Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas364
mod_vvisit_counterJučer613
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan4667
mod_vvisit_counterProšli Tjedan5139
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec11275
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25714
mod_vvisit_counterUkupno2466785

Trenutno na stranici: 11
0 198.143.37.12
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Aktualnosti
Propao pokušaj ubojstva generala Glavaša! PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 4
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Petak, 10 Travanj 2015 14:26

 

 

 

Županijski sud ponovno bacio

 rukavicu dželatima iz Vrhovnog 

 

Nakon brojnih apela i najave prosvjeda, agonija i životna drama hrvatskoga generala Branimira Glavaša privremeno je okončana. Upravo je ta agonija vrhunski dokaz mentalne i pravosudne okupacije Republike Hrvatske. Briljantna pobjeda u Domovinskom ratu nije tu okupaciju dokinula, već joj je dala novo i perfidnije ruho. Pravosudni teror koji nad Glavašem provodi Vrhovni sud Republike Hrvatske nije dosad zabilježen, ne samo od nastanka hrvatske države, nego takav slučaj nije nikad zabilježen ni u komunističkoj Jugoslaviji. Bez pretjerivanja valja reći da je bezdušna i odnarođena politička elita besramnim pravosudnim bravurama pokušala zakrabuljiti njegovu fizičku likvidaciju.

Radi se o proračunatome i bezočnome pokušaju ubojstva jednog junaka obrambenog i oslobodilačkog Domovinskog rata. Ubojstva jednakoga onom kada je umoren još jedan junak Domovine – general Đuro Brodarac. A posredno i mnogi drugi. Sve to komunistička pravosudna mafija radi pod krinkom poštivanja zakona i pravne države iako je posve jasno da bez takvih junaka ne bi bilo ni te države ni njenih zakona. Dana 5. ožujka ove godine, general Glavaš je stupio u štrajk glađu nakon što je Vrhovni sud protivno svakoj pravnoj logici, suprotno svakome rezonu odgovorne države, suprotno pravičnosti i moralu, odredio za njega istražni zatvor.

Prošlog ponedjeljka Sud je odlučio da se zatvor produlji. Vijeće Vrhovnoga suda RH zauzelo je stav da istražni zatvor za Branimira Glavaša može trajati još dulje od godinu dana: "Odlučujući u skladu s naputkom Ustavnog suda, Vrhovni je sud zaključio da Glavaš ostaje u istražnom zatvoru, koji ne smije trajati dulje od 5. svibnja 2016. godine", izjavio je glasnogovornik Županijskog suda Krešimir Devčić. Najugledniji hrvatski pravni stručnjaci potvrdili su da je u pitanju najobičnija pravna svinjarija. Nakon opće pobune u javnosti (samo akademik Josip Pečarić je osobno uputio desetke apela na brojne domaće i međunarodne adrese) i nakon što je Glavaš u teškom stanju dopremljen u zatvorsku bolnicu, Županijski sud se još jednom hrabro suprotstavio Vrhovnome sudu. Ukinuo je istražni zatvor, ovaj puta 'zbog zdravstvenih razloga'.

Bez namjere da se upuštamo u veliku pravnu elaboraciju, mora se zaključiti da je navedena odluka Vrhovnoga suda u suprotnosti s temeljnim smislom i pravnom logikom instituta istražnog zatvora. Istina je da bez upuštanja u Osijek rattemeljitu pravnu analizu o tome ne bismo smjeli ni govoriti. OdmazdaU slučaju Branimira Glavaša ne radi se ni o

kakvom pravnom postupku, nego o goloj političkoj

odmazdi onih kojima je Glavaš srušio njihov svijet,

njihovu kulu bjelokosnu. To je osveta onih kojima je

Glavaš razbio ogledalce u kojem se ogledao humanizam i

dobrota njihovoga velikog vođe

.Međutim, isto tako je istina da je u ovome predmetu sasvim deplasirano iznositi bilo kakve pravne argumente. U slučaju Branimira Glavaša ne radi se ni o kakvom pravnom postupku, nego o goloj političkoj odmazdi onih kojima je Glavaš srušio njihov svijet, njihovu kulu bjelokosnu. To je osveta onih kojima je Glavaš razbio ogledalce u kojem se ogledao humanizam i dobrota njihovoga velikog vođe.

Oni pripadaju drugom svijetu, drugoj životnoj, političkoj i pravnoj školi. Njihov inspirator, mentor i nalogodavac je isti onaj Milorad Pupovac, koji priređujući saborske performanse negira pravnu državu, nasrće na ustavna načela i vrijeđa dostojanstvo svakoga pojedinca, a ne samo Branimira Glavaša. Pupovac, koji banči po Hrvatskome saboru u društvu četničkih zločinaca i rušitelja hrvatske države, bez ikakvih skrupula i bez ikakvog srama nasrće na junaka hrvatske obrane. Na čovjeka koji je pod kišom granata gledao dok su agresorski koljači pobili gotovo tisuću njegovih sugrađana. Samo u razdoblju od 2. svibnja 1991. do 26. srpnja 1994. u osječku bolnicu su primljene 5.222 žrtve rata, od kojih su 954 poginule (preminule). U Osijeku su JNA i pobunjeni Srbi oštetili ili uništili između 15.000 i 20.000 objekata. Ukupna materijalna šteta na stambenim i gospodarskim objektima procijenjena je na iznos od 4.348.225.000 tadašnjih DM.

Sluganski refleks Pupovčevih uškopljenika

Pravosuđe je jedno od područja društvenoga života koje na najdrastičniji način pogađa propust novonastale države da provede lustraciju, kao moralnu i političku katarzu društva. Nakon povratka s bojišta, ratnici su zatekli gotovo netaknute strukture vlasti bivše države. Tuđmanova politika nacionalne pomirbe bila je nespojiva s bilo kakvim PravosuđePravosuđe je jedno od područja

društvenoga života koje na najdrastičniji način pogađa

propust novonastale države da provede lustraciju, kao

moralnu i političku katarzu društva. Nakon povratka s

bojišta, ratnici su zatekli gotovo netaknute strukture

vlasti bivše države. Tuđmanova politika nacionalne

pomirbe bila je nespojiva s bilo kakvim revanšizmom i

političkim čistkama. Tako se po prvi put u povijest

i dogodilo da je u jednome nametnutom, prljavom i

krvavom ratu izvojevana pobjeda, a da vladajući sloj

, društvena elita općenito, tj. establishment staroga

režima, ostane netaknut

.revanšizmom i političkim čistkama. Tako se po prvi put u povijesti dogodilo da je u jednome nametnutom, prljavom i krvavom ratu izvojevana pobjeda, a da vladajući sloj, društvena elita općenito, tj. establishment staroga režima, ostane netaknut. To se dogodilo u politici, obrazovnome sustavu, gospodarstvu, kulturi, znanosti i u svim područjima društvenoga života. Posebno pogubne posljedice stvara gotovo nedirnut pravosudni sustav, koji je duboko prožet duhom i praksom zločinačkog komunističkog režima. Hrvati se danas, četvrt stoljeća od nastanka države, nalaze pred gorkom spoznajom: nisu ovim narodom i njegovim prirodnim bogatstvima stoljećima vladali stranci zbog svoje superiornosti u bilo kojem smislu. Tu vlast su im omogućili domaći izdajnici!

Istražni zatvor je pravni institut koji se prije pravomoćne presude određuje kao krajnja nužda. Ograničavanje slobode, kao jedne od najvećih vrijednosti, a bez konačne presude, smatra se ozbiljnim ograničenjem ljudskih prava. To je, međutim, najčešće nužno zbog osiguranja valjanoga sudskog kaznenog postupka. Za tom mjerom sudovi redovno posežu kad se radi o suđenjima za najteža kaznena djela, pa i za ona lakša – ako je to jedini način da se osigura zakonit postupak te pravilna i pravična presuda.

Pritom, kao i u drugim slučajevima ograničavanja ljudskih prava i sloboda, valja voditi računa o načelu razmjernosti. To znači da ta ograničenja moraju biti u odgovarajućoj korelaciji s težinom predmetnog kaznenog djela, odnosno s društvenim dobrom koje je tim kaznenim djelom povrijeđeno. Zbog zaštite prava optuženika zakon određuje takvu mjeru istražnoga zatvora samo u taksativno pobrojenim slučajevima i pod striktno određenim uvjetima. Ni jedan od tih zakonskih uvjeta u slučaju Branimira Glavaša nije ispunjen, što je Vrhovni sud i priznao u posebnom priopćenju od 6. ožujka.

Teror komunističke pravosudne mafije

Zato Sud poseže za čl 123. ZKP-a koji u svojem drugom stavku određuje "da će se pri izricanju presude uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna". Dakle, ne radi se o tzv. fakultativnom, nego o tzv. obligatornom (obveznom) istražnome zatvoru. Sud je SudZnači li to da Vrhovni sud može Branimira Glavaša i

nakon odslužene eventualne kazne, recimo negdje u

dubokoj starosti, zgrabiti na cesti, ili mu opet, po tko zna

koji put, poslati policiju u stan da ga odvede u 'istražni

zatvor'? Jer, zaboga, uvijek je uvijek. I to zauvijek! To u

konačnici znači da je Vrhovni sud, poput diktatorske

totalitarne bande, orvelijanski gospodar naših sudbina i

naših života. 'Uvijek' i zauvijek

.pritom zanemario stavove Županijskog suda, koji je prije njega odbio odrediti istražni zatvor, ali je također promašio u logičkom, teleološkom i gramatičkom tumačenju citiranog članka zakona. Sporno je i ono 'pri izricanju presude' jer je od presude prošlo puno godina, ali bit spora je u riječi 'uvijek'. To 'uvijek' se može odnositi samo na maksimalno vrijeme koliko može trajati istražni zatvor, a to vrijeme je isteklo! Istražni zatvor kao institut kaznenog prava striktno je određen i ono 'uvijek' niti smije, niti može, niti jest neodređeno i vječno, kako to sebi zamišlja Vrhovni sud. Takvo "neodređeno i vječno" poimanje izraza 'uvijek' predstavlja teško i neodgovorno kršenje načela pravne sigurnosti. Pravni instituti u svojim odredbama moraju biti striktni i precizno određeni, kako bi građani, kao adresati pravnih propisa, imali izvjesnost u pogledu svojih prava i obveza. Inače bi uvijek bili izloženi ovakvim nebuloznim i voluntarističkim zloporabama trabanata totalitarizma s Vrhovnog suda.

Kad bi Vrhovni sud u svojem apsolutiziranju pojma 'uvijek' i bio u pravu, dolazimo do sljedeće logičke nakaradnosti: kada to 'uvijek' prestaje i može li 'uvijek' ikada prestati? Znači li to da Vrhovni sud može Branimira Glavaša i nakon odslužene eventualne kazne, recimo negdje u dubokoj starosti, zgrabiti na cesti, ili mu opet, po tko zna koji put, poslati policiju u stan da ga odvede u 'istražni zatvor'? Jer, zaboga, uvijek je uvijek. I to zauvijek! To u konačnici znači da je Vrhovni sud, poput diktatorske totalitarne bande, orvelijanski gospodar naših sudbina i naših života. 'Uvijek' i zauvijek.

U svemu tome žalosna je istina da bi Branimiru Glavašu bilo puno bolje da mu Sud sudi prema komunističkome ZKP-u. Ali ne... Gospoda iz Vrhovnog suda, protivno pravnim uzusima i protivno pravnoj logici, smislili su da procesni zakon ne mora slijediti sudbinu materijalnoga kaznenog zakona, (s kojim čini organsku cjelinu), a kako bi ostvarili bolji manevar za samovolju i malverzacije. Što drugo očekivati od sljedbenika masovnog ubojice, koji su u posljednji trenutak spriječeni da i sami postanu ubojice.

Iako je javnost odluku Županijskoga suda doživjela kao veliku pobjedu Glavaševe dosljednosti i ratničke odlučnosti, sa zanimanjem se očekuje kako će Vrhovni sud odgovoriti na ovako žestok i prkosan izazov Županijskog suda.

Alibaba i četrdeset hajduka u Vrhovnome sudu RH

Prije nekoliko godina u našem tjedniku, u dopisu od samo nekoliko rečenica, autora Milivoja Zagrajskog, objavljen je podatak da samo jedan od 40 sudaca Vrhovnog suda nije obnašao sudačke dužnosti u komunističkom režimu. I gotovo svi su bili članovi Komunističke partije Jugoslavije. Valja to podcrtati: Samo jedan od četrdeset! Navedeno je bilo da je ta iznimka od 'pravila' gospođa Renata Šantek, sutkinja 'koja živi u izvanbračnoj zajednici sa sucem Županijskog suda Đurom Sessom', (od 2009. sudac Vrhovnog suda) Čudnim spletom okolnosti tjednik se u sljedećemu broju ispričao zbog te objave iako je informacija bila od javnog interesa, nije bila lažna, već istinita, i nije bila uvrjedljiva. Ta dramatična situacija s kadrovskom situacijom Vrhovnoga suda do danas se nije bitno promijenila. Za razliku od Hrvatske, u Vrhovnom sudu Srbije od 35 sudaca iz bivšeg sustava ostalo je samo dvoje

 
ŠATOR - SIMBOL OTPORA BRANITELJA KOMUNISTIČKOJ VLASTI PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 4
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Ponedjeljak, 30 Ožujak 2015 15:36
ŠATOR - SIMBOL OTPORA
 
KOMUNISTIČLOJ VLASTI

Šator nije samo cerada koja služi za zaštito od nevremena. Starozavjetni smisao Šatora je bilo mjesto gdje je Božja prisutnost boravila među ljudima; mjesto žrtvovanja, mjesto očišćenja, mjesto života, mjesto posredovanja i mjesto milosti. U biblijskom smislu predstavlja Isusa kao Šator, mjesto gdje se sveti Bog i griješni čovjek mogu susresti i imati osoban odnos koji se temelji isključivo na poticaju milosti Božje (Iv.1,14)

U sotoniziranoj Republici Hrvatskoj, u kojoj sotone vladaju već petnaest godina, događaju se neviđena izopačenja, jer narod je dopustio da s njim vladaju oni koji mrze hrvatski narod i hrvatsku državu, zapravo koji mrze sve što nosi neko znakovlje o hrvatstvu i o kršćanstvu u Hrvatskoj.

U svijetu su, odmah uz najveće vjerske i nacionalne svetosti, poštivanje poginulih branitelja, a potom invalida, koji su dali dio svoga tijela za dobrobit svoga naroda, te branitelja (veterana) općenito, koji su branili i odbranili nacionalni suverenitet. Ako itko može biti ponosan na svoje branitelje, onda su Hrvati (uz Židove) na prvom mjestu. Na žalost, u poštivanju i zbrinjavanju branitelja, posebice invalida, Republika Hrvatska je na zadnjem mjestu u svijetu.

Da je to uistinu tako, imamo jedinstveni primjer, gdje su se unakaženi branitelji okupili pod šatorom i cijelu se zimu smrzavaju tražeći odstupanje ministra Predrag Matića Freda, odnosno njegovu smjenu, da ih više ne predstavlja neprijatelj u Vladi. Ministar Matić najprije je objavio imena branitelja, njihove ratne dosije, otkivao vojne tajne, što je jedinstven slučaj u svijetu; izjednačava žrtve branitelja i agresora; brine se za zbrinjavanje ratnih zločinaca, a hrvatskim braniteljima i invalidima samanjuje primanja, odugovlači smještaj i umanjuje zdravstveno osiguranje, radi čega su već preko dvije tisuće branitelja izvršili samubojstvo. Ima li igdje takvog brutalnog odnosa državne vlasti naspram onima koji su stvorili i obranili tu državu?

Šator je čir u državi

Ni taj apsurd nije toliko apsurdan kolika je apsurdnost u činjenici da se režimski ''branitelji'' dižu protiv unakaženih branitelja, koji se nalaze u šatoru, jer navodno njihov prosvijed u kolicima i čamljenje u šatoru ruši ugled '' pravim braniteljima i državnim vlastima''. Da besmislenost bude još više protuslovnija, ta skupina maloumnih provokatora i nahuškani gmizavaca okupljaju se pod nazivom Pokret Occupy Croatia. Dakle, oni žele ponovo ''okupirati Hrvatsku'', koja se je nedavno oslobodila velikosrpske, odnosno komunističko-četničke okupacije u Osloboditeljskom (Domovinskom) ratu. Još se nije ni krv osušila od mučki ubijenih zatočenika i civilnog pučanstva, a nisu još ni pronađene sve masovne grobnice, nite se točno znade koliko još ima zatočenih hrvatskih mučenika u srbijanskim zloglasnim zatvorima, a Matićevi jurišnici jurišaju - to occupy Croatia!

Glavna organizatorica antiprosvjednika Marija Mirt, kojoj je uspjelo pokipiti grupicu provokatora, vidjela je trojicu ljudi koji su prešli preko glavnog zagrebačkog trga zavijeni u hrvatsku zastavu. Mirta je izvrijeđala ljude i rekla im: ''Bacite to go.no iz ruku''. Dakle, na glavnom zagrebačkom trgu, u glavnom gradu RH, jedna individua usudila se vrijeđati ljude i hrvatsku svetinju - zastavu hrvatskog naroda. Ona to ne bi mogla učiniti da nema podršku Vlade i policije, a to je govor mržnje, te bi za taj slučaj trebala biti privedena na sud i osuđena zbog nagovoranja da ljudi bace taj ''drek'' (zastavu) - najveći nacionalni simbol hrvatske države. Za ovakvo nešto u mnogim država, u kojima je nacionalna svijest na visini, izgubila bi glavu, a u Zagrebu neće joj ni dlaka pasti sa glave! Ako ne Milanović, sigurno će Matić dati Mirti neko odličje.       

Već drugi put čopor spodoba pokušava ''okupirati Hrvatsku''; već su drugi put okupirali glavni grad Hrvatske, gdje je policija izišla na ulice u neviđenom broju, kao da se sprema invazija IS (Islamske države) na Zagreb, ili proboj divizije rusko-srpskih ''dobrovoljaca'' za zaštitu Trga ''Maršala Tita''. Sve je to učinila Milanovićeva vlada i državni mediji, koja je napuhala - prosvjed protiv prosvjeda, jer Milanoviću treba neka izmišljotina kako bi se zataškalo stvarnost i kaotično gospodarsko stanje u Hrvatskoj. Osoba koja nevjeruje u Boga ne može vjerovati ni u samoga sebe, a ne može imati povjerenje u vlastiti narod, čak ni u najbliže prijatelje, jer nema duše, a ljudi su bez duše - dvonožne životinje. Takvu osobu hrvatski katolički narod ima još na čelu države, te nije čudo što je Hrvatska na zadnjoj ljestvici na svim pokazateljima državne djelatnosti (index of the ranks of countries), izuzevši korupcije, gdje je na drugom mjestu lopovluka u Europi, odmah iza BiH. Za godinu dana (od 2013. do 2014.) Hrvtska je pala sa 48. mjesta na 61. mjesto, odmah uz Ghanu. Ako ova godina bude tako ''progresivna'' stići će i Somaliju.

Republika Hrvatska prednječi samo u jednom, a to je u obožavanju Tita, jednog od najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća. Nije besmislena narodna poslovica, koja kaže: ''S kim si onakav si!'' Dakle, što se drugo može očekivati od Titovih sljedbenika? Ni povijest nema nikakvu vrijednost za ''antifašiste'' u Hrvatskoj, jer oni i danas stvaraju ''ustaše'', da bi mogli manifestirati ''antifašizam'', jer to je jedino što znaju i što imaju za manipuliranje ''građana''. Interesantno je da u RH nikad nisu prosvjedovali partizanski prvoborci i ranjenici, jer su, naime, bolje zbrinuti od hrvatskih branitelja i ratnih invalida; u RH nisu prosvjedovali ni Pupovčevi četnici, jer i oni su dobro udobljeni u novim naseljima i na državnim poslovima, čak je jedna trećina ministara srpske nacionalnosti, među kojima ima i ratnih zločinaca, u (ne)hrvatskoj vladi. Što je još zabrinjujuće, da Pupovac drži Milanovića i aktualnu vlast u svojim rukama. Horribile visu! (strašno je vidjeti!)

Šator će jednog dana pukniti kao čir, iz kojeg će gnjoj prsnuti po licima državne vrhuške, koja se suprostavlja ljudskim i prirodnim zakonima; blokira lustraciju, uništava integralnu slobodu, sabotira državnu samostalnosti i degradira ljudski ponos. Milanoviću opet nije uspjelo provocirati branitelje u šatoru, da se sukobe s uličarima i prostitutkama i tako daju povod malom fuhreru da sruši braniteljski šator. Nije to sam njemu trn u nozi nego i u oku, jer se tamo okupljaju i ugledni domoljubi, ljudi od zvanja, znanja i ponosa, a svijet se zgražava na takvom prizoru naspram najugroženijima osobama u državi.

Primjera radi, Kanada je ovih dana povećala plaću veteranima sa 24.000 na 42.000 dolara i uveli su nove programe za rehabilitaciju. ''Svi kanadski veterani, ne samo neki, zaslužuju brižan postupak, suosjećaj i poštivanje'', rekao je O'Toole, ministar veterana. Ovdje treba naglasiti razliku između kanadskih i hrvatskih veterana i invalida. Kanadski vojnici su se borili u tuđim državama za slobodu drugih naroda, a hrvatski su se branitelji borili u svojoj domovinu za slobodu svog naroda. Ovdje je očevidno da je postupak naspram veteranima i invalidima na zavidnoj visinu u demokratskoj Kanadi - u odnosu na nedemokratsku Hrvatsku, u kojoj nema osjećaja ni novaca za bezpomoćne i ugrožene branitelje, dok na drugoj strani ima sredstava za nesposobne, ali podobne raskućnike. Hrvati su izišli iz Domovinskog rata - pobjednici, a u svojoj oslobođenoj domovini danas žive kao pobjeđeni i okupirani narod!

Gubljenje nacionalne vrijednosti

Hrvatski je narod već nekoliko puta bio prisiljen na masovno iseljavanje, kojem su u njegovoj domovni stvoreni takvi uvjeti, de je jedino i konačno rješenje bilo - iseljenje u tuđi svijet. U tom pogledu također smo poznati kao iseljenički narod, poput Židova i Iraca, ali nije to konačno rješenje niti za državnu stabilnost niti za prosperitet pojedinca. Država gubi svoje sposobne ljude, domoljube i nacionalni puk, na čije mjesto moraju doći useljenici iz drugih država, drugih kultura, druge vjere, bolje i drugih nacionalnosti, koji će s vremenom dobiti i hrvatsko državljanstvo i razviti svoje posebnosti, i ostat će samo građani, ali nikad neće biti autohtoni narod - Hrvati.

Oni koji su se iselili, ili se pripremaju na iseljenje moraju znati, da nigdje u svijetu neće imati svoju domovinu, niti će biti prihvaćeni kao dio nacionalnog korpusa, nego će ostati doseljenici, pripadnici etničke skupine, koji mogu poboljšati životni standard, ali prvo što će izgubiti kad dođu u tuđi svijet - izgubit će ljudski i hrvatski ponos. Prva generacija bez ponosa ostvariti će, uz teški rad, sebi i obitelji pristojan život; neki će i školovati svoju djecu, a djeca mogu biti znanstvenici svjetskog glasa, ali u njima će ostati roditeljski kompleksi i manjak ponosa, pa će i oni ispaštati, možda mnogo manje, ali će ispaštati za onim što su njihovi roditelji ostavili u svojoj domovini, u djedovin i pradjedovini. Mi u dijaspori smo živa povijest takvog slijeda..

''Republiku Hrvatsku svakog dana napusti 30-setak ljudi, među kojima je najveći broj visokoobrazovanih. Hrvatska je sa stopom nezaposlenosti mladih od 40 posto druga u Europi. Svaki treći Hrvat s diplomom u ruci svoje znanje i talent stavlja na raspolaganje nekoj drugoj državi. Posljedica toga su depopulacija i odljev mozgova, zbog čega ovaj gorući problem mora biti nacionalni razvojni prioritet'', smatra Mislav Šimatović (večernji.hr, 14. 1. 2015.) Na drugom mjestu iznesena je još jedna zapanjujuća činjenica: ''Za usporedbu, Hrvatska svake godine, zbog negativnih demografskih trendova i smanjenog nataliteta, izgubi grad veličine Makarske'', kaže Željko Primorac, (Glas Slavonije, 8. 12. 2014.) Hrvatska će, ako ovako nastavi, ostati bez svoje nacionalne vrijednosti - bez hrvatskog naroda!

Zaključna misao

Bilo je u Hrvatskoj uvijek problema, kao i u svakoj drugoj državi, ali nikada Hrvatska nije bila u ovakvom rasulu, ne samo gospodarskom, nego i u svakom drugom pogledu. Razumnom je čovjeku neshvatljivo, da predsjednik Vlade troši vrijeme i novac, unajmljuje stručnjake kako bi prverio narod na slijedećim zastupničkim izborima, da se opet dočepa vlasti i vrati na Markov trg. Njegovi ministri iz svih resora, posebice ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, troše novac i vrijeme putujući svijetom, umjesto da traži investicije stranih država u Hrvatsku, Pusićka ih vrbuje za svoju novu karijeru, koju je sebi zamislila, ništa manje nego - tajnicu UN-a. E, baš bi ovo bilo dobro za Ujedinjene narode: imaju srpskog Vuka za Generalnog predsjednika, još im samo treba hrvatska Pusićka za generalnu tajnicu! Viva La Balkan!

Državni aparat u RH i režimski mediji uhvatili su se u koštac, ne sa gospodarskim problemima u državi, lošem natalitetu i velikom broju iseljavanja hrvatskog mozga u tuđi svijet, nego sa unakaženim hrvatskim braniteljima, stopostotnim invalidima u šatoru i sa predsjednikom HDZ-a Tomislavom Katamarkom. Iz krugova bliski drugu Milanoviću kažu, da je već nabavio uže za Karamarka. Naime, navodno ima već toliko pripremljenog materijala da može strpati predsjednika oporbene stranke u zatvor - u izbornoj godini. Milanović ima pouzdene informacije, da je Karamarkov otac bio u Bleiburgu, a to je noćna mora. Ono što čovjek želi drugome, to obično snađe njega, po toj logici Milanovića ne čeka sretna budućnost, nego - bolnica, ludnica ili uže na hrastu.

Čitamo da je nakon što je Mojsije podignuo Šator, Prebivalište je ispunila Božja slava. Iz Šatora doznajemo da će Bog prebivati među ljudima. (Iv. 2, 11) Bilo bi uputno da Šator u Savskoj 66 bude sastajalište rodoljuba, domoljuba, vjernika, siromaha, ucviljenih osoba, ožalošćenih roditelja, siročadi i gladni, da s hrvatskim patnicima, braniteljima i stopostotnim invalidima, u ovim korizmenim danima zajedno mole krunicu, kao što su krunicu molili kad su se borili u Osloboditeljskom (Domovinskom) ratu, jer Gospa je zaštitnica Hrvatske. Na taj ćemo način sigurno savladati sotonu i očistiti nečisti duh iz Lijepe naše. Immanuel! (Bog je s nama!)  

Rudi Tomić / Toronto

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg