Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas455
mod_vvisit_counterJučer423
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan2596
mod_vvisit_counterProšli Tjedan3135
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec12620
mod_vvisit_counterProšli Mjesec24508
mod_vvisit_counterUkupno2542312

Trenutno na stranici: 6
0 198.143.37.153
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Povijest
ŠTO JE TO HRVATSKA ĆIRILICA I U ČEMU SE RAZLIKUJE OD SRPSKE? PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 4
LošeOdlično 
HPZ - Povijest
Urednik Administrator   
Subota, 26 Listopad 2013 20:01
 

ŠTO JE TO HRVATSKA ĆIRILICA I U

ČEMU SE RAZLIKUJE OD SRPSKE?

Kulturna i nacionalna baština u trijadi hrvatskih pisama

Dr. Marinka Šimić sa Staroslavenskog instituta | Foto: GK/B. Čović

»Povijesna je činjenica da su hrvatsku ćirilicu prisvajali srpski jezikoslovci, a tome smo dijelom i mi pridonijeli jer smo često izbjegavali spominjanje same riječi - ćirilica.«

O bogatstvu hrvatske kulturne baštine nesumnjivo svjedoči i tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja. Uz glagoljicu i latinicu, u hrvatskoj je povijesti snažan pečat ostavila i ćirilica. No, čini se da je upravo postojanje hrvatske ćirilice mnogima danas nedovoljno poznato. O tome je za Glas Koncila progovorila viša znanstvena suradnica u Staroslavenskome institutu u Zagrebu dr. Marinka Šimić, koja na Hrvatskome katoličkom sveučilištu predaje kolegij Glagoljica i hrvatska ćirilica. Znanstveni i stručni interes dr. Šimić usmjeren je prema jeziku hrvatskoglagoljskih tekstova pisanih hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom, te jeziku i pismu srednjovjekovnih spomenika područja Hercegovine i Huma.

Hrvatska materinska riječ i na ćirilici

Pojašnjavajući na samome početku razgovora zašto je ćirilica i hrvatsko pismo, tj. što je to »hrvatska ćirilica«  dr. Šimić je kazala: »Ponajprije, ćirilica je jedno od pisama na kojem se pisala hrvatska materinska riječ. To je neosporno! Druga je stvar gdje su i kada su Hrvati njome zapisivali svojim jezikom. U odnosu na latinicu, njome se čak dva-tri stoljeća ranije počela pisati hrvatska materinska riječ. Ćirilica je postojala i trajala u hrvatskoj materinskoj riječi od 11/12. do 19. pa čak i do 20. stoljeća«, protumačila je dodajući da je zapravo teško reći u kojoj hrvatskoj regiji nije bilo zapisa na hrvatskoj ćirilici. »Gledajući samo kroz prizmu crkvenih pokrajina u Hrvatskoj i to bez Bosne i Hercegovine, gdje je ćirilica neupitna, može se reći da se njome intenzivno pisalo u Dubrovačkoj, Makarskoj, Skradinskoj biskupiji i Splitskoj nadbiskupiji, sporadično pak u Zadarskoj i Ninskoj biskupiji.«

Ćirilicom se, ističe dr. Šimić, s manjim intenzitetom hrvatska riječ pisala i u Lici i Slavoniji. »Njome se pisalo čak i u Hrvatskom zagorju kod Keglevića u 16. stoljeću, kako mi je napomenuo dr. Ivan Botica. Ćirilicu su, uz glagoljicu i latinicu, u privatne i službene svrhe rabili članovi poznatih hrvatskih obitelji: Frankopani, Zrinski, Keglevići, Petar Kružić, Nikola Jurišić... Tu su naravno i popovi glagoljaši kao i franjevci Bosne Srebrene prije njezina cijepanja u 18. stoljeću.«

O značaju ćirilice za hrvatsku povijest svjedoče i važni spomenici i djela pisana hrvatskim jezikom na ćirilici, koje dr. Šimić znakovito naziva »međašima nacionalne baštine Hrvata«. Tu su i brojni tekstovi pravnog, trgovačkog, vjerskog, diplomatskog ili privatnog karaktera, kao i nadgrobni natpisi sa stećaka te matične knjige katoličkog naroda od Bosne do Jadrana. »Smatra se da su Hrvati baštinili oba slavenska pisma istovremeno, a to potvrđuje činjenica da se na nekim natpisima prepleću oba pisma, glagoljica i ćirilica«, kazuje dr. Šimić dodajući da tomu svjedoče i mnoge bilješke u hrvatskoglagoljskim rukopisima pisane upravo ćirilicom.

Zašto bosan(č)ica?

»Valja najprije razjasniti sljedeće: ćirilica je istočnokršćansko ili grčko pismo prilagođeno slavenskim jezicima. Premda u većini njime pišu pravoslavni slavenski narodi, ćirilicu je prihvatio hrvatski katolički narod jer je stoljećima bio u aktivnom doticaju s bizantskom kulturom i tradicijom. To se grčko pismo prilagođeno slavenskim jezicima s vremenom autoriziralo u čast sv. Ćirila koji je, između ostalog, zaslužan da su Hrvati stoljećima imali liturgiju na narodnom jeziku. Indikativno je da se ćirilica u srednjoj Dalmaciji rado nazivala glagoljicom i arvackim pismom. Nazivi pak bosančica ili bosanica novijeg su datuma«, tumači dr. Šimić dodajući da su se oni uobičajili u širim kulturnim krugovima tek krajem 19. stoljeća. »No, ti nazivi imaju više nedostataka. Ponajprije, ćirilica je u hrvatskoj riječi daleko rasprostranjenija od same Bosne«, pojašnjava dodajući da je »nazivom hrvatska ćirilica obuhvaćena sva ćirilična pismenost na hrvatskom jeziku.«

Pa ipak, mnogi u Hrvatskoj i danas nesumnjivo ćirilicu smatraju »srpskim pismom«. Zamoljena da pojasni razlike između srpske i hrvatske ćirilice, dr. Šimić je naglasila: »Prema koncepciji filologije 19. stoljeća, čije posljedice osjećamo do danas, sve što je pisano ćirilicom pripada srpskoj filologiji, a ono što je pisano glagoljicom hrvatskoj. U tu su zamku padali i padaju mnogi Hrvati. Povijesna je činjenica da su hrvatsku ćirilicu prisvajali srpski jezikoslovci, a tome smo dijelom i mi pridonijeli, jer smo često izbjegavali spominjanje same riječi - ćirilica. Razlika između hrvatske ćirilice i srpske ćirilice nije ništa manja nego što je između, npr. srpske i bugarske ćirilice, a katkad u nekom razdoblju i između srpske i ruske ćirilice. Primjerice, hrvatska lapidarna ćirilica, i po broju i po obliku grafema, razlikuje se od svih ćiriličkih sustava te kroz sedam ili pak osam stoljeća pokazuje svoj poseban razvoj. Ćirilica je na zapadnobalkanskom području doživjela poseban razvoj, tj. to je poseban tip grafije tzv. petrificirana dukljansko-bosanska grafija s tragovima utjecaja glagoljske grafije. Činjenica je da je ta grafija od 12. do 15. stoljeća stajala po strani od grafijske i pravopisne evolucije provođene na srpskom području. Osnovna je razlika između hrvatske i srpske ćirilice više u grafiji i pravopisu, a manje u morfologiji slova. Ipak, postoje značajne razlike: prije svega, u hrvatskoj ćirilici rano nestaje svih znakova koji su u to pismo preuzeti iz grčkog pisma ili stare crkvenoslavenske ćirilice«, tumači dr. Šimić pojasnivši da razlike postoje i u oblicima slova.

Tko se može odreći svojih pređa?

»Za razliku od glagoljice, koja je postala pravi zaštitni znak hrvatske kulture, ćirilica je još uvijek prilično zapostavljena«, upozorava dr. Šimić dodajući da »čak ni hrvatska filologija nije tom korpusu poklonila doličnu pažnju.« »Koliko je taj dio naše baštine zanemaren dovoljno govori činjenica da je važna obljetnica - 500 godina od tiskanja prve hrvatske ćirilične knjige Oficij Blažene Djevice Marije i 15 molitava svete Brigite -puno skromnije proslavljena negoli primjerice slične obljetnice glagoljskih inkunabula. Razlog tomu treba tražiti u činjenici da smo ćirilicu već duže vrijeme poistovjećivali sa srpskom pismenošću. Naš je prošlogodišnji znanstveni skup, održan u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u hrvatskoj javnosti popraćen skromno. No, snažno je odjeknuo u srbijanskoj javnosti, a zbog selektivnog je pristupa određenim temama u većini označen kleptomanskim.«

No, kako na kraju razgovora upozorava dr. Šimić:  »Ne smijemo zaboraviti da je to važan dio hrvatske kulturne baštine. Kao što ističe prof. dr. Mateo Žagar: 'Spremni smo potisnuti i dio vlastita bića samo da bismo izbjegli strah od poistovjećivanja s onom kulturom u ime koje se nerijetko negirala naša.' Ćirilica je naša kulturna i nacionalna baština u trijadi hrvatskih pisama. I glagoljica i latinica i ćirilica podjednako su važne za hrvatsku povijest. Ćirilica pritom nimalo nije puki svjedok policentričnosti hrvatske kulture i usputna knjiška stvar, već je dokaz naših tragova da smo takvi kakvi jesmo jer su brojni naši predci upravo bili ćirilicom zapisivani u maticama koje su do početka 19. stoljeća bili katolička posebnost na našim prostorima. A postavljam protupitanje, tko se može odreći svoje vjere i svojih pređa?«

 
Još o Nikoli Tesli -NIKOLA TESLA HRVATSKE DOMOVINE SIN PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 5
LošeOdlično 
HPZ - Povijest
Urednik Administrator   
Srijeda, 23 Listopad 2013 22:12

 

Još o Nikoli Tesli -NIKOLA TESLA HRVATSKE DOMOVINE SIN                              

Pripremio: Ivan Medvedović

   

    Oko nacionalne pripadnosti Nikole Tesle već se niz godina vodi rasprava na svim razinama, od žitelja Hrvatske, povjesničara, kojekakvih pa i samozvanih političara, novinara pa sve do predstavka službenih vlasti. Pita se, da koliko je to uopće važno. Nije rijetkost, da se s vjerom i nacionalnošću  manipulira, ali uvijek zbog nekog osobnog, nečijeg ili općeg interesa. Takove manipulacije su u pravilu vrlo jednostavne i što je najvažnije nekažnjive, ali se time može postići željeni cilj. Svatko se može izjasniti, da je ove ili one vjere ili da je ove ili one narodnosti, jer to nije nigdje evidentirano, već se jednostavno vjeruje. Na svakom popisu stanovništva moguće je nekažnjeno svaki puta izjasniti se drugom vjerom ili drugom nacionalnošću i to se ne treba dokazivati. U pitanju je jedino savjest i moral. Sreća  je, da su ljudi u velikoj većini vjerni svojoj naslijeđenoj vjeri i nacionalnosti, što ih drži zajedno, okupljeni u svojoj domovini. Dokazivati se mora samo pripadnost određenoj domovini odnosno državi, a to se dokazuje Domovnicom. Prema tome, domovina je najvažnija svakom čovjeku, koju treba poštivati i voljeti, a upravo je to Tesla naglasio.

   Da je lako moguće manipulirati s nacionalnošću pokazuje upravo izmjena brzojava između Vladka Mačeka i Nikole Tesle u nastavku:

    Jedini pisani trag koji ukazuje, da se je Nikola Tesla izjasnio kao Srbin je telegram, u kojem se zahvaljuje Vladku Mačeku na čestitki. Naime, Vladko Maček mu je telegramom od 25. svibnja 1936. poslao čestitku sadržaja: VELIKOM SINU NARODA SRBSKOG A DOMOVINE HRVATSKE VODJI  COVJECANSTVA U BORBI SA PRIRODOM CESTITAM U IME HRVATSKOG NARODA , a 26, svibnja iste godine Tesla mu je odgovorio: HVALA NA  MNOGO  CIENJENOJ  CESTITKI  I  POCASTI JEDNAKO SE PONOSIM MOGA SRBSKOG RODA I MOJE HRVATSKE DOMOVINE ZIVILI SVI JUGOSLAVENI.  (doslovni prijepis iz preslika originala objavljenog na www. Nikola Tesla Wikipedia).

(Ovo je čista laž, jer ovakav brzojav Nikole Tesle kao odgovor na Mačekov telegram uopće ne postoji IM)

Iz ove čestitke nije jasno, da što mu je to Maček čestitao, jer mu je 80. rođendan bio tek za dva mjeseca odnosno 10. srpnja, ako mu je htio čestitati rođendan. Međutim, rođendani se nikada ne čestitaju unaprijed pogotovo ne čak dva mjeseca, jer do dana rođenja svečar može umrijeti. Ako mu je htio čestitati neko veliko priznanje, tada je Maček uvelike zakasnio, jer je Tesla dobio sva priznanja puno godina ranije. Nije li Maček namjerno gurnuo Tesli „u usta“ srpski rod jer je imao nekih razloga? Ova Mačekova čestitka može se staviti i u drugačiji kontekst kada se zna, da je Maček usprkos čestog zatvaranja i progona od strane vlasti Kraljevine Jugoslavije potpisao 1939. godine sporazum s tadašnjim predsjednikom vlade Dragišom Cvetkovićem o osnivanju Banovine Hrvatske i postao dopredsjednik te iste vlade. Čudno kako je Cvetković odjedanput Mačeku sve oprostio i postavio ga čak za dopredsjednika svoje vlade. To je u stvari bila nagrada Mačeku što je Tesli poslao takav telegram i što je dobio za Cvetkovića  zadovoljujući odgovor. Nije li to možda bila politička trgovina postignuta manipulacijom s Teslinom nacionalnošću? S ovom čestitkom Maček je postigao svoj cilj i osnovao Banovinu Hrvatsku od koje nije bilo na žalost nikakve koristi. To se može i tako protumačiti u koliko su telegrami zaista originalni. Srbiji je itekako bilo stalo da je Tesla Srbin jer se osim, što je Srbija bila supobjednik u Prvom svjetskom ratu, nije se imala onda (a ni sada) čime pohvaliti.

    U Teslinom odgovoru zahvale na čestitki, zapažen je i dodatak „živili svi Jugoslaveni“, koji ima dodatni značaj. Tesla je ovime sigurno htio dati na znanje Mačeku, da mu je Jugoslavenstvo važnije od osobne nacionalnosti jer je vjerojatno slutio, da se radi o manipulaciji s njegovom nacionalnošću. Tesla nije bio glup i vjerojatno nije ni  njemu bilo jasno, da što mu to Maček čestita.

 Da je srpska nacionalnost Nikole Tesle zaista upitna dokazuje već dobro poznata i nekoliko puta objavljena njegova izjava, da je prezime njegovog pradjeda bila Dragonić i da je bio Hrvat – katolik, da je oženivši se s pravoslavkom „prešao“ na pravoslavnu vjeru i t.d. ali sve to nije još dovoljno, da se Teslu smatra Hrvatom jer ostaje činjenica, da se je prema gornjem brzojavu pismeno izjasnio da je Srbin.

Ostaju jedino okolnosti pod kojim se je izjasnio kao Srbin.

Da se dvojba Tesline nacionalnosti zauvijek razriješi, bilo bi potrebno pronaći njegove svjedodžbe iz osnovne škole, jer je u njima možda navedena nacionalnost a u to vrijeme, pravoslavne crkve u Hrvatskoj još nisu pripadale srpskoj pravoslavnoj crkvi. Poznavajući Teslinu pedantnost,  Tesla je sigurno sačuvao neku od svojih svjedodžbi koja se nalazi u njegovoj privatnoj ostavštini i koja se još uvijek strogo čuva u Državnom arhivu u Beogradu. O strogo čuvanoj privatnoj ostavštini Tesle već se dulje vrijeme govori u javnosti pa se s pravom pita, da zašto se ta ostavština jednom ne predstavi javnosti, jer je već davno prošlo 50 godina od njegove smrti kao zakonski rok, ako je njegova nacionalnost nekome važna. Vjerojatno još nitko iz Hrvatske nije postavio službeno takav zahtjev, što Velikosrpskoj politici odgovara, jer bi se u protivnom još štošta moglo neželjeno  saznati o životu Nikole Tesla. To pitanje bi trebalo postaviti Hrvatskoj vladi, jer je Tesla hrvatska ostavština ali i nasljeđe pa bez obzira na njegovu nacionalnu pripadnost. Dok se konačno ne riješi dvojbena Teslina nacionalnost, a na zadovoljstvo hrvatske i srpske strane, Teslu bi se po nacionalnosti trebalo smatrati, da je Srbin hrvatskog podrijetla i to naglašavati u svakoj prilici premda već postoji „hrvatski Srbin“, ali je to neka nova nepostojeća i nakaradna nacionalnost. U koliko se dokaže, da je Tesla postao Srbin prema sloganu srpske pravoslavne crkve, „tko se krsti u srpskoj pravoslavnoj crkvi taj je Srbin“, tada je Tesla nedvojbeno hrvatski pravoslavac, što bi za ukupni vjerski korpus Hrvata bilo važno. U ostalom, prezime Tesla i Dragonić ne pojavljuje se u Srbiji, a niti nije navedeno kao srpsko prezime u katalogu srpskih prezimena (www. imenjak.com – slovo T i D), što također dokazuje da Tesla i njegov pradjed nisu izvornog srpskog roda.

Taj prijedlog teško da bi prihvatila Velikosrpska politika, jer bi tada nobelovac Ivo Andrić i Josip Pančić  bili također Srbi hrvatskog podrijetla a Mihajlo Pupin, Srbin rumunjskog podrijetla. Prema tome, Srbi ne bi imali nijednog Srbina srpskog podrijetla kao znamenitog Srbina, što u osnovi i nema. Kojeg bi Srbina EU u protivnom predstavila kao kulturno i znanstveno nasljeđe Europe prigodom eventualnog ulaska Srbije u EU.

Evropska unija je prigodom ulaske Hrvatske u uniju predstavila kao europsko naslijeđe slijedeće znamenite Hrvate, da se podsjetimo:

Nobelovce Lavoslava Ružičku i Vladimira Preloga te svjetski poznate znanstvenike; fizičara i matematičara Ruđera Boškovićai  meteorologa Andriju Mohorovičića, izumitelje Slavoljuba Penkalu (izumio patentnu olovku i nalivpero), Fausta Vrančića(izumio padobran), Ivana Vučetića (izumio daktiloskopiju – otisci prstiju za potreba identifikacije), Ivana Vukića Lupeza(izumio torpedo), Josipa Ressela (izumio brodski propeler), kipara Ivana Meštrovića, slikara Vlahu Bukovca, istraživača Nikolu Teslu, sportaše Gorana Ivaniševića i Janicu Kostelić, operne pjevačice Zrinku Kunc i Milku Trninu te književnika Miroslava Krležu, a sve to na ponos i diku svih državljana Republike Hrvatske, članice EU bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.

    Sve navedene znamenite Hrvate nije dostavila hrvatska vlada, što tvrde Velikosrpski političari, već je to objavila komisija za znanost, umjetnost i kulturu pri EU a na temelju podataka iz Organizacije UN za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO).

    Nakon javne objave navedenih znamenitih Hrvata, digla se „paklena galama“ od strane Velikosrpskih političara, da Nikola Tesla nije Hrvat i da mu nema mjesta među znamenitim Hrvatima. Na znanje takovima zauvijek , za osobe, koje su iz bilo koje djelatnosti zadužile čovječanstvo, nacionalnost i vjera nema nikakvo značenje, već samo domovina iz koje je osoba proizašla. To su stroga pravila UN kako se ne bi promovirala ničija vjera i nacionalnost, a tako je i u svim velikim sportskim natjecanjima. Sportskom pobjedniku svira se samo himna domovine koju reprezentira, a ne spominje se ni njegova vjera a ni njegova nacionalna pripadnost. Zamislite, kako bi to bilo, da se nekog sportskog reprezentativca Srbije a hrvatske nacionalnosti, na pobjedničkom postolju predstavi kao Hrvata, a svira mu se srpska himna. To bi stvorilo pomutnju među gledaocima. Domovina je svetinja i ona se stiče a vjera i nacionalnost se po želji nasljeđuje. Na znanje i to zauvijek Velikosrpskim političarima, a  NIKOLA TESLA JE  HRVATSKE DOMOVINE SIN  na koju se ponosi.

I na kraju, zahvala od srca vlastima Srbije što postavljaju Tesline spomenike po SAD  čovjeku, koji se ponosi hrvatskom domovinom.

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg