Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas147
mod_vvisit_counterJučer1038
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan4444
mod_vvisit_counterProšli Tjedan7020
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec19439
mod_vvisit_counterProšli Mjesec25541
mod_vvisit_counterUkupno2524623

Trenutno na stranici: 16
0 198.143.37.11
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Aktualnosti
Silvana Oruč-Ivoš: Politička nacija i etnička pripadnost nisu isto PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 5
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Četvrtak, 01 Listopad 2015 16:08

 

 

 

 

Biti politički Hrvat ne isključuje pripadnst određenoj manjini, a još manje asimilira tu manjinu kako to pokušavaju zlonamjerno progurati pojedinci kojima je biti pripadnikom manjine, na žalost, postalo zanimanje

Što je to tako strašno izrekla Kolinda Grabar-Kitarović da se čak i notorni Oliver Frljić osjetio pozvanim uvrstiti to kao dio svoje kazališne točke?! Dakako, da bi izrečeno koristio kao nekakav dokaz hrvatskog natražnjaštva koje, eto, opet i na pragu 21. stoljeća uzima maha.

„Po meni je Hrvat i onaj tko je pravoslavne vjeroispovijesti i tko je Srbin po nacionalnosti. On je ipak Hrvat u smislu hrvatskog državljanina”, kazala je novoizabrana predsjednica i izazvala sablazan uvijek istih bučnih pojedinaca koji, kao kokoš po tuđem dvorištu, svakodnevno čeprkaju ne bi li našli nešto nad čim bi se mogli snebivati usput dokazujući kako u Hrvatskoj tobože postoje oni koji bi širili mrak. Pa bi po samoj logici stvari to trebalo dokazivati kako i Predsjednica ima neka ekstremna i radikalna stajališta koji bi u konačnici trebali umanjiti manjinska prava. No, istini za volju ne samo da je takva konstrukcija daleko od istine nego ona ima za cilj poticati trajnu destabilizaciju i tobože forsirati jaz u odnosima većinskog naroda i pripadnika nacionalnih manjina.

Da je tomu tako dokazuju iskustva u državama bijelog svijeta koja su sasvim suprotna. Naime, u demokratskim državama, na čiji se autoritet volimo pozivati - na kraju krajeva i u Europskoj uniji, čija smo članica - podrazumijeva se i uvažava pitanje političke pripadnosti većinskom narodu. Zato se Angela Merkel obraća Nijemcima, Francois Hollande u svojim govorima Francuzima, Stephen Harper pozdravlja Kanađane i to nije, niti može biti sporno. I ama baš nitko zbog toga ne stvara klimu ugrožavanja nečijih prava. Kada se hrvatski državljani, u bilo kojem kontekstu, spominju u stranim medijima, kao i kod stranih političara naziva ih se isključivo – Hrvatima bez obzira na to što su po nacionalnosti. Odnosno, bez obzira na to jesu li pripadnici neke etničke manjine s hrvatskim državljanstvom. Štoviše, kada bi ih netko pozicionirao kao pripadnika manjine to bi se smatralo u najmanju ruku - neprimjerenim. Domaći je teren druga priča. Svjedoci smo svakodnevno da, primjerice, kada igra hrvatska reprezentacija, gotovo da i nema komentatora koji će naše igrače nazvati samo - Hrvatima. Ali istodobno će najnormalnije suprotstavljenu momčad nazivati Francuzima, Srbima, Nijemcima, Austrijancima, Talijanima itd., itd. Ili, napravimo korak dalje. Zamislite kako bi bilo smiješno čuti kada bi se na velikim međunarodnim športskim natjecanjima imenovali igrači po etničkoj pripadnosti, a ne po državljanstvu, odnosno reprezentaciji za koju igraju?!

Kada se sve sagleda jasno je da je u Hrvatskoj i te kako prisutan i isforsiran nametnuti teret nekakvih guja prošlosti po kojima bi spominjanje ili naglašavanje većinske nacije značilo automatsko gušenje prava etničkih manjina. Samim tim, rekla bih, da su jedino skandalozni klima i konotacije koje su se stvorile nakon izjave Grabar Kitarović. Skandalozni su komentari onih koji su joj htjeli dati nacionalistički prizvuk, a svima koji ju se usude podržati u tome odmah zalijepiti etiketu desničara, nacionalista i natražnjaka.

Ti i takvi, rijetki ali medijski glasni, nakon kopernikanskog obrata tijekom devedesetih naglo osviješteni zaštitnici ljudskih prava prešućuju činjenicu da pojmovi politička nacija i etnička pripadnost nisu isto. I da jedno ne može niti smije isključivati drugo.

Uostalom, o tome je progovorio, u kolovozu 2011., u Jutarnjem listu, čak i Ivo Josipović kada je precizirao: „Mora se moći biti politički Hrvat, dakle, odgovoran hrvatski državljanin, i u isto vrijeme Srbin po nacionalnosti. Zašto netko ne bi imao identitet koji obuhvaća oba elementa!?“

Slaven Letica je prije nekoliko dana, komentirajući isforsirani grč oko spomenute izjave nove Predsjednice, podsjetio na termin koji se nekad koristio u međunarodnom pravnom smislu - Hrvaćani koji se odnosi na građane i državljane. „Primjerice u Srbiji postoje dva naziva: Srbijanci što se odnosi na građane Srbije te Srbi što upućuje na etničku i nacionalnu pripadnost. Hrvati imaju takvu odrednicu gotovo na svim jezicima (eng. Croatian – građanin Hrvatske, Croat – odrednica etničke zajednice), osim na hrvatskom“, pojasnio je Letica.

Činjenica je da nacije često evoluiraju i preoblikuju se tijekom povijesti. Na takav ih način tretira i sociologija koja ipak naglašava dva glavna modela među kojima se i mi možemo prepoznati. Prvi, onaj koji se temelji na konkretnim odnosno objektivnim karakteristikama određene nacije: jeziku, povijesti, kulturi i vjeri. Drugi, pak, model ističe volju za zajedničkim životom u nekoj zajednici. Po tom modelu zajednicu bi određivalo subjektivno samodefiniranje kao pripadnika određene nacije. Pritom se ne misli samo na pripadnike etničke zajednice nego na sve nas.

Drugim riječima, u našem slučaju, biti politički Hrvat ne isključuje pripadnost određenoj manjini, a još manje asimilira tu manjinu kako to pokušavaju zlonamjerno progurati pojedinci kojima je biti pripadnikom manjine, na žalost, postalo zanimanje ili izvor prihoda. Naprotiv! Politička pripadnost po ključu državljanstva - koju vjerujem ipak prihvaća veliki i tihi broj pripadnika etničkih zajednica – jača i same etničke zajednice. Jer, ovdje nije riječ o pokušaju mijenjanja identiteta imenujući pripadnike manjina drugim etničkim imenima, kako se to pokušava nametnuti. Uostalom nacionalne manjine i brojni njihovi pripadnici su također dio naše povijesti i samim su time naše bogatstvo kojeg se ni jedna odgovorna i domoljubna politika ne bi odrekla.

Silvana Oruč-Ivoš / Hrvatsko slovo

Share 
0
 
 

 

 

 

 

 
 
SRBIN SAM PO NACIONALNOSTI, - ALI SAM I HRVAT PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 10
LošeOdlično 
HPZ - Aktualnosti
Urednik Administrator   
Četvrtak, 01 Listopad 2015 15:58

SRBIN SAM PO NACIONALNOSTI, ALI: ‘Slažem se s Kolindom i želim da nam se obraća sa ‘Hrvatice i Hrvati’!

Autor: S.Vučković
 

"Roditelji su htjeli da odem u Srbiju kao i mnogi drugi. Ja nisam. Zašto bi išao tamo, to nije moja domovina, zašto ja moram biti vezan za tu zemlju samo zato što sam Srbin? Volim Hrvatsku i jedino sam uz nju vezan...", otvorio je dušu Hrvat srpske nacionalnosti, čovjek, liječnik...

Riječima “lijepi pozdrav od Hrvata srpske nacionalnosti, čovjeka, liječnika”, završava zanimljivo pismo koje je stiglo u našu redakciju. Pročitajte ga…

“Poštovani, pišem Vam s nadom da ćete objaviti moje pismo. Želja mi je našim ljudima pokazati što je bitno i važno u životu. Zašto mislim da moje pismo trebate objaviti? Ne zato sto sam Srbin po nacionalnosti nego zato što mali ljudi nemaju glasa, ne čuje ih se i ne zna se što misle.

Dakle, Srbin sam po nacionalnosti, rođen u Hrvatskoj u vrijeme bivše Jugoslavije. Kao i drugi Srbi u Hrvatskoj sam bio zbog toga zadirkivan. Nije sjajno bilo biti Srbin u Hrvatskoj od 90-tih. Danas ne živim u Hrvatskoj, ali nisam otišao zbog nacionalnosti nego zbog rada i kruha. Čitam ovih dana kako gospođa predsjednica Grabar Kitarović, a i gospodja Tomašić, žele sve građane pretvoriti u Hrvate. S tim bih krenuo… Slažem se s tim. Kao ljudi većina nas samo želi dobiti priliku da radi i živi, oženi ili uda se, dobije porodicu, svoje potomke. Gorak okus u želucu kada bi me nazvali Srbinom (misleći pogrdno) nikad me nije napustio. Uvijek sam samo želio da budem kao i ostali, čovjek, građanin, Hrvat, ma svejedno… samo da mogu u miru živjeti.

Roditelji su htjeli da odem u Srbiju kao i mnogi drugi. Ja nisam. Zašto bi išao tamo, to nije moja domovina, zašto ja moram biti vezan za tu zemlju samo zato što sam Srbin? Volim Hrvatsku i jedino sam uz nju vezan. Moj otac je bio i dragovoljac u Domovinskom ratu, nije ni to važno ali treba znati. Bez obzira na to, izgubio je posao, izgubio jer stranka tada na vlasti nije na njega gledala kao podobnog.

Sve što je moj otac za mene želio je da uspijem u životu. Sve što sam ja želio je također to, ali u Hrvatskoj. To mi se nije ostvarilo. U našoj zemlji previše se pričalo o Srbima i Hrvatima, ustašama, četnicima i partizanima, a malo ili nikako o pravu na život i budućnost.

Nadam se da će gospođa Grabar Kitarović uspjeti. Neka pošteno povede zemlju i neka prekine zlobuki krug razgovora o nebitnom. Želim da se obraća s Hrvati i Hrvatice i neka doda “mislim na sve vas koji živite ovdje ili ste vani, a tako se osjećate”. I dosta Srba i manjina, ustaša i partizana. Idemo naprijed, idemo ovu zemlju učiniti mjestom za život. Sada ona to nije, za mlade poput mene, ona je kolodvor za odlazak vani.

Posao koji radim danas je super. Svi te poštuju ako radiš i želiš doprinijeti poslodavcu, njihovoj zemlji. U Hrvatskoj toga danas na žalost nema. Ne živi se za sutra nego za jučer. Molim sve političare da prestanu s time. Apeliram da se ostavite prošlosti i napokon okrenete pogled u sadašnjost. Groznu situaciju.

Znate li koliko mladih naših djevojaka prodaje svoje tijelo po Njemačkoj, Austriji, Italiji? Netko to mora reći. Znate li da dolaze na takav rad? Ne osuđujem ništa i nikoga, ali znate da je to očaj. To je priča koja će nanijeti trajne posljedice takvoj osobi. Liječnik sam po struci, tako znam koliko toga ima. Posvetio sam svoj život pomaganju drugima. Plaća mi je manje važna, važno mi je da od nje mogu živjeti. U Hrvatskoj to nisam mogao, vani mogu.

Naša zemlja postaje sve nezdravija, a posljedice će se osjećati idućih 100 godina. A znate što mi pričaju stranci? Kako je Hrvatska lijepa, kako smo mi iz Hrvatske radišni, lijepi i pametni. Čude se tomu da našu zemlju uništavamo sami. Da ne znamo krenuti naprijed.

Od velikog Tesle, pa evo i do malog mene, za uspjeh moramo otići van. To je tragedija i realnost. Pustite se ćirilice i prošlosti i recite što ćete učiniti za sutra.

Znate kakvoj Hrvatskoj se nadam? Onoj u kojoj nitko neće sumnjati na moju odanost državi. U kojoj nitko neće gledati čudno ako se učlanim u HDZ. U kojoj će hodati po ulicama ljudi sa smiješkom na licu. Da, to želim naglasiti. Snimite ljude po ulicama Siska, Zagreba pa usporedite s onima u Londonu i Berlinu. Kod nas su svi sumorni.

Puno toga u našoj je zemlji loše napravljeno. Neka bude dosta toga…. Molim sve u politici da stanu i da se okrenu ljepšoj i boljoj budućnosti. Dajte nam da živimo, da se mi izvana vratimo. Da gradimo zemlju i život i budućnost.

Hvala i lijepi pozdrav od Hrvata, srpske nacionalnosti, čovjeka, liječnika.”

 Autor: S.Vučković

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg