Čestitka

cestitka2014.jpg

Upis korisnika(login)

 

Libero Hosting web VPS www.liberohosting.com

Hrvatski Pravoslavac Korice

Prodaja kuće u Murteru

www.udbina.com

 

Križ Hrvatske Pravoslavne Crkve

Brojač Posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas455
mod_vvisit_counterJučer423
mod_vvisit_counterOvaj Tjedan2596
mod_vvisit_counterProšli Tjedan3135
mod_vvisit_counterOvaj Mjesec12620
mod_vvisit_counterProšli Mjesec24508
mod_vvisit_counterUkupno2542312

Trenutno na stranici: 6
0 198.143.37.165
,
0

Pristupnica

Pristupnica

                             SvMihovil    Isus     Bogorodica
Povijest
Političko ćiriličenje Hrvatske PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 1
LošeOdlično 
HPZ - Povijest
Urednik Administrator   
Petak, 18 Listopad 2013 16:29

Mate Kovačević:

Političko ćiriličenje Hrvatske

E-mailIspisPDF

Sve kad bi Hrvati i dopustili nasilno uvođenje ćirilice u Vukovar, to na žalost ne bi moglo zadovoljiti srpske apetite


Problem identifikacije jednoga dijela hrvatskih pravoslavaca s državom Srbijom zaustavio je cjelovit razvoj hrvatske državnosti još tijekom 19. stoljeća, na što je pravodobno upozoravao i ne baš „zadrti“, ali zato vrlo liberalni hrvatski ban Ivan Mažuranić, usprotivivši se administrativnom izjednačavanju hrvatskoga i srpskog jezika u službenoj uporabi u Hrvatskoj. To ga je ubrzo stajalo i banske stolice. Zahvaljujući sustavnom služenju protuhrvatskim interesima, onim ugarskim u sjevernoj, a talijanskim i austrijskim u južnoj Hrvatskoj, domaći su pravoslavci postajali sve snažnija omča oko hrvatskoga vrata, uspješno zaustavljajući bilo kakav ozbiljniji proces integracije hrvatskih zemalja i stvaranje moderne hrvatske države.

Zbog svoje balkanske politike austro-ugarske vlasti su dodatno potpirivale  njihovu identifikaciju sa Srbijom gledajući u njima svojevrsnu jugoslavensku premosnicu, preko koje se Monarhija trebala protegnuti sve do Crnoga mora. Porazom u Prvom svjetskom ratu i raspadom Monarhije, austrougarska idejna zamisao postala je politička stvarnost, koja je u versajskom poretku sad služila za suzbijanje širenja svakoga njemačkog, a onda i austrijskoga interesa južno od Alpa. Onaj dio hrvatskih pravoslavaca, koji se politički potpuno identificirao sa srbijanskom državnom idejom postao je sastavnim dijelom novoga jugoslavenskoga represivnog aparata – redarstva, žandarmerije, vojske, zatvorskih i logorskih čuvara te na tom zaposjednutom položaju, unatoč promjenama različitih režima, uživao povlastice i nemilosrdno progonio svaku ideju hrvatske državnosti sve do 1990. godine.

Pobjedom Hrvatske vojske u velikosrpskoj i jugoslavenskoj agresiji na Republiku Hrvatsku taj je sloj ostao bez povlaštenih položaja, ali i jedinoga posla kojeg su znali raditi – progona i zlostavljanja hrvatskih ljudi. Činilo se kako će nestankom Jugoslavije i njihova politička identifikacija s Beogradom postupno slabjeti, a uz već znatnu skupinu pravoslavnih Hrvata da će postupno početi priznavati Hrvatsku svojom državom, jer osim vjerske pripadnosti i povlastica koje su uživali u Jugoslaviji, većina hrvatskih pravoslavaca sa Srbima ne dijeli čak ni zajedničko etničko podrijetlo. Nu, cijeli niz poslijeratnih godina, slabe i politički smušene hrvatske vlade dopuštale su različitim organizacijama, a i same su sudjelovale u pothvatu da se od poraženih političkih protivnika hrvatske države, ponovno uzgoji sloj koji će usporavati naravni državni život, a od pojedinaca, kao što su na primjer Milorad Pupovac, stvore karađorđevićev ministar unutarnjih poslova, odnosno rani Svetozar Pribićević ili njegova nedavna inkarnacija Milan Martić, kojem se istodobno na Međunarodnom sudu u Haagu sudilo za masovne ratne zločine protiv Hrvata. Hrvatsko pak odbacivanje njemačkoga savezništva i zahlađivanje odnosa sa Sjedinjenim Državama omogućilo je Velikoj Britaniji ponovno oživljavanje balkanske politike, kojoj bi politička zadaća trebala biti sprječavanje prodora kopnenih europskih interesa prema istoku, unatoč sve snažnijoj ruskoj gospodarskoj nazočnosti na Balkanu, koja se ponajprije očituje u gospodarstvima Srbije i Republike Srpske. Iz tog kolopleta međunarodnih odnosa i politike hrvatske vlade, koja se u svom temelju još uvijek nije oslobodila naslijeđena jugoslavenskoga nacionalističkog kompleksa, otvoreno je i pitanje uvođenja ćirilice u Vukovar, čiji stanovnici, ali i cijela Hrvatska taj pothvat doživljavaju kao ponovnu srpsku agresiju na Hrvatsku.

Prijetnje pak Milorada Pupovca, svojevrsnoga Milana Martića našeg doba, koji se ustremio na vukovarski otpor ćirilici, ali i na sve razine hrvatske vlasti, više ne podsjećaju samo na rane devedesete godine 20. st. kad je krenula velikosrpska agresija na Hrvatsku, nego, s obzirom na preobrazbu i razvoj tzv. srpskoga Memoranduma II., one to svakim danom sve više i postaju. Sve kad bi Hrvati i dopustili nasilno uvođenje ćirilice u Vukovar, to na žalost ne bi moglo zadovoljiti srpske apetite. Naime, u političkom programu, bez obzira bio on napisan ili ne, Pupovčevi pristaše otvoreno govore o dvojnoj suverenosti hrvatske države, odnosno podjeli suvereniteta Republike Hrvatske između Hrvata i Srba. To je upravo politika, koja je Srbima omogućila državni status u BiH i na Kosovu, što će dugoročno voditi u političko osamostaljivanje. Tek u tako uređenim državama moguće je izjednačavati velikosrpsku agresiju na Hrvatsku s hrvatskim obrambenim i osloboditeljskim ratom, a što je nedavno artikulirao Pupovčev radikal Saša Milošević zahtjevom da hrvatska država prizna srpske žrtve. Žrtve hrvatskih pravoslavaca pa i Srba koji su se borili za hrvatsku državu jednakopravne su svakoj žrtvi na oltaru hrvatske domovine, samo što te žrtve kao ustanova srbijanske države u Hrvatskoj diskriminira Srpska pravoslavna crkva, koja im na primjer ne želi, unatoč njihovoj vjeri, održati vjerski ispraćaj i pogreb.

Što se pak tiče agresorskih žrtava, Srbi to pitanje moraju rješavati u svojoj matičnoj državi, kojoj su s toliko zločinačke energije služili, kao što su to činili i u već spomenutim slučajevima za potrebe protuhrvatske talijanske, austrijske i ugarske politike u 19. stoljeću. Ako se pak, zbog svoga jugoslavenstva budu uzdali u vladino nasilno nametanje ćirilice, samo će i dalje zaoštravati vlastiti odnos s većinskim Hrvatima. Odlaskom ove vlasti, odlepršat će i njihovo nasilno ćiriličenje Hrvatske, a Srbima u Vukovaru i po Hrvatskoj ne će preostati ništa drugo, nego dugotrajna, na istini, pravdi i toleranciji, izgradnja povjerenja s Hrvatima. To pak podrazumijeva istinsko kajanje i traženje oprosta za zločine, koje su počinili Hrvatima, priznanje hrvatske državnosti i stvaranje povjerenja da kao manjina mogu doista ostvarivati svoja posebna prava na različitost, a kao hrvatski državljani moraju imati i obveze prema svojoj domovini. Posebno prema njezinoj državnoj nezavisnosti! U protivnom, postat će moneta za potkusurivanje, bilo Pupovčeva velikosrpstva ili današnjega vladina jugoslavenstva.

 

Mate Kovačević

 
 
NIKOLA TESLA BIO JE HRVAT I AMERIKANAC - A NIKAKAV SRBIN (3) PDF Ispis E-mail
Ocjena: / 16
LošeOdlično 
HPZ - Povijest
Urednik Administrator   
Nedjelja, 06 Listopad 2013 19:16

HRVAT I AMERIKANAC 3.DIO

 

 

 

 

Prof.  Goran Jurišić

 

Nikola Tesla bio je Hrvat i

 

Amerikanac - a nikakav

 

Srbin (3)

 

Za svjetonazor Tomislava Nikolića, dakle, današnjeg predsjednika Srbije, se sinagoga naziva „crkvom“, i „židovsku crkvu“ se stavlja „u pogon“. Bravo majstore, Srbija je uz tebe!

Moram priznati da me „biseri“ Tomislava Nikolića još više uveseljavaju od Marka Lopušine

Sjećamo se kako je Tomislav Nikolić nakon inauguracije za predsjednika Srbije izjavio, da je „Vukovar je srpski grad“. Koliko čovjek mora biti „lud“, ili ludo hrabar, i bez srama, da takvo što tvrdi? Koliko mora biti bezobrazan, da izrekne takvu laž? To bi bilo isto kao kad bismo tvrdili, da je Beograd albanski grad. Znamo da nije, ali zamislite koliko duhovne boli bi se nanijelo Srbima, da se stalno ponavlja, svugdje i na svakome mjestu, da je Beograd albanski grad; mi znamo, da je Beograd nekoć bio ugarski grad pod upravom Mađara, i u sklopu Austrijskog Carstva, sve dok ga turski sultan osmanskog Carstva, Sulejman Veličanstveni, nije osvojio u krvavom pohodu u 16. stoljeću. Beograd je postao srbijanski grad tek u 19. stoljeću odlaskom i posljednjih postrojbi osmanlijske vojske iz Beogradskog pašaluka koji je postao Kneževina Srbije, u kojoj je Ilija Garašanin 1848. napisao program o stvaranju velike Srbije, nazvan od njegova autora „Načertanije“, a na taj program se naslonio beogradski Memorandum SANU (1. i 2.) o obnovi velike Srbije.

Gospodin Lopušina, koji slabo poznaje povijest, jer, inače ne bi brkao države poput Austrijskog Carstva, i Austro-Ugarske Monarhije koja je osnovana tek 1867. godine nakon nagodbe između Beča i Pešte, ne poznaje ni kršćanske običaje i kulturu, jer inače ne bi govorio budalaštine kako „Hrvati pokrštavaju i progone Srbe“, jer ako uzmemo pretpostavku da je neki Srbin pravoslavne vjere, dakle, moguće pripadnik jedino Srpske pravoslavne crkve, inače ne bi bio Srbin, onda se zna da je kršten po pravoslavnom obredu, i u kršćanskom svijetu ne postoji institut dvostrukog krštenja, dakle, jednom kršten u pravoslavnoj Crkvi, pravoslavac ne može zatim biti kršten odnosno „prekršten“ u Katoličkoj Crkvi, i obratno. Jugoslavenski komunisti su nakon Drugog svjetskog rata izmišljali priče o nekakvom nasilnom pokrštavanju Srba u NDH, što je nonsens, jer se nikada nije dogodilo, naime, Katolička Crkva u Hrvata nije u povijesti „pokrstila“ niti jednog Srbina, jer „pokrštenje“ kao takovo ne postoji. Postoji samo krštenje, i to jednom u životu na ovome svijetu.

Za vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku (i Republiku BiH), su neki samozvani predstavnici Srba u Hrvatskoj početkom devedesetih, dakle, za vrijeme četničkih pokolja i progona hrvatskog stanovništva, etničkog čišćenja hrvatskih civila od strane srpskih pobunjenika i tzv. JNA, izmišljali, odnosno ponavljali izmišljotine, da Katolička Crkva opet „pokrštava“ Srbe, što je srpske pobunjenike, četnike i tzv. JNA još više izazvalo da se „osvećuju“ Hrvatima, jer su pomislili da je to istina što tvrdi srpska propaganda. I tako se sa srpske strane vrti spirala nasilja kojoj se ne vidi kraja. Možda Tomislav Nikolić, danas predsjednik Srbije, a sutra (?), možda sutra „izdajnik“ kad se Vojislav Šešelj vrati ljut iz Den Haaga u Beograd, pa će ovaj možda zatražiti politički azil u Hrvatskoj, gdje će ga dočekati, a tko će drugi nego „nove ustaše“, kako kaže g. Marko Lopušina, tvrdi da „je Vukovar srpski grad. Postavljamo pitanje Tomislavu Nikoliću:

-Pošto je u napadu na Vukovar 1991. živote izgubilo preko sedam tisuća srpskih vojnika odnosno napadača iz redova agresora, a Vukovar je po Vama navodno srpski grad, iako u hrvatskim rukama, vjerojatno pod hrvatskom okupacijom, što mislite koliko će srpskih vojnika poginuti u slijedećoj velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, i koliko je Srba danas, ili sutra, spremno jurišati i dati život za „srpski Vukovar“ koji nije srpski? Koliko, 15 tisuća, 70 tisuća, ili nula, kako bi rekao naš pametnjaković od premijera?

I na kraju, konstatacija, otac od Nikole Tesle nije bio srpski svećenik, nego svećenik pravoslavne Crkve, i to ne Srpske pravoslavne crkve, i Nikola Tesla se nije izjašnjavao kao Srbin.

Šećer dolazi na kraju, naime, Teslin dnevnik, pohranjen u Beogradu, kojeg je pronašla hrvatska povjesničarka Ljubica Štefan, nositeljica izraelskoga priznanja Pravednice među narodima:

"Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski Koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prapreci došli preko Novog Vinodolskog. Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog Vinodolskog. Moj pradjed, stjecajem okolnosti, morao je otići u Bosansku Krajinu [„Turska Hrvatska“]. Tamo je oženio pravoslavku i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao "Tesla" prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud dolazi i moje sadašnje prezime Tesla, što je zapravo nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota!" (Nikola Tesla)

Na kraju, tko nam je kriv što Srbi diži spomenik Nikoli Tesli po svijetu, i što su svoju zrakoplovnu luku u Beogradu nazvali po Nikoli Tesli, i što otvoreno govore o podrijetlu Nikole Tesle. Srbi nam sigurno nisu i ne smiju biti krivi, nego mi sami, naši loši vladari koji su kukavice, i licemjeri, i mi koji takve slijedimo kao guske u magli. Stoga su, ponavljam, tvrdnje gospodina Marka Lopušine, ne samo dobrodošle i poželjne, gotovo kao antibiotik za nas, za našu katarzu, jer koliko se sjećamo, nije nas probudio Franjo Tuđman nego Slobodan Milošević kada je počeo svoje filipike protiv svega što nije srpsko. Konačno smo se probudili tek kada su nam četnici stavili nož pod grlo, ali izgleda da nismo izvukli nikakvu pouku iz povijesti, nažalost. Zato ćemo, nažalost, biti osuđeni na ponavljanje povijesti, dakle, da nas četnici ponovo kolju i siluju, i etnički čiste, i da lažu - o nama Hrvatima.

U slijedu pročitajte ekskluzivno, jedino na portalu Tinolovka-News, članak g. Marka Lopušine, preveden sa srpskog jezika na hrvatski jezik, pod naslovom „Srbijanac i Amerikanac“:

„Nikola Tesla nije Hrvat iz dva razloga; rođen je u Austro-Ugarskom Carstvu, i kao sin pravoslavnog svećenika izjašnjavao se kao Srbin. Država Hrvatska je srušila njegovu kuću i kapelu, a izgradila u Smiljanu novu crkvu kao katolički hram. [U stvarnosti na svijetu ne postoje katolički „hramovi“ nego samo buddhistički, hinduistički, židovski i pravoslavni hramovi.]

Čitam kako izvjesni čovjek Z.S. kuka i piše: 'Nikola Tesla nije bio Srbin već Hrvat! Beograd 70 godina taji podatke o njegovom porijeklu!'

To je gromoglasni komentar na tvrdnju srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića, da je Nikola Tesla 'Srbin i Amerikanac'. Nikolić je na otoku Long Island, u tvornici filmova, nekadašnjem Teslinom laboratoriju, koju su Amerikanci obnovili, i od nje prave muzej Nikole Tesle u New Yorku, otkrio spomenik Nikoli Tesli povodom 70 godina njegove smrti. Na spomeniku je napisano 'Smiljan – New York', jer je Tesla rođen u ličkom srpskom selu, a preminuo je poslije pola stoljeća života u Sjedinjenim Američkim Državama, u New Yorku [u gradu New Yorku, jer postoji i savezna država New York, op.a.]. To je drugi spomenik Nikoli Tesli u New Yorku koji su podigli Srbi. Prvi je u samom gradu gdje postoji i avenija Nikole Tesle, i gdje djeluje Teslino memorijalno društvo.

O 'Hrvatskoj ni riječi' u New Yorku, kaže anonimni Z.S. Kao predsjednik Teslinog znanstvenog fonda u Srbiji [TNF], koja je filijala TNF iz Philadelphije u S.A.D. gdje će također biti postavljen spomenik Nikoli Tesli, postavljam tom gospodinu Z.S. nekoliko pitanja:

Zašto bi srpski predsjednik T. Nikolić u New Yorku govorio o Hrvatskoj, kada su upravo Hrvati spriječili da se taj spomenik postavi u dvorištu Ujedinjenih naroda gdje je bilo predviđeno i odobreno od generalnog tajnika OUN?

Zašto bi Srbin, predsjednik T. Nikolić, govorio o Hrvatskoj i Teslinom zavičaju u Liki, kada u vrijeme rođenja slavnoga znanstvenika Hrvatska nije postojala. Tesla je rođen u Austro-Ugarskoj, to je povijesna činjenica. [Rođen je u Austrijskom Carstvu, i na području (trojedne) Kraljevine Hrvatske, op.a.]

Zašto bi Srbi spominjali Hrvatsku prilikom spomena Nikole Tesle u S.A.D. kada je u vrijeme našeg građanskog rata junačka hrvatska armada minirala i srušila rodnu kuću i kapelu obitelji Tesla u Smiljanu?

Zašto su nove ustaše srušile Teslin zavičaj ako je on Hrvat? Zašto?

Tko je taj junak koji je htio zatrti tragove obitelji Nikole Tesle u selu Smiljan? Je li osuđen za taj genocid nad Hrvatom?

Kada je kuća Nikole Tesle u Smiljanu obnovljena, a s njom i obiteljska pravoslavna kapela, Hrvatska nije dozvolila da se kućni hram srpske obitelji Tesla obnovi kao pravoslavni, već je toranj krivotvoren, i prerađen u katoličkom stilu?

Zašto Hrvatska nije obnovila unutrašnjost rodne kuće Nikole Tesle u Smiljanu, već je to uradio muzej Nikole Tesle iz Beograda, koji je poklonio stvari obitelji Nikole Tesle?

Zašto se Hrvatska kao država ne pridruži Srbiji, i zajedno podnesu prijedlog OUN da se dan rođenja Nikole Tesle, 10. srpanj, proglasi Svjetskim danom znanosti?

Zašto se širi priča o hrvatskoj obitelji kao tajnom podrijetlu Nikole Tesle, kada se zna da je u obitelji Tesla bilo 30 pravoslavnih svećenika, a on je sam izjavio da je ponosan Srbin, osnivač zadužbine srpske Crkve u S.A.D. i ponosan na svoju domovinu?

Treba poštovati Nikolu Teslu kao američkog znanstvenika srpskog podrijetla, koji potječe s prostora današnje Hrvatske. Tako ga, inače, uvijek i predstavljam kao novinar, pisac, i predsjednik TNF u Srbiji. Mi Srbi se ne stidimo Hrvatske kao domovine Nikole Tesle, i tražimo da zajedno s Hrvatskom potpišemo prijedlog da se 10. srpanj u UN proglasi Svjetskim danom znanosti. Mi Srbi hoćemo zajedno, da od Tesle učinimo svjetski brand, ali uvijek ima nekih Hrvata, kao tajnoviti Z.S. koji ponavljaju glupe teze da Tesla nije bio Srbin, i da je Hrvat. Ako je nekim napuhanim Hrvatima stalo da je Tesla njihov Hrvat, zašto su minirali kuću i zašto je i kuća i drugog svjetskog čovjeka iz Hrvatske, znanstvenika Milutina Milankkovića u Dalju, bila pred rušenje. I Milanković je Srbin podrijetlom iz Hrvatske, i njega je stigla hrvatska sudbina da Srbe, sve redom, a posebno poznate Srbe, treba pokrstiti ili uništiti. Pozivam anonimnog Z.S. da dođe u Beograd i posjeti Muzej Nikole Tesle, koji je nastao kao zakonska ostavština velikog znanstvenika i srpskog genija. U njemu je slika rodne kuće u Smiljanu u originalnom izdanju, a ne u današnjem krivotvorenom izdanju. Beograd ne skriva podatke o tajnom „hrvatskom i katoličkom“ podrijetlu Nikole Tesle, jer takvi dokazi o samom Nikoli Tesli ne postoje. Ima samo legenda i priča nekih ljudi, ima pisama, arhiv Nikole Tesle, koji se trebaju izučavati. Riječ je o 160 000 jedinica podataka o Nikoli Tesli. Ovakve priče služe da se Hrvati pale na Srbe, da se pobija srpstvo u Hrvatskoj, iako i sami znamo da na Balkanu ima dosta srpsko-hrvatskih obitelji, ima i drugih velikana koji su rođeni kao Hrvati, ali se izjašnjavali kao Srbi. U Srbiji se na hrvatske velikane umjetnosti, znanosti, zabave i športa ne pljuje i ne priča s gađenjem.

Evo, dolazi nam u Beograd opet teta Tereza Kesovija, da pjeva Srbima, iako nas je pljuvala punih deset godina, da smo joj u građanskom ratu srušili kuću. A njenu kuću su srušili Crnogorci. A Crnogorce u Hrvatskoj nitko ne smije pljunuti i omalovažavati, pa ni nove ustaše? Pitam se, da bi pokojnom i velikom Nikoli Tesli najbolje bilo da je Crnogorac, a ne što je Srbin, jer onda ga oni zaluđeni Hrvati, koji pokrštavaju i progone Srbe, ne bi dirali!?“

(Autor Marko Lopušina, „Srbin i Amerikanac“, www.dnevno.hr u Zagrebu, 24.9.2013.)

Prof.Goran Jurišić/Tinolovka-news

< «

 

» >

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL
RocketTheme Joomla Templates
generic xenical 60 mg