i aktivni pravaški agitator.

Kad je pobjegao u Srbiju godinu i pol dana nakon bune potpisao se na jednom pismu kneževom namjesniku Jovanu Ristiću 27. veljače 1873 s Hervatski emigrant.

Prvi akt koji je Čuić potpisao kao zapovjednik datira 8 listopada 1871 godine kojim on oduzima mjerne instrumente mjeračima zemlje, kojih je rad u narodu shvaćen kao otimačina krajiških šuma i glasi: U Rakovici 8 listopada 1871, kakoti ustanka za hrvacku slobodu prvi dan.

Nikakvog spomena o zasebnom srpskom etnicitetu ni samosvojnosti nema.

Eugen Kvaternik je još 1859 u svojoj knjizi Hrvatska i talijanska konfederacija napisao da se Austrija u [. . .] infamnom cilju da podijeli hrvatsku narodnost služi vjerom. Kakve sve misije nisu bile poduzete sred pravoslavnog hrvatskog pučanstva, da bi se odvratili od svoje hrvatske narodnosti i podali im karakter Srba [. . .] (Srana 259)

Obavještač Lajoša Košuta Johann Ludwig u jednom pismu iz 13.srpnja 1859 javlja: Den Serben an der Grenze kommt die nationale Frage gar nicht in den Sinn. (Srbima iz granice uopće ni na pamet ne pada nacionalno pitanje), to ima samo jedan smisao, a to je da se pravoslavci uopće nisu smatrali Srbima.

Kako onda objasniti pisanje samog Eugena Kvaternika, jer iz svakog njegovog pisanja kao i iz mnogih drugih iz toga doba vidi se da je srpstvo u Hrvatskoj stvarano i da je svijest o srpstvu u pravoslavnu populaciju unošena tj. da nacionalno pitanje o kojem gore govori Ludwig nije došlo iz redova i iz sredine samog naroda, nije li i urednik Srbobrna Pavle Jovanović imao nadimak Dinarčić, na aluziju o potpori u dinarima koja je dolazila iz Beograda i o kojoj se u srpskoj skupštini i raspravljalo.

Jer neka znadu da i tu Providnost bdije nad Hrvati, možemo bo svakoga uvjeriti da se je već liepi broj inteligentnije klase (inteligencije) pravoslavnih Hrvatah izrikom izrazio proti nedostojnoj  19-og vijeka religioznoj tuđoj politici iz koje - tko još nije na oba oka osliepio - lahko će opaziti da samo jadi za Hrvate i Srblje sliediti moraju (misli na rusku politiku na Balkanu, mnogi napadi na Katoličku crkvu pisani su i iz ruke ruskog konzula u Sarajevu), kao što ćemo mi to nepobitno i dokazati.

A uz to plemenito pojavljivanje inteligentnije klase kome nije poznato da sav naš krasni i junački pravoslavni narod Krajine i Dalmacije  s ponosom se hrvatskim imenom svojim slavi,da on nametavanje onog tuđeg si imena srbskoga čudnim čuvstvima prati.

Što bi npr. kazao čestiti koji sin Srbije da stanu najedanput Hrvati  u njihovoj državi, najprije iz daleka, fino i potmajno kao što se kod na sa srbizmom mislilo i poduzimalo-pod krinkom vjere hrvaštinu tako širiti, da se otud država Hrvatska s upropasćenjem sreće i mira srbske države pomoći i širiti bi imala ?

Kako bi se to “bratinstvo“ Hrvatah Srbljima dopalo? Ne bi li to bila izdaja domovine najprostija? Što dakle nećeš da tebi drugi čini: ne čini ni ti drugome, vapi Spasitelj svim svojim sljedbenikom.

Neka prestaju dakle biti Srblji oruđem tuđe vjerozakonske politike (ruske naravno) pa kako im se to i ugodno i njim prijatno pričinjavalo, neka ne dadu primjera tudim politikam nasljedovati primjer njihov, a sigurni smo da će se i sami zgroziti nad ponorom pred kim stoje, kad ćemo im  hladnokrvno razložiti političku stranu nebratskog postupanja njihovog spram nas Hrvatah.

Eugen Kvaternik, 1862

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Lipanj 08, 2013, 19:53:18



U srpskoj je “historiografiji“ ustaljeno, u stvari politički tendenciozno rašireno mišljenje o progonu Srba, pravoslavlja i srpstva, to ništa ne odgovara povijesnoj istini. Novine, listovi i članci hrvatskih intelektulaca sa kraj 19 st. prepuna su jednostavno žalbi i žalopojki na ponašanje pravoslavnog svećenestva te na otvorene napade na Hrvate i Katoličku crkvu.

Ko se se vjerom služi?

..... Hrvati se, biva, vjerom zluže u svoje političke svrhe, zlorabećo crkvu i oltare u korist hrvatstva.... Tako i u zadnjemu nazovi Dubrovniku(list) pišu došljaci....
Mi se ne možemo doista da načudimo bezobrazluku onijeh koji ovo pišu, a znadu, što se oko njih događa. Crkvene svečanosti drže se u katoličkojem crkvama strogo po katoličkom obredu. U nas u gradu još  niko nije vidio da se tu kakva hrvatska propaganda tjera. Naše crkvene svečanosti nemaju na sebi nikakva politička obilježja.

Služba božja drži se većinom na latinskom. U crkvi se ne vidi nikakvo narodno-političkog znaka. Naš narod nije svoju vjeru pohrvatio. On znade da ima Talijana, Njemaca i drugih koji ne znadu ni beknuti hrvatski, pa se svi mole s njime u istoj crkvi, u kojoj se i on moli.... Još se nikada nije našao Hrvat katolik, koji je svoju vjeru nazvao hrvatsko-katoličkom vjerom: još nikada nijesmo čuli kakva župnika, koji je tumačeći narodu o hrvatskoj crkvi,hrvatskoj vjeri, hrvatskom Bogu i andjelima. Pa to je sve naravno jer katolička vjera jest nešto internacionalno, stvar savjesti i božanstva, a ne politike.....

Mogu li ovako govoriti Srbi?..... Pravoslavna vjera ne zove se danas svojim pravim imenom. Ona je u rukama srpskih političara postala srestvom srpske propagande. Srpska vjera! Ko je pravoslavan taj je srpske vjere, a ko je srpske vjere taj ne može da bude drugo nego Srbin. Onomade(onda) čuli smo kako u Mostaru iguman, koji je iz političkog fanatizma počinio zločin, na upit koje je vjere odgovara samo: srpske! Taj naziv što više u nas je službeno priznat. Srpsko-pravoslavna vjera, srpsko pravoslavna- crkva, srpsko- pravoslavna eparhija, srpsko-pravoslavni-paroh. Uvijek i svud srpsko i to prvo srpski pa onda pravoslavni!

I Srbi imaju obraza pisati kako su oni (liberalni!), ne služe se vjerom za politiku i kako je njima brat mio ma koje vjere bio..... Bizantici!

Ali zadjimo malo i u tu srpsko-pravoslavnu crkvu. Naći ćemo po svim krajevima srpskih trobojnica. Svaka i najneznatnija stvar udešena je tako da odaje tri boje: crvena, modra, bijela....

Dok napokon i djeca koja služeći oko sveštenika okićena su vrpcami poredanijem tako da izlazi srpska zastava. U velikim danima pak, kad se crkva sjajno okiti,s a čijem je oni okite nego srpskijem zastavama od dna do vrha. To više ne izgleda kuća božja, nego stan jednog srpskog političkog društva. Ovo se može uočiti i u malenom Dubrovniku,a što je tek po mjestima gdje su oni u većini. A kakvi su tek govori što ih fanatizovani popovi drže narodu! Svaka treća im je: braćo Srbi,naša sveta srpska vjera, pravoslavno srpstvo, naš srpski Bog, srpski narode moj, ja kao srpski sveštenik itd.....

Mnogi srpski sveštenik ne zadovoljava se samo gornjim tvrdanjama, on laže i invetiva. U tom slučaju sva srpsko-pravoslavna predika nije drugo do li kakav šovinistički članak Srbobrana i Srpskog glasa. (Pravi Srbi ne vjeruju u srpstvo našijeh izroda i njihova lista). I ne samo sveštenici nego i episkopi tako postupaju. Zadnja krizmena poslanica episkopa Milaša puna je napadaja na katolike i Hrvate.

Puk na ovaj način odgojen ne može naravno pojmiti pravo načelo narodnosti. U Srbiji se i dan danas čude kakvi su to Srbi katoličke vjere, a Dubrovčaninu Đaji, nekada ministru srpskom nijesu nalazili boljega prigovora nego da je taj rođen katolik!  I ovakvi ljudi imaju smionosti vikati na vjersku nesnošljivost i na vjeru kao političko srpstvo! Bizantinci, ništa drugo nego bizantinci!

Srpski šovinizam

Naprosto nas niječu.Hrvata nema!Banovina, Bosna, Dalmacija, Istra sve su to srpske zemlje.U njima živi srpski narod. Hrvati nemaju prošlosti ni povijesti. Nema ih! U to ime se pišu i posebne brošure.

U politici pak združeni su sa svojijem najgorijem neprijateljima našeg naroda od Dunava do Jadranskog mora. U Banovini podupiru proti Hrvatima Nijemce i Madjare, a u Dalmaciji Talijane. Kogod se digne proti hrvatstva taj može biti siguran da će u Srbima naći svog najboljeg saveznika. Mi smo to vidjeli i osjetili. Povijest našeg političkog života zadnjih godina puna je takvih primjera. Ali to nije sve.Kad je Srbija stala skoro na rubu finacijalne propasti, radikalna vlada otkinula je vise hiljada dinara, te ih poslala u Zagreb nekijem, koji tamo drugoga posla nema ju nego da grde i vredjaju Hrvate. Neki srpski sveštenici u Banovini javno skidahu hrvatsku narodnu trobojnicu i u blato bacahu. Na našim kulturnim svečanostima dovode jednu neuku masu da demonstrira toljagama, eno u Dubrovniku i Kninu.

Evo ovi i ovaki je srpski šovinizam. On nam niječe  ime, jezik, kulturu, povijest, sve. On se protivi svijem hrvatskim težnjami davajući ruku historičkijem neprijateljima cijeloga Slavenstva.

Frano Supilo, 1897

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: Marica - Lipanj 09, 2013, 02:02:44



Ljudi su bili dovoljno glupi te nisu spriječili agiranje Srpske crkve izvan njezinih granica. Koliko zločina, ratova, ubistava, koliko bijede i užasi bi bio pošteđen hrvatski narod - bilo koje vjere - bez "srpskog sna" srpskih sveštenika?!

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Lipanj 09, 2013, 19:34:16



Poistovjećenje pravoslavlja sa srpstvom uzrokovalo je poistovjećenje katoličanstva sa Hrvatstvom. Ta je pojava uvjetovala sav daljnji tijek hrvatske politike. U nekim krugovima i “znanstvenim“ radovima, posebice onim velikosrpskim proizišao je i rabljen naziv katolički klerikalizam u Hrvatskoj.

Taj je termin opterećen negativnim nabojem i u obliku u kojem se pojavio u Hrvatskoj ne može se primjeniti i nije prikladan niti ispravan.

Politički katolicizam je pojava, nastojanje i odnos Katoliče crkve prema novim odnosima i pojavama u društvu tzv. liberalizam. Katoliča crkva je do tad bila glavni nositelj društvenih vrijednosti i počela se nalaziti u sasvim drugom položaju. Na te je nove prilike KC reagirala uglavnom pokušajem prilagodbe novim odnosima. Dakle, da skratimo politički katolicizam je široki društveni fenomen, tj. pojava novog odnosa KC prema dotadašnjem društvu, reakcija na nove pojave koje su se tada pojavile i koje su na neki način gurale KC u drugi plan.

U Hrvatskoj KC se pokusava odupreti sekularizaciji i novim reformama mađarske vlade, nastoji popraviti i ublažiti socijalne razlike pojavom industrijalizacije, u isto vrijeme  Hrvatsku karakterizira politička borba i nemoć hrvatske političe elite da, posebice pod režimom bana Khuena Hedervaryja riješi hrvatsko pitanje. Da uguši oporbu Khuen je otvoreno pomagao Pravoslavnu crkvu i razvoj srpstva.

Upravo je to najbitniji i najzaslužniji čimbenik identifikacije katoličke vjere i hrvatske narodnosti. To je do sad od većine, ako ne i od svih hrvatskih povjesničara gurano pod tepih,pojedini su išli tako daleko, a neki idu i dalje, pomažući svoje srpske “kolege“ i govoreći i dalje o “klerikalizmu“ u Hrvata.

Izjednačavanje katoličanstva i hrvatske narodnosti samo je odraz u zrcalu naspram jednačine pravoslavan jednako Srbin.

Političko  katoličanstvo je ponudilo Hrvatima vjeru kao fokus i os oko kojeg bi se mogla okupiti cijela hrvatska nacija i ukratko, pod tad teškim uvjetima, jednostavno spasiti.

Ideologija katoličkog hrvatstva i danas je u Hrvatskoj na snazi, to je današnja moderna hrvatska nacija. Hrvati su jednostavno taoci velikosrpske ideologije, bilo nekima drago ili ne to se vidi i po Vukovom pisanju:... ako hrvatski rodoljupci ne pristanu, ostaje nam samo da se podjelimo po zakonu ili vjeri, onaj koji je zakona grčkoga imena se srpskog neće odreći, a onaj koji je zakona rimskog neka bude Hrvat koji hoće.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Lipanj 17, 2013, 20:40:45



Postoji mnoštvo pisanih dokaza o ponašanju pravoslavnog svećenstva, o poistovjećivanju pravoslavlja i srpstva,rabljenju vjere u političke svrhe na najprljavije načine, upravo vjerskim fanatizmom. Tako je i u jednoj saborskoj sjednici na stalne optužbe od strane Srba o uprabi katoličke vjere u politčke svrhe Vjekoslav Hegedić dokazao upravo suprotno, da su upravo pojedini (blago rečeno) pravoslavni svećenici izazivali vjersku netrpeljivost.

Gospodin grčko-istočni paroh (Glas na desnici: Srbski!) -molim ja znam što govorim- u Črešnjevici govorio je javno u crkvi: “Što ćete vi pogaziti zakon, pa birati ovog čovjeka?“ Zakon pako kod njih znaci vjerozakon (vjeroispovjest). Dakle, paroh govori u crkvi hrvatskim izbornikom (biračima), (Glas na desnici: Srbskim) grčko-istočne vjere, Hrvati su, tamo ne znadu da su Srbi, da će zakon, da će vjeru svoju pogaziti ako budu za mene glasovali.  Kad je paroh tako govorio onda nije ni čudo, da je kotarski predstojnik tako govorio samo još rukopipateljnije, jer je rekao narodu: “Kakvi ste vi Srbi,da ćete birati Šokačkog popa“?

Osim što je Pravoslavna crkva imala srpski predznak, i otvoreno se stavila u službu velikosrpske ideje u stvari on je bio u procesu  utvrđivanja u Hrvatskoj, to se vidi, iskristalizirane svijesti o srpstvu nije bilo, jer iz koga bi razloga onda i pravoslavni glasali za zastupnike katoličke vjere?

Pravoslavna je crkva korištena kao protuteža Katoličkoj crkvi u njezinom trvenju za državom i za stvaranje liberalnog katolicizma u Hrvatskoj.

U nastojanju da se suzbije Katoličku crkvu, jednostavno se srpskoj propagandi otvorila vrata.

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: max 2 - Lipanj 28, 2013, 20:11:31



Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauku u kojem ste poučeni, i klonite ih se. Jer takvi ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svom trbuhu te lijepim i laskavim riječima zavode srca nedužnih.
Rimljanima 16,17.18

 


Naslov: Odg: HPC i SPC
Autor: Marica - Lipanj 28, 2013, 21:09:51


Citat: max 2 - Lipanj 28, 2013, 20:11:31

Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauku u kojem ste poučeni, i klonite ih se. Jer takvi ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svom trbuhu te lijepim i laskavim riječima zavode srca nedužnih.
Rimljanima 16,17.18


Dragi max 2,

nepomažu "našoj braći" niti prijevodi

http://biblija.biblija-govori.hr/glava.php?knjiga=Rimljanima&prijevod=sve&glava=16

Papir podnosi sve. A ja ne podnosim ovo:

Pop Velibor Džomić pjeva četničku pjesmu

http://www.youtube.com/v/gSAfwRMOFJI?version=3&feature=player_embedded .


Sveštenik Srpske pravoslavne crkve Velibor Džomić, Predrag Peco Popović, Budimir Dubak i okupljeno društvo pjevaju četničku pjesmu “Sprem’te se, sprem’te četnici”:

“… Sprem’te se sprem’te četnici,
silna će borba da bude.

Zagrmi Draža vojvoda,
bacajte bombe četnici! …”

Ujedno je ovo za EU dobar primjer "balkanske solidarnosti".

PS: Ovaj filmić nije od 1991 nego od 01. 04. 2011. Gdje je tatda bio T. Nikolić a gdje će biti sutra?

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.
 
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg