|
Sv. Tajna Krštenja
Nakon što smo u prethodnom članku pisali općenito o sv. Tajnama, sada ćemo se pozabaviti temeljnom Tajnom Pravoslavne Crkve-krštenjem. Ovdje ne možemo pisati opširne traktate, zato ćemo iznijeti samo osnovne informacije koje mogu pomoći pravoslavnome vjerniku da ispravno razumije ovaj veliki znak Božje blagodati koji mu Crkva pruža.
Krštenje je temeljna Tajna sv.Crkve. Po primljenom krštenju, osoba se može zvati kršćaninom, postaje punopravni član Pravoslavne Crkve, te stječe pravo na sve ostale Tajne i bogoslužne čine Crkve, ali prima na sebe i sve ostale odgovornosti u Crkvi. Po primljenu krštenju, osoba postaje bogoslična, zaodjeva se u potpunosti Isusom Hristom, na njezino se biće preslikava Isusova muka, smrt i uskrsnuće, po krštenju osoba postaje drugi Hrist, produžena Božja ruka u ovome svijetu. Krštenjem osoba postaje dio sv.Trojice, sin Božji, dobiva neizrecive Božje blagoslove na ovome svijetu, kao i priliku za vječni život na budućem svijetu. Sve čovjekove prirodne sile se ohristovljuju, obogočovječuju, sav njegov život od toga trenutka treba biti oponašanje našega Gospoda Hrista.
Poredak prije i poslije krštenja
Po pravilima sv.Pravoslavne Crkve, čin uvođenja čovjeka u Crkvu i njegova ucjepljenja u Hrista, vrši se ovim koracima. Ako se radi o djetetu pravoslavnih roditelja, tada se odmah po rođenju djeteta treba pozvati svećenika koji će se pomoliti nad majkom i djetetom. Ta se molitva sastoji od načala običnog, kojim započinje svako bogoslužje, zatim dnevnih tropara i trostruke molitve kojom svećenik moli od Gospoda oproštenje grijeha i zaštitu za majku i njeno dijete. Molitva završava božićnim otpustom, da se naznači kako je rođenje budućeg kršćanina od samog početka u svezi sa rođenjem našeg Gospoda Hrista. Važno je da svećenik moli ove molitve, po mogućnosti odmah u prvi dan rođenja, da se osigura Božja zaštita i milost nad majkom i djetetom, da život novog čovjeka odmah započne sa Bogom.
Osmoga dana nakon rođenja, kod židova se obrezuju djeca, po starozavjetnom Božjem zakonu. Tog dana bio je obrezan i naš Gospod Hrist, i tog dana kršćanska majka treba donijeti dijete svećeniku, po mogućnosti pred crkvu, da svećenik izvrši znamenovanje, proglasi ga oglašenim (katekumenom), da mu ime koje će nositi do krštenja, i blagoslovi vodu koja se dodaje djetetovoj vodi za kupanje ili se njome škropi dijete do krštenja ili četrdesetog dana po rođenju. Otpust ove molitve je sretenjski (blagdan susreta u Hramu), čime se naznačuje da je novorođeni predan Bogu, poput našega Gospoda Hrista.
Četrdeseti dan nakon rođenja, svećenik vrši ucrkovljenje (uvođenje u Crkvu, u hram) novorođenoga, ali samo krštenoga djeteta. To je vrijeme kada su se po starozavjetnom zakonu navršavali dani obrednog čišćenja majke, i kada je Presveta Bogorodica uvela Hrista u Hram pred Simeona starca, pa se i dijete taj dan uvodi u Crkvu.
Kako se vrši krštenje?
U Pravoslavnoj Crkvi krštenje je spojeno sa drugom sv.Tajnom-Miropomazanjem. Bitni čin samog krštenja je trostruko uronjavanje u svetu vodu, uz riječi: KRŠTAVA SE SLUGA BOŽJI (ime) U IME OCA, AMIN; I SINA, AMIN; I SVETOGA DUHA, AMIN; SADA I UVIJEK I KROZA SVE VJEKOVE, AMIN! Inače, na samom početku, svećenik će izmoliti zaklinjanja (egzorcizme) nad krštavanim, koji će se odreći sotone i ispovijediti vjeru, zatim će svećenik izmoliti ekteniju i uvodnu molitvu, nakon čega moli nad vodom i uljem, nakon čega pomazuje krštavanoga sv.uljem. Tek onda slijedi goreopisani temeljni čin krštenja. Nakon toga slijedi Ps 32, oblačenje u bijelu odjeću, te Tajna miropomazanja.
Uranjanje ili polijevanje?
Oba načina krštenja, uranjanjem cijelog tijela u vodu, ili polijevanjem po glavi, jesu jednako važeća i ispravna, ipak, činjenica jest, da je krštenje uranjanjem zajamčeno U Bibliji i Predaji kao izvornije i nabijeno simbolikom umiranja i uskrsnuća, zato smatramo da u okviru Pravoslavne Crkve treba dati prednost uranjanju u vodu. Međutim, pošto grčki glagol baptizein znači u Novom zavjetu i polijevanje, a najstariji tekstovi Predaje već govore o krštenju polijevanjem, smatramo dopuštenim u pojedinačnim slučajevima, kada je uranjanje neizvedivo ili predstavlja teškoću, da se izvrši krštenje polijevanjem. Treći način, škropljenje vodom, ne dolazi u obzir, osim u krajnjim slučajevima, kada je krštavani teško ranjen ili bolestan, te se ni polijevanje ne može sa sigurnošću izvesti.
Tko može krstiti?
U Pravoslavnoj Crkvi, redovno krsti episkop ili svećenik. Đakon ili vjernik laik krste samo u nuždi, kad je krštavani u smrtnoj opasnosti, a u blizini nema svećenika. Tada se krštenje vrši samo osnovnim činom, tj., trostrukim polijevanjem uz izgovaranje gore navedene osnovne formule (krštava se sluga Božji..). Ukoliko krštavani preživi, svećenik će izvršiti ostale obrede krštenja, osim ovoga. Napominjemo, da je sveta dužnost, ne samo pravo, svakog pravoslavnog vjernika, da nauči ovo, i u svim kritičnim slučajevima krsti, da dijete ili odrastao čovjek ne umre nekršten.
Što sa nepravoslavnim krštenjima?
U Pravoslavnoj Crkvi se u pravilu priznaju samo pravoslavna krštenja, dakle ona koja su obavljena pod gore navedenim uvjetima u pravoslavnim Crkvama. U pojedinim slučajevima, priznaju se krštenja ostalih kršćanskih vjerskih zajednica, naročito rimokatoličke Crkve, međutim, kod protestantskih krštenja valja biti oprezan, jer oni ne priznaju svećeništvo, apostolsko nasljedstvo ni sv. Tajne, prema tome, protestantsko krštenje ne bi moglo biti priznato kao pravovaljano. Također, krštenja nekih novih vjera, poput Jehovinih svjedoka, adventista ili mormona, definitivno nisu krštenja, za pravoslavlje.
Što sa odraslim katekumenima?
Odrasli, koji se žele krstiti, trebaju prvo proći vjeronauk, da se upoznaju sa vjerom, i pokazati da vjeruju i da su spremni kršćanski živjeti. Na samom krštenju, oni sami govore odreknuće od sotone i ispovijest vjere, a prije krštenja trebaju postiti.
Kum?
Kum je osoba koja uz roditelje, dodatno garantira na krštenju. Zašto? Zato što je dijete suviše maleno da razumije što je primilo, zato ga treba odgajati u vjeri da u njemu zaživi blagodat krštenja. Zapravo, ako neki roditelji ne bi bili spremni odgajati dijete u kršćanskom duhu, ono se u pravilu ne bi trebalo ni krstiti, jer, čemu namećeš djetetu nešto, u što ni sam ne vjeruješ? Kum je, zato, duhovni otac djetetu, koji sve treba učiniti, da dijete postane pravi čovjek i kršćanin. Kum mora biti pravoslavne vjere, i moralnog i čestitog, pravog kršćanskog i crkvenog života.
Zašto krstiti?
Prema nekim statistikama, u određenim krajevima Hrvatske je prilično velik postotak nekrštenih osoba među pravoslavnim stanovnicima. Zato pozivamo sve vjerujuće roditelje: krstite svoju djecu. Krštenome se oprašta praroditeljski grijeh, i dobiva Božje blagodati. Želiš li dobro svome djetetu? Želiš li da postane sličan Hristu? Tada ga krsti.
|
Pristupnica
